Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Frana Kurelca 3

37-Posl.br. P-340/25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužiteljice ČN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Bićaniću, odvjetniku iz Ogulina , protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Metelko&partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 14. studenog 2025., u prisutnosti pun. tužitelja te zam. pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe točaka 7. i 8. Ugovora o kreditu broj 2402006 - 1031262160/51401652-5103873483, zaključenog dana 10. ožujka 2008. godine, sklopljenog između tužiteljice i tuženika, potvrđenog (solemniziranog) pod brojem OU- 16/2008, dana 12. ožujka 2008. kod javne bilježnice Elizabete Škunca iz Paga.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 5.934,60 eura, koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbe o valuti otplate anuiteta za koji je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužiteljici zajedno s zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi propisanoj za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31.12.2022. po stopi koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodiš te referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kako slijedi:

-na iznos od 0,05 eura od dana 02.04.2008. godine do isplate,

-na iznos od 14,04 eura od dana 04.11.2008. godine do isplate,

-na iznos od 16,65 eura od dana 02.01.2009. godine do isplate,

-na iznos od 17,70 eura od dana 02.02.2009. godine do isplate,

-na iznos od 18,75 eura od dana 02.03.2009. godine do isplate,

-na iznos od 15,59 eura od dana 02.04.2009. godine do isplate,

-na iznos od 15,37 eura od dana 02.05.2009. godine do isplate,

-na iznos od 11,82 eura od dana 02.06.2009. godine do isplate,

-na iznos od 7,52 eura od dana 02.07.2009. godine do isplate,

-na iznos od 9,30 eura od dana 02.08.2009. godine do isplate,

-na iznos od 12,39 eura od dana 02.09.2009. godine do isplate,

-na iznos od 9,39 eura od dana 02.10.2009. godine do isplate,

-na iznos od 0,03 eura od dana 22.10.2009. godine do isplate,

-na iznos od 0,09 eura od dana 03.11.2009. godine do isplate,

-na iznos od 1,11 eura od dana 19.11.2009. godine do isplate,

-na iznos od 13,63 eura od dana 02.12.2009. godine do isplate,

-na iznos od 0,44 eura od dana 23.12.2009. godine do isplate,

-na iznos od 16,79 eura od dana 06.01.2010. godine do isplate,

-na iznos od 21,33 eura od dana 02.02.2010. godine do isplate,

-na iznos od 0,34 eura od dana 06.02.2010. godine do isplate,

-na iznos od 20,38 eura od dana 02.03.2010. godine do isplate,

-na iznos od 0,25 eura od dana 04.03.2010. godine do isplate,

-na iznos od 27,03 eura od dana 02.04.2010. godine do isplate,

-na iznos od 0,95 eura od dana 14.04.2010. godine do isplate,

-na iznos od 25,61 eura od dana 04.05.2010. godine do isplate,

-na iznos od 0,84 eura od dana 05.05.2010. godine do isplate,

-na iznos od 27,16 eura od dana 02.06.2010. godine do isplate,

-na iznos od 1,29 eura od dana 08.06.2010. godine do isplate,

-na iznos od 43,34 eura od dana 02.07.2010. godine do isplate,

-na iznos od 4,40 eura od dana 02.07.2010. godine do isplate,

-na iznos od 39,94 eura od dana 03.08.2010. godine do isplate,

-na iznos od 6,51 eura od dana 05.08.2010. godine do isplate,

-na iznos od 52,04 eura od dana 02.09.2010. godine do isplate,

-na iznos od 2,29 eura od dana 07.09.2010. godine do isplate,

-na iznos od 46,18 eura od dana 02.10.2010. godine do isplate,

-na iznos od 5,27 eura od dana 06.10.2010. godine do isplate,

-na iznos od 0,02 eura od dana 22.10.2010. godine do isplate,

-na iznos od 40,90 eura od dana 02.11.2010. godine do isplate,

-na iznos od 3,71 eura od dana 06.11.2010. godine do isplate

-na iznos od 56,05 eura od dana 02.12.2010. godine do isplate,

-na iznos od 8,58 eura od dana 07.12.2010. godine do isplate,

-na iznos od 63,10 eura od dana 04.01.2010. godine do isplate,

-na iznos od 12,49 eura od dana 06.01.2011. godine do isplate,

-na iznos od 57,87 eura od dana 02.02.2011. godine do isplate,

