REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2058/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja Dundovo d.o.o. iz Raba, Trg Municipium Arba A.D. XA. C. broj 2, OIB 08484457911, kojeg zastupa odvjetnik Zoran Vukić iz Rijeke, protiv tuženika HŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Alek Konić iz Zagreba, poradi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 15. siječnja 2026. godine, u nazočnosti zamjenika opunomoćenika stranaka, dana 27. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Valerije Pernar iz Zagreba, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-262/23 od 25. travnja 2023. godine kojim se nalaže tuženiku HŽ platiti tužitelju Dundovo d.o.o. 185,16 eura s zateznim kamatama na - 9,90 eura od 16. svibnja 2021. godine,

- 9,90 eura od 16. lipnja 2021. godine,

- 9,90 eura od 16. srpnja 2021. godine,

- 9,90 eura od 17. kolovoza 2021. godine,

- 9,90 eura od 16. rujna 2021. godine,

- 9,90 eura od 16. listopada 2021. godine,

- 9,90 eura od 16. studenog 2021. godine,

- 9,90 eura od 16. prosinca 2021. godine,

- 9,90 eura od 18. siječnja 2022. godine,

- 9,90 eura od 16. rujna 2022. godine,

- 9,90 eura od 16. ožujka 2022. godine,

- 9,90 eura od 16. travnja 2022. godine,

- 66,36 eura od 14. rujna 2022. godine, do isplate kao i naknaditi nastali trošak postupka od 87,19 eura s zateznim kamatama od 25. travnja 2023. godine do isplate, u roku 15 dana .

II Nalaže se tužitelju Dundovo d.o.o. naknaditi trošak parničnog postupka tuženiku HŽ od 250,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu od 14. ožujka 2023. godine, sada tužbi tvrdi da mu tuženik duguje neplaćeni trošak usluge skupljana komunalnog otpada u gradu [adresa] od travnja 2021. do kolovoza 2022. godine za objekt 073148 te je javni bilježnik Valerija Pernar iz Zagreba donio rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-262/23 od 25. travnja 2023. godine kojim se nalaže tuženiku HŽ platiti tužitelju Dundovo d.o.o. 185,16 eura s zateznim kamatama na

- 9,90 eura od 16. svibnja 2021. godine,

- 9,90 eura od 16. lipnja 2021. godine,

- 9,90 eura od 16. srpnja 2021. godine,

- 9,90 eura od 17. kolovoza 2021. godine,

- 9,90 eura od 16. rujna 2021. godine,

- 9,90 eura od 16. listopada 2021. godine,

- 9,90 eura od 16. studenog 2021. godine,

- 9,90 eura od 16. prosinca 2021. godine,

- 9,90 eura od 18. siječnja 2022. godine,

- 9,90 eura od 16. rujna 2022. godine,

- 9,90 eura od 16. ožujka 2022. godine,

- 9,90 eura od 16. travnja 2022. godine,

- 66,36 eura od 14. rujna 2022. godine, do isplate kao i naknaditi nastali trošak postupka od 87,19 eura s zateznim kamatama od 25. travnja 2023. godine do isplate, u roku 15 dana .

2. Tuženik u prigovoru, sada odgovoru na tužbu od 18. travnja 2023. godine navodi da je platio 2.303,01 kn 14. lipnja 2022. godine, a 66,36 eura ili 500,00 kn je ugovorna kazna koja je neosnovana jer ne koristi nekretninu na adresi [adresa] u [adresa] i to već 10-ak godina.

3. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-2058/23 od 12. rujna 2023. je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi predmetnoga javnog bilježnika od 25. travnja 2023. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, a postupak se nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Sud je proveo dokaz uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, uplatnicu od 14. lipnja 2022. godine, opomenu od 24. svibnja 2022. godine, račun broj 04-0737/22 i troškovnik - ugovornu kaznu od 29. kolovoza 2022., nalog Privredne banke d.d. na listu 58 spisa, tužiteljev odgovor na prigovor od 12. siječnja 2023. godine s karticom utroška brojila, pregled otvorenih stavaka, odgovor na prigovor od 20. listopada 2023., tuženikov dopis od 14. listopada 2023., račun broj 04-0725/23 s karticom utroška brojila, potvrdu HEP ODS d.o.o. o izvršenim radovima i zamjene plombe na listu 81 spisa, odgovor na dopis trgovačkog društva Vrela d.o.o. od 5. ožujka 2024., preslušao tuženika, a očevid nije proveden kao nepotreban dokaz, a proveden je dokaz uvidom u ovosudni spis posl. broj Povrv-2439/23.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nije prijeporno da je tužitelj isporučitelj usluge odvoza otpada za nekretninu u tuženikovom vlasništvu u [adresa].

7. Tužitelj zahtjeva plaćanje te usluge za vrijeme od travnja 2021. godine do ožujka 2022. godine s tim što obveza plaćanja dospijeva 15-og u idućem mjesecu za prethodni.

8. Nije prijeporno da je tuženik platio 2.303,01 kn tj. 305,66 eura dne 14. lipnja 2022. godine, dakle i više od zahtijevanog za predmetnu uslugu odvoza otpada tijekom utuženog razdoblja.

9. Sud ocjenjuje da je tuženikov prigovor zastare iz podneska od 11. studenog 2024. godine osnovan primjenom odredbe čl. 232, st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23) jer tražbine naknade za održavanje čistoće, a odvoz otpada je upravo to, zastarjevaju za jednu godinu, Rev-x-1069/13 od 17. prosinca 2013. te stoga svi računi koji dospijevaju od 16. svibnja 2021. do 16. veljače 2022. jesu utuženi nakon isteka ovoga jednogodišnjeg zastarnog roka, tj. 14. ožujka 2023. je podnesena ova tužba.

10. Za tražbine tj. račune koji dospijevaju 16. ožujka 2022. i 16. travnja 2022. taj prigovor zastare nije osnovan, budući su utuženi 14. ožujka 2022. godine tj. prije isteka jednogodišnjega zastarnog roka, a za taj dio tuženik niti ne prigovara zastari.

11. Nadalje se tužitelj poziva na odredbu čl. 171, st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima te tvrdi da je tuženik imao i druge neplaćene obveze prema tužitelju za istu uslugu i to još od 16. listopada 2017. godine, što nastoji dokazati uvidom u otvorene stavke i opomenu od 24. svibnja 2022. godine.

12. No, oni glase na 2.728,43 kn od čega je zadnja stavka 500,00 kn kao ugovorna kazna te bez nje je ukupna svota 2.228,43 kn.

13. S druge strane tuženik pak dostavlja opomenu od 24. svibnja 2022. godine na 2.303,01 kn, bez ugovorne kazne. Kako je na uplatnici 14. lipnja 2022. tuženik naveo da plaća odvoz otpada do svibnja 2022. godine, sud prihvaća njegov iskaz u tom dijelu kao sukladan svoti s navedene uplatnice i opisu plaćanja koji je pak sukladan tužiteljevoj opomeni od 24. svibnja 2022. godine na istu svotu, koliko je tuženik tada i platio tj. 2.303,01 kn.

