REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1240/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Martinez -Ostroški, odvjetnica u Varaždinu, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, koju zastupa punomoćnik Zoran Puljiz, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-1529/2019-29 od 30. rujna 2024., u sjednici održanoj 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P - 1529/2019-29 od 30. rujna 2024. i sudi:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se ovrha, odnosno pljenidba i prijenos sredstava na računima tužitelja CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ovršenika temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 podnesenog Financijskoj agenciji 19.02.2019. prema zadužnici javnog bilježnika Ivana Marodi br. OV.-7606/10 od 04.06 2010. nedopuštenom.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 1.500,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za preostalih 500,00 eura zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova kao neosnovan.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

„I. Proglašava se ovrha, odnosno pljenidba i prijenos sredstava na računima tužitelja CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ovršenika temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 podnesenog Financijskoj agenciji 19.02.2019. prema zadužnici javnog bilježnika Ivana Marodi br. OV.-7606/10 od 04.06 2010. nedopuštenom.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.954,63 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava osporavajući shvaćanje prvostupanjskog suda da nije bila ovlašten ponovno 21. veljače 2019. podnijeti zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na teret računa i novčanih sredstava tužitelja na temelju Suglasnosti o zaplijeni računa sudužnika na kojoj je sudužnik kod javnog bilježnika ovjerio svoj potpis, nakon što je na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/2018., 2/2020., 47/2020., 46/2020., 83/2020. i 133/2020.; dalje: ZPONS) Financijska agencija prestala provoditi navedenu osnovu za plaćanje. Poziva se na shvaćanje zauzeto u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-274/2023 od 10. siječnja 2024. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da joj podmiri parnične troškove, uključujući troškove žalbe.

3. Sa žalbom je postupljeno prema članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku koji se provodi putem Financijske agencije po zahtjevu za izravnu naplatu kojega je tuženica kao ovrhovoditelj podnijela protiv tužitelja kao ovršenika 21. veljače 2019. na temelju Suglasnosti o zapljeni računa sudužnika - Zadužnica temeljem članka 183. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005., 121/2005. i 67/2008.; dalje: OZ/96) na kojoj je tužitelj priznao potpis kao svoj pred javnim bilježnikom Ivanom Marodi 4. lipnja 2010. pod brojem OV-7606/10.

7. Tužitelj je na predmetnu parnicu upućen zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-180/2019-6 od 14. studenoga 2019. radi proglašenja ovrhe (pljenidbe i prijenosa) nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 7., 9. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: OZ/12), a povodom njegovih tvrdnji:

- da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju te isprave tražiti ovrhu protiv ovršenika i da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka - budući da on nije dužnik ovrhovoditelja već je prednik ovrhovoditelja Međimurska banka d.d. imao tražbinu prema društvu RG MOTORS d.o.o., a tužitelj je sudužnik pa kako je stečajni postupak nad RG MOTORS d.o.o. u stečaju zaključen i društvo je brisano iz registra odnosno kako je glavni dužnik prestao postojati da je prestala i tražbina prema sudužniku. a u stečajnom postupku da je tražbina i djelomično namirena od strane glavnog dužnika RG MOTORS d.o.o. u stečaju prodajom nekretnina na kojima je ovrhovoditelj imao razlučno pravo,

- da je nastupila zastara tražbine određene ovršnom ispravom - zadužnicom, koja da nije solemnizirana pa zastarijeva u petogodišnjem zastarnom roku, a povremene tražbine odnosno kamate da zastarijevaju u roku od tri godine,

- da je ovrhovoditelj već tražio ovrhu protiv njega, ali su nastupili uvjeti za obustavu ovrhe prema odredbama ZPONS-a.

8. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP -a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo na inače nesporno činjenično stanje.

9. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

10. Sud prvog stupnja je prihvatio zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom, uz zaključak da tuženica nije bila ovlaštena ponovno 21. veljače 2019. podnijeti Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine odnosno pljenidbu i prijenos sredstava na teret računa i novčanih sredstava tužitelja nakon što je na temelju članka 12. ZPONS-a prestala postupati s provedbom navedene osnove 4. kolovoza 2018. te je ista isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, što da analogijom proizlazi iz Izvoda iz zapisnika sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019. broj Su-IV-245/2019-3 na kojem je usvojen zaključak da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju članka 12. ZPONS-a prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome.

10.1. Odredbom članka 12. stavka 1. ZPONS-a propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Prema članka 33. stavku 1. istog Zakona Agencija je dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu toga Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu toga Zakona ispunjavaju uvjet iz članka 12. stavka 1. toga Zakona.

10.2. Pogrešno je shvaćanje suda prvog stupnja da kada je osnova za plaćanje već ranije isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje na temelju članka 12. ZPONS-a ne može se ponovno tražiti izravna naplata na temelju iste osnove za plaćanje.

10.3. Zaključak broj Su-IV-245/2019-3 od 27. studenoga 2019. kojim sud prvog stupnja obrazlaže svoj pravni stav odnosi se samo na situaciju kada je rješenje o ovrsi donio sud u ovršnom postupku (sudskoj ovrsi), u kojem slučaju nije dopušten ponovni upis rješenja o ovrsi u Očevidnik osnova za plaćanje u okviru istog ovršnog postupka. Naime, isknjiženje rješenja o ovrsi donesenog u ovršnom postupku pred sudom povlači za sobom određene posljedice propisane zakonom odnosno nastupanje nemogućnosti provedbe ovrhe, a posljedično tome i obustavu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika i početak tijeka roka za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, te bi ponovni upis rješenja o ovrsi u Očevidnik osnova za plaćanje kod Financijske agencije sprječavao nastupanje posljedica propisanih zakonskim odredbama kojima je uređena sudska ovrha. Međutim, u takvoj situaciji, kada bi ovrha na novčanim sredstvima ovršenika bila obustavljena iz razloga isknjiženja rješenja o ovrsi iz Očevidnika osnova za plaćanje, to ne bi sprječavalo ovrhovod itelja da podnese novi prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, odnosno da pokrene novi ovršni postupak radi naplate iste novčane tražbine. Izravna naplata pokreće se podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji pa kada Financijska agencija, primjenom odredbe članka 12. ZPONS-a, osnovu za plaćanje isknjiži iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, nije dopušteno traženje ponovnog upisa iste osnove za plaćanje u okviru istog zahtjeva za izravnu naplatu, već ovrhovoditelj mora pokrenuti novi postupak izravne naplate iste novčane tražbine iz iste osnove za plaćanje, a što je ovdje slučaj.

10.4. I Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju broj Rev 274/2023 -2 od 10. siječnja 2024. zauzeo shvaćanje da je dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je, na temelju članka 12. ZPONS-a, u postupku izravne naplate prestala postupati po zahtjevu za izravnu naplatu i osnovu izbrisala iz Očevidnika, ponovno istu osnovu temeljem novog zahtjeva za izravnu naplatu upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome.

10.5. Stoga je sud prvog stupnja pogrešno predmetnu pljenidbu i prijenos proglasio nedopuštenima zaključujući da tuženica kao ovrhovoditelj uopće nije bila ovlašten pokrenuti je s obzirom na to da je osnova bila isknjižena iz Očevidnika.

11. U odnosu na ostale razloge na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim valja navesti da su neosnovane tvrdnje da tuženica nije ovlaštena pokretati postupak protiv njega, jer je glavni dužnik RG MOTORS d.o.o. u stečaju prestao postojati budući da je rješenjem Tt-17/5257-2 od 28. prosinca 2017. brisan iz sudskog registra.