-na iznos od 9,88 eura od dana 03.02.2011. godine do isplate,

-na iznos od 59,51 eura od dana 02.03.2011. godine do isplate,

-na iznos od 10,56 eura od dana 15.03.2011. godine do isplate,

-na iznos od 55,01 eura od dana 02.04.2011. godine do isplate,

-na iznos od 8,48 eura od dana 07.04.2011. godine do isplate,

-na iznos od 55,51 eura od dana 02.05.2011. godine do isplate,

-na iznos od 9,48 eura od dana 06.05.2011. godine do isplate,

-na iznos od 71,95 eura od dana 03.06.2011. godine do isplate,

-na iznos od 18,08 eura od dana 07.06.2011. godine do isplate,

-na iznos od 71,28 eura od dana 02.07.2011. godine do isplate,

-na iznos od 16,74 eura od dana 05.07.2011. godine do isplate,

-na iznos od 91,15 eura od dana 05.08.2011 godine do isplate,

-na iznos od 34,43 eura od dana 09.08.2011. godine do isplate,

-na iznos od 82,97 eura od dana 02.09.2011. godine do isplate,

-na iznos od 30,15 eura od dana 07.09.2011. godine do isplate,

-na iznos od 73,17 eura od dana 05.10.2011. godine do isplate,

-na iznos od 18,08 eura od dana 07.10.2011. godine do isplate,

-na iznos od 72,06 eura od dana 02.11.2011. godine do isplate,

-na iznos od 15,48 eura od dana 10.11.2011. godine do isplate

-na iznos od 71,53 eura od dana 03.12.2011. godine do isplate,

-na iznos od 15,32 eura od dana 07.12.2011. godine do isplate,

-na iznos od 74,15 eura od dana 02.01.2012. godine do isplate,

-na iznos od 17,59 eura od dana 06.01.2012. godine do isplate

-na iznos od 76,88 eura od dana 09.02.2012. godine do isplate,

-na iznos od 19,48 eura od dana 10.02.2012. godine do isplate,

-na iznos od 76,79 eura od dana 13.03.2012. godine do isplate,

-na iznos od 20,73 eura od dana 15.03.2012. godine do isplate,

-na iznos od 75,42 eura od dana 02.04.2012. godine do isplate,

-na iznos od 18,52 eura od dana 07.04.2012. godine do isplate,

-na iznos od 76,06 eura od dana 02.05.2012. godine do isplate,

-na iznos od 18,70 eura od dana 03.05.2012. godine do isplate,

-na iznos od 77,26 eura od dana 02.06.2012. godine do isplate,

-na iznos od 19,90 eura od dana 05.06.2012. godine do isplate,

-na iznos od 75,59 eura od dana 05.07.2012. godine do isplate,

-na iznos od 18,46 eura od dana 06.07.2012. godine do isplate,

-na iznos od 76,30 eura od dana 03.08.2012. godine do isplate,

-na iznos od 19,14 eura od dana 04.08.2012. godine do isplate,

-na iznos od 75,12 eura od dana 05.09.2012. godine do isplate,

-na iznos od 18,15 eura od dana 06.09.2012. godine do isplate,

-na iznos od 72,10 eura od dana 03.10.2012. godine do isplate,

-na iznos od 16,49 eura od dana 04.10.2012. godine do isplate,

-na iznos od 75,43 eura od dana 02.11.2012. godine do isplate,

-na iznos od 18,41 eura od dana 05.11.2012. godine do isplate,

-na iznos od 76,15 eura od dana 04.12.2012. godine do isplate,

-na iznos od 18,70 eura od dana 05.12.2012. godine do isplate,

-na iznos od 76,20 eura od dana 02.01.2013. godine do isplate,

-na iznos od 19,01 eura od dana 09.01.2013. godine do isplate,

-na iznos od 72,52 eura od dana 02.02.2013. godine do isplate,

-na iznos od 16,56 eura od dana 08.02.2013. godine do isplate,

-na iznos od 72,81 eura od dana 09.03.2013. godine do isplate,

-na iznos od 17,08 eura od dana 19.03.2013. godine do isplate

-na iznos od 75,85 eura od dana 05.04.2013. godine do isplate,

-na iznos od 18,73 eura od dana 09.04.2013. godine do isplate,

-na iznos od 74,13 eura od dana 03.05.2013. godine do isplate,

-na iznos od 17,17 eura od dana 11.05.2013. godine do isplate,

-na iznos od 70,06 eura od dana 04.06.2013. godine do isplate,

-na iznos od 15,00 eura od dana 07.06.2013. godine do isplate,

-na iznos od 68,41 eura od dana 02.07.2013. godine do isplate,

-na iznos od 14,38 eura od dana 02.07.2013. godine do isplate,

-na iznos od 70,92 eura od dana 08.08.2013. godine do isplate,

-na iznos od 15,37 eura od dana 13.08.2013. godine do isplate,

-na iznos od 71,85 eura od dana 03.09.2013. godine do isplate,

-na iznos od 15,95 eura od dana 08.09.2013. godine do isplate,

-na iznos od 74,76 eura od dana 03.10.2013. godine do isplate,

