REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna
Fitzgeralda Kennedyja 11
Poslovni broj: P-810/2024-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja Porsche Versicherungs Aktiengesellschaft, Austrija, 5020 Salzburg, Vogelweiderstraße 75 (FN64820 z), Podružnica Zagreb, Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 03432773181, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz OD Stefanović, Kravica, Bulić i Pletikosa d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, zastupano po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku u OD Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 19. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetničke vježbenice GN i punomoćnika tuženika, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.549,23 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 28. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. do po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne ope racije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev u dijelu kojim potražuje isplatu iznosa od 3.134,90 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 26. srpnja 2021. do isplate, zatim u dijelu kojim isplatu pripadajućih zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.549,23 eur potražuje u razdoblju od 26. srpnja 2021. do 27. rujna 2022. te u dijelu kojim potražuje naknadu parničnih troškova.
III/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.250,00 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 27. veljače 2026. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1./ Tužitelj je 19. travnja 2024. podnio ovom sudu tužbu u kojoj tvrdi da se 29. travnja 2021. u Zaprešiću (Jarek) dogodila prometna nezgoda koju je prouzročio SN upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika policom obveznog automobilskog osiguranja. Nezgoda da se dogodila na način da je prilikom prolaska pored vozila registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala BN, krećući se u desnoj prometnoj traci i zadržavajući svoj smjer kretanja, vozilo tuženikovog osiguranika udarilo u ovo vozilo, koje je potom odgurnuto te je udarilo u rinzol. S obzirom da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u vrijeme ove nezgode kod tužitelja bilo osigurano policom kasko osiguranja, tužitelj da je, u visini troškova popravka vozila, isplatio osigurninu, u iznosu od 5.164,13 eur. Nadalje, s obzirom da je tuženik povodom tužiteljevog odštetnog zahtjeva u mirnom postupku odbio nadoknaditi isplaćeni iznos, tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje po osnovi regresa isplatu iznosa od 5.164,13 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 26. srpnja 2021. do isplate, po stopi mjerodavnoj za ostale odnose.
2./ U odgovoru na tužbu tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, jer da nije priložio izvornik ugovora o kasko osiguranju niti opće uvjete koji se na ovaj ugovor primjenjuju. Nadalje, osporava pasivnu legitimaciju, odgovornost svojeg osiguranika, osnovanost i visinu zahtjeva, kao i tijek zateznih kamata.
3./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: europsko izvješće o prometnoj nezgodi od 29. travnja 2021. (list 6-7 spisa), polica osiguranja automobilskog kaska (list 8-9 spisa), prijava osiguranog slučaja tužitelju (list 10 spisa), fotografije s izvida štete kod tužitelja (list 11-62 spisa), izvid štete (list 63-66 spisa), račun popravka vozila (list 67-71 spisa), potvrda o plaćanju (list 72 spisa), regresni zahtjev (list 73-92 spisa), očitovanje tuženikovog osiguranika (list 101-103 spisa). Nadalje, saslušani su svjedoci JN i SN (list 118-121 spisa) te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću, koji je svoj nalaz dao samo u pisanom obliku (list 130-140 spisa), s obzirom da stranke primjedbi na nalaz nisu imale, niti je, po ocjeni suda, bilo potrebno davanje razjašnjenja vještaka usmenim saslušanjem na ročištu.
4./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5./ Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku, jer je tužitelj nadoknadio štetu nastalu u prometnoj nezgodi od 29. travnja 2021., na vozilu njegovog osiguranika, a koju štetu tvrdi da je prouzročio osiguranik tuženika.
6./ Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja na način da se 29. travnja 2021. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao SN i vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala BN.
7./ Sporna je aktivna legitimacija tužitelja kao kasko osiguratelja vozila registarske oznake [registarska oznaka], zatim pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja na temelju obveznog automobilskog osiguranja vozila registarske oznake [registarska oznaka]. Nadalje, sporne su činjenice vezane uz dinamiku nastanka ove prometne nezgode i s tim činjenicama u vezi pitanje odgovornosti osiguranika stranaka za nastanak štetnog događaja. Sporna je i visina nastale štete na vozilu osiguranika tužitelja u predmetnom štetnom događaju kao i tijek zateznih kamata.
