REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U ZABOKU

Zabok, Matije Gupca 22

Poslovni broj Pn-49/2025.-10.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Karolini Balen, u pravnoj stvari tužitelja AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Miljenka Polanović, odvjetnica u Zaboku, protiv tuženika Triglav osiguranja d.d. iz Zagreba, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon dana 2. veljače 2026. zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude održanom dana 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju na ime duševnih boli zbog smrti sestre iznos od 15.000,00 EUR te iznos od 1.631,21 EUR na ime imovinske štete sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatom iznosa od 200,00 EUR na ime imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.464,76 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je brat pokojne EŽ iz [adresa], koja je smrtno stradala u prometnoj nesreći koja se dogodila 5. prosinca 2024. u [adresa], koju je skrivio IŽ iz [adresa] upravljajući teretnim automobilom i protiv kojeg je podnesena kaznena prijava. Tuženik je u mirnom postupku odbio odštetni zahtjev tužitelja navodeći da su tužitelj i njegova pokojna sestra živjeli na različitim adresama te da između njih nije postojala trajnija zajednica života.

1.1. Tužitelj i pokojna EŽ iako nisu živjeli na istoj adresi, bili su emocionalno vrlo povezani i upućeni jedan na drugoga. Pokojna EŽ i njezin pokojni suprug FŽ, nisu imali djece te su bili vrlo emocionalno povezani s tužiteljem i njegovim sinom. Tužitelj je materijalno pomagao svojoj sestri još za života njezinog supruga jer je suprug bio sklon alkoholu i dosta trošio na piće te nisu imali dovoljno novčanih sredstava za osnovne životne potrebe. Nakon smrti supruga još joj je više materijalno pomagao na način da je svojim novcima plaćao njezine režije jer njezina mirovina nije bila dovoljna za normalan život.

1.2. Njegova pokojna sestra je zbog bolesti dva puta bila hospitalizirana u bolnici u Vrapču te ju je tužitelj redovito posjećivao u bolnici, prao njezinu odjeću i kupovao joj sve što je bilo potrebno od higijenskih proizvoda. Nakon smrti supruga je opet bila hospitalizirana, a nakon otpusta iz bolnice boravila je kod tužitelja oko mjesec dana te nakon što joj se stanje popravilo, brat ju je odvezao kući u [adresa]. Redovito je posjećivao sestru, zajedno sa sinom joj je održavao okućnicu, kuću i plaćao majstore svojim novcem. EŽ nije ništa željela raditi prije no što se savjetovala s tužiteljem. Zajedno su slavili sve blagdane i rođendane te sakramente. Tužitelj je nakon smrti njezinog supruga još pojačao brigu o sestri te je ona bila upućena na tužitelja.

1.3. Zatražio je na ime duševnih boli zbog smrti sestre iznos od 15.000,00 EUR i na ime imovinske štete troškove pogreba po računima te trošak crnine u paušalnom iznosu od 400,00 EUR, sve uz zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev tužitelja u osnovanosti i visini. Priznao je pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Tvrdi da između tužiteljeve pokojne sestre i tužitelja nije postojala dugotrajnija zajednica života u opsegu i trajanju koje je zakonodavac imao na umu za slučaj smrti brata ili sestre, da su živjeli na različitim adresama, a primjeri iz činjeničnih navoda tužbe ne govore o postojanju dugotrajnije zajednice života. Tužiteljeva sestra je u vrijeme smrti bila osoba od 72 godine. Ne samo da nije postojala trajnija zajednica života nego su brati sestra bili samo u povremenim kontaktima, potpuno sporadične naravi, a što je s obzirom na vrijeme u kojemu se živjelo i živi, potpuno uobičajena situacija za osobe te životne dobi. Zbog toga je isto u suprotnosti s prirodom i društvenom i individualnom svrhom instituta naknade štete zbog gubitka sestre ili brata, u smislu okolnosti koje je zakonodavac imao na umu kod utvrđivanja postojanja okolnosti, odnosno kriterija koji bi se odnosili na ovaj vid naknade neimovinske štete. Kod osoba starije životne dobi trajnija zajednica života traži život u zajedničkom kućanstvu i dnevnu trajnu upućenost tih osoba u svakom pogledu (emocionalnom, psihičkom, ekonomskom i svakom drugom). Povremeni susreti gotovo pa konvencionalne naravi više se imaju smatrati pristojnim i uljuđenim ponašanjem nego bliskom, neraskidivom i trajnom zajednicom. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dopis i nagodbu na str. 6-8 spisa, u odgovor tuženika na str. 9 spisa, u zapisnik o očevidu na str. 10-15 spisa, u izvješće o očevidu, situacijski plan, kaznenu prijavu na str. 16-24 spisa, u zapisnik Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na str. 25-30 spisa, u rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru o provođenju istrage na str. 31-34 spisa, u dokumentaciju na str. 35-38 spisa, u rješenje o nasljeđivanju na str. 39-41 spisa te saslušao tužitelja u svrhu dokazivanja te svjedoke VŽ, ĆŽ, TŽ i RŽ.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u pretežnom dijelu osnovan.

5. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj AŽ je iskazao da kad je njegovoj pok. sestri umro suprug, tužitelj je često znao biti kod nje. Suprug joj je umro 2022. u prosincu, a ona je umrla **.**.2024. Ona je živjela sama na adresi [adresa] gdje se nalazila njezina obiteljska kuća. Znao je ponekad i dva puta dnevno odlaziti k njoj kad je trebalo nonstop nešto raditi pogotovo na okućnici jer je imala dosta okućnice. Također ju je znao voziti k liječniku i podizati lijekove za nju. Prije 2022. je to bilo nešto rjeđe jer je njezin suprug ipak nešto radio, ali je suprug imao problema s alkoholom. Što se tiče financija, znao je plaćati struju, vodu i plin za pok. sestru. To nije bilo baš svaki mjesec jer su ipak oni nešto platili kad su dobili mirovine. Svojim je novcima plaćao režijske troškove ponekad u zadnje tri godine njezina života. Znala je reći u razgovoru da ima mirovinu 280,00 EUR. Mirovinu je trošila za hranu. Znala je otići po kruh u trgovinu, a mahom joj je namirnice on nabavljao. To je činio samo ponekad, a ponekad je to činio susjed VŽ koji je bio prvi susjed, koji živi u kući koja je udaljena 20 m od sestrine. Znao je platiti obvezno osiguranje za njezin automobil kojeg je imala sve do svoje smrti. Zadnje tri godine joj je plaćao obvezno osiguranje. Nije od nje tražio novac nazad, jer kakav bi on to čovjek bio kad bi od sestre tražio novce. U to vrijeme je imao novaca jer sam radio. On je u mirovini od 2017. godine. Financijski joj je pomagao i od kad je u mirovini. Dva puta tjedno je znao za nju kuhati. Kuhao je kod sebe doma za sebe i svoju obitelj pa joj je odnio hranu. Znali su se telefonski čuti oko toga što bi on za nju skuhao. Sve je to bilo kad joj je već suprug umro. Kad je trebalo obaviti određene popravke u kući, tužitelj je pronalazio majstore pa je tako trebao popraviti kvar u kupaonici te bi on angažirao majstore i plaćao ih, a inače je invalid već 56 godina jer ima protezu. Nakon što je u dva navrata sestra bila u bolnici, po izlasku iz bolnice je boravila kod njega dva do tri tjedna kako bi se oporavila, a onda bi opet otišla kući kad se toga zaželjela. Bolničkih troškova nije bilo osim troškova lijekova koje je također on plaćao. Nisu imali druge braće. Sestra i suprug su bili kumovi tužiteljevoj djeci, sva obiteljska slavlja su zajedno obavljali pa tako i praznike i vjerske blagdane. Sestru je u bolnici posjećivao de facto svaki dan. pravo joj je rublje, jer tko bi drugi to radio, on joj je bio jedini. Znala je rublje uzeti njezina šogorica gospođa ĆŽ, ali više je to on radio. Gospođa ĆŽ živi u [adresa] – [adresa]. O bitnim životnim odlukama konzultirala se s njim. Htjela je npr. prodati kuću kad je bila narušenog zdravlja, ali joj je savjetovao da to ne radi, jer da nema gdje biti, troškovi boravka u staračkom domu su minimalno 1.200,00 EUR mjesečno, novac se brzo potroši, a kuća je vrijedila tržišno 50.000 do 60.000 EUR. Za života pok. supruga FŽ tu i tamo im je financijski pomagao. Npr. za popravak auta, za registraciju i sl. Svoju sestru naslijedio je on. Naslijedio je kuću i okućnicu. Kuću je darovao svojoj unuci. Njegova sestra je bila rođena 1953. i bila je radnica u ZIVT-u u [adresa]. Završila je osnovnu školu. Na posao je putovala vlakom ili autobusom. Sestra nije imala vozačku dozvolu, imao ju je šogor. Nije imao karticu tekućeg računa svoje sestre. Sestra je prestala raditi u ZIVT-u godinu dana prije nego je to trgovačko društvo otišlo u stečaj. Bila je u mirovinu više od 10 godina. Sestra nije ostavila oporuku niti ništa napismeno.