-na iznos od 18,03 eura od dana 10.10.2013. godine do isplate,

-na iznos od 73,42 eura od dana 05.11.2013. godine do isplate,

-na iznos od 17,17 eura od dana 09.11.2013. godine do isplate,

-na iznos od 74,52 eura od dana 05.12.2013. godine do isplate,

-na iznos od 18,17 eura od dana 10.12.2013. godine do isplate,

-na iznos od 73,14 eura od dana 09.01.2014. godine do isplate,

-na iznos od 16,91 eura od dana 10.01.2014. godine do isplate,

-na iznos od 76,29 eura od dana 03.02.2014. godine do isplate,

-na iznos od 19,02 eura od dana 11.02.2014. godine do isplate,

-na iznos od 77,08 eura od dana 08.03.2014. godine do isplate,

-na iznos od 19,59 eura od dana 11.03.2014. godine do isplate,

-na iznos od 76,95 eura od dana 02.04.2014. godine do isplate,

-na iznos od 19,24 eura od dana 09.04.2014. godine do isplate

-na iznos od 75,59 eura od dana 03.05.2014. godine do isplate,

-na iznos od 18,82 eura od dana 09.05.2014. godine do isplate,

-na iznos od 74,68 eura od dana 04.06.2014. godine do isplate,

-na iznos od 17,68 eura od dana 11.06.2014. godine do isplate

-na iznos od 75,24 eura od dana 02.07.2014. godine do isplate,

-na iznos od 18,55 eura od dana 11.07.2014. godine do isplate

-na iznos od 76,96 eura od dana 02.08.2014. godine do isplate,

-na iznos od 19,75 eura od dana 13.08.2014. godine do isplate,

-na iznos od 78,69 eura od dana 11.09.2014. godine do isplate,

-na iznos od 20,63 eura od dana 11.09.2014. godine do isplate,

-na iznos od 78,53 eura od dana 02.10.2014. godine do isplate,

-na iznos od 20,38 eura od dana 11.10.2014. godine do isplate,

-na iznos od 79,39 eura od dana 04.11.2014. godine do isplate,

-na iznos od 21,33 eura od dana 05.11.2014. godine do isplate,

-na iznos od 80,62 eura od dana 02.12.2014. godine do isplate,

-na iznos od 22,13 eura od dana 08.12.2014. godine do isplate,

-na iznos od 80,14 eura od dana 06.01.2015. godine do isplate,

-na iznos od 21,99 eura od dana 10.01.2015. godine do isplate,

-na iznos od 80,82 eura od dana 04.02.2015. godine do isplate,

-na iznos od 22,27 eura od dana 11.02.2015. godine do isplate,

-na iznos od 80,82 eura od dana 05.03.2015. godine do isplate,

-na iznos od 22,04 eura od dana 13.03.2015. godine do isplate,

-na iznos od 0,18 eura od dana 22.03.2015. godine do isplate,

-na iznos od 80,81 eura od dana 02.04.2015. godine do isplate,

-na iznos od 22,24 eura od dana 14.04.2015. godine do isplate

-na iznos od 80,82 eura od dana 05.05.2015. godine do isplate,

-na iznos od 22,22 eura od dana 14.05.2015. godine do isplate,

-na iznos od 0,02 eura od dana 22.05.2015. godine do isplate,

-na iznos od 80,82 eura od dana 02.06.2015. godine do isplate,

-na iznos od 22,24 eura od dana 12.06.2015. godine do isplate,

-na iznos od 80,81 eura od dana 02.07.2015. godine do isplate,

-na iznos od 22,22 eura od dana 11.07.2015. godine do isplate,

-na iznos od 0,01 eura od dana 02.07.2015. godine do isplate,

-na iznos od 80,81 eura od dana 04.08.2015. godine do isplate,

-na iznos od 18,70 eura od dana 13.08.2015. godine do isplate,

-na iznos od 82,48 eura od dana 02.09.2015. godine do isplate,

-na iznos od 17,03 eura od dana 11.09.2015. godine do isplate,

sve u roku 15 dana.

III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužiteljice te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužiteljice iznesen u prigovoru radi prijeboja s osnove pretplate po konverziji i to u iznosu od 4.112,13 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 3.893,34 eura od 01.10.2015. do isplate,

- 218,79 eura od 23.02.2016. do isplate,

po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.580,71 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje na navedeni iznos teku od 27. veljače 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku od dana 4. veljače 2025. ukinuta je presuda i odluka o trošku pod točkom II. izreke rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu pod brojem P-503/2022-36 od dana 6. studenog 2024. godine te je predmet u tom dijelu vraćen mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci na ponovno odlučivanje.