8./ Neosnovano tuženik osporava tužiteljevu aktivnu legitimaciju, kao osiguratelja na kojeg su, isplatom naknade iz osiguranja, prešla osiguranikova prava prema odgovornoj osobi, u skladu s odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO). Naime, na temelju tužiteljeve police automobilskog kasko osiguranja broj 00004684 utvrđeno je da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka], korisnika i ugovaratelja osiguranja EN, a za korist osiguranika Porsche leasing d.o.o. (vlasnika vozila), od 21. rujna 2018. kod tužitelja bilo osigurano punim, višegodišnjim kasko osiguranjem (list 8-9 spisa). S obzirom da se kod automobilskog kasko osiguranja osiguratelj obvezuje isplatiti osiguraniku osigurninu u slučaju oštećenja vozila u prometnoj nezgodi (uobičajeni osigurani slučaj), to su paušalni prigovori tuženika da, jer je tužitelj propustio dostaviti Opće uvjete automobilskog kaska broj 05/18, koji se, prema citiranoj polici, na predmetni Ugovor o kasko osiguranju primjenjuju, ne proizlazi postojanje tužiteljevog osigurateljnog pokrića u konkretnom slučaju.
9./ Osim toga, tužitelj se, regresnim zahtjevom od 28. rujna 2022., radi naknade predmetne štete obratio tuženiku, kao odgovornom osiguratelju na temelju police obveznog automobilskog osiguranja broj 068202494365 za vozilo registarske oznake [registarska oznaka], pozivajući se na predmetnu policu kasko osiguranja vozila registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu Porsche leasing d.o.o. Kako proizlazi iz tuženikovih očitovanja povodom predmetnog regresnog zahtjeva upućenog u mirnom postupku, tuženik se obratio svom osiguraniku, dopisom od 25. listopada 2022., tražeći ga izjavu o tijeku predmetne prometne nezgode od 29. travnja 2021. Potom je tuženik, dajući tužitelju utemeljeni odgovor (od 17. studenog 2022 i od 29. ožujka 2023.), otklonio svoju odgovornost navodeći najprije kako nedostaje cjelokupna dokumentacija koju je tuženik zatražio od svog osiguranika, a potom da, s obzirom da su vozači dali oprečne izjave o okolnostima nastanka predmetne nezgode, nije moguće utvrditi tko bi od njih bio odgovoran. Dakle, nedvojbeno je, s obzirom da opisano postupanje tuženika povodom regresnog zahtjeva u mirnom postupku, da je tuženik osiguratelj vozila registarske oznake [registarska oznaka], na temelju zaključenog ugovora o obveznom automobilskom osiguranju, jer se isti, povodom zahtjeva tužitelja upravo obratio svom osiguraniku radi očitovanja o okolnostima nastanka predmetne nezgode, što svakako ne bi činio da ugovor o obveznom automobilskom osiguranju za vozilo za koje tužitelj tvrdi da je prouzročilo štetu nije imao zaključen u vrijeme predmetne prometne nezgode (29. travnja 2021.). Očito je stoga paušalan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut u ovoj parnici. Nadalje, s obzirom na opisani način tuženikovog postupanja u mirnom postupku, koji nije osporavao tužiteljevu aktivnu legitimaciju kao kasko osiguratelja i osigurateljno pokriće, paušalni su, po ocjeni ovog suda i prigovori tuženika s navedenim u vezi istaknuti u ovoj parnici. Osim toga, s obzirom da tuženik nije iznio drugih činjenica kojima bi u sumnju doveo istin itost tužiteljevih tvrdnji o postojanju osigurateljnog pokrića temeljem zaključenog ugovora o kasko osiguranju za vozilo registarske oznake [registarska oznaka], a što je, u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a bio dužan učiniti, jer je dužnost tuženika iznijeti činjenice i predložiti dokaze kojima pobija navode i dokaze protivnika, sud je i ove prigovore tuženika, kojima aktivnu legitimaciju osporava jer tužitelj nije priložio potpisanu policu osiguranja, odnosno opće uvjete koje se na predmetno kasko osiguranje odnose, ocijenio paušalnima.
10./ Utvrđeno je stoga da nisu osnovani tuženikovi prigovori nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i promašene pasivne legitimacije tuženika, obojice kao odgovornih osiguratelja.