6. Svjedokinja ĆŽ je iskazala da se njezin brat FŽ vjenčao s tužiteljevom sestrom i do vjenčanja su živjeli blizu jedan drugoga, zapravo kuća do kuće, "preko plota". Zato je svjedokinja također bila dobra s njom i zajedno su odrasle, bile su jako dobre prijateljice i poštivale su se. Kad joj je suprug umro, inače svjedokinjin brat, telefonom su se nonstop čule. Znala joj se tužiti na svoju bolest, a bolovala je od shizofrenije, no najveći problemi na koje se tužila su bili novčani problemi. Kad je svjedokinjin brat umro, tužitelj je morao sve preuzeti oko svoje sestre. Ona sa svojom malom mirovinom, ne zna ni je li imala cijelu mirovinu ili ne, nije mogla podmirivati svoje troškove. Za života je radila u ZIVT-u koji se rano ugasio. Bila je više od 10 godina u mirovini. Njezina mirovina je bila jako mala. Tužitelj je znao plaćati režije za svoju sestru i stalno je nešto morao dotirati. Nakon smrti njezinog brata ubrzo je morala u bolnicu u Zagreb te je tako dva puta bila na bolničkom liječenju te je o njoj najviše brinuo tužitelj, a nakon njega svjedokinja, ali joj ona nije bila blizu te ju je znala samo posjećivati kad je bila u bolnici u Zagrebu. Tužitelj je imao troškove vezane uz papuče i ostale stvari za bolnicu i oko toga je imao velike troškove za svoju sestru. Kad se vratila iz bolnice, nije odmah mogla o sebi brinuti te je bila kod svog brata – tužitelja, koji ju je uzeo k sebi, ali ne zna točno koliko dugo. Njezina bolest je bila u redu kad je ona bila pod terapijom odnosno pod tabletama. Ona je u to vrijeme mogla i sama skuhati, time da joj je brat kupovao stvari u dućanu i kasnije nosio jelo kad to nije mogla sama. Znao je kuhati za nju. Mislim da je svaki dan nosio jelo. Tužitelj je sve sam financijski snosio, jer je tužiteljica imala malu mirovinu i stalno je išla u crkvu i tamo je dosta davala novaca. Stalno je kupovala cvijeće i aranžmane. Svjedokinjin brat i njegova supruga nisu imali djece. Sjeća se da je jednom tužitelj išao flaksati njezinu okućnicu dok je ona bila kod njega nakon bolnice te je praktički pobjegla odnosno samo se njemu u autu pojavila sa spremljenom torbom, a to joj je rekla u razgovoru. Svjedokinja je pročitala dvije knjige o njezinoj bolesti kako bi ju bolje razumjela. To je jako teško s takvim pacijentima. Pok. EŽ nije znala dobro raspolagati novcem. Za vrijeme života njezinog brata znala im je pomagati financijski, ali ne tako često. Moj brat je imao problema s alkoholom, a tužitelj je znao platiti registraciju njihova auta. Ranije je znala uplatiti novac na njezin račun, ali je to prestala i sve je preuzeo tužitelj. Kad je njezin brat umro, ona joj više nije financijski pomagala. Sve je bilo na tužitelju. Svjedokinja je ponekad znala kontaktirati s tužiteljem, ali ne nešto posebno. Sjeća se da je susjed A pok. EŽ na dan kad je poginula vozio u [adresa] u ljekarnu, a rekla je da će sama ići nazad i tom prilikom je poginula. Njezin odnos s bratom je bio isto tako kao i sa svjedokinjom. Kad je bila u dobroj fazi bolesti, brat joj je bio sve na svijetu i on je jedino bio najviše s njom. Kad joj je bolest bila u lošoj fazi, prigovarala je i njoj i bratu te je tako npr. njoj znala u toj fazi reći da joj je "ubila muža", što nije točno. Iako bolestan, tužitelj je znao svaki dan doći k njoj u kontrolu u [adresa]. Svjedokinja joj je bila daleko i nije to mogla raditi. Osim financijske veze pok. EŽ je i emotivno čvrsto bila vezano za brata, samo je njega imala. pri tome ne računa njezine loše faze i psihoze. I prije je ta emotivna povezanost postojala dok je još svjedokinjin brat bio živ. Pok. EŽ naslijedila je njezinog brata, a nju je naslijedio tužitelj. Mene nitko nije zvao na nasljedstvo. Njezin brat i šogorica su imali kuću u [adresa] od imovine, tada je to bila periferija grada, a sada se sve to povezalo sa gradom. Druge zemlje nisu imali. Imali su auto – "stara krntija". Nije bio u voznom stanju.