14. Po ocjeni ovog suda tužitelj nije dokazao kakve bi to druge ranije tražbine postojale, jer opomena od istog dana tj. 24. svibnja 2022. godine koju je on dostavio glasi na 2.228,43 kn, bez 500,00 kn ugovorne kazne. K tomu, nije razjašnjeno zašto tužitelj dostavlja dvije opomene od istog dana na različite svote tj. 2.303,01 kn izravno tuženiku, a u spis 2.728,01 kn, a što je umanjeno za 500,00 kn ugovorne kazne i iznosi 2.228,01 kn dakle još manja svota za uslugu odvoza otpada, a tvrdi da mu tuženik još nešto duguje. U slučaju da je točno kako je tužitelj zatvorio ranija tuženikova dugovanja predmetnom uplatom od 14. lipnja 2022. godine u svoti od 2.303,01 kn bio je dužan dostaviti isprave o tomu i predložiti računovodstveno vještačenje, jer sud nema stručnog znanja provjeravati i izračunavati osnovanost takve tvrdnje na osnovi opomene i otvorenih stavaka. Povrh toga otvorene stavke nisu dokaz u parnici kao ni izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga priloženih uz tužbu (VSRH, Revt-55/02-2 od 2. travnja 2002. i Rev-1283/07 od 29. travnja 2008.), jer u slučaju kad tuženi ospori vjerodostojnost računa, a tužitelj nije podnio nikakvu dokumentaciju, niti je ponudio druge dokaze na okolnost vjerodostojnosti spornog računa i izvršenih isporuka tuženiku, prvostupanjski i drugostupanjski sud zaključuju da tužitelj nije dokazao osnovanost svoje tražbine, jer izvadak iz konta jest ovjerovljena isprava, ali kako je tuženik osporio sadržaj te isprave, tužitelj je bio dužan dokazati istinitost svoje isprave, budući izvadak iz konta upućuje na sadržaj iz poslovnih knjiga, odnosno na knjiženje tužiteljeve tražbine prema tuženiku u ovom slučaju, ali iz tog izvatka nije vidljiv činjenični i pravni odnos s knjiženjem, pa je tužitelj nakon tuženikovog poricanja istinitosti izvatka iz konta bio dužan odgovarajućim ispravama ili drugim dokazima dokazati istinitost sadržaja, što vrijedi i za izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a opet sud nema stručnog znanja za izračun od osnovanosti tužiteljeve tvrdnje o zatvaranju možebitnih tuženikovih dugovanja za istu uslugu, dočim računovodstveno vještačenje nije predloženo, a dokazni teret je na tužitelju.

15. Dakle, tuženik je dokazao da je platio koliko ga je za ovu uslugu tužitelj teretio po opomeni od 24. svibnja 2022. godine, što je i naveo kao opis plaćanja, a to što taj opis nije naveden na bankovnoj potvrdi o plaćanju nije odlučno za njegovu obvezu, dočim tužitelj nije dokazao da je tom uplatom zatvorio možebitna ranija tuženikova dugovanja za istu uslugu.

16. Naposljetku, sve i da nije osnovan prigovor zastare za tražbine koje dospijevaju od 16. svibnja 2021. godine do 16. veljače 2022. godine po odredbi čl. 232, st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima, već da treba primijeniti odredbu čl. 226, st. 1. istog Zakona, tj. zastaru za povremene tražbine od tri godine opet sud ocjenjuje da je tuženik platio dug za ovu uslugu u cijelosti zbog prethodno obrazloženih razloga.

17. Stoga je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.

18. Sada je pak prijeporna ugovorna kazna od 500,00 kn tj. 66,36 eura.

19. Uvidom u račun broj 04-0737/22 od 29. kolovoza 2022. godine je utvrđeno da je riječ o ugovornoj kazni od 500,00 kn s dospjelošću 13. rujna 2022. godine.

20. Nije prijeporno da je čl. 24, st. 3. toč. 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području grada [adresa] (Službene novine Primorsko-goranske županije broj 2/22) navedeno da je korisnik javne usluge postupio protivno ugovoru ako ne vrši predaju miješanog komunalnog otpada davatelju javne usluge, a na temelju podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije, plina, pitke vode ili na drugi način se utvrdi da koristi nekretninu.