11./ Radi utvrđenja spornih činjenica vezanih uz dinamiku nastanka predmetne prometne nezgode, provedeni su, uz uvid u isprave priložene spisu, dokaz i saslušanjem svjedoka sudionika nezgode, JN i SN (list 118-121 spisa) te prometno vještačenje (list 130-139 spisa).
12./ Ocjenjujući da je vještak objektivno i u skladu s pravilima struke izradio nalaz i mišljenje te da je na logičan način dao pojašnjenja o razlozima na temelju kojih je zaključio o dinamici nastanka predmetne nezgode, sud je utvrđenja vještaka iz nalaza i mišljenja vezana uz dinamika nastanka predmetne nezgode i mogućnost izbjegavanja sudara u cijelosti prihvatio.
13./ Utvrđeno je stoga da se neposredno prije štetnog događaja, vozilo osiguranika tužitelja (očitom omaškom u nalazu navedeno tuženika) kretalo kolnikom Ulice Vrbišće, u smjeru istoka. Dolaskom do raskrižja s Avenijom hrvatskih branitelja ovo je vozilo vršilo radnju skretanja desno, u desnu prometnu traku Avenije hrvatskih branitelja, u smjeru juga. Teretno vozilo osiguranika tuženika se kretalo kolnikom Avenije hrvatskih branitelja od sjevera prema jugu, a u raskrižju s Ulicom Vrbišće je zadržavalo je svoj prethodni smjer kretanja. Iz međusobne podudarnosti oštećenja na vozilima proizlazi da je teretno vozilo osiguranika tuženika sa stražnjim desnim bočnim dijelom bilo u kontaktu s prednjom lijevom bočnom stranom vozila osiguranika tužitelja. Oblik oštećenja na vozilima, pri čemu je duljina oštećenja mnogostruko veća od dubine, ukazuje da je u ovom štetnom događaju došlo do bočnog okrznuća vozila. Iako policijski očevid nije napravljen, prema iskazima oba vozača (JN i SN), do sudara je došlo u desnoj prometnoj traci Avenije hrvatskih branitelja. Uslijed ovog kontakta vozilo osiguranika tužitelja je odbačeno desno, pri čemu je s prednjim desnim kotačem naletjelo na rubni kamen nogostupa.
14./ Prema zaključku vještaka, varijanta odigravanja predmetnog štetnog događaja na način kako je to iskazala JN kao svjedok u ovom postupku je tehnički moguća i prihvatljiva, te odgovara oštećenjima na njezinom vozilu. S druge strane, varijanta odigravanja predmetnog štetnog događaja na način kako je to iskazao SN također svjedok u ovom postupku nije prihvatljiva jer bi tada na vozilu osiguranika tužitelja morala nastati oštećenja drugačija od utvrđenih, prvenstveno na prednjem lijevom dijelu vozila.
15./ Naime, JN iskazala je da se priključivala na glavnu cestu, skrećući u desno, a kada je već bila na desnom kolničkom traku glavne ceste, u prednji lijevi dio njezinog vozila zadnjim krajem da je udario tuženikov osiguranik koji se kretao po glavnoj cesti. Ovo vozilo da je prije priključivanja na glavnu cestu vidjela kako dolazi, i da se kretalo lijevom prometnom trakom glavne ceste. Opisala je da se prethodno dolasku do križanja sa sporednom cestom nalazio zavoj na glavnoj cesti te da je do sudara došlo po izlasku vozila osiguranika tuženika iz zavoja. Sudar da se dogodio na desnom kolničkom traku glavne ceste, nakon raskrižja, na udaljenosti otprilike 5 m od sporedne ceste. Prema mišljenju vještaka, na ovaj način opisana dinamika odigravanja predmetne prometne nezgode, odnosno sudarni položaj vozila, odgovara nastalom obliku oštećenja prednjeg lijevog bočnog dijela vozila osiguranika tužitelja. Ovo stoga što oštećenja na lijevom bočnom dijelu vozila osiguranika tužitelja rastu, po dubini i intenzitetu, od prednjih lijevih vrata prema prednjem lijevom vrhu vozila, a što odgovara načinu kretanja vozila osiguranika tuženika, koje je sve više ulazilo u putanju kretanja vozila osiguranika tužitelja. Stoga je ovako iskazana varijanta odigravanja predmetnog štetnog događaja tehnički moguća i prihvatljiva.