2. Tužiteljica u tužbi od 21. ožujka 2022. navodi da je 10. ožujka 2008. kao korisnik kredita s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652- 5103873483, ovjeren kod javnog bilježnika Elizabeta Škunca 12. ožujka 2008. pod bojem OU-16/2008, kojim joj je odobrena isplata kredita u iznosu od 48.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, a radilo se o namjenskom hipotekarnom kreditu. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 8,05% godišnje, na rok otplate od 216 mjeseci u mjesečnim anuitetima od po 421,43 CHF. Tužena da je naknadno mijenjala kamatnu stopu, što je rezultiralo povišenjem mjesečnih anuiteta. Uz to, zbog naglog rasta tečaja valute, rate u kunskoj protuvrijednosti su značajno porasle, što je dovelo do velikih poteškoća u otplati dospjelih mjesečnih anuiteta. Tužiteljica da je dana 10. veljače 2016. potpisala Aneks broj 1 ugovora o kreditu broj 5103873483., ovjeren kod javnog bilježnika Elizabete Škunca pod posl.b r. OV- 426/16, kojim je izvršena konverzija osnovnog ugovora iz valute švicarski franak u valutu euro, s ostatkom dugovanja nedospjele glavnice od 36.457,68 CHF. Po provedbi konverzije na dan 30.09.2015. određena je obveza u iznos od 23.770,66 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan podmirenja i određena je mjesečna rata anuiteta u iznosu od 297,89 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB- a na dan podmirenja. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine potvrđena je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, kojom je utvrđeno da su poslovne banke, između kojih i ovdje tužena, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nisu u cijelosti informirali potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno da su banke postupale suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Ranijom presudom posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine VTS RH je potvrdio prvostupanjsku presudu P-1401/12 u dijelu u kojem je odlučeno o ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj ugovornoj kamatnoj stopi, a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-294/14, u kojem je odluka donesena 9. travnja 2015., dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u švicarskim francima odluka postala pravomoćna presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetnom preispitivanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-2221/18.Tim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je više banaka, među kojima i tužena, u određenim razdobljima, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o redovitoj kamatnoj stopi koja je tijekom trajanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugih internim odlukama banke bez da je s potrošačem pojedinačno pregovarala i ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamatne stope. Dalje, pravomoćno je utvrđeno da je više banaka, među kojima je i tužena u određenim razdobljima, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskim francima kao valuti uz koju je vezana glavnica, a da nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljed icu neravnotežu u pravima i obvezana ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbi članka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP 03). Odredbom članaka 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07,125/07, 75/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14) propisano je da odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a identičnu takvu odredbu sadrži i članak 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41 /14, 110/15 i 14/19), dok je člankom 502.c ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a za zaštitu kolektivnih interesa i prava da se određenim postupanjem povrijeđeni ili ugovoreni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, pri čemu u takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na n jih pozivati, budući se tužitelj na te odluke i pozvao. Također, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. zauzet je stav da nema potrebe provoditi nikakve dokaze u dijelu u kojem se zahtjev odnosi na ono što je obuhvaćeno u tim odlukama ostvarenom kolektivnom zaštitom. Pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim na sjednici dana 30. siječnja 2020. navodi se da: „1. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Pravno shvaćanje dobilo je potvrdu i u presudi Suda Europske unije u predmetu C-485/19. (Profi Credit Slovakia) od 22. travnja 2021. U toj je odluci zauzeto shvaćanje da odredbe slovačkog Građanskog zakonika, prema kojima se zastara restitucijskog zahtjeva i kod potrošačkih ugovora koji su utvrđeni ništetnim računa od izvršenog plaćanja, nije u skladu s pravnom stečevinom EU. Te zbog ništetnosti ugovora ili ništetnosti ugovornih odredaba tužitelj ima pravo na obeštećenje u kompletnom iznosu otkad je ništetnost nastala. U skladu s navedenom presudom, odredbe ugovora iz točke 8. kojom je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, te da za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu tužena mogu vrši ti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u „skladu s odlukama Banke“, ništetna je, te se ima smatrati da je ugovorena kamatna stopa za cijelo vrijeme trajanja ugovora o kreditu do potpisivanja aneksa u visini od 8,05% godišnje. Također, ugovorna odredba točke 7. Ugovora o kreditu, kojom je određeno da će se sve obveze iz ugovora obračunavaju mjesečni anuiteti plaćati uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute ugovora (u ovom slučaju švicarski franak) izračunato korištenjem prodajnog tečaja tužene vrijedeći na dan odobrenja žiro -računa Banke, ništetna je. Zbog povišenja kamatnih stopa tijekom otplate kredita ugovorna obveza tužitelja povišena je ukupno za 12.372,75 kn, a zbog povišenja tečaja valute švicarskog franka ugovorna obveza tužitelja povišena je ukupno za 39.526,34 kn, a sve zaključno s uplatom od 10.09.2015. godine, a sve navedeno razvidno je Vještačkog nalaza i zaključka Mladena Štefančića stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije zaposlenog kod Liliput d.o.o. Iz Aneksa Ugovora o kreditu od dana 30.09.2015. proizlazi da je tužitelj preplatio iznos od 30.982,88 kn. Iz provedenog vještačenja razvidno je da je konverzijom tužitelj oštećen netočnim izračunom preplate, a slijedom toga i netočnim izračunom preostalog iznosa dugovanja po kreditu.

2.1.Tužiteljica je podneskom od 20. ožujka 2024. napravila preinaku tužbe sadržaja kao u točki II. izreke presude, a o čemu će biti obrazloženo u nastavku.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelj ice jer da uplate nisu vršene samo od strane tužitelja, već i od drugih osoba. Ističe prigovor zastare. Predmetna tužba da je podnesena 20. ožujka 2022. pa da je prošlo 3 godine od plaćanja koja je vršio tužitelj, pa da je cjelokupno potraživanje u zastari. Tužitelj da je dužan dokazati svoj status potrošača. Aneksom predmetnog ugovora o kreditu da su stranke stvorile novu pravnu osnovu bez značaja obnove na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kreditu denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Tužitelj da nema valjanu pravnu osnovu utvrđivati ništetnost pojedinačnih odredbi i zahtijevati bilo kakvu isplatu s te osnove. Primjenjujući stav Suda EU na konkretni slučaj, proizlazi da je odredba o valutnoj klauzuli iz ovo-predmetnog ugovora o kreditu, a koja odredba da je odraz odredbe čl. 22. ZOO-a, isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, čak iako se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Nadalje, da su potrošačima pa tako i tužitelju prilikom savjetovanja u bankama predočavani i uručivani obrasci u kojima se decidirano pojašnjava pojam valutne klauzule, te promjena tečajeva stranih valuta za koje je vezana valutna klauzula (npr. EUR, CHF ili USD) koja utječe na promjenu iznosa povrata kredita (glavnica, kamate, naknada…) u kunama. Sve promjene kamatne stope da je tuženica izvršila sukladno tada važećim pozitivnim propisima, a deklaratorna zaštita koju traži tužiteljica u ovoj stvari da je usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa, osporava da bi na strani tužiteljice nastupila šteta i da bi tuženica ikakvu štetu prouzročila svojim postupanjem tužiteljici. Nadalje, ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, tada ističe uvjetni procesno pravni prigovor radi prijeboja (prebijanja) kojim traži da sud utvrdi postojanje tražbine tuženice prema tužiteljici u iznosu od 30.982,88 kuna pa predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu br. 51401652-5103873483, Aneks br.1 Ugovora o kreditu br. 5103873483, izračun konverzije, otplatni plan, obavijesti o promjeni kamatne stope, preostalu dokumentaciju tuženika, saslušana je tužiteljica te je proveden dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petru Bajlu.

5. Uvidom u Ugovor o kreditu, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su stranke i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51401652-5103873483 i to dana 10. ožujka 2008. u iznosu od 48.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj i to gotovinski kredit uz hipoteku, s rokom vraćanja od 216 mjeseci.

5.1. U spornoj odredbi čl. 8 st. 2 navodi se da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

5.2. U spornoj odredbi čl. 7 ugovorena je Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpis na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama, svim eventualnim rizicima promjene tečaja.

6. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz spisu priležećeg dopisa tuženika, da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa i to naviše, sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 8,05%.

7. U svom nalazu i mišljenju od 18. veljače 2024. stalni sudski vještak Petar Bajlo naveo je da razlika anuiteta nastala uslijed promjene tečaja za CHF od početka otplate kredita od konverzije kredita iz CHF u EUR (30.09.2015. god.) iznosi 44.294,83 HRK, odnosno 5.878,93 EUR (po tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK), od čega se: a) iznos od 44.714,26 HRK, odnosno 5.934,60 EUR odnosi na zbroj samo pozitivne razlike anuiteta, koja je nastala zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na početni tečaj CHF, a b) iznos od -419,43 HRK, odnosno -55,67 EUR odnosi na zbroj samo negativne razlike anuiteta koja je nastala zbog smanjenja tečaja CHF u odnosu na početni tečaj CHF.

8. Tužiteljica nije imala primjedbi, dok je tuženik u podnesku od dana 10. travnja 2024. naveo kako ne prigovara samom matematičkom izračun vještaka te da ne traži saslušanje vještaka, međutim da i dalje osporava osnovu potraživanja tužiteljice.

9. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

10. Između stranaka nije sporno da je između tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 10. ožujka 2008. zaključen ugovor o kreditu br. 2402006- 1031262160/51401652-5103873483 predmet kojeg je iznos od 48.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita u tečaj s rokom vraćanja od 216 mjeseci od dana prijenosa kredita u otplatu.

12. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i ugovaranja iznosila 8,05% godišnje koja kamata se obračunava primjenom direktne metode te nije sporno da je u odredbi čl.8 st.2 Ugovora o kreditu ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti p romjene ugovorne kamatne stope u skladu s odlukama banke.

13. Nije sporno između stranaka da je tuženik u svojim Odlukama u razdoblju od 2008. pa do 2015. izvršio izmjenu ugovorene promjenjive kamatne stope i to tako da je ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u odnosu na onu ugovorenu u vrijeme sklapanja ugovora od 8,05% povisivao.

14. Sporno je između stranaka da li su odredba čl.7. zatim odredba čl.8. koja glasi „Kamatna stopa je promjenjiva. Kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“ ništetne ugovorne odredbe te posljedično tome da li je tuženik dužan vratiti tužiteljici one novčane iznose koje je u razdoblju od travnja 2008. pa do rujna 2015. naplatio temeljem izmijenjene klauzule, s time da je sama visina u iznosu od 5.934,60 eura postavljenog novčanog zahtjeva temeljem kojeg tužitelj ica od tuženika zahtijeva povrat iznosa od također sporna.

15. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je 10. ožujka 2008. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

16. Odredbom čl. 96 ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 96 st. 2 ZZP/07).

18. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 96 st. 4 ZZP/07).

19. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 98 ZZP/07).

20. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 99 ZZP/07).

21. Nadalje odredbom čl.102 st.1 ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

22. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 102 st. 2 ZZP/07).

23. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se prije sklapanja ugovora o kreditu od 10. ožujka 2008. o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.7 i čl.8 predmetnog ugovora nije pregovaralo time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.

24. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 96 st. 4 ZZP/07 nije dokazao da se je o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.

25. Kako to ističe i tuženik tijekom postupka odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

26. U tom postupku kako je to razvidno iz spisu priležeće presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g., i ovdje tuženik imao je položaj stranke, a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je u ovom postupku tuženik, a u postupku koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te Visokim trgovačkim sudom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. pa do 3. kolovoza 2007. g., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

27. Također, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., (VSRH Rev-2221/18) utvrdio da je između ostalog i 3- tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je između ostalog 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. postupila suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) te u razdoblju do 06. kolovoza 2007., odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

28. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl. 118 ZZP (NN 41/14, 110/15, 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe te čl. 126 ZZP (NN 19/22) koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

29. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

30. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužiteljica je sukladno odredbi čl. 120 ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužiteljici daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenuo ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

31. Cijeneći sadržaj spornih odredbi u ugovornim odredbama sadržanim u čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu od 10. ožujka 2008. kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF, ocjena je ovoga suda da takve odredbe predstavljaju ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl.99 ZZP/07 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl.99 ZZP/07 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

32. Kako su predmetne odredbe ugovora jasne i lako uočljive ali ne i lako razumljive to je dopušteno ocjenjivati jesu li predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.

33. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 96 ZZP/07.

34. O sadržaju odredbi u čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu od 10. ožujka 2008. kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu od 10. ožujka 2008. predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelj ice kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 96 ZZP/07 smatra nepoštenom.

35. Naime sporna odredba čl.8 među strankama zaključenog ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu, na u vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 8,05% ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužitelj ica kao potrošač bila informirana u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 8,05%, a o kojima bi tužiteljica kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bio informiran već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužiteljici kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Također, sporni dio odredbe čl.7 u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora, te valutnu klauzulu vezanu za CHF ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene tečaja CHF o kojem bi također tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora.

36. Da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope kao i valutne klauzule vezane za CHF, tako da je tužiteljica kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogla jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu od 10. ožujka 2008. isto konkretno nije slučaj jer tužiteljica na temelju sadržaja spornih odredbi ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogla niti je bila u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koje za nju proizlaze ugovaranjem odredbe u čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu od 10. ožujka 2008. obzirom da u tim ugovornim odredbama nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope i valutne klauzule, niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope te promjena tečaja CHF, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača, a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja ugovora od 10. ožujka 2008. u donošenju kojih tužiteljica nije sudjelovala niti je o istima imala mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da su odredbe čl.7 i čl.8 ugovorne odredbe koja nisu lako razumljive te odredbe koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega su iste nedopuštene.

