Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUDU SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: Pn-33/2023-106

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Nataliji Suvaljko Ljubek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], OIB: [osobni identifikacijski broj] svi zastupani po punomoćniku Sanji Artuković, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski operator prijenosnog sustava d.d., iz Zagreba, Kupska 4, OIB: 13148821633 zastupan po ponumoćniku Nataliji Perić, odvjetnici iz odvjetničkog društva Mamić, Perić, Reberski, Rimac iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 13. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 27. veljače 2026.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava d.d., Kupska 4, OIB: 13148821633 da isplati I-tužitelju OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 92.559,25 EUR (devedeset i dvije tisuće petsto pedeset i devet eura i dvadeset i pet centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i to

na iznos od 1.986,25 EUR od 31. prosinca 2004. godine pa do isplate na iznos od 4.767,00 EUR od 31. prosinca 2005. godine pa do isplate na iznos od 4.767,00 EUR od 31. prosinca 2006. godine pa do isplate na iznos od 4.767,00 EUR od 31. prosinca 2007. godine pa do isplate na iznos od 4.767,00 EUR od 31. prosinca 2008. godine pa do isplate na iznos od 2.780,75 EUR od 31. prosinca 2009. godine pa do isplate na iznos od 1.986,25 EUR od 31. prosinca 2010. godine pa do isplate na iznos od 4.767,00 EUR od 31. prosinca 2011. godine pa do isplate na iznos od 4.767,00 EUR od 31. prosinca 2012. godine pa do isplate na iznos od 4.767,00 EUR od 31. prosinca 2013. godine pa do isplate na iznos od 4.767,00 EUR od 31. prosinca 2014. godine pa do isplate na iznos od 4.767,00 EUR od 31. prosinca 2015. godine pa do isplate na iznos od 4.767,00 EUR od 31. prosinca 2016. godine pa do isplate na iznos od 4.767,00 EUR od 31. prosinca 2017. godine pa do isplate na iznos od 4.767,00 EUR od 31. prosinca 2018. godine pa do isplate na iznos od 4.767,00 EUR od 31. prosinca 2019. godine pa do isplate na iznos od 4.767,00 EUR od 31. prosinca 2020. godine pa do isplate na iznos od 4.767,00 EUR od 31. prosinca 2021. godine pa do isplate na iznos od 4.767,00 EUR od 31. prosinca 2022. godine pa do isplate na iznos od 4.767,00 EUR od 31. prosinca 2023. godine pa do isplate na iznos od 4.767,00 EUR od 31. prosinca 2024. godine pa do isplate i to po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015.g.određene čl. 29 st 2 ZOO po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava d.d., Kupska 4, OIB: 13148821633 da isplati II-tužiteljici ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 46.279,63 EUR (četrdeset i šest tisuća dvjesto sedamdeset i devet eura i šezdeset i tri centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i to

na iznos od 993,13 EUR od 31. prosinca 2004. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2005. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2006. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2007. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2008. godine pa do isplate na iznos od 1.390,37 EUR od 31. prosinca 2009. godine pa do isplate na iznos od 993,13 EUR od 31. prosinca 2010. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2011. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2012. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2013. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2014. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2015. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2016. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2017. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2018. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2019. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2020. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2021. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2022. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2023. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2024. godine pa do isplate to po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015.g.određene čl. 29 st 2 ZOO po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava d.d., Kupska 4, OIB: 13148821633 da isplati III-tužiteljici ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 46.279,63 EUR (četrdeset i šest tisuća dvjesto sedamdeset i devet eura i šezdeset i tri centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i to

na iznos od 993,13 EUR od 31. prosinca 2004. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2005. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2006. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2007. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2008. godine pa do isplate na iznos od 1.390,37 EUR od 31. prosinca 2009. godine pa do isplate na iznos od 993,13 EUR od 31. prosinca 2010. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2011. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2012. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2013. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2014. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2015. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2016. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2017. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2018. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2019. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2020. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2021. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2022. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2023. godine pa do isplate na iznos od 2.383,50 EUR od 31. prosinca 2024. godine pa do isplate i to po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015.g.određene čl. 29 st 2 ZOO po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

„ I Nalaže se tuženiku Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava d.d., Kupska 4, OIB: 13148821633 da isplati I-tužitelju OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 99.092,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i to

na iznos od 1.925,00 EUR od 31. prosinca 2004. godine pa do isplate na iznos od 4.620,00 EUR od 31. prosinca 2005. godine pa do isplate na iznos od 4.620,00 EUR od 31. prosinca 2006. godine pa do isplate na iznos od 4.620,00 EUR od 31. prosinca 2007. godine pa do isplate na iznos od 4.620,00 EUR od 31. prosinca 2008. godine pa do isplate na iznos od 6.606,25 EUR od 31. prosinca 2009. godine pa do isplate na iznos od 7.400,75 EUR od 31. prosinca 2010. godine pa do isplate na iznos od 4.620,00 EUR od 31. prosinca 2011. godine pa do isplate na iznos od 4.620,00 EUR od 31. prosinca 2012. godine pa do isplate na iznos od 4.620,00 EUR od 31. prosinca 2013. godine pa do isplate na iznos od 4.620,00 EUR od 31. prosinca 2014. godine pa do isplate na iznos od 4.620,00 EUR od 31. prosinca 2015. godine pa do isplate na iznos od 4.620,00 EUR od 31. prosinca 2016. godine pa do isplate na iznos od 4.620,00 EUR od 31. prosinca 2017. godine pa do isplate na iznos od 4.620,00 EUR od 31. prosinca 2018. godine pa do isplate na iznos od 4.620,00 EUR od 31. prosinca 2019. godine pa do isplate na iznos od 4.620,00 EUR od 31. prosinca 2020. godine pa do isplate na iznos od 4.620,00 EUR od 31. prosinca 2021. godine pa do isplate na iznos od 4.620,00 EUR od 31. prosinca 2022. godine pa do isplate na iznos od 4.620,00 EUR od 31. prosinca 2023. godine pa do isplate na iznos od 4.620,00 EUR od 31. prosinca 2024. godine pa do isplate i to po stopi određenoj člankom 2. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine po referentnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava d.d., Kupska 4, OIB: 13148821633 da isplati II-tužiteljici ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 49.545,99 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i to