16./ S druge strane, SN iskazao je da se kretao desnom prometnom trakom, brzinom koja svakako nije bila velika, s obzirom da je prethodno bio zaustavljen na semaforu. Na kolniku sa sporedne ceste da je vidio vozilo osiguranika tužitelja i da je očekivao da će se ovo vozilo zaustaviti i propustiti ga u prolasku, međutim, vozilo da se nije zaustavilo i da je došlo do sudara na način da je ovo vozilo pri prilasku križanju udarilo njegovo vozilo, otprilike 1 m od kabine. Prema sudarnom položaju vozila koji slijedi na ovaj način opisanu dinamiku nastanka štetnog događaja, vještak ukazuje da bi bilo za očekivati da najveća oštećenja nastanu na prednjem lijevom dijelu vozila osiguranika tužitelja, no takvih oštećenja nema. Stoga ovako iskazana varijanta odigravanja predmetnog štetnog događaja nije tehnički prihvatljiva.
17./ Utvrđeno je stoga da se neposredno prije nezgode tuženikov osiguranik nije kretao desnom već lijevom prometnom trakom Aleje Hrvatski branitelja. Dakle, prilikom prolaska pored vozila osiguranika tužitelja, vozilo osiguranika tuženika je skretalo u desno stranu, odnosno mijenjalo je prometnu traku iz lijeve u desnu. Nisu stoga istiniti navodi iz iskaza svjedoka SN, da se isti kretao desnom prometnom trakom i da bi ga, pri prilasku križanju sa sporednom cestom, udarilo vozilo osiguranika tužitelja.
18./ Međutim, na mjestu štetnog događaja kolnik je bio ravan i pregledan, a promet u raskrižju reguliran vertikalnom prometnom signalizacijom. Osiguranica tužitelja imala je za svoj smjer kretanja prometni znak "Obavezan smjer desno" i "Raskrižje s cestom s prednošću prolaska" (obrnuti trokut). Kako je i sama iskazala, ona je prije uključivanja na glavnu cestu vidjela nailazak vozila osiguranika tuženika. Stoga, da se ista zaustavila ispred raskrižja i propustila vozilo osiguranika tuženika, koje je imalo prednost prolaska raskrižjem, da prođe raskrižjem i da je tek nakon toga poduzela radnju uključivanja, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Dakle, osiguranica tužitelja postupila je protivno prometnom pravilu o propuštanju vozila i prednosti prolaska, koje nalaže vozaču koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom (čl. 57. st. 4. mjerodavnog, u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., dalje ZSPC). Radi se o iznimno važnom prometnom pravilu na što ukazuje visina i vrsta prekršajnih sankcija koje su za kršenje ovog prometnog pravila predviđene. Naime, predviđena je novčana prekršajna kazna od 390,00 do 920,00 eura te mogućnost izricanja zaštitne mjera zabrane upravljanja motornim vozilom (u slučaju ponavljanja prekršaja), uz upis tri negativna prekršajna boda u evidenciju (čl. 57. st. 7., 8. i 9. ZSPC-a).
19./ No, teretno vozilo osiguranika tuženika prilikom prolaska pored vozila osiguranika tužitelja skretalo je u desnu stranu, prema vozilu osiguranika tužitelja, odnosno mijenjalo je prometnu traku iz lijeve u desnu.
20./ Prema navodima iz iskaza svjedokinje JN, osiguranik tuženika nije imao upaljen desni žmigavac, kojim bi najavio skretanje iz lijeve u desnu prometnu traku kolnika glavne ceste (Aleje Hrvatskih branitelja). S obzirom da je SN neistinito iskazivao da se već kretao desnom trakom i da bi ga, pri prilasku križanju sa sporednom cestom, udarilo vozilo osiguranika tužitelja, to su životno uvjerljivi navodi iskaza JN da isti nije imao upaljen žmigavac, jer je logično da bi SN, da je skretanje u desno (iz lijeve u desnu kolničku traku) najavio žmigavcem tako i iskazao, a ne bi neistinito iskazivao kako je to činio, da se kretao desnom prometnom trakom.
