Posl. broj: Pn-1013/2021-57

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Sanji Vodopija, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice HLĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. siječnja 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Viktora Peraka, odvjetnika i punomoćnice tuženika ALĐ, temeljem generalne punomoći broj Su-750/14, dana 27. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, isplatiti tužiteljici HLĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.500,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 3.200,00 EUR tekućom od 15. travnja 2021. pa do isplate i na iznos od 300,00 EUR tekućom od 27. veljače 2026. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.340,38 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2026. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 1.400,00 EUR sa pripadajućim kamatama, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 300,00 EUR za razdoblje od 15. travnja 2021. godine do 26. veljače 2026. godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 14.01.2020.g., oko 12,10 sati u Zagrebu, izlazila iz tramvaja na Trgu bana Jelačića te je na prijelazu preko tramvajske pruge pala uslijed čega je zadobila tjelesne ozljede. Uzrok pada je bilo oštećenje na pločama pored tramvajske pruge preko kojih je tužiteljica prelazila, a koje nije uočila obzirom se kretala zajedno s više drugih pješaka. Nakon pada su prolaznici tužiteljici priskočili u pomoć i pomogli joj da ustane. Navodi da odgovornost tuženika proizlazi iz činjenice da je isti dužan osigurati da komunalne i sve druge službe od općeg interesa funkcioniraju na način da se zaštite prava i imovina građana, kao i da se spriječi nanošenje štete. Pod komunalnim gospodarstvom u smislu Zakona o komunalnom gospodarstvu podrazumijeva se obavljanje komunalnih djelatnosti, a naročito pružanje komunalnih usluga od interesa za fizičke i pravne osobe te financiranje građenja i održavanja objekata i uređaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sustava na području općina, gradova i Grada Zagreba. S obzirom da je do štetnog događaja došlo na javnoj površini, za čije je održavanje nadležan Grad Zagreb, tužiteljica istog naznačuje kao tuženika. Navodi da je u predmetnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede zbog kojih joj je pružena liječnička pomoć. Zbog zadobivenih ozljeda trpjela je fizičke bolove i strah, došlo je do smanjenja životne aktivnosti zbog čega trpi duševne boli te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Navodi da je zbog zadobivenih ozljeda imala troškove liječenja koje potražuje prema priloženim preslikama računa u ukupnom iznosu od 112,61 kn zajedno s tijekom kamate od dana plaćanja računa, pa sve do isplate kako slijedi:

- račun broj 5167-16-1 u iznosu od 58,71 kn od 14.1.2020.g.;

- račun broj 25150/134/1 u iznosu od 53,90 kn od 28.2.2020.g.

Stoga tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i to:

– za pretrpljene fizičke bolove 9.000,00 kn,

– za pretrpljeni strah 8.000,00 kn,

– za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 12.000,00 kn,

– za tuđu pomoć i njegu 2.000,00 kn,

– za troškove liječenja 112,61 kn,

odnosno sveukupno iznos od 31.112,61 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 31.000,00 kn tekućom od dana podnošenja tužbe 15.04.2021. pa do isplate, na iznos od 58,71 kn tekućom od 14.01.2020. pa do isplate i na iznos od 53,90 kn tekućom od 28.02.2020. godine pa do isplate, kao i naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 9. rujna 2025. uredila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka, te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika naknadu neimovinske i imovinske štete i to:

– za pretrpljene fizičke bolove 1.700,00 eura,

– za pretrpljeni strah 1.400,00 eura,

– za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.500,00 eura,

– za tuđu pomoć i njegu 300,00 eura,

– za troškove liječenja 14,94 eura,

odnosno sveukupno iznos od 4.914,94 eura sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 4.900,00 eura tekućom od dana podnošenja tužbe 15.04.2021. pa do isplate, na iznos od 7,79 eura tekućom od 14.01.2020. pa do isplate i na iznos od 7,15 eura tekućom od 28.02.2020. godine pa do isplate, kao i naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, čime je tužba preinačena povećanjem tužbenog zahtjeva, a sud je ovaku preinaku tužbe, neovisno o tome što joj se tuženik usprotivio, dopustio temeljem odredbe čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), jer sud takvu preinaku tužbe smatra svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući pri tome u vidu da je tužiteljica tužbu preinačila samo usklađujući tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka, pa da bez svoje krivnje nije mogla ovako precizirati tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka.