7. Svjedok VŽ je iskazao da je bio prvi susjed EŽ. Živjeli su kuća do kuće. Ona je bila bolesna i bila je na terapiji antidepresivima. To mu je znala reći majka koja je umrla u rujnu prošle godine. Nakon što je umro suprug EŽ, tužitelj je znao puno puta doći k njoj dopeljati joj stvari, a i ona je znala biti kod njega i to više dana. Bili su u dobrim odnosima. Imala je mirovinu, ali ne zna koliko je ta mirovina iznosila. Ima svoj obrt pa joj je ponekad znao nešto popraviti i ona bi mu to platila. Znala je reći da će se s bratom konzultirati o potrebnim radovima. Također zna da je planirala prodati kuću i da je htjela da ju on kupi, no rekla je da se mora o tome konzultirati s bratom i oko cijene. Nije baš za to bio zainteresiran i odustao je od toga. EŽ je puno držala do svog brata. Njezinu financijsku situaciju ne zna, niti su ikad o tome razgovarali, to su bile osobne financijske stvari. Ona je uredno živjela i imala je za sebe i redovito je plaćala režije. Da to nije bilo tako, bila bi isključena od strane distributera vode, struje i plina. Bilo joj je čisto i toplo i imala je plinsku peć. Ne zna je li njezin brat – tužitelj financijski pomagao sestri. Jednom je otišla u grad, a taman je došla patronažna sestra koja je mislila da joj EŽ ne želi otvoriti kuću te je zvala policiju i vatrogasce, no, druga susjeda joj je rekla da je prije tri sada otišla u grad. Njezina šogorica je znala doći k njoj dok je još suprug bio živ. Ne zna kako su provodili blagdane. Brat joj je uvijek znao pomagati jer je njoj trebala pomoć. On je praktički odrastao s njima. Svjedok ju je zadnji vidio. Dan ranije je htjela podići lijek u ljekarni, ali taj lijek nije došao, sljedećeg jutra ga je zamolila da ju odveze u ljekarnu. To je bilo ujutro u 9,00 sati. Pitao je može li ju odvesti kad završi montažu koju je trebao obaviti, ali je ona rekla da treba sada te su ju njegov radnik i on odvezli u [adresa] i ostavili kako bi podigla lijek, a oko 12,00 sati su već vidjeli što se dogodilo, da je ona poginula jer su prolazili pored mjesta gdje je poginula. Ona je mislila da treba do 10,00 sati doći u ljekarnu podići lijek, a zapravo je do 10,00 sati tog dana trebao stići lijek, a mogla ga je podići i kasnije. Nakon što je odustao od kupnje njezine kuće, jednom prilikom mu je rekla da ona "ide svom E", misleći na supruga. Rekla je da će sve ostaviti bratu pa da ako bude zainteresiran da može s bratom sve dogovoriti. Bio je zainteresiran za kupnju kuće EŽ, imao je viziju za svoju radionicu, no, otac mu je preminuo, a majka je bila bolesna te je bio u nekim drugim financijskim teretima. Inače je bilo riječi da bi cijena kuće bila 50.000 EUR, čak je bio u banci te bi mu bio odobren kredit time da je ona htjela tu živjeti do svoje smrti. Predomislio se i uložio novac u svoju kuću koju je naslijedio od roditelja. Suprug EŽ je umro dvije godine prije nje. Tužitelj je često dolazio, a svjedok ga je vidio dva-tri puta mjesečno time da je svjedok dosta bio na terenu i po montažama. Radio im je štokove i vrata još za života njezinog supruga te su mu oni to uredno platili, a kasnije je njoj znao popraviti pante na staroj kuhinji i pri tome joj nije ništa naplatio, bio je voljan u tome pomoći, znajući da je starija i da nema djece. Pretpostavlja da financijskih problema nije imala. EŽ i njezin pok. suprug imali su dobre odnose s tužiteljem. Njezin suprug je još za života znao doći k njezinom ocu, volio je popiti i često je spominjao svog šogora – tužitelja i to što se dobrih stvari tiče. Tužitelj je dolazio u berbu, prije dok je još bio živ suprug EŽ, i na slavlja, rođendane. FŽ je bio dobar čovjek, ali si je znao popiti te se "teta I znala na to žaliti".