21./ Stoga je i osiguranik tuženika postupio protupravno, jer je, iako je prilikom prilaska raskrižju sa sporednom cestom, vidio vozilo osiguranika tužitelja koje se namjerava uključiti na glavnu cestu, skretanjem u desni prometni trak glavne ceste, i sam prilikom prolaska raskrižjem i pored ovog vozila skretao u desno, iz lijeve u desnu prometnu traku. Tuženikov se osiguranik prije započinjanja radnje mijenjanja prometne trake, skretanjem iz lijeve u desnu, nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, već je takvu radnju započeo dovodeći u opasnost druge sudionika u prometu, neposredno pred raskrižjem, iako je vidio vozilo vozilo osiguranika tužitelja koje se namjerava uključiti na glavnu cestu, skretanjem u desni prometni trak glavne ceste (dakle postupio je protivno prometnom pravilu iz odredbe čl. 43. st. 1. i 2. ZSPC-a). Konačno, tuženikov osiguranik je propustio o svojoj namjeri mijenjanja prometne trake, iz lijeve u desnu, u koju se sa sporedne ceste uključivala osiguranica tužitelja, jasno i pravodobno upozoriti, dajući vozilu koje se uključuje sa sporedne ceste znak pomoću pokazivača smjera (dakle postupio je protivno prometnom pravilu iz odredbe čl. 44. st. 1. ZSPC-a).
22./ Imajući u vidu težinu protupravnosti postupanja sudionika u konkretnom slučaju, od kojih su oba propustila voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju (čl. 58. st. 1. ZSPC-a), zaključak je ovog suda da je za nastanak predmetne promete nezgode u većoj mjeri odgovorna osiguranica tužitelja. Naime, o težini protupravnosti postupanja svakog od sudionika ovaj je sud zaključio imajući u vidu i prekršajne sankcije predviđene za povredu konkretnih, prethodno citiranih prometnih pravila. Naime, za povredu prometnih pravila koja je prekršio osiguranik tuženika predviđena je, pojedinačno i u ukupnosti, manja prekršajna sankcija od one predviđene za povredu prometnog pravila počinjenu od strane osiguranice tužitelja. Tako su za povredu pravila iz odredbe čl. 57. ZSPC-a predviđene sankcije prethodno navedene, dok je za povredu pravila iz iz odredbe čl. 43. st. 1. i 2. ZSPC-a, novčana kazna od 130,00 eur (čl. 43. st. 3. ZSPC-a), a za povredu pravila iz odredbe čl. 44. st. 1. ZSPC-a novčana kazna od 30,00 eur. Konačno, upravo je osiguranica tužitelja bila dužna propustiti sva vozila koja se kreću glavnom cestom, pa i ono osiguranika tuženika, koje je imalo prednost prolaska raskrižjem , a ne nepažljivo predviđati na koji će se način prilikom prolaska kroz raskrižje kretati vozilo s prednošću prolaska (tuženikovog osiguranika), odnosno da će se ovo vozilo osiguranika tuženika nastaviti kretati lijevom prometnom trakom glavne ceste i da neće poduzeti radnju mijenjanja prometne trake.
23./ Stoga je, uz primjenu odredbe čl. 1072. st. 1. i 2. ZOO-a, kojom je propisano da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje, utvrđeno da je tužiteljeva osiguranica u konkretnom slučaju za nastanak predmetne prometne nezgode odgovorna u omjeru od 70%, a tuženikov osiguranik u omjeru od 30%.
24./ Visinu štete nastale na vozilu tužiteljevog osiguranika sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka, ocjenjujući ga i u ovom dijelu stručnim i objektivnim, te imajući pri tome u vidu da je vještak nalaz u ovom dijelu izradio u skladu s priloženim izvidom oštećenja te da stranke niti na ovaj dio nalaza nisu imale primjedbi. Utvrđeno je stoga da je na vozilu tužiteljevog osiguranika u predmetnom štetnom događaju nastala šteta visini troškova popravka kod ovlaštenog servisera u iznosu od 5.297,36 eur (bez PDV-a) (odnosno 39.912,98 kn).