Nadalje, tužiteljica je na ročištu održanom dana 13. siječnja 2026. povukla tužbu za troškove liječenja u iznosu od 14,94 eura, te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika naknadu štete u iznosu od 4.900,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2021. pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporava nastanak štetnog događaja. Osporava odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, te ističe prigovor isključive krivnje tužiteljice za nastanak predmetnog štetnog događaja odnosno prigovor doprinosa za prijepornu štetu. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Osporava uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale štete. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te utuženi tijek zakonske zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete jer se radi o nenovčanoj materijalnoj šteti (koja nije reparirana) na koju mogu teći kamate tek od dana donošenja prvostupanjske presude. Predlaže tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u medicinsku dokumentaciju tužiteljice, rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 26.02.2020., fotografije mjesta nezgode, preslike računa, liječničku potvrdu od 02.06.2022., cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice u izvorniku, te cjelokupnu spisu priležeću dokumentaciju, saslušao svjedoke HL i AL, saslušao tužiteljicu kao stranku, proveo dokaz očevidom na mjestu nezgode, te proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Među strankama su sporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost, uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice, te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

6. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je na dan predmetnog štetnog događaja bila na pregledu kod ginekologa u 11,00 sati i kada se nakon obavljenog pregleda oko 12,00 sati vraćala na posao izašla je iz tramvaja na prvim vratima na Trgu bana Josipa Jelačića i kretala se u grupi ljudi jer je bila velika gužva, te se na prijelazu preko tramvajske pruge u smjeru juga popiknula na oštećene kocke pored tramvajske pruge koje su bile neravne, odnosno povišene i udubljene i pala prema naprijed, a dočekala se na ruke i čini joj se desno koljeno, te joj je torba pala sa strane. Mjesto pada nalazi se uz tramvajsku prugu sjeverne tramvajske stanice Trga bana Josipa Jelačića u smjeru Črnomerca. Neposredno prije pada kretala se normalnim hodom zajedno s više pješaka, a na nogama je imala balerinke, jer inače uvijek nosi balerinke, tenisice ili obuću s ravnom petom. Nakon pada netko od pješaka koji se kretao pored nje pomogao joj je da se digne, bila je u šoku, ali mogla je stati na desnu nogu i krenula je polako prema poslu. Kada je došla na posao u Hrvatsko stenografsko društvo u Teslinoj 5, nazvala je supruga i rekla mu da je pala, a također je o padu obavijestila i kolegicu HL. Nakon određenog vremena počela je osjećati bolove u desnoj nozi, ali još uvijek je mogla hodati, te je krenula s posla, međutim kako su se bolovi sve više pojačavali, nazvala je supruga i zamolila ga da se spusti pred ulaz zgrade u kojoj živi kako bi joj pomogao da se popne do stana na 4. katu jer u zgradi nemaju lift. Suprug ju je odmah nagovarao da odu u Traumatološku bolnicu, što nije odmah prihvatila jer se nadala da će se bolovi smiriti, međutim kako su se bolovi sve više pojačavali i budući da više nije niti mogla stati na desnu nogu, suprug ju je oko 21,00 sati odvezao na pregled u Traumatološku bolnicu. Na dan predmetnog štetnog događaja nije bilo nikakvih padalina i misli da je bilo dobro vrijeme. Prilikom pada nije nosila ništa u rukama, a torbu je imala na ramenu. Na dan štetnog događaja na sebi je imala zimski kaput, ravnu obuću, te nije imala niti šal, niti rukavice, niti sunčane naočale. Prilikom pada kretala se zajedno sa više pješaka, a pomoglo joj je oko 5-6 pješaka, s time da se sjeća da ju je jedan muškarac podigao i dao joj torbu u ruku. Na pitanje punomoćnika tuženika zašto nije odmah nakon pada zvala hitnu pomoć, odgovorila je da to nije učinila jer joj bol u nozi nije odmah bila jaka i nadala se da će se bolovi smanjiti i proći, međutim kad se ozljeda ohladila, počela ju je sve više boljeti desna noga, radi čega je oko 21,00 sat otišla na pregled u Traumatološku bolnicu, a nadređenog je obavijestila o padu odmah nakon što je došao na posao na dan štetnog događaja.

7. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice cijeneći ga iskrenim, životnim i uvjerljivim te u suglasju s dokumentacijom priležećom spisu odnosno pokazivanjima na očevidu, a njezine navode potvrdili su svjedoci HL i AL, koji su o bitnim činjenicama iskazivali istovjetno i na čije iskaze nije bilo primjedbi. Tako iz iskaza svjedokinje HL proizlazi da je tužiteljica na dan predmetnog štetnog događaja iza 12,00 sati došla na posao u Hrvatsko stenografsko društvo, Teslina 5 u Zagrebu gdje su zajedno radile i rekla joj je da je pala na Trgu bana Josipa Jelačića kod izlaska iz tramvaja i žalila se da ju boli noga, te je šepala. Rekla joj je da ode u Traumatološku bolnicu, što tužiteljica nije odmah učinila, ali joj je kasnije u večernjim satima javila da je zbog bolova otišla u Traumatološku bolnicu i da je zbog ozljede na bolovanju. Nakon otprilike dva do tri mjeseca od štetnog događaja tužiteljica joj je pokazala da je pala na način da je izvrnula nogu na kocke uz tramvajske tračnice koje su bile neravne odnosno uzdignute i uvučene na sjevernoj tramvajskoj stanici na Trgu bana Josipa Jelačića u smjeru Črnomerca i komentirala da je to sada popravljeno. Sjeća se da je tužiteljica zbog ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju bila na bolovanju oko mjesec i pol dana. Ne sjeća se što je tužiteljica na dan štetnog događaja imala na nogama, ali obično nosi balerinke. Nadalje, iz iskaza svjedoka AL, supruga tužiteljice proizlazi da ga je na dan predmetnog štetnog događaja tužiteljica nazvala s posla i rekla mu je da je pala i da ju boli noga, te ga je ponovno nazvala oko 17,30 sati kada je došla s posla i zamolila ga da se spusti pred ulaz zgrade i da joj pomogne da se popne po stepenicama do stana na 4. katu. Kada se spustio do ulaza u zgradu tužiteljica se žalila da ju jako boli noga i šepala je, te ju je pridržavao i pomogao joj da dođe do stana na 4. katu. Budući da su bolovi tužiteljice bili još jači, oko 21,00 sat tužiteljicu je odveo na pregled u Traumatološku bolnicu u Draškovićevoj. Zbog ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju tužiteljica određeno vrijeme nije mogla hodati, te joj je pomagao u obavljanju svih uobičajenih kućanskih poslova, nabavci i pripremi hrane, prilikom oblačenja i održavanja osobne higijene, vozio ju na kontrole. Tužiteljica mu je rekla da je pala na Trgu bana Josipa Jelačića, ali detalji mu nisu poznati. Tužiteljicu je nagovarao da odmah nakon što je došla s posla odu na pregled u Traumatološku bolnicu, što je ona prvo odbijala, te je on u poslijepodnevnim satima otišao u posjet kod roditelja koji su živjeli u [adresa] i uzeo je od njih jednu štaku za tužiteljicu, a kada se vratio kući, tužiteljica se sve više žalila na bolove u nozi, te ju je oko 21,00 sati odvezao u Traumatološku bolnicu.