na iznos od 962,49 EUR od 31. prosinca 2004. godine pa do isplate na iznos od 2.310,00 EUR od 31. prosinca 2005. godine pa do isplate na iznos od 2.310,00 EUR od 31. prosinca 2006. godine pa do isplate na iznos od 2.310,00 EUR od 31. prosinca 2007. godine pa do isplate na iznos od 2.310,00 EUR od 31. prosinca 2008. godine pa do isplate na iznos od 3.303,13 EUR od 31. prosinca 2009. godine pa do isplate na iznos od 3.700,37 EUR od 31. prosinca 2010. godine pa do isplate na iznos od 2.310,00 EUR od 31. prosinca 2011. godine pa do isplate na iznos od 2.310,00 EUR od 31. prosinca 2012. godine pa do isplate na iznos od 2.310,00 EUR od 31. prosinca 2013. godine pa do isplate na iznos od 2.310,10 EUR od 31. prosinca 2014. godine pa do isplate na iznos od 2.310,00 EUR od 31. prosinca 2015. godine pa do isplate na iznos od 2.310,00 EUR od 31. prosinca 2016. godine pa do isplate na iznos od 2.310,00 EUR od 31. prosinca 2017. godine pa do isplate na iznos od 2.310,00 EUR od 31. prosinca 2018. godine pa do isplate na iznos od 2.310,00 EUR od 31. prosinca 2019. godine pa do isplate na iznos od 2.310,00 EUR od 31. prosinca 2020. godine pa do isplate na iznos od 2.310,00 EUR od 31. prosinca 2021. godine pa do isplate na iznos od 2.310,00 EUR od 31. prosinca 2022. godine pa do isplate na iznos od 2.310,00 EUR od 31. prosinca 2023. godine pa do isplate na iznos od 2.310,00 EUR od 31. prosinca 2024. godine pa do isplate i to po stopi određenoj člankom 2. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine po referentnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava d.d., Kupska 4, OIB: 13148821633 da isplati III-tužiteljici ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od iznos od 49.545,99 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i to

V Nalaže se tuženiku Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava d.d., Kupska 4, OIB: 13148821633 da I-tužitelju OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljici ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužiteljici ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 102.582,86 Eur-a (sto dvije tisuće petsto osamdeset i dva eura i osamdeset i šest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.veljače 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

VI Nalaže se tuženiku Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava d.d., Kupska 4, OIB: 13148821633 da II-tužiteljici ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III-tužiteljici ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak plaćenih sudskih pristojbi u iznosu od 961,58 Eur- a (devetsto šezdeset i jedan eur i pedeset i osam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. 1. tužitelj OL i prednica 2. i 3. tužitelja IL podnijeli su 24. srpnja 2009. tužbu (list 1- 14 spisa) protiv prednika tuženika Hrvatska elektroprivreda d.d.. U tužbi u bitnom navode da su suvlasnici te da se nalaze u istinitom, mirnom i poštenom posjedu zk.č.br. 1229 k. o. [katastarska općina] koja odgovara kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Da je tuženik 2000. pregovarao sa 1. tužiteljem o sklapanju ugovora o služnosti radi izgradnje i održavanja 2x110 kV Žerjavinec – Dubec, a koja služnost bi se uspostavila u korist tuženika preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Da tužitelj nije prihvatio ponuđenu naknadu za umanjenje vrijednosti predmetne nekretnine. Da je u prosincu 2002. tuženik odustao od zahtjeva za izvlaštenjem predmetne nekretnine, tvrdeći da dalekovod neće prolaziti nekretninom tužitelja. Da je međutim tuženik početkom 2003. preko dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postavio dalekovod 2x 110 kV Žerjavinec- Dubec, bez znanja i suglasnosti tužitelja, kao i bez ikakve pravne osnove. Da je radi navedenog tužitelj ustao i sa tužbom radi smetanja posjeda, a koji postupak da se vodi pred ovim sudom pod poslovnim br. P- 861/03. Da je postavljanjem dalekovoda umanjena tržišna vrijednost nekretnine u iznosu od 411.600,00 kn/54.628,71 Eur (da je tržišna vrijednost poljoprivrednog zemljišta procijenjena na 700,00 kn/m2, te da je izgradnjom dalekovoda umanjenja 50% vrijednost dijela čestice u koridoru dalekovoda širine 28 m2 i dužine 42 m2 što da iznosi 1176 m2). Nadalje, da su tužitelji imali namjeru dati predmetno zemljište u zakup, što im je postavljanjem dalekovoda onemogućeno, radi čega da tužitelji imaju pravo na naknadu izgubljene zakupnine u mjesečnom iznosu od 1.000,00 kn za vremenski period od 1. ožujka 2003. pa do podnošenja tužbe, odnosno ukupno iznos od 77.000,00 kn/10.219,66 Eur-a. Iznos od 1.000,00 kn uzet je paušalno, te će isti biti specificiran nakon provedenog vještačenja. Temeljem navedenog predlažu da se donese presuda kojom će se tuženiku naložiti 1. tužitelju isplatiti iznos od 205.800,00 kn/27.314,35 Eur-a s naslova umanjenja tržišne vrijednosti nekretnine te iznos od 38.500,00 kn/5.109,83 Eur-a s naslova izgubljene zarade od zakupnine sa kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose od 500,00 kn/66,36 Eur-a tekućom od 1. ožujka 2003 pa do zaključno 1. srpnja 2009., kao i prednici 2. i 3. tužitelja isplatiti iznos od 205.800,00 kn/27.314,35 Eur-a s naslova umanjenja tržišne vrijednosti nekretnine te iznos od 38.500,00 kn/5.109,83 Eur-a s naslova izgubljene zarade od zakupnine sa kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose od 500,00 kn/66,36 Eur-a tekućom od 1. ožujka 2003 pa do zaključno za mjesec srpanj od 1. srpnja 2009. pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu (list 16-17 spisa) prednik tuženika u bitnom ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći kako je došlo do statusnih promjena tuženika i kako je sad pravni sljednik HEP-a u djelatnosti prijenosa električne energije d.d. HEP Operator prijenosnog sustava d.o.o. Protivi se navodima iz tužbe u cijelosti te ističe prigovor zastare potraživanja.