25./ S obzirom da je tužitelj, prema račun popravka vozila (list 67-71 spisa) i potvrdi o plaćanju od 26. srpnja 2021. (list 72 spisa), isplatio, kako u tužbi tvrdi, iznos od 5.164,13 eur, to istom, razmjerno stupnju krivnje osiguranika tuženika, pripada pravo na naknadu u opsegu od 30% ovog iznosa, odnosno u iznosu 1.549,23 eur, dok je za iznos od 3.614,90 eur njegov zahtjev neosnovan.
26./ S obzirom da je tužitelj isplatom osigurnine stupio u pravni položaj svojeg osiguranika prema tuženiku kao osiguratelju odgovornog štetnika temeljem zaključenog ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, to je za početak tijeka zateznih kamata koje tužitelju, zbog tuženikovog kašnjenje u ispunjenju predmetne obveze, mjerodavna odredba čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014). Na temelju prepiske stranaka elektroničkom poštom (list 74 spisa), utvrđeno je da je tuženiku predmetni regresni zahtjev podnesen 28. rujna 2022. Stoga zatezne kamate tužitelju pripadaju počevši od 28. rujna 2022. (dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku), dok tužitelj neosnovano zatezne kamate na osnovani dio istaknutog zahtjeva (u iznosu od 1.549,23 eur), potražuje za razdoblje od 26. srpnja 2021. do 27. rujna 2022. Stopa zateznih kamata utvrđena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO- a, u visini stope mjerodavne za ostale odnose.
27./ Ocjenjujući da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene, sud je odbio preostale dokazne prijedloge stranaka. Naime, po ocjeni ovog suda, s obzirom da je dinamika nastanka predmetne nezgode utvrđena u skladu s navodima iz iskaza tuženikove osiguranice JN, to je nepotreban tužiteljev dokazni prijedlog saslušanja kao svjedoka i njezine suvozačice CN. S obzirom da tužitelj nije dostavio presliku potpisnog Ugovora o kako osiguranju, to je neosnovan tuženikov prijedlog dostave izvornika na uvid (razlog iz odredbe čl. 108. st. 3. ZPP -a), a razlozi neosnovanosti tuženikovih prigovora s predmetnom ispravom u vezi su prethodno obrazloženi. S obzirom na način na koji je vještak zaključio o dinamici nastanka predmetne prometne nezgode, nepotreban je, za utvrđenje odlučnih činjenica, tuženikov dokazni prijedlog uviđaja na mjestu predmetne prometne nezgode. Konačno, fotografije koje je tuženik priložio u spis na ročištu održanom 28. veljače 2025. (list 121-123 spisa) sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke, s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti u kojem predlaganje dokaza na glavnoj raspravi niti iznimno nije dopušteno.
28./ Odluku o zahtjevu stranaka za naknadu parničnih troškova sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, s obzirom da su stranke u ovoj parnici ostvarile djelomičan uspjeh. Omjer uspjeha sud je ocijenio prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći pri tome računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Primjenom izloženog kriterija, imajući u vidu da je tužitelj u odnosu na osnovanost osnove, a posljedično i visine, ostvario uspjeh u omjeru od 30%, jer je u ovom omjeru dokazao da je tuženikov osiguranik odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode, to je u konkretnom slučaju ukupan uspjeh tužitelja 30%, a tuženika 70%, slijedom čega tuženiku pripada pravo na naknadu troškova potrebnih za svrhovito vođenje postupka u postotku od 40% (razlika koja preostaje nakon što se od postotka uspjeha tuženika u parnici oduzme postotak uspjeha tužitelja u parnici – 70%
- 30% = 40%). O tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa), u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a, odlučeno je na način da je tuženiku priznat trošak za sastav odgovora na tužbu i obrazloženog podneska od 22. kolovoza 2025. (T.br. 8/1 Tarife) te zastupanja na ročištima 9. listopada 2024., 22. kolovoza 2025. i 19. siječnja 2026. (T.br. 9/1 Tarife), sve u iznosu od po 200,00 eur za radnju, dakle ukupno 1.000,00 eur, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 1.250,00 eur.
29./ Zatezne kamate na priznate troškove postupka tuženiku pripadaju počevši od donošenja presude, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini stope mjerodavne za ostale odnose.
U Zagrebu 27. veljače 2026.
Sutkinja:
Tina Šimović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.
U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.