8. Mjesto nastanka štetnog događaja identificirano je očevidom na licu mjesta dana 8. srpnja 2025. godine kojom prilikom je tužiteljica pokazala mjesto pada, te je utvrđeno da se mjesto pada tužiteljice nalazi neposredno ispred sjeverne tramvajske stanice Trga bana Josipa Jelačića u smjeru Črnomerca, da su na mjestu pada tužiteljice oštećene kocke pored tramvajske pruge te su iste neravne odnosno povišene i udubljene, te da su fotografije koje se nalaze na listu 6-8 spisa identične mjestu pada tužiteljice. Nadalje, očevidom na licu mjesta utvrđeno je da je mjesto nezgode u odnosu na dan štetnog događaja izmijenjeno na način da su oštećene kocke pored tramvajske pruge djelomično popravljene, s time da su nakon djelomičnog popravka kocke i na drugim mjestima oštećene. Postojanje i lokaciju oštećenja na pločama pored tramvajske pruge na Trgu bana Josipa Jelačića, sud je nadalje utvrdio i uvidom u fotografije mjesta nezgode sačinjene na dan očevida 08.07.2025. (list 138-140 spisa).

9. Na temelju tako provedenih dokaza sud smatra utvrđenim da je tužiteljica doista dana 14.01.2020. oko 12,10 sati pala na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu i to neposredno ispred sjeverne tramvajske stanice Trga bana Josipa Jelačića, na način da se na prijelazu preko tramvajske pruge u smjeru juga popiknula na oštećene ploče (kocke) pored tramvajske pruge koje su bile neravne odnosno povišene i udubljene, te prilikom pada ozlijedila desnu nogu.