8. Svjedok RŽ je iskazao da je njegov otac je imao jako dobar odnos sa svojom sestrom. Telefonom su se čuli skoro na dnevnoj bazi. Dok je njezin suprug FŽ još bio živ, tata je znao tamo odlaziti svaki drugi dan, a nakon Dragutinove smrti čak i češće, a ponekad i dva puta dnevno. Financijski joj je njegov otac pomagao pogotovo nakon smrti FŽ. Osim toga je otac vršio košnje, flaksanja, angažirao majstore za renoviranje rukohvata i kvara u odvodu odnosno dovodu vode u kupaonici. Te majstore je njegov otac i platio. Ponekad je i svjedok znao nešto za nju kupiti. To su bile banalne namirnice iz dućana ili benzin za košnju. Otac joj je ponekad plaćao režije kad ga je ona molila jer je vjerojatno bila mala mirovina. Ne zna koliko je iznosila. Te novce mu ona nije vratila niti je on to tražio. I oko bolničkog liječenja je otac imao troškove. Svakodnevno ju je posjećivao u bolnici, vozio doma iz bolnice time da je povremeno bila i kod njih po tjedan ili dva i to u više navrata. Ona je baš htjela biti kod njih. Jednu ili dvije registracije auta je plaćao njegov otac. EŽ nije imala vozačku dozvolu, već je njezin suprug vozio. Svjedokov otac i EŽ su bili emocionalno jako bliski. I ranije su se posjećivali pogotovo prije njezine bolesti koja je bila psihičke prirode. Nije imala druge braće osim njegovog oca. Namirnice joj je većinom kupovao njegov otac i dosta često kuhao za nju. Zasigurno svaki drugi dan nakon smrti FŽ. Blagdane su provoditi zajedno kako kod nje, tako i kod njih. Svjedokovi krsni kumovi bili su EŽ i njezin suprug. Za braću ne zna, misli da su i njima, ali nije siguran. Postojala je čvrsta i jako velika emocionalna povezanost tužitelja sa sestrom. I svjedok je pomagao svojoj teti. Najviše oko okućnice. Uglavnom oko voćaka, flaksanja, znao ju je voziti po dućanima i u ljekarnu. I prvi susjed EŽ ju je znao također odvesti u dućan kad bi ga molila. Njegov otac je naslijedio imovinu iza svoje sestre. Svjedok nije ništa dobio. Nitko mu nije ništa nudio. Teta je imala dijagnozu psihičke bolesti, ali ne zna kako se ta bolest zvala.

9. Svjedok TŽ je iskazao da je prvi susjed tužitelja te iz njegovog pričanja zna da je redovito posjećivao svoju sestru u [adresa] u [adresa]. Vidio je da je i ona u nekoliko navrata bila po nekoliko dana kod njega u Lugu Zabočkom. Znao mu je reći da kod nje kosi travu, da joj nabavlja namirnice i lijekove. Rekao je da skoro svakodnevno odlazi k njoj, a ponekad i dva puta dnevno. Rekao mu je da su bili jako vezani pogotovo nakon smrti FŽ i s obzirom da ona i njezin suprug nisu imali djece. Misli da je to bila čvrsta veza između brata i sestre. Misli da ona nije nikog drugog imala osim tužitelja kad joj je umro suprug. Zna da je suprug EŽ pomagao tužitelju još u gradnji kuće. Zna da su se posjećivali i u vrijeme dok je FŽ bio živ. Ne zna kako je EŽ provodila blagdane. Pretprošle godine je EŽ bila u nekoliko navrata kod svog brata u Lugu Zabočkom. To su bili normalni dani ne blagdani. Svjedok je znao malo razgovarati sa EŽ kao susjed. Nije bio kod nje u [adresa].