3. Podneskom od 14. siječnja 2016. (list 31 spisa) tužitelji su naznačili tuženika HEP Operator prijenosnog sustava d.o.o. kao pravnog slijednika Hrvatske elektroprivrede d.d. jer da je Hrvatska elektroprivreda d.d. brisana iz sudskog registra, te da je uvodno naznačeni tuženik preuzeo prava i obveze Hrvatske elektroprivrede d.d. Podneskom od 12. veljače 2010. (list 37 spisa) HEP Operator prijenosnog sustava d.o.o. pristao je stupiti u parnicu umjesto HEP-a d.d. u smislu odredbe čl. 192. Zakona o parničnom postupku.

4. Podneskom od 7. srpnja 2011. (list 73 spisa) tuženik je u bitnom naveo kako ne spori da se tužitelji nalaze u posjedu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Osporava da je preko kčbr. [katastarska čestica] bez znanja i suglasnosti tužitelja izgradio dalekovod 2x110 kV Žerjavinec- Dubec, jer da navedeni dalekovod uopće ne prelazi preko nekretnine tužitelja. Da su u postupku radi smetanja posjeda tužitelji odbijeni iz razloga što se predmetne čestice ne nalaze na trasi predmetnog dalekovoda. Da iznad zapadnog dijela kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] prelazi os dalekovoda 2x110 kV Resnik-Ksaver, dok iznad kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nema žica dalekovoda. Da se radi o tri nova stupa dalekovoda koja su izgrađena početkom 2003. Da su imovinsko pravni odnosi riješeni sa svim vlasnicima osim sa tužiteljima. Da predmetni dalekovod Resnik – Ksaver nije predmet tužbe, a i kad bi bio da je nastupila zastara jer da su stupovi tog dalekovoda izgrađeni početkom 2003., a da je tužba radi naknade štete podnesena 24. srpnja 2009. Da je iz rješenja Općinskog suda u Sesvetama kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi smetanja posjeda vidljivo da su tužitelji 25. kolovoza 2003. saznali da preko njihove nekretnine prelazi os dalekovoda 2x110 kV Resnik-Ksaver.

5. Rješenjem ovog suda od 2. prosinca 2011. (list 102-103 spisa) utvrđen je prekid postupka jer je ranija II. tužiteljica OLL preminula, dok je rješenjem ovog suda od 5. prosinca 2011. (list 104 spisa) postupak nastavljen sa nasljednicama ZL i ĐL.

6. Podneskom od 31. srpnja 2015. (list 209-220 spisa) tužitelji su ispravili navode tužbe na način da naznačuju kako je tuženik na kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] postavio dalekovod 2x110 kV Resnik – Ksaver. Također, tužitelji su u skladu sa dobivenim podacima od porezne uprave vezano za iznos zakupnine uzeli prosječnu najamninu za k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], tako da potražuju naknadu u iznosu od 25,00 kn/m2. Navedenim podneskom promijenili su pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, tako da iznose koje potražuju potražuju s naslova stjecanja bez osnove, i to u odnosu na cijelu nekretninu, a ne samo u odnosu na dio preko kojeg prelazi predmetni dalekovod. Navode da imaju pravo na naknadu radi uporabe tuđe stvari u svoju korist u mjesečnom iznosu od 163.875,00 kn/21.749,95 Eur-a, a koliko iznosi umnožak 25,00 kn/3,31 Eur x 6555 m2 (koliko iznosi cijela površina navedene čestice. Stoga, navedenim podneskom traže naknadu za vremenski period od 31. srpnja 2004. pa do 31. srpnja 2015., odnosno za 133 mjeseca u ukupnom iznosu od 21.795.375,00 kn/2.892.743,39 Eur-a. U skladu sa suvlasničkim dijelom svakog od tužitelja potražuju da se presudom naloži tuženiku isplatiti 1. tužitelju iznos od 10.897.687,50 kn/1.446.371,69 Eur-a, 2. tužiteljici iznos od 5.448.843,75 kn/723.185,85 Eur-a i 3. tužiteljici iznos od 5.448.843,75 kn/723.185,85 Eur-a, svima sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose tekućim od 31. srpnja 2004. pa do isplate time da je zadnji mjesečni iznos koji potražuju kolovoz 2015., a nadalje mjesečni iznos za 1. tužitelja u iznosu od 81.937,50 kn/10.874,97 Eur-a i to mjesečno unaprijed, najkasnije do svakog 5-og u mjesecu redom kako budu dospijevali počev od 31. kolovoza 2015. pa nadalje, sve do uklanjanja predmetnog dalekovoda, odnosno mjesečnog iznosa za 2. i 3. tužiteljicu u iznosu od 40.968,75 kn/5.437,49 Eur-a i to mjesečno unaprijed, najkasnije do svakog 5-og u mjesecu redom kako budu dospijevali počev od 31. kolovoza 2015. pa nadalje, sve do uklanjanja predmetnog dalekovoda.