37. Da se radi upravo o takvim ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača konačno utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.god.

38. Naime, odredba o promjeni ugovorene kamatne stope te odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF jedne su od temeljnih ugovornih odredbi, a iste su u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.7 i čl.8 među stranaka zaključenog ugovora ovisne isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutne klauzule te kriteriji za koje se veže promjena, pa takve ugovorne odredbe u svakom slučaju uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Ovo iz razloga jer takve ugovorne odredbe vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daje mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete promjene kamatne stope.

39. Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl. 3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl. 4 ZOO - a.

40. Ugovorne odredbe kakve su odredbe u čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu od 10. ožujka 2008. su ugovorne odredbe koje u svakom slučaju stvaraju neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu jer takve ugovorne obveze daju mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. U smislu odredbe čl. 96 st. 1 ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. U smislu odredbe čl. 97 ZZP/07 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl.96 tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.

41. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

42. Prema odredbi čl. 98 ZZP/07 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 98 ZZP/07.

43. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe čl.8 među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezinu promjenu u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to sve na štetu tužitelja kao potrošača, pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 96 st. 1 ZZP-a nepoštena ugovorna odredba. Navedeno vrijedi i za sadržaj odredbe čl.7 Ugovora o kreditu od dana 10. kolovoza 2008.

44. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da odredbe u čl.7 i čl.8 među strankama zaključenog Ugovora o kreditu od 10. ožujka 2008. predstavljaju u smislu odredbe čl. 96 st. 1 ZZP/07 nepoštene ugovorne odredbe, a koje nepoštene ugovorne odredbe su sukladno odredbi čl. 102 st. 1 ZZP-a ništetne.

44.1. Kako je u smislu odredbe čl. 102 st. 1 ZZP/07 odredba čl.7 i čl.8 Ugovora o kreditu kao nepoštena ugovorna odredba ništetne, to je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi valjalo u cijelosti usvojiti, sve pozivom na naprijed citiranu odredbu u svez i s odredbom čl. 322 ZOO-a/05 te odlučiti kao u toč. I izreke presude.

45. Stoga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost odredbe čl.7 i čl.8 Ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovor o kreditu od 10. ožujka 2008. može opstati i bez tih ništetnih odredbi čl.7 i čl.8 Ugovora time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužiteljici kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

46. Kako je tuženik u razdoblju od travnja 2008. pa do rujna 2015. primio ukupni novčani iznos od 5.934,60 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz tužiteljica ne osporava, dok tuženik u svom podnesku od dana 10. travnja 2024. navodi da ne prigovara samom matematičkom izračun vještaka te da ne traži saslušanje vještaka, međutim i dalje osporava osnovu potraživanja tužitelj ice te da je isti u cijelosti nepotreban za odluku u ovom predmetu jer da tužitelj ica uopće nema pravo na nikakvu restituciju, valja odgovoriti da u skladu s odredbama čl. 259 i čl. 260 ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem odnosno daje zadatak vještačenja vještaku, a pored navedenog valja navesti da tvrdnje tuženika da namjera Ugovornih stranaka nije bila da u Ugovoru bude ugovorena fiksna kamatna stopa, nisu osnovane jer u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena Ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 8,05% godišnje, s time da će se naknadno biti obrazloženo u odnosu na druge tuženikove prigovore, slijedom čega je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO -a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužiteljici odlučiti kao u toč. II. izreke presude uz obvezu da tužitelju u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO -a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

47. Ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su nepoštene odredbe čl.7 i čl.8 ugovora kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene pa tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe o valutnoj klauzuli koristio, a konkretno to je razdoblje od travnja 2008. pa do rujan 2015.

48. Nadalje, među strankama je nesporno da je provedena konverzija odnosno da je sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu br. 5103873483, dalje Aneks.

49. Uvidom u Aneks br.1 utvrđeno je da je isti sklopljen dana 10. veljače 2016. između tužitelja i tuženika. Utvrđeno je da je čl.1.1. ugovoreno da je dana 30.09.2015. godine stupio na snagu Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) (dalje u tekstu: ZID ZPK) te da Banka pristupa potpisivanju Aneksa kojim se utvrđuju promjene u načinu ispunjenja obveza iz ugovora opisanog u članku 2. (dva) isključivo i jedino u svrhu ispunjenja zakonskih obveza Banke propisanih ZID ZPK. Utvrđeno je da je čl. 2.1. ugovoreno da potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da su dana 10.3.2008. sklopili Ugovor o kreditu broj: 5103873483 na iznos od 48.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Utvrđeno je da je čl. 6.2. ugovoreno da za vrijeme važenja Aneksa visina ugovorne promjenjive kamatne stope iznosi zbroj 6 mjesečnog EURIBOR- a (dalje: Parametar) i 9,571 postotni bod godišnje zaokruženo na tri decimale. Sukladno Metodologiji utvrđuje se vrijednost Parametra i obavlja se redovito šestomjesečno usklađivanje stope ugovornih kamata (referentno razdoblje) i to svakog prvog siječnja i svakog prvog srpnja u godini. Utvrđeno je da je čl.6.3. ugovoreno da ugovorne kamate Banka obračunava primjenom jednostavnog dekurzivnog kamatnog računa. Utvrđeno je da je čl.7.2. ugovoreno da će se dio više uplaćenog iznosa (preplate) iz članka 5.3. (pet tri), a koji ne prelazi 50% iznosa ukupnog zbroja budućih anuiteta/obroka u EUR u kunskoj protuvrijednosti preostalih na dan 30.09.2015. godine uzimajući u obzir sve izmjene u prijelaznom razdoblju iz čl. 1. ZID ZPK kojim je u Zakon o potrošačkom kreditiran ju dodan članak 19. f stavak 2. do datuma iz zaglavlja ovog Aneksa, koristi za podmirenje 50% iznosa budućnih anuiteta/obroka u EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja po njihovom dospijeću sve dok se iznos te preplate ne iskoristi u cijelosti.