10. Člankom 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO-a) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a prema st. 2. istog zakonskog članka pod pravima osobnosti razumijeva se i pravo na duševno zdravlje.

11. Prema čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

12. Trajnija zajednica života braće i sestara može postojati i u slučaju kada oni ne stanuju u istoj kući ili stanu, ako su u svakodnevnom životu upućeni jedni na druge.

13. Sama činjenica da tužitelj i njegova pokojna sestra nisu živjeli na istoj adresi ne oduzima toj zajednici zahtijevani pravni standard. Naime, trajnija zajednica života braće i sestara ne svodi se isključivo na zajedničko stanovanje i ona može postojati i u slučaju kada braća (brat/sestra) ne stanuju u istoj kući ili u istom stanu, ali su u svakodnevnom životu upućeni jedni na druge (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-120/09-2 od 22. travnja 2009., Rev-398/11-2 od 3. listopada 2012., Rev-673/06-2 od 15. veljače 2007.). U ovim je odlukama najvišeg suda u Republici Hrvatskoj izraženo shvaćanje da se pod pojmom „trajnije zajednice života“ ne smatra formalno življenje u istom prostoru, niti nužno vođenje zajedničkog domaćinstva. Naprotiv, pod tim pojmom se podrazumijeva postojanje snažne emocionalne povezanosti braće i sestara, a koja povezanost proizlazi iz njihova zajedničkog života, uzajamne ljubavi, brige i pažnje jedno prema drugome.

13.1. Sud je prihvatio iskaze svjedoka i tužitelja jer su isti iskazivali podudarno, životno i logično, a posebno neposredno uvjerljivo.

14. Tijekom dokaznog postupka utvrđeno je da su tužitelj i njegova pokojna sestra bili otprilike iste životne dobi, da druge braće i sestara nisu imali, da je tužitelj brinuo i svakodnevno kontaktirao sa sestrom, pogotovo nakon što joj je umro suprug, da je brinuo o njezinom zdravstvenom stanju i financijski joj pomagao, uključujući i vrijeme dok je njezin suprug još bio živ. Bio joj je značajna životna podrška. Nadalje, pokojna sestra tužitelja nije imala svoje djece, čime je naglašena još veća povezanost s jedinim bratom kojeg je imala. Uslijed bolesti, pokojna sestra tužitelja ne bi ni mogla funkcionirati u mnogim segmentima života bez pomoći i brige svog brata jer je on uređivao njezinu okućnicu, opskrbljivao ju kuhanom hranom, nabavljao joj namirnice i sl. Posebno se ukazuje na činjenicu da je tužitelj s izrazitom pažnjom brinuo o svojoj sestri i njezinom oporavku na svojoj kućnoj adresi u [adresa], nakon njezinog izlaska sa bolničkog liječenja, što je izraz velike povezanosti i međusobne brige i potpune upućenosti tužiteljeve sestre na tužitelja i obrnuto.

14.1. Pritom se ukazuje i na iskaz svjedokinje ĆŽ koja je bila u tazbinskom srodstvu s tužiteljevom sestrom i koja je ukazivala na potrebu kontrole njezine bolesti, na pojedine teške trenutke u njezinoj bolesti te na činjenicu da joj je brat (tužitelj) bio "sve na svijetu". Isto je životno logično s obzirom na to da je nakon smrti supruga imala samo njega.

14.2. Osim toga, nakon smrti tužiteljeve sestre, njezina ostavina je raspoređena po zakonu što znači da njih dvoje nisu imali potrebu zaključivati pravni posao kao npr. ugovor o doživotnom uzdržavanju ili pak oporučno raspolagati njezinom imovinom za života, što potvrđuje nesebičnu pažnju i predanost tužitelja u pomoći vlastitoj sestri. Pritom je imao pomoć i podršku svog sina, što potvrđuje podršku cijele tužiteljeve obitelji u čemu se očituje tužiteljev stav o tome da je sestri bezrezervno bilo potrebno pomoći.