7. Na zapisniku kod ovog suda od 17. studenog 2015. (list 244- 245 spisa) tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva specificiranoj u podnesku od 31. srpnja 2015., kao i ranije postavljenom tužbenom zahtjevu.

8. U podnesku tuženika od 16. studenog 2015. (list 247-250 spisa) tuženik navodi da se protivi preinaci tužbe od 31. srpnja 2015., da je tužbeni zahtjev s naslova umanjenja tržišne vrijednosti nekretnine u zastari a da je drugi dio tužbenog zahtjeva na ime izgubljene zarade od zakupnine tužitelj nije uspio dokazati. Navodi kako nema zakonske osnove da se tužiteljica radi prolaza nadzemnog (zračnog) dalekovoda isplaćuje mjesečna zakupnina. Da se pravo služnosti dalekovoda na tuđem zemljištu plaća naknada za uspostavu prava stvarne služnosti i to jednokratna naknada u smislu naknade štete za umanjenu tržišnu vrijednost nekretnine, a ne iznos mjesečne zakupnine (čl. 51.st.1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade i čl. 29. i 34. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnine). Ističe zastaru u odnosu na potraživanje naknade štete s osnova umanjenje tržišne vrijednosti nekretnine jer da je tuženik predmetni dalekovod postavio početkom 2003., a da je tužitelj saznao da zračni (nadzemni) dalekovod prolazi preko njegove nekretnine dana 25. kolovoza 2003. što proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Sesvetama P-861/03 od 30. siječnja 2009. Da dalekovod 2x110 Ksaver- Resnik kao nadzemni dalekovod prolazi rubnim dijelom čestice, ne dirajući površinu nekretnine kako ispod prostora kojim prolazi vod, a tako i u preostalom većem dijelu čestice te da kao takav u ničem ne onemogućava tužitelja u vršenju svoje faktične vlasti na svojoj nekretnini.

9. Rješenjem ovog suda od 28. siječnja 2016. (list 276-277 spisa) dopuštena je preinaka tužbe tužitelja od 31. srpnja 2015.

10. Podneskom od 25. veljače 2016. (list 284-290 spisa) tuženik u bitnom navodi kako se protivi preinačenoj tužbi. Ističe zastaru cjelokupnog preinačenog tužbenog zahtjeva obzirom da su tužitelji za izgradnju predmetnog dalekovoda saznali najkasnije 4. rujna 2003 kada su tužbom tražili posjedovnu zaštitu zbog navodnog smetanja posjeda, a tužbu u ovom predmetu da su podnijeli 24. srpnja 2009. Nadalje, navodi da tuženik koristi samo rubni dio nekretnine tužitelja u površini od 219 m2 i to zračni prostor. Nadalje, da iz iskaza u postupku proizlazi da su tužitelji oduvijek koristili samo za poljoprivrednu djelatnost, a da da se predmetna nekretnina i dalje može koristiti za tu istu djelatnost, a to ne umanjuje činjenica da rubnim dijelom nekretnine prelazi žični vod tuženik, a da je ti i jedini mogući način korištenja predmetne nekretnine. Nadalje, da dopis porezne uprave iz 2015. nije usporediv s konkretnim predmetom jer da su podaci u istom dani isključivo na zakup telekomunikacijskih odašiljača.

11. Presudom ovog suda od 20. travnja 2016. (list 303-317 spisa) u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Tužitelji su na prethodno navedenu Presudu uložili žalbu, koja je Presudom Županijskog suda u Sisku od 4. srpnja 2017. (list 348-350 spisa) odbijena kao neosnovana i potvrđena u odluci u glavnoj stvari, te je preinačena u odluci o trošku.

13. Na prethodno navedenu odluku tužitelji su uložili reviziju, te je Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. siječnja 2023., Rev 2451/2017 (list 390-394 spisa) ukinuta presuda Županijskog suda u Sisku Gž-1000/2016 od 4. srpnja 2017. i presuda ovog suda od 20. travnja 2016. te je predmet vraćen na ponovni postupak.