11.1. Tužitelj je bio sudužnik u Ugovoru o kratkoročnom kreditu sa zasnivanjem založnog prava na nekretninama broj 30902001464 od 2. lipnja 2010., koji je sklopljen između pravne prednice tuženice Međimurske banke d.d. i RG MOTORS d.o.o. kao korisnika kredita i založnog dužnika, a kojim se Međimurska banka d.d. obvezala RG MOTORS d.o.o. kao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos od 564.000,00 kuna. Člankom 11. toga Ugovora ugovorne strane su suglasno utvrdile da sudužnik CL stupa solidarno u obvezu pored korisnika kredita po tom ugovoru te odgovara banci za cjelokupnu obvezu, a banka može zahtijevati ispunjenje te obveze bilo od korisnika kredita, bilo od sudužnika, sve dok ne bude potpuno ispunjena. Radi osiguranja tog kredita tužitelj se obvezao predati banci suglasnost o zapljeni računa na temelju koje se provodi(la) sporna izravna naplata.

12. Neodlučna je i tvrdnja da je tražbina djelomično namirena u stečajnom postupku iza RG MOTORS d.o.o. kod Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-90/2012 u iznosu od 202.310,95 kuna te u iznosu od 85.005,81 kuna, kada nesporno nije namirena u cijelosti.

13. Prigovor zastare nije osnovan. S time u vezi, pravilno je shvaćanje suda prvog stupnja da se na tražbinu iz predmetne zadužnice primjenjuje opći zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.; dalje: ZOO), jer se radi o zadužnici koja je privatna isprava i na kojoj je potpis tužitelja, kao dužnika, samo ovjeren kod javnog bilježnika, prema članku 183. OZ/96. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 19. studenoga 2018., broj Su-IV-4/18-17.

13.1. Sud prvog stupnja je na temelju dopisa Financijske agencije utvrdio da je navedena osnova primljena u Financijsku agenciju 5. svibnja 2011., da je ista zavedena u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje te je po navedenoj osnovi izvršena djelomična naplata i to u razdoblju od 15. lipnja 2011. do 17. kolovoza 2016., a 4. kolovoza 2018. je Financijska agencija prema članku 12. ZPONS -a prestala s provedbom navedene osnove te je ista isknjižena iz Očevidnika o redoslijedu osnova za plaćanje. Stoga je do 4. kolovoza 2018. trajao prekid zastare (članak 241. ZOO-a) nakon čega je zastara počela ponovno teći (članak 245. stavak 1. ZOO -a). Od ponovnog početka zastarnog roka do podnošenja novog, spornog zahtjeva za izravnu naplatu 21. veljače 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok.

14. Slijedom svega navedenog, kako je sud prvog stupnja na inače nesporno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, valjalo je uz pravilnu primjenu materijalnog prava preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev na temelju članaka 373. točke 3. ZPP-a.

15. Uslijed preinake odluke o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o parničnim troškovima, u skladu s odredbama članka 154. stavka 1. i članka 380. točke 3. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025., dalje: Odvjetničke tarifa). Prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 10.001,00 kuna odnosno 1.327,36 eura, tuženici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu u vrijednosti 100 bodova (Tbr. 8. toč.1. Odvjetničke tarife), za zastupanje na ročištima 25. siječnja 2021., 13. travnja 2021., 7. veljače 2023. i 2. rujna 2024. u vrijednosti od po 100 bodova (Tbr. 9. toč.1. Odvjetničke tarife), za zastupanje na ročištu 17. travnja 2023., na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima – pravnom interesu, u vrijednosti od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 2. Odvjetničke tarife), te za sastavljanje podnesaka od 28. siječnja 2021. i 24. travnja 2023. u vrijednosti od po 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. Odvjetničke tarife), što ukupno iznosi 600 bodova ili s PDV-om 1.500,00 eura. Za razliku do zahtijevanih 2.000,00 eura odnosno za iznos od 500,00 eura je tuženičin zahtjev za naknadu parničnih troškova odbijen kao neosnovan. Na dosuđeni iznos parničnih troškova tuženici su priznate zatezne kamate od donošenja ove odluke prema članku 151. stavku 3. ZPP -a.

16. Tuženica je uspjela sa žalbom pa joj je tužitelj dužan naknaditi troškove sastavljanja žalbe u iznosu od 312,50 eura prema Tbr. 10. toč. 1. Odvjetničke tarife i članku 166. stavku 2. ZPP-a.

U Puli 27. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus