REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

OV-65/16-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Irene Klisović, kao predsjednice vijeća, Jermine Dujmović-Živković, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Boška Jurčevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja FJ iz [adresa]. 85, zastupanog po punomoćniku Dragutinu Korlaetu, odvjetniku u Splitu, protiv ovršenika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Dinku Simonelliju, odvjetniku u Odvjetničkom društvu "Grgić & Partneri", Pisarnica Split I, Varaždinska 54, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja i žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj OVR-868/2016 od 4. ožujka 2016., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2026.

r i j e š i o j e :

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja FJ kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-868/2016 od 4. ožujka 2016. u toč. I. izreke.

II. Odbija se žalba ovršenika Euroherc osiguranja d.d. kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-868/2016 od 4. ožujka 2016. u toč. II. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-868/2016 od 4. ožujka 2016., pod toč. I. proglašena je nedopuštenim pljenidba i prijenos na temelju ovršne isprave, presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-455/12 od 5. lipnja 2014. povodom zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja FJ, protiv ovršenika Euroherc osiguranje d.d., podnesenog Financijskoj agenciji 11. siječnja 2016., ukinute su sve provedene radnje, te je obustavljena izravna naplata u dijelu kojim se provodi radi naplate zateznih kamata koje bi na iznos od 77.000,00 kuna tekle za razdoblje od 18. studenog 2011. pa do 4. lipnja 2014.. Pod toč. II. odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, koja se vodi kod Financijske agencije, po zahtjevu ovrhovoditelja, a na temelju presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx- 455/12 od 5. lipnja 2014..

2. Protiv tog rješenja ovršenik je pravodobno izjavio žalbu kojom pobija toč. II. rješenja kojom je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, uz prijedlog da isti bude preinačen. Ističe da je donoseći citiranu odluku sud pogrešno primijenio materijalno pravo, a uz to je u odlukama istog suda u potpuno istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji donijeta drukčija odluka i odgođena je ovrha do okončanja postupka po reviziji. Upravo radi zakonske nemogućnosti povrata novčanog iznosa ovršenik bi za slučaj prihvaćanja revizije, a prethodne provedbe ovrhe, pretrpio nenadoknadivu štetu u smislu odredbe čl. 65. Ovršnog zakona. Svako potraživanje izuzev nematerijalne štete da se po zakonu može vraćati, dok se neimovinska šteta ne može vraćati, pa će ovršenik trpjeti očitu nenadoknadivu štetu ukoliko ovrha bude provedena prije nego bude odlučeno po reviziji.

3. Ovrhovoditelj je izjavio žalbu protiv rješenja poslovni broj Ovr-868/2016 od 4. ožujka 2016., u dijelu koji se odnosi na toč. I., kojim je proglašena nedopuštenom pljenidba i prijenos na temelju ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-455/12 od 5. lipnja 2014. povodom zahtjeva za izravnu naplatu protiv ovršenika, te su ukinute provedene radnje i obustavljena izravna naplata u dijelu zateznih kamata koje na iznos od 77.000,00 kn teku od 18. studenog 2011. do 4. lipnja 2014.. Citirano rješenje da je neosnovano i nezakonito, jer svoju odluku da sud temelji na stajalištu da je prvostupanjskom presudom poslovni broj P-35/09 od 18. studenog 2011. tužbeni zahtjev odbijen, a djelomično usvojen i preinačen presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx- 455/12 od 5. lipnja 2014., pa ovrhovoditelju kao tužitelju da kamate na dosuđeni iznos teku od dana donošenja drugostupanjske odluke, pa do isplate, a ne od dana donošenja prvostupanjske presude. Obzirom da se radi o preinačenoj presudi, kao dan presuđenja da se smatra dan donošenja prvostupanjske presude, pa od toga dana da teku zatezne kamate. Slijedom navedenog je predloženo da Vijeće prvostupanjskog suda usvoji žalbu i preinači toč. I. izreke, te odbije prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa iznosa zateznih kamata koje bi na iznos od 77.000,00 kuna tekle za razdoblje od 18. studenog 2011. pa do 4. lipnja 2014. na temelju ovršne isprave u izravnoj naplati, kao nedopušten.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Žalba ovšenika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, te u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku u svezi čl. 21. Ovršnog zakona (“Narodne novine”, broj: 112/12., 25/13., 93/14 i 55/16, u nastavku: OZ), koji se u ovom slučaju primjenjuje, ovaj sud nije utvrdio da postoji bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2, 4, 8, 9, 11, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP-a), niti da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