14. Podneskom od 19. veljače 2024. (list 471-489 spisa) tužitelji ponovno navode da je pravna osnova tužbe stjecanje bez osnove – uporaba tuđe stvari u svoju korist. Nadalje, da se tužbeni zahtjev preciziran podneskom od 30. srpnja 2015. temelji na tadašnjoj sudskoj praksi izraženoj u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Gospiću od 30.studenog 2012., a koja je u vrijeme utvrđenja naknade primjenjivala i danas važeće pravno načelo jedinstva nekretnine. S obzirom da je u međuvremenu sudska praksa izmijenjena VSRH,Rev-1821/15 od 16. ožujka 2021, a koje odstupa od načela jedinstava nekretnine te da u skladu sa činjenicom kako je na uviđaju 9. veljače 2024. kao nesporno utvrđeno da kabeli prolaze dijelom čestice od 219 m2, a uzimajući u obzir da je sukladno dopisu Porezne uprave Sesvete kao prosječna cijena naknade utvrđen iznos od 25 kn/m2 (3,3 Eur-a/m2), slijedom čega da mjesečni iznos naknade za površinu od 219 m2 iznad koje prolaze kabeli iznosi 722,00 Eur-a. Slijedom čega da iznos naknade za čitavo razdoblje od podnošenja tužbe do veljače 2024. iznosi 170.392,00 Eur-a. U skladu sa suvlasničkim dijelom svakog od tužitelja potražuju da se presudom naloži tuženiku isplatiti 1. tužitelju iznos od 85.196,00 Eur-a, 2. tužiteljici iznos od 42.598,00 Eur-a i 3. tužiteljici iznos od 42.598,00 Eur-a, svima sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose tekućim od 31. srpnja 2004. pa do zadnje utuženi od 29. veljače 2024. pa do isplate.

15. Podneskom od 22. veljače 2024. (list 494 -498 spisa) tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe od strane tužitelja, već predlaže da sud u tom dijelu odbije tužbeni zahtjev.

16. Podneskom od 15. travnja 2024. (list 580 spisa) tužitelji su odustali od djelomičnog povlačenja tužbe, te su naveli da će konačno precizirati tužbeni zahtjev nakon vještačenja.

17. Podneskom tužitelja od 27. veljače 2025. (list 726-731 spisa) tužitelj u bitnom navodi da se predmetna čestica nalazi unutar izgrađenog građevinskog područja, te da se treba primijeniti izračun 6.3.1. iz Nalaza i mišljenja građevinske vještakinje VL i to podaci za zakup sa e-nekretnine Grada Zagreba s obzirom da nisu pronađeni podaci o sklopljenim ugovorima zakupa poljoprivrednog zemljišta. Slijedom navedenog, konačno uređuju tužbeni zahtjev. Time da navode da preciziraju tužbeni zahtjev za razdoblje od 31. srpnja 2004 godine pa do 2024., na način da kamatu traže na godišnjoj razini od kraja razdoblja jer je vještakinja isto izrazila u svom nalazu i mišljenju. Nadalje, kako se tužbeni zahtjev u 2004 odnosi na pet mjeseci (od kolovoza do prosinca) 5/12 x 18.774,00 = 7.822,50 Eur-a, od čega 1. tužitelju pripada iznos od 9.387,00 Eur-a (1/2 od 18.774,00 Eur-a), a 2. i 3. tužiteljici iznos od 4.693,50 Eur-a (1/4 od 18.774,00 Eur-a). Dakle, traže da se tuženiku naloži u odnosu na 1. tužitelju isplatiti ukupan iznos od 191.651,25 Eur-a, s kamatom na godišnji iznos od 3.911,25 Eur-a od 31. prosinca 2004., a na godišnje iznose od 9.387,00 Eur-a od 31. prosinca 2005., 31. prosinca 2006., 31. prosinca 2007., 31. prosinca 2008., 31. prosinca 2009., 31. prosinca 2010., 31. prosinca 2011., 31. prosinca 2012., 31. prosinca 2013., 31. prosinca 2014., 31. prosinca 2015., 31. prosinca 2016., 31. prosinca 2017., 31. prosinca 2018., 31. prosinca 2019., 31. prosinca 2020., 31. prosinca 2021., 31. prosinca 2022., 31. prosinca 2023., 31. prosinca 2024 pa do isplate, te 2. tužiteljici i 3. tužiteljici svakoj ukupan iznos od 95.825,62 Eur-a, s kamatom tekućom na godišnji iznos od 1.955,62 Eur-a od 31. prosinca 2004., na godišnje iznose od 4.693,50 Eur-a od 31. prosinca 2005., 31. prosinca 2006., 31. prosinca 2007., 31. prosinca 2008., 31. prosinca 2009., 31. prosinca 2010., 31. prosinca 2011., 31. prosinca 2012., 31. prosinca 2013., 31. prosinca 2014., 31. prosinca 2015., 31. prosinca 2016., 31. prosinca 2017., 31. prosinca 2018., 31. prosinca 2019., 31. prosinca 2020., 31. prosinca 2021., 31. prosinca 2022., 31. prosinca 2023., 31. prosinca 2024 pa do isplate.

18. Tuženik se na ročištu za glavnu raspravu od 24. lipnja 2025. (list 758-761 spisa) protivio preinačenju, odnosno preciziranju tužbenog zahtjeva, kako je isti učinjen podneskom tužitelja od 27. veljače 2025.

19. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem i uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to: zk izvadak za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 8 spisa 233 spisa, novi zk izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 888 spisa), izvadak iz posjedovnog lista br. 4000 k. o. [katastarska općina] (list 9 spisa), Zapisnik u predmetu br. P-861/03 (list 10 spisa), Zaključak Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Sedmi odsjek, Klasa: UP-I-943-04/01-01/10, Ur. broj: 251-18-02/801-02-66 od 30. prosinca 2002. (list 11-12 spisa), Tužba od 4. rujna 2003. radi smetanja posjeda (list 22-23 spisa), Rješenje ovog suda od 30. siječnja 2009., poslovni br. P-861/03 (list 24-27 spisa i list 259-262 spisa), Rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 23. lipnja 2009., poslovni br. Gž-4048/09 (list 28-30 spisa), Potvrda o imovnom stanju 1. tužitelja i prednice 2. i .3. tužiteljice (list 35-36 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za HEP-Operator prijenosnog sustava d.o.o. (list 40-62 spisa), kopija plana dostavljena po tuženiku (list 75-76 spisa), Nalaz i mišljenje sudskog vještaka geodeta Mladena Bebera od srpnja 2011. (list 83-88 spisa), Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ZLL od 22. listopada 2010., doneseno od javnog bilježnika Jadranke Knego-Rogina pod poslovnim br. O-7245/10 (list 93-94 spisa), Rješenje zk odjela Sesvete od 9. studenog 2010., poslovni br. Z-5279/10 (list 95 spisa), izvod iz katastarskog plana za kčbr. [katastarska čestica] od 16. lipnja 2011. (list 96 spisa), Rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Sedmi odsjek, Klasa: UP-I-943-04/08-12/9, Ur.broj: 251-14- 02/801-09-10 od 29. lipnja 2009. (list 111-114 spisa), Očitovanje geodetskog vještaka Mladena Bebera od svibnja 2012. (list 118 spisa), Nalaz i mišljenje sudskog vještaka za poljoprivredu, šumarstvo i procjenu zemljišta Tomislava Vitkovića od 21. rujna 2012. (list 120-141 spisa), Presuda Općinskog suda u Gospiću od 30. studenog 2012., poslovni br. P-115/2006 (list 152-163 spisa i list 221-232 spisa), praksa (list 164-167 spisa), dopis porezne uprave pun. tužitelja (list 168 spisa), Očitovanje vještaka Tomislava Vitkovića od 18- ožujka 2013. (list 176-178 spisa), Dopis Porezne uprave Ispostave Sesvete od 25. srpnja 2013. (list 182 spisa), izvadak iz sudskog registra za HOPS d.o.o (list 191-197 spisa i list 234-243 spisa), Dopis Porezne Uprave, Ispostave Sesvete od 19. prosinca 2013. (list 199 spisa), Dopis Porezne Uprave, Ispostave Sesvete od 24. ožujka 2015. (list 206 spisa), Presuda Općinskog suda u Otočcu od 31. listopada 2008., P-23/03 (list 251-255 spisa), Presuda Županijskog suda u Gospiću od 5. ožujka 2009., Gž-42/09 (list 256-258 spisa), Građevinska dozvola izdana od Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprave za graditeljstvo, Klasa: UP/I- 361-03/02-01/0168, Ur.broj: 531-09/1-1-03-8 od 17. veljače 2003. (list 263-268 spisa), Uporabna dozvola izdana od Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Klasa: UP/I-361-05/03-01/0143, Ur.broj: 531-08/1-2-607-04-4 od 8. ožujka 2004. (list 269-271 spisa i list 548-550 spisa), praksa (list 272 spisa), Presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću od 12. ožujka 2015., Gž- 1307/2013 (list 279-283 spisa), fotografije (list 362-364 spisa), Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. ožujka 2021., Rev-1821/2015 (list 402 spisa), Presuda Općinskog suda u Gospiću od 22. rujna 2022., P-165/2021 (list 407-427 spisa), Presuda Županijskog suda u Karlovcu od 19. svibnja 2023., Gž-807/2022 (list 429-433 spisa), Presuda Općinskog suda u Gospiću od 2. studenog 2023., P-145/2023 (list 434-448 spisa), izvod iz zapisnika sa treće sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. (list 499 spisa), Nalaz i mišljenje vještaka za poljoprivredu, procjenu poljoprivrednog zemljišta, arborikulturu i urbano šumarstvo Tomislava Vitkovića od 26. ožujka 2024. (list 506-520 spisa), praksa za preinaku tužbe (list 560 spisa), Dopis Porezne uprave, Ispostave Sesvete od 22. ožujka 2024. i ispravak tog dopisa (list 570 i 574 spisa), Nalaz i mišljenje sudskog vještaka za graditeljstvo JL od 12. travnja 2024. (list 584-632 spisa), Lokacijska informacija od 9. srpnja 2024. (list 642-644 spisa), Nalaz i mišljenje sudskog vještaka za graditeljstvo JL od 21. siječnja 2025. (list 658-719 spisa), Odgovor vještakinje JL od 8. svibnja 2025. (list 740-755 spisa), Objašnjenje vještakinje JL od 1. rujna 2025. (list 787-826 spisa), Dopunsko očitovanje vještakinje JL od 25. studenog 2025. (list 838-843 spisa).

20. Među strankama u postupku nije sporno:

- Aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika

- Da su tužitelji suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] oranica Lopatek površine 2472 m2, a koja je ranije bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] oranica Donji Lopatek u Brestju površine 1 ral 226 hvata i to 1. tužitelj OL u 2/4 dijela, 2. tužiteljica ZL u ¼ dijela i 3. tužiteljica ĐL u ¼ dijela te da su posjednice iste (a koja zemljišnoknjižna čestica je ranije odgovarala kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina])

- Da zračni vod dalekovoda tuženika Resnik-Ksaver prolazi preko 219 m2 predmetne nekretnine tužitelja, te da je isti preko nekretnine tužitelja postavljen 2003. godine

21. Među strankama u postupku je sporno:

- Osnova tužbenog zahtjeva odnosno ostvaruju li tužitelji prema tuženiku pravo na naknadu radi uporabe tuđe stvari u svoju korist