10. U pogledu pasivne legitimacije i odgovornosti tuženika, ovaj sud smatra neosnovanim istaknute prigovore tuženika.

11. Odredbom čl. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18 i 32/20 – dalje: ZKG) propisano je da se tim Zakonom uređuju načela komunalnog gospodarstva, obavljanje i financiranje komunalnih djelatnosti, građenje i održavanje komunalne infrastrukture, plaćanje komunalnog doprinosa i komunalne naknade, održavanje komunalnog reda i druga pitanja važna za komunalno gospodarstvo. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZKG-a komunalno gospodarstvo cjelovit je sustav obavljanja komunalnih djelatnosti, građenja i održavanja komunalne infrastrukture te održavanja komunalnog reda na području općina, gradova i Grada Zagreba. Odredbom čl. 5. ZKG-a propisano je da su jedinice lokalne samouprave dužne u donošenju i provođenju programa građenja komunalne infrastrukture i programa održavanja komunalne infrastrukture poštovati javni interes i omogućiti ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih interesa na način koji nije u suprotnosti i na štetu javnog interesa (načelo zaštite javnog interesa). Odredbom čl. 21. ZKG-a propisano je da su komunalne djelatnosti djelatnosti kojima se osigurava građenje i/ili održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne ispravnosti i komunalne djelatnosti kojima se pojedinačnim korisnicima pružaju usluge nužne za svakodnevni život i rad na području jedinice lokalne samouprave. Iz odredbe čl. 22. st. 1. ZKG-a proizlazi da su između ostaloga komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture i održavanje nerazvrstanih cesta te održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, a prema odredbi čl. 23. st. 1. ZKG-a pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva se skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom cijele godine na nerazvrstanim cestama, uključujući i svu opremu, uređaje i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i prometne sigurnosti na njima (redovito održavanje), kao i mjestimičnog poboljšanja elemenata ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa (izvanredno održavanje), a u skladu s propisima kojima je uređeno održavanje cesta, dok se prema odredbi st. 2. istoga članka pod održavanjem javnih površina na kojima nije dopušten promet motornih vozila podrazumijeva održavanje i popravci tih površina kojima se osigurava njihova funkcionalna ispravnost. U skladu s odredbom čl. 27. st. 1. ZKG-a obavljanje komunalne djelatnosti organizira se i obavlja na području jedinice lokalne samouprave na način uređen tim Zakonom i posebnim zakonom, dok prema odredbi čl. 33. st. komunalne djelatnosti može obavljati trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave ili više jedinica lokalne samouprave, javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave, služba - vlastiti pogon koju osniva jedinice lokalne samouprave, pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji te pravna i fizička osoba na temelju ugovora o obavljanju komunalne djelatnosti. Odredba čl. 59. ZKG-a propisuje da su komunalna infrastruktura između ostaloga nerazvrstane ceste i javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila, a odredba čl. 60. st. 1. ZKG-a definira nerazvrstane ceste kao ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu zakona kojim se uređuju ceste, dok su prema odredbi st. 2. tog članka javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, uređene plaže, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste. Odredba čl. 61. st. 1. ZKG-a propisuje da je komunalna infrastruktura javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave i/ili osobe koja obavlja komunalnu djelatnost, a prema odredbi čl. 64. st. 1. ZKG-a građenje i održavanje komunalne infrastrukture obveza je jedinica lokalne samouprave odnosno osoba na koje je ta obveza prenesena u skladu s tim Zakonom ili posebnim zakonom. Odredbom čl. 104. st. 1. ZKG-a određeno je da u svrhu uređenja naselja te uspostave i održavanja komunalnog reda u naselju predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom redu kojom se propisuje uređenje naselja, način uređenja i korištenja površina javne namjene i zemljišta u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, uvjete korištenja javnih parkirališta, javnih garaža, nerazvrstanih cesta i drugih površina javne namjene te održavanje čistoće i čuvanje površina javne namjene. Odredbom čl. 1. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 14/19, 24/19 i 22/20 – dalje: Odluka) propisano je da se tom Odlukom propisuje komunalni red i mjere za njegovo provođenje radi uređenja naselja, načina uređenja i korištenja površina javne namjene i zemljišta u vlasništvu Grada Zagreba, održavanja čistoće i čuvanje površina javne namjene na području Grada Zagreba. Prema odredbi čl. 2. toč. 1. Odluke površine javne namjene su površine koje su namijenjene svima i pod jednakim uvjetima, a prema namjeni između ostaloga su i nerazvrstane ceste i javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima – trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste. Odredbom čl. 74. Odluke propisano je da površine javne namjene moraju biti uredne i čiste i služiti svrsi za koju su namijenjene, dok prema odredbi čl. 106. Odluke nadzor nad provedbom te Odluke provode komunalni redari. Dakle, Grad Zagreb kao jedinica lokalne samouprave je dužan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju tako da se zaštiti imovina građana i spriječi nanošenje štete, te se prenošenjem dijela svojih obveza na druge osobe ili poduzeća ne može osloboditi odgovornosti da preko svojih inspekcijskih i drugih organa (komunalnih redara) nadzire funkcioniranje pravnih osoba kojima je povjerio obavljanje pojedinih komunalnih djelatnosti, te da poduzima mjere kojima se osigurava njihovo funkcioniranje, pa se radi toga ne oslobađa niti odgovornosti za štetu koja nastane zbog nepridržavanja navedenih obveza.

12. Stoga sud smatra za štetni događaj isključivo odgovornim ovdje tuženika i to u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. u svezi s čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO), jer je propustio sanirati oštećenje na javnoj površini – pločama pored tramvajske pruge na Trgu bana Josipa Jelačića (ili eventualno obilježiti to oštećenje) i time održavati javnu površinu na način da bude sigurna za nesmetano kretanje korisnika - pješaka, što je i rezultiralo padom i ozljeđivanjem tužiteljice, dok u njezinom ponašanju u predmetnoj situaciji ne nalazi doprinosa nastanku štetnog događaja. Ovaj sud smatra da se tužiteljica kritične zgode kretala na način primjeren kretanju prosječnog pješaka, a kretala se polako normalnim hodom.

13. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice. Sud je na temelju dokaza izvedenih na tu prijepornu okolnost utvrdio kako slijedi:

- tužiteljica je na dan štetnog događaja (14. siječnja 2020. godine) zatražila medicinsku pomoć u KBC Sestre Milosrdnice, Klinici za traumatologiju u Zagrebu (povijest bolesti Klinike za traumatologiju Zagreb - list 9 spisa), gdje je nakon pregleda i rtg obrade postavljena dijagnoza dislokacija, iščašenje i nategnuće zglobova i ligamenata u području nožnog zgloba (gležnja) i stopala, dok je iz daljnjeg tijeka medicinske dokumentacije vidljiv tijek liječenja radi ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju,

- sudski vještak dr. Žarko Rašić u nalazu i mišljenju utvrđuje da postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i zadobivene ozljede tužiteljice,

- sudski vještak dr. Žarko Rašić u dopuni nalaza i mišljenja od 17.12.2022. navodi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ligamentarne ozljedu u području desnog gležnja, dakle ne prijelom. Uganuće, dakle ligamentarne ozljede ne ispoljavaju se u punoj težini samog ozljeđivanja neposredno nakon samog štetnog događaja za razliku od prijeloma. Životno i medicinski je opravdano da se nakon takove ozljede oštećenici ne javljaju isti trenutak na preglede u hitne kirurške ambulante, nego se javljaju nakon određenog vremena. Tužiteljica se ustvari javila uzimajući u obzir zadobivenu ozljedu vrlo brzo nakon štetnog događaja na kirurški pregled nakon 9 sati od samog štetnog događaja dakle oko 21 sat na Kliniku za traumatologiju. Za ovakav tip ozljeđivanja potrebno je određeni vrijeme da se ispolje posljedice – otok, bolnost, za razliku od prijeloma. Prema tome samo postupanje tužiteljice je bilo u skladu sa vrstom ozljede i javila se na kirurški pregled isti dan, devet sati nakon štetnog događaja, tako da svojom postupkom da joj nije isti čas pružna liječnička pomoć nije doprinijela u konačnici štetnoj posljedici, javila se liječniku sukladno zadobivenoj ozljedi i progresiji tegoba koje se javljaju nakon takove ligamentarne ozljede gležanjskog zgloba.

14. Uzevši sve gore narečeno u obzir, ovaj sud nalazi utvrđenim da su zadobivene ozljede kod tužiteljice u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi s mehanizmom nastanka predmetnog štetnog događaja.

15. Radi utvrđivanja osnova i visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju tužiteljice, te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica stradala u predmetnom štetnom događaju, kada je zadobila uganuće desnog gležnja. Nakon štetnog događaja pregledana je od strane kiruga. Učini se odgovarajuća RTG obrada, bez prijeloma. Preporučena simptomatska terapija. Učinjeni kontrolni pregledi kirurga. Pregledana po fizijatru, te provodi propisanu fizikalnu terapiju. Liječenje je završeno odnosno stanje se stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije, te kontrole fizijatra 21.12.2020. godine.

Prema mišljenju vještaka postoji uzročno-posljedična veza s predmetnom nezgodom. Po mišljenju vještaka tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera u trajanju od sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 8 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 56 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti.

Po mišljenju vještaka tužiteljica je u štetnom događaju doživjela tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni stran (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana i manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 20 dana.

Po mišljenju vještaka zadobivena ozljeda u navedenom štetnom događaju dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice od 3%, koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti desnog gležnja, te povremenoj bolnosti desnog gležnja kod dužeg stajanja, hodanje, po stepenicama, kod nošenja neodgovarajuće obuće (visoke potpetice). Po mišljenju vještaka tužiteljici je nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 20 dana po 2 sata dnevno, te još 20 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

17. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka od 17.12.2022. proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ligamentarnu ozljedu u području desnog gležnja, dakle ne prijelom. Uganuće, dakle ligamentarne ozljede ne ispoljavaju se u punoj težini samog ozljeđivanja neposredno nakon samog štetnog događaja za razliku od prijeloma. Životno i medicinski je opravdano da se nakon takove ozljede oštećenici nje javljaju isti trenutak na preglede u hitne kirurške ambulante, nego se javljaju nakon određenog vremena. Tužiteljica se ustvari javila uzimajući u obzir zadobivenu ozljedu vrlo brzo nakon štetnog događaja na kirurški pregled nakon 9 sati od samog štetnog događaja dakle oko 21. sat na Kliniku za traumatologiju. Za ovakav tip ozljeđivanja potrebno je određeni vrijeme da se ispolje posljedice – otok, bolnost, za razliku od prijeloma. Prema tome samo postupanje tužiteljice je bilo u skladu sa vrstom ozljede i javila se na kirurški pregled isti dan, devet sati nakon štetnog događaja, tako da svojom postupkom da joj nije isti čas pružna liječnička pomoć nije doprinijela u konačnici štetnoj posljedici. Javila se liječniku sukladno zadobivenoj ozljedi i progresiji tegoba koje se javljaju nakon takove ligamentarne ozljede gležanjskog zgloba.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka, budući su po mišljenju ovog suda dani stručno, obrazloženo, detaljno i vrlo precizno, te u skladu s pravilima struke i medicinske znanosti i na isto stranke nisu imale nikakvih primjedbi.

19. Cijeneći medicinsku dokumentaciju, kao i nalaz i mišljenje liječnika vještaka, ovaj sud smatra utvrđenim da je tužiteljica u štetnom događaju bila ozlijeđena i da je time povrijeđeno njezino pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi sa čl. 1046. ZOO-a). Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi, odnosno da je trpjela fizičke bolove i strah, te duševne boli zbog zaostalih trajnih posljedica, a koje činjenice su kriteriji odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a. Utvrđena težina ozljede i okolnosti konkretnog slučaja, po mišljenju ovog suda opravdavaju tužiteljici dosudu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1 ZOO-a), a temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, naknadu štete za tuđu pomoć.

20. S obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, trajanje liječenja, neugodnosti tijekom liječenja u vidu potrebe mirovanja, uzimanja analgetika, provođenja fizikalne terapije, kontrole kod liječnika različitih specijalnosti, intenzitet pretrpljenog straha, duševne boli koje tužiteljica nesumnjivo trpi zbog smanjenja životne aktivnosti, a koje se očituju u ograničenoj pokretljivosti desnog gležnja, te povremenoj bolnosti desnog gležnja kod dužeg stajanja i hodanja po stepenicama, utvrđeno je da tužiteljici pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 3.200,00 EUR. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja koje su mjerodavne za određivanje težine povrede prava osobnosti, utvrđeno je da je tužiteljičino pravo osobnosti povrijeđeno u mjeri zbog koje joj pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st.1. ZOO-a).

21. Nadalje, nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđeno je da je tužiteljici nakon predmetnog štetnog događaja, bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 20 dana po 2 sata dnevno, te još 20 dana po 1 sat dnevno, dakle ukupno 60 sati. Tužiteljica saslušana kao stranka, a čiji iskaz je sud kao logičan i životno uvjerljiv u cijelosti prihvatio, iskazala je da je zbog ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju bila na bolovanju oko mjesec dana, te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega jer oko mjesec dana nije mogla stati na nogu. Pomoć joj je pružao suprug u obavljanju svih uobičajenih kućanskih poslova, u nabavci i pripremi hrane, prilikom oblačenja i održavanja osobne higijene, vozio ju je na kontrole i slično. U smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, ovaj sud smatra da tužiteljici po osnovi naknade za tuđu pomoć i njegu za potrebnih 60 sati pripada prema cijenama u vrijeme donošenja presude naknada po cijeni od 5,00 EUR po satu koju smatra primjerenom cijeni koštanja sata rada osobe koja je prema svojim kvalifikacijama bila u mogućnosti tužiteljici pružiti pomoć kakva joj je bila potrebna i s obzirom na cijene na tržištu, pa je stoga tužiteljici po osnovi naknade za tuđu pomoć i njegu dosudio zatraženi iznos od 300,00 EUR.

22. Obzirom na navedeno, vodeći računa o svim gore navedenim okolnostima, sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio da tužiteljici kao pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu koju je pretrpjela i imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći pripada iznos od 3.500,00 EUR. Preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 1.400,00 EUR valjalo je odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

23. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Da bi kamate počele teći, šteta mora biti nastala, što znači da moraju biti poznate sve posljedice štetne radnje. Po mišljenju ovog suda neimovinska šteta u pravilu nastupa kada se završi liječenje oštećenika, kada se zdravstveno stanje oštećenika stabiliziralo i postalo definitivno, a što znači da, uz adekvatne mjere liječenja, nema mogućnosti daljnjeg poboljšanja zdravstvenog stanja, a niti da postoji mogućnost daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja.

24. Uvidom u medicinsku dokumentaciju koju je tužiteljica priložila uz tužbu, te posebice medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je liječenje tužiteljice završeno odnosno stanje se stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije, te kontrole fizijatra 21. prosinca 2020., dakle prije pokretanja ovog parničnog postupka.

25. Obzirom na navedeno, a temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a sud je tužiteljici na dosuđeni iznos od 3.200,00 EUR (za neimovinsku štetu) dosudio zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe 15. travnja 2021. (kada je i liječenje tužiteljice okončano) pa do isplate, a kako je to tužiteljica i zahtijevala. Na dosuđeni iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 300,00 EUR kamate su dosuđene od presuđenja pa do isplate budući je visinu naknade te štete sud odredio prema cijenama u vrijeme donošenja odluke (čl. 1089. st. 2. ZOO-a), dok je zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 300,00 EUR za razdoblje od 15. travnja 2021. do 26. veljače 2026. valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude. Kamate su dosuđene po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

27. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, u skladu sa zatraženim troškovnikom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.7/1), za sastav podnesaka od 30.06.2021., 07.06.2022., 25.11.2022. i 21.05.2024.g. po 100 bodova (Tbr.8/1), za sastav podnesaka od 12.04.2022., 17.10.2022., 11.07.2025. i 09.09.2025. po 25 bodova (Tbr. 8/4), za pristup na ročište 05.04.2022. i očevid 02.10.2024. po 25 bodova (Tbr. 9/5), za zastupanje na ročištu 08.04.2022., 11.05.2022. i 13.01.2026.g. po 100 bodova (Tbr.9/1), za nazočnost očevidu 08.07.2025. 100 bodova (Tbr. 9/7) i za zastupanje na ročištu za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9/3), odnosno ukupno 1100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura sukladno spomenutoj Tarifi, te uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 2.750,00 eura.

Tužiteljica je, prema čl. 154. st. 2 ZPP-a, uspjela u parnici u omjeru od 71% u pogledu visine zahtjeva, te 100% u pogledu osnove - ukupno 171%, a vodeći računa o visini i osnovi dolazi se do zaključka da omjer uspjeha tužiteljice u tom smislu iznosi 85,5% (171 : 2 = 85,5), pa kada se od navedenog postotka oduzme postotak tuženika od 14,5%, dolazi se do konačnog omjera uspjeha tužiteljice od 71%, slijedom čega je tužiteljici od ukupno određenog troška priznat trošak od 1.952,50 eura.

Nadalje, tužiteljici je u cijelosti priznat kao nužan trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, trošak predujma za očevid u iznosu od 49,48 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu od 43,87 eura i sudske pristojbe na presudu od 95,45 eura, tako da je tužiteljici sveukupno priznat parnični trošak u iznosu od 2.340,38 eura. Na tako utvrđeni iznos troška tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 25.08.2021., 19.10.2021., 13.12.2022., 13.01.2023., 14.02.2023., 08.03.2023., 19.04.2023., 29.08.2023., 20.11.2023., 10.04.2024., 16.10.2024., 28.11.2024., 10.12.2024., 28.01.2025., 10.03.2025., 12.05.2025. i 08.07.2025. jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka (čl. 155. ZPP-a). Nadalje tužiteljici nije priznat trošak predujma za očevid 02.10.2024. budući je zbog nepristupa tužiteljice očevid odgođen.

28. Slijedom narečenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 27. veljače 2026. godine

Sutkinja:

Sanja Vodopija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice uz rj. o sudskoj pristojbi na tužbu od 43,87 i na presudu od 95,45 eura

2. tuženiku