7. Navode koje ovršenik ponavlja u žalbi protiv toč. II. rješenja poslovni broj Ovr-868/2016 od 4. ožujka 2016., već je ranije istaknuo u svom prijedlogu za donošenje rješenja o odgodi i prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenom naplata u dijelu radi izravne naplate zateznih kamata koje na iznos od 77.000,00 kn teku od 18. studenog 2011. do 4. lipnja 2014.., te ih je već prvostupanjski sud u svom rješenju pravilno cijenio kada je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe. K tome navode koje ovrhovoditelj ponavlja u žalbi protiv toč. I. rješenja poslovni broj Ovr-868/2016 od 4. ožujka 2016., već je ranije istaknuo u svom očitovanju od 19. veljače 2016., kada je osporio ovršenikov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenom naplata u dijelu radi izravne naplate zateznih kamata koje na iznos od 77.000,00 kn teku od 18. studenog 2011. do 4. lipnja 2014., te se usprotivio prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe.

8. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a je propisano: "Nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim". Odredbom st. 2. istog članka OZ-a je propisano: "Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.)".

9. Dakle, obzirom na prijedlog ovršenika valjalo je na odgovarajući način primijeniti odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i o prijedlogu za odgodu prijenosa sredstava zaplijenjenih izravnom naplatom.

10. Navod ovršenika da je pljenidba i prijenos nedopušten u dijelu koji se odnosi na naplatu zatezne kamate koja je na iznos od 77.000,00 kn tekla u razdoblju od donošenja prvostupanjske presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću, poslovni broj P-35/09 od 18. studenog 2011., kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, u ovom postupku ovrhovoditelja, do drugostupanjske presude koju je donio Županijski sud u Splitu poslovni broj Gžx-455/2012 od 5. lipnja 2014., a kojom je preinačena prvostupanjska presuda, prema kojoj je ovršenik kao tuženik obvezan naknaditi ovrhovoditelju kao tužitelju iznos od 77.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, valja prihvatiti.

11. Naime, kada sud drugog stupnja u parničnom postupku, povodom podnesene žalbe, preinači odluku suda prvog stupnja, sve posljedice takve pravomoćne presude djeluju od trenutka njezina donošenja. Pozivom na odredbe čl. 25. st. 1. OZ-a, zatezne kamate u konkretnom slučaju mogu teći jedino od dana donošenja odluke kojom je nastala obaveza tuženika na naknadu iznosa od 77.000,00 kn s osnova neimovinske štete tužitelju. Kad bi se uzelo kao pravilno stajalište ovrhovoditelja, to bi značilo da se stranci, u ovom slučaju ovršeniku, kao tuženiku, retroaktivno staviti na teret obvezu plaćanja navedenog iznosa naknade neimovinske štete, koja obveza donošenjem prvostupanjske presude poslovni broj P-35/09 od 18. studenog 2011. nije bila egzistentna, što nije moguće. Stoga je prvostupanjski sud donošenjem rješenja poslovni broj Ovr-868/2016 od 4. ožujka 2016., ispravno postupio kada je proglasio nedopuštenim pljenidbu i prijenos, te obustavio izravnu naplatu u dijelu kojim se provodi izravna naplata zateznih kamata koje bi na iznos od 77.000,00 kuna tekle za razdoblje od 18. studenog 2011. pa do 4. lipnja 2014., radi čega je odlučeno kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

12. Nadalje, u odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe treba reći da je odredbom čl. 65. OZ propisano: "(1) Na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu: 1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, 2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka, 3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha, 4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, 5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona, 6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno, 7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe, 8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni, 9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa, 10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak.

(2) Odluku o prijedlogu za odgodu sud će donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drukčije. (3) Sud može na zahtjev ovrhovoditelja odgodu ovrhe uvjetovati davanjem primjerene jamčevine. Takav prijedlog ovrhovoditelj može podnijeti i nakon što je rješenje o odgodi ovrhe doneseno.