- je li nastupila zastara tužiteljevih potraživanja

- visina potraživanja

22. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje u tekstu ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

23. Čitanjem zk izvatka za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 8 spisa) od 10. studenog 2008. utvrđeno je da je navedena čestica upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao oranica Donji Lopatek u Brestju površine 1 ral 226 hvati kao suvlasništvo 1. tužitelja OL u ½ dijela i prednice 2. i 3. tužiteljice O Z u ½ dijela. Čitanjem zk izvatka za navedenu česticu od 2. srpnja 2015. (list 233 spisa) utvrđeno je da je ista u suvlasništvu 1. tužitelj OL u 2/4 dijela, 2. tužiteljica ZL u ¼ dijela i 3. tužiteljica ĐL u ¼ dijela. Čitanjem zk izvatka za predmetnu nekretninu na dan pisanja Presude, utvrđeno je da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] kao oranica Lopatek površine 2472 m2 kao suvlasništvo 1. tužitelj OL u 2/4 dijela, 2. tužiteljica ZL u ¼ dijela i 3. tužiteljica ĐL u ¼ dijela

24. Čitanjem posjedovnog lista br. 4000 k. o. [katastarska općina] od 10. studenog 2008. (list 9 spisa) utvrđeno je da su 1. tužitelj i prednica 2. i 3. tužitelja upisani kao suvlasnici svaki u ½ dijela u odnosu na kat. čest. br. [katastarska čestica] oranicu Lopatek u površini od 2472 m2.

25. Čitanjem Zaključka Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjela za upravno-pravne poslove, Sedmi odsjek, Klasa: UP-I-943-04/01- 01/10, Ur.broj: 251-18-02/801-02-66 od 30. prosinca 2002. (list 11-12 spis) utvrđeno je da je obustavljen postupak nepotpunog izvlaštenja ustanovljavanjem služnosti radi izgradnje i održavanja dalekovoda 2 x 110 kV Žerjavinec – Dubec, pokrenut na zahtjev Hrvatske elektroprivrede d.d. (prednika tuženika) u odnosu na kčbr. [katastarska čestica], pl 4000, posjed 1. tužitelja OL i prednice 2. i 3. tužiteljice ZLL iz razloga što je u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđeno da se ne nalazi na trasi dalekovoda, stoga je prednik tuženika u odnosu na navedenu česticu odustao od zahtjeva za nepotpunim izvlaštenjem.

26. Čitanjem tužbe ovdje 1. tužitelja protiv prednika tuženika (list 22-23 spisa) utvrđeno je da je isti pred ovim sudom podnio tužbu radi smetanja posjeda nekretnine zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja da odgovara kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju da je tužitelj koristio u poljoprivredne svrhe. Navodi da prednik tuženika pregovarao sa tužiteljem o sklapanju ugovora o služnosti radi izgradnje i održavanja dalekovoda 2 x 110 kv Žerjavinec- Dubec, a koja služnost bi se ustanovila za korist prednika tuženika Hrvatske elektroprivrede preko kčbr. [katastarska čestica] (koja odgovara kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Međutim, da tužitelj nije prihvatio ponuđenu naknadu za tržišno umanjenje vrijednosti predmetne nekretnine. Da je tužitelju 2002. dostavljen zaključak kojim se obustavlja postupak nepotpunog izvlaštenja ustanovljavanjem služnosti radi izgradnje i održavanja dalekvoda 2x110 Kv Žerjavinec – Dubec s obrazloženjem da se nekretnina tužitelja ne nalazi u trasi predmetnog dalekovoda. Da je dana 25. kolovoza 2003. tužitelj došao na svoju nekretninu te je na licu mjesta vidio da je preko iste povučen dalekovod i to preko dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je saznao da su radnici prednika tuženika izvršili postavljanje dalekovoda. Slijedom navedenog tužitelj je tom tužbom tražio da se utvrdi da je prednik tuženika smetao tužitelja u posljednjem posjedu zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara kčbr. [katastarska čestica] time što je postavio dalekovod 2x110 Kv Žerjavinec- Dubec preko nekretnina tužitelja, pa je tražio da se predniku tuženika zabrani svako takvo ili slično smetane, te da se naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja predajom posjeda cijele navedene nekretnine tužitelju.

27. Čitanjem Rješenja ovog suda u predmetu poslovni br. P-861/03 od 30. siječnja 2009. (list 259-262 spisa) odbijen je prethodno navedeni tužbeni zahtjev u bitnom radi činjenice da je u postupku utvrđeno da zračnim prostorom iznad zapadnog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne prolazi dalekovod Kv Žerjavinec – Dubec, već 2 x 110 kV Resnik – Ksaver.

28. Čitanjem Rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 23. lipnja 2009., u predmetu Gž-4048/09 (list 28-30 spisa) utvrđeno je da je odbijena žalba tužitelja izjavljene protiv prethodno navedenog rješenja i da je isto potvrđeno.

29. Čitanjem Nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Mladena Bebera iz srpnja 2011. (list 83 spisa) utvrđeno je da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u pl 4000 oranica površine 2472 m2 odgovara dijelu zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u pl 4000, kultura livada površine 3613 m2 odgovara dijelu zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, utvrđeno je da se stupno mjesto dalekovoda ne nalazi na predmetnoj čestici zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da zračni vod prelazi preko zračnog prostora dijela zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojoj prema katastru odgovara u navedenom dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to u površini od 219 m2.

Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljene sudskog vještaka Mladena Bebera, a sud isti u cijelosti cijeni kao vjerodostojan, i izrađen u cijelosti po pravilima struke.