50. Iz zaključka odluke VSRH od dana 04. ožujka 2020. posl.br. Gos -1/2019 proizlazi da je presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali da nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Da je upravo u sprječavanju i otklanjanju nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize donesen poseban propis (ZID ZPK), uključujući i ostale izmjene i dopune tog Zakona, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15). Da se ZID ZPK odnosio na postupke konverzije ugovora o kreditu vezanih uz CHF u odgovarajuće kredite vezane uz EUR. Da su oba Zakona utvrđena suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. Da su kreditne institucije bile dužne postupati po tom Zakonu, dok je na korisnicima kredita počivala dispozicija hoće li pristupiti sklapanju sporazuma ili će zadržati važeće ugovorene uvjete. Da uspostava nove pravne osnove nije nastala neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma koji su trebali biti sklopljeni suglasno tom Zakonu. Da nema mjesta primjeni općih pravila obveznog prava o novaciji ugovora i sl. Na osnovu svega izloženog da treba u konačnici zaključiti da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

51. Odredbom članka 40 stavaka 1, 2 i 3 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je da potrošač se ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju toga Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne su. Ako je za ugovore iz toga dijela Zakona mjerodavno strano pravo, potrošač koji ima boravište u [adresa] ne može biti lišen zaštite na koju ima pravo po ovom Zakonu i drugim zakonima kojima se štite potrošači.

52. Naime, tužiteljica je potpisom aneksa kojim je provedena valjana konverzija zadržala pravo na punu restituciju koju joj jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača odnosno Zakon o zaštiti potrošača te Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pa je stav ovoga suda da pristanak tužiteljice na konverziju ne znači niti može značiti ujedno i tužiteljičino odricanje od prava na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove.

53. Tuženik tvrdi da su svi pretplaćeni iznosi, a koji su predmet tužbenog zahtjeva već ukalkulirani i iskorišteni za namirenje konvertirane glavnice. Međutim nije odlučno pitanje da li je tuženik preplaćenim iznosima zatvarao konvertiranu glavnicu, već da l i je zatvarao ispravnu glavnicu – onu po početnom otplatnom planu kao jedinom mogućem između tužitelja i tuženika, obzirom na učinke ništetnosti - ex tunc, a što znači da konvertirana glavnica više nije održiva jer je jedina ispravna glavnica koju je trebalo zatvarati ona koja u sebi sadrži početno ugovoren tečaj i kamatnu stopu. Stoga je stav ovoga suda da konvertirana glavnica nije stvarna i kao takva ne može egzistirati niti se umanjivati do tada izvršenim uplatama, već se treba zatvarati i umanjivati samo ona glavnica na koju rast švicarskog franka nije utjecao, a to je ona po početnom otplatnom planu.

54. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

54.1. Naime, sukladno odredbi članka 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa je mišljenje ovoga suda da s obzirom da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04. travnja 2012.god. posl.br. P-1401/12 kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a da je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.god. posl.br. Pž-7129/13 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br. Su-IV-47/2020), a što je u konkretnom slučaju 13. lipnja 2014.god. u odnosu na zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (VSRH Rev-2245/17) odnosno 14. lipnja 2018. što se tiče zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž -6632/17 dana 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi za valutnu klauzulu.

54.2. Kako je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 21. ožujka 2022., kojom zahtijeva povrat plaćenog u razdoblju od travnja 2008. pa do rujna 2015. s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, to je evidentno da je zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka. Slijedom naprijed iznijetog neosnovano se tuženik u ovom postupku poziva na odredbe o naknadi štete te zastarne rokove za naknadu štete, a napose neosnovano smatra da je tužitelj kao potrošač na bilo koji način i bilo kakvim svojim postupanjem pridonio nastanku iste. Pored navedenog, valja istaknuti da je cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je prop isana i odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužiteljice u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega.

55. Valja navesti da nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice i to iz razloga što je upravo tužiteljica korisnik kredita odnosno ista ga je sklopila s tuženikom, a to što je eventualno netko drugi za tužiteljicu izvršio pojedinu uplatu anuiteta po predmetnom kreditu prema stavu ovoga suda ne utječe na naprijed navedeno.

56. U odnosu na tuženikov prigovor o nedostatku pravnog interesa na strani tužiteljice, valja navesti da isti nije osnovan i to iz razloga što sklapanje Aneks broj 1 Ugovora o kreditu br. 5103873483 nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. (VSRH Rev-18/2018, VSRH Rev-2868/18).

57. Valja navesti da je vještak u osnovnom nalazu i mišljenju naveo da iznos od - 55,67 EUR odnosi na zbroj samo negativne razlike anuiteta koja je nastala zbog smanjenja tečaja CHF u odnosu na početni tečaj CHF.

57.1. Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenih Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku po ocjeni ovoga suda ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužiteljice po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita, kao niti po kamatnoj stopi koja je bila niža od one koja je vrijedila na dan korištenja kredita. Plaćanjem anuiteta tužitelj ica ništa nije primila pa ne postoji ni njena obveza povrata pa samim time u iznos pretplata ne treba ni uračunavati iznose za razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog, odnosno kada je kamatna stopa bila niža od početne.