(4) Ako ovršenik ne da jamčevinu u roku koji mu sud odredi, a koji ne može biti duži od petnaest dana, smatrat će se da je odustao od prijedloga za odgodu, sud će donijeti rješenje o nastavku ovrhe.

(5) Za vrijeme odgode ovrhe neće se poduzimati radnje kojima se ona provodi. (6) Iznimno od odredbe stavka 5. ovoga članka, u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe. Na prijedlog ovrhovoditelja provest će se i procjena predmeta ovrhe.

(7) Ako odbije prijedlog za odgodu ovrhe, sud će nastaviti s ovrhom i prije pravomoćnosti rješenja kojim je prijedlog odbijen."

13. Dakle, u svom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik je dokazao ispunjenje objektivnog uvjeta za odgodu ovrhe iz odredbe čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a, jer je izjavio reviziju protiv odluke na temelju koje je zatražena izravna naplata kod Financijske agencije, to jest protiv odluke Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-455/2012 od 5. lipnja 2014., prema kojoj je ovršenik kao tuženik obvezan naknaditi ovrhovoditelju kao tužitelju iznos od 77.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate. Međutim, ovršenik svom prijedlogu za odgodu ovrhe, a ni u žalbi protiv rješenja poslovni broj Ovr-868/2016 od 4. ožujka 2016., ovršenik nije dokazao da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Naime, u tom pravcu ovršenik nije predložio, a niti je podnio ikakve dokaze kojima bi ove odlučne činjenice učinio vjerojatnima, sukladno odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a.

14. Nenadoknadiva šteta ili teško nadoknadiva šteta, zaista jest ona šteta koju ovršenik protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja. Tako ovršenik drži da bi radi zakonske nemogućnosti povrata novčanog iznosa ovršenik, za slučaj prihvaćanja revizije, a prethodne provedbe ovrhe, pretrpio nenadoknadivu štetu u smislu odredbe čl. 65. Ovršnog zakona. Svako potraživanje izuzev nematerijalne štete da se po zakonu može vraćati, dok se neimovinska šteta ne može vraćati, pa će ovršenik trpjeti očitu nenadoknadivu štetu ukoliko ovrha bude provedena prije nego bude odlučeno po reviziji. No, ovršenik nije u pravu, jer po mišljenju ovog Vijeća prvostupanjskog suda postoji mogućnost traženja povrata iznosa plaćenog po osnovi nematerijalne štete dosuđene prema Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO/91) nakon što je stupio na snagu Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35705, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje OZ/05). Takav stav uostalom izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 5/23 od 4. prosinca 2023., prema kojemu na odnos stjecanja bez osnove koji je nastao nakon stupanja na snagu ZOO/05, u kojemu odnosu se bi otpadanje osnove dogodilo nakon 1. siječnja 2006., što bi bilo u ovom slučaju ukoliko bi tuženikova revizija bila prihvaćena, primijenila bi se pravila o vraćanju stečenog bez osnove iz čl. 1111. i 1117. ZOO/05, neovisno o tome što je štetni događaj nastao 3. svibnja 1995., dakle u vrijeme dok je bio na snazi ZOO/91 i što je u presudi temeljem koje je izvršena naplata primijenjen taj materijalnopravni propis.

15. Ovršenik ovdje ne nudi se nikakav dokaz o teškoj financijskoj situaciji ovrhovoditelja, pa se dug ovršenika prema ovrhovoditelju ne može se smatrati štetom nego obvezom ovršenika prema ovrhovoditelju koju treba ispuniti. Odgoda ovrhe u pravilu se primjenjuje iznimno, samo u situacijama u kojima ovršenik dokaže opravdani interes da zaštiti svoju imovinu od mogućeg neosnovanog umanjenja koji preteže nad interesom ovrhovoditelja da bez odgađanja namiri svoju tražbinu na temelju osnove za plaćanje.

16. Stoga, držeći da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika, prvostupanjski sud je valjano odbio prijedlog za odgodu ovrhe kao neosnovan. Obzirom na sve navedeno, sukladno odredbi čl. 380. st. 1. t. 2. ZPP-a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, potvrđena je i toč. II. rješenja poslovni broj Ovr-868/2016 od 4. ožujka 2016., te je riješeno kao u izreci.

U Splitu, 27. veljače 2026.

Sudac:

Jermina Dujmović-Živković