30. Čitanjem Rješenja o nasljeđivanju iza pok. IL od 22. listopada 2010., poslovni br. O-7245/10 doneseno od strane javnog bilježnika Jadranke Knego – Rogina (list 93 – 94 spisa) utvrđeno je da je ZLL preminula **.**.2010., te da su nasljednice iza iste njene kćeri ZL i ĐL, dok je uvidom u rješenje Općinskog suda u Sesvetama od 9. studenog 2010. poslovni br. Z-5279/10 utvrđeno da su 2. i 3. tužiteljica na predmetnoj nekretnine upisane svaka u ½ dijela u odnosu na ½ dijela ranijeg vlasništva [adresa]- IL.

31. Čitanjem Rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Sedmi odsjek, Klasa: UP- I-943-04/08-12/9, Ur.broj: 251-14-02/801-09-10 od 29. lipnja 2009. (list 111-114 spis) utvrđeno je da je odbijen prijedlog Hrvatske elektroprivrede d.d. za nepotpuno izvlaštenje ustanovljavanjem služnosti radi izgradnje i održavanja rekonstrukcije dalekovoda DV 2x110 kV Resnik – Ksaver priključkom na TS Dubec na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odnosno po katastarskoj izmjeri na kčbr. [katastarska čestica], pl 4000 k. o. [katastarska općina] suvlasništvo i suposjed 1. tužitelja OL i prednice 2.i 3. tužiteljice ZLL. Hrvatska elektroprivreda d.d. je podnijela prijedlog 17. studenog 2008. prijedlog za nepotpunim izvlaštenjem s traženjem da se u njenu korist ustanovi pravo služnosti radi izgradnje i održavanja rekonstrukcije dalekovoda Dv 2x 110 Resnik – Ksaver priključkom na TS Dubec a na predmetnom zemljištu z.k. čbr. [katastarska čestica] odnosno po katastarskoj izmjeri k. čbr. [katastarska čestica]. Prijedlog je odbijen iz razloga što je u navedenom upravnom postupku utvrđeno da Hrvatska elektroprivreda d.d. nije imala sve potrebne isprave propisane čl. 20. Zakona o izvlaštenju i to važeću lokacijsku dozvolu, odnosno građevinsku dozvolu izdanu temeljem lokacijske dozvole važeće u vrijeme pokretanja postupka za izdavanje građevinske dozvole. Navedeno Rješenje Grada Zagreba pravomoćno je s danom 31. srpnja 2009.

32. Čitanjem Nalaza i mišljena poljoprivrednog vještaka Tomislava Vitkovića od 25. rujna 2012. (list 120- 141 spisa) utvrđeno je da je isti u skladu sa zadatkom suda utvrđivao visinu umanjenje tržišne vrijednosti nekretnine zbog izgradnje dalekovoda te izgubljene zakupnine na mjesečnom nivou za period od 1. ožujka 2003. do 31. srpnja 2009. U svom nalazu i mišljenju naveo je da se predmetna nekretnina k. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema važećem GUP-u Grada Zagreba nalazi izvan građevinskog područja – namjena Z- zaštitne zelene površine, da je po katastru oranica, a u naravi zakorovljena livada, koje zemljište nije preorano ni pokošeno, te na istom ne postoje trajni poljoprivredni nasadi niti šumska sastojina. Utvrđeno je da na predmetnoj nekretnini ne postoje građevinski stambeni objekti već njime prolazi zračni vod dalekovoda 2x110 Kv Resnik – Ksaver u površini od 219 m2. U bitnom vještak navodi i da je vrijednost ovakvog zemljišta bliža onom poljoprivredne nego građevinske namjene. Referira se na odredbe Zakona o izvlaštenju. Konačno utvrđuje da izgubljena dobit od najamnine iznosi 77 mj x 100 kn/mjesečno, odnosno 7.700,00 kn, a naknada za umanjenju vrijednost zemljišta u iznosu od 15.855,60 kn, sveukupno 23.555,60 kn.

Tuženik nije imao primjedbi na Nalaz i mišljenje navedenog vještaka, dok su tužitelji prigovarali istom.

33. Čitanjem Dopune očitovanja poljoprivrednog vještaka Tomislava Vitkovića od 19. ožujka 2013. (list 175-178 spisa) utvrđeno je da je procijenjeni mjesečni iznos najma dan u odnosu na cjelokupnu površinu parcele od 2472 m2, pojašnjava način na koji je određena umanjenja naknada za zemljište, dok je ostao pri ranije utvrđenom iznosu zakupnine. U dopuni navodi da se radi o procjeni umanjenje vrijednosti zemljišta zbog ustanovljavanja služnosti.

34. Čitanjem Dopisa Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Sesvete od 25. srpnja 2013. (list 182 spisa) utvrđeno je da fizičke osobe na području Ispostave Sesvete daju u zakup zemljište za parking za približnu mjesečnu najamninu od 1,06 kn po m2, za postavljanje kioska za približnu mjesečnu najamninu od 37,50 kn po m2 i za smještaj i korištenje električne komunikacijske infrastrukture i povezane opreme za približnu mjesečnu najamninu od 43,13 kn po m2.

35. Čitanjem Dopisa Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Sesvete od 19. prosinca 2013. (list 199 spisa) utvrđeno je da na području Ispostave Sesvete ne postoji nijedan registrirani zakupodavac poljoprivrednog zemljišta koje se koristi za obradu zemlje.

36. Čitanjem Dopisa Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Sesvete od 24. ožujka 2015. (list 