14.3. Sama činjenica da su tužitelj i njegova sestra u vrijeme njezine smrti bili osobe starije životne dobi, a ne djeca koja zajedno odrastaju i koja se zajedno odgajaju, ni na koji način ne utječe na zaključak suda. Naime, osobe u starijoj životnoj dobi itekako trebaju pažnju i pomoć druge bliske osobe te se nerijetko njihova emocionalna veza posebno tada učvršćuje, posebno u bolesti. Nadalje se ističe da iz konteksta iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi njihova upućenost jednog na drugo tijekom cijelog života zbog njihovih životnih okolnosti i činjenica da sama tužiteljeva sestra nije imala djece.

14.4. Zato sud smatra da je između tužitelja i njegove sestre EŽ postojala trajnija zajednica života kako u emotivnom tako po potrebi i financijskom i logističkom smislu.

15. Sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog navedenih povreda prava osobnosti, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o okolnostima slučaja, jačini i trajanju duševnih boli, cilju kojem služi ta naknada te da se istom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Uzimajući sve navedeno u obzir, sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 15.000,00 EUR.

16. Temeljem članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Kako je odštetni zahtjev tuženiku upućen 20. ožujka 2025., koji datum tuženik nije osporavao, to tužitelju od sljedećeg dana 21. ožujka 2025. pripada zatezna kamata na dosuđene iznose pravične novčane naknade.

17. Tužitelj je zatražio i naknadu imovinske štete od tuženika.

17.1. Prema čl. 1093. st. 1. ZOO-a tuženik je dužan naknaditi uobičajene troškove pogreba oštećenika.

17.2. Pod uobičajenim troškovima pokopa u skladu s mjesnim običajima sud podrazumijeva troškove nabave pogrebne opreme, kremacije, kazete za urne, preuzimanje i prijevoz pokojnika, usluge pjevanja na pokopu, a visina izdataka utvrđena je priloženim računima (1.181,21 + 250,00 EUR), koji glase na tužitelja.

18. Troškovi crnine tužitelja u iznosu od 200,00 EUR utvrđeni su prema odredbi čl. 223. ZPP-a, uzimajući u obzir mjesne običaje. To daje ukupni iznos od 1.631,21 EUR. Preostali dio ovog vida zahtjeva tužitelja odbijen je kao neosnovan (200,00 EUR).

19. Prema odredbi čl. 1086. ZOO-a obveza naknade imovinske štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate za sve vidove štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, što tuženik nije posebno osporio. Isti troškovi svakako su nastali prije dana podnošenja odštetnog zahtjeva, budući da se radi o uobičajenim troškovima vezanim uz nečiju smrt koji su sasvim sigurno nastali neposredno nakon nastupa smrti.

19.1. Visina zakonske zatezne kamate je određena čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. st. 5. ZPP-a u vezi članka 155. ZPP-a. Budući da su stranke zastupane po punomoćniku koji je odvjetnik, to je parnični trošak odmjeren u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23). Zbog neznatnog odbijajućeg dijela zahtjeva nisu nastali posebni troškovi pa je tužitelju dosuđen parnični trošak u cijelosti.

21. Parnični trošak obuhvaća trošak odštetnog zahtjeva (tbr. 28 u vezi tbr. 7/1-500 bodova), trošak sastava tužbe (tbr. 7/1-500 bodova), zastupanja na ročištu 21. listopada 2025., 12. prosinca 2025. i 2. veljače 2026. (tbr. 9/1-500 bodova), što ukupno iznosi 2.500 bodova. Računajući vrijednost jednog boda od 2,00 EUR, isti trošak iznosi 5.000,00 EUR. PDV od 25% iznosi 1.250,00 EUR, što ukupno daje iznos od 6.250,00 EUR.

21.1. Trošak sudskih pristojbi tužitelju iznosi na tužbu i na presudu po 107,38 EUR, tako da ukupni trošak tužitelju iznosi 6.464,76 EUR.

22. Na iznos odmjerenog troška postupka tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata prema članku 29. ZOO-a i 30. st. 3. Ovršnog zakona od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

23. Zbog svega naprijed iznijetog, valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zaboku 27. veljače 2026.

Sudac

Karolina Balen

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. Odvj. Miljenka Polanović, Zabok, uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Odvj. Miro Marinović, Zagreb

3. eOglasna ploča suda