21. Uvidom u dopis trgovačkog društva Vrelo d.o.čo. od 5. ožujka 2024. naslovljeno kao odgovor na dopis i upućen tuženiku je utvrđeno da se poziva na čl. 77, st. 2. i 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga toga trgovačkog društva po kojem u višestambenim i stambenim zgradama, u slučaju da sve stambene jedinice imaju ugrađene interne vodomjere, vlasnici tih jedinica potrošnju vode mogu očitavati i temeljem ugrađenih internih vodomjera uz obvezu imenovanja ovlaštenog predstavnika stanara koji će isporučitelju vodne usluge dostaviti podatke o potrošnji za svaku jedinicu, a ako zbroj stanja tj. potrošnje očitanih internih vodomjera se razlikuje od očitanog stanja glavnog vodomjera, tako utvrđena razlika se obračunava na način da se ona raspodjeli na sve korisnike sukladno njihovoj potrošnji i pribroji stanju očitanoga glavnog vodomjera. Kako se tuženik ni predstavnik stanara nisu javljali, ovo je trgovačko društvo obračunalo isporuku vode po svojim Općim i tehničkim uvjetima, a tuženik nije prigovarao ni jednom računu te njegov prigovor ne može usvojiti već mora račun platiti u cijelosti, dočim još razjašnjavaju da odlukom o cijeni vodnih usluga se račun od tih usluga sastoji od fiksnog dijela koji su potrošači vodnih usluga i odvodnje dužni podmirivati bez obzira na potrošnju vode.

22. Uzevši u obzir da je riječ o zgradi s 28 stanova, kako tuženik iskazuje, a tužitelj ne poriče, te ocjenjujući način obračuna potrošnje vode u toj zgradi sukladno ovom dopisu trgovačkog društva Vrelo d.o.o., a uz činjenicu da je isključena i struja u tuženikovom stanu sukladno potvrdi HEP-ODS d.o.o. po radnom nalogu broj 2327454 od 5. srpnja 2017. godine, po kojem je isključen glavni osigurač za tuženikov stan zbog neplaćanja, logičan je i prihvatljiv te uvjerljiv tuŽenikov iskaz u tom dijelu da ne koristi predmetni stan, jer u današnje doba nitko ne živi bez struje što je opće poznato te je jasno da je tuženik dokazao da ni ovaj obračun Vrela d.o.o. naveden kao kartica utroška brojila, priložen uz račun br 04-0725/23 nije točan, tim više što je zabilježena potrošnja vode za svibanj 2021. godine, a prije toga još u 2021. godini i kasnije do početka 2022. godine nije, već je očito da Vrelo d.o.o. obračunava potrošnju paušalno, a nema dokaza da tuženikov stan ima poseban vodomjer.

23. Stoga je tužitelj trebao dokazati vještačenjem putem mjerodavne struke da je u tuženikovom stanu bilo potrošnje vode 2021. i koliko, kako bi se uopće mogla primjenjivati odluka Vrela d.o.o. kao i navedeni podzakonski propis, što nije učinjeno te je i ovaj dio tužbenog zahtjeva odbijen.

24. Uvidom u ovosudni spis posl. broj Povrv-2439/2023 je utvrđeno da se odnosi na parnicu između istog tužitelja protiv drugog tuženika tj. TŽ iz [adresa], i to za odvoz otpada u [adresa] te nama veze s ovim postupkom. Također zbog ovih utvrđenja nije bio potreban ni očevid.

25. Na osnovi odredbe čl. 154, st. 1. Zakona o parničnom postupku, to je primjenom tbr. 7, 8 i 9 OT sud tuženiku priznao trošak odvjetničkog zastupanja i to za podnesak 11.11.2024., te ročišta 14.11.2024., 15.5.2025. i 15.1.2026. po 50,00 eura svaki, što je ukupno 200,00 eur, uvećano za PDV od 50,00 eur, što je 250,00 eur ukupno, a trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu ne plaća s obzirom na uspjehu u postupku, a trošak ročišta za objavu nije priznat primjenom odredbe čl. 155, st. 1. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, dana 27. veljače 2026. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od primitka prijepisa. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovoga suda, a može biti pobijana zbog bitne povrjede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. Zakona o parničnom postupku osim zbog povrjede iz čl.354.st.2. točka 3. istog Zakona i zbog pogrješne primjene materijalnog prava.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- opunomoćeniku tuženika