57.2. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U razdoblju otplate kredita tužitelj ica ništa nije primila od tuženika već je tuženiku izvršila plaćanja te isplatu kako je on to zatražio time da je tijekom razdoblja otplate kredita došlo isključivo do prijelaza imovine tužiteljice u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužiteljice da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužiteljice primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111. ZOO-a te da bi u iznose pretplata valjalo uračunavati negativne tečajne razlike i negativne razlike po kamatnoj stopi.

57.3. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Navedeno vrijedi i za ugovaranje promjenjive kamatne stope, slijedom čega tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelj ice kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu niti u konkretnom slučaju ima osnove za iznose negativnih tečajnih razlika i iznose negativnih razlika po kamatnoj stopi umanjivati pretplate tužiteljice.

57.4. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo i prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnova pretplate po konverziji. Međutim valja navesti da na strani same tužiteljice (potrošača) ne postoje elementi nepoštenog postupanja iz kojih bi proizlazilo postojanje odgovornosti za nekakvu štetu koju tuženik tvrdi da trpi te čak i ukoliko tuženik smatra da je primjenom nepoštene ugovorne odredbe sam pretrpio određenu štetu, nije ovlašten zahtijevati zaštitu u odnosu na potrošača. Na strani potrošača ne postoji protupravnost niti nesavjesnost u postupanju, niti odgovornost za posljedice utvrđenja nepoštenosti te niti jedan propis koji uređuje predmetnu materiju, ne ovlašćuje tuženika da, pozivajući se na pravna utvrđenja iz kolektivnih presuda kojima je utvrđena povreda prava potrošača, podnose bilo kakve individualne restitucijske zahtjeve protiv potrošača. Također, valja istaknuti da nedvojbeno nije zakonom zabranjeno ugovarati niti valutnu klauzulu, niti promjenjivu kamatnu stopu međutim ne na način kako je to tuženik u konkretnom slučaju učinio, odnosno bez da je tužiteljicu informirao o mogućim rizicima. U tom smislu tečaj CHF u vrijeme zaključenja ugovora nije fiksan, već se radi o visini tečaja koji je tužiteljici u vrijeme ugovaranja bio poznat, odnosno naveden u otplatnom planu koji joj je uručen te na koji je pristala, slijedom čega je valjalo u cijelosti odbiti tuženikov prigovor radi prijeboja i odlučiti kao u točki III. izreke presude

58. Što se tiče same preinake tužbenog zahtjeva odnosno tužbe kojoj se tuženik protivio i za koji preinačeni dio je tuženik istaknuo prigovor zastare, a koju preinaku je tužitelj napravio u podnesku od dana 20. ožujka 2024. i koju je sud dopustio na ročištu dana 3. listopada 2024., naslovni sud će s obzirom da je u cijelosti ukinuta ranija presuda, ponovno obrazložiti zašto smatra da je ista dopuštena.

58.1. Valja navesti da je preinaka tužbe učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim stav je ovoga suda da je ista dozvoljena u smislu odredbe članka 190 stavak 2 ZPP-a s obzirom da je tužiteljica tek nakon knjigovodstvenog vještačenja mog la postaviti konačni tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu, a pored navedenog ista je svrsishodna u smislu odredbe članka 190 stavak 3 ZPP-a za konačno rješenje odnosa među parničnim strankama, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

58.2. U odnosu na tuženikov prigovor zastare za preinačeni dio iz podneska od dana 20. ožujka 2024. stav je ovoga suda da je isti neosnovan budući iz Zaključka građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV-123/2024-5 od dana 27. svibnja 2024. proizlazi da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

59. Tuženik je u žalbi naveo da mu nije omogućeno da se sasluša djelatnica tuženika tj. osobna bankarica tužiteljice, međutim u ponovljenom postupku , na zadnjoj glavnoj raspravi, tuženik je naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga te nije predlagao provođenje personalnih dokaza, odnosno da se sasluša njegova djelatnica, a sud u predmetnom postupku dokaze ne izvodi "ex offo".

60. Što se tiče navoda tuženika da tužiteljica nije potrošač odnosno da nije dokazala osnovne pretpostavke za traženje sudske zaštite pozivom na Zakon o zaštiti potrošača te da je prije svega bio dužna dokazati svojstvo potrošača, valja navesti da ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela 2008. da je bila u banci gdje da je išla tražiti kredit koji joj je trebao za završetak gradnje kuće, kao da niti ona, niti bilo koji član njezine obitelji nisu koristili tu nekretninu za najam, dok tuženik osim paušalnih navoda da tužitelj nije potrošač ni sa čim nije doveo pitanje status tužitelj ice kao potrošača.

61. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužiteljice sastoji se troška sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na četiri ročišta i to za tri ročišta u iznosu od 200,00 eura za svako i jedno u iznosu od 100,00 eura (T.br.9.t.1. i t.3 Tarife), sastavljanja pet podnesaka i to četiri podneska u iznosu od 200,00 eura za svaki i jedan u iznosu od 50,00 eura (T.br.8 t.1 i t.3 Tarife), sastavljanja žalbe protiv rješenja u iznosu od 75,00 eura (T.br.10 t.4 Tarife), PDV-a u iznosu od 456,25 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 49,46 eura, kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 250,00 eura, dakle sveukupno je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 2.580,71 eura.

61.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV. izreke ove presude.

U Rijeci, 27. veljače 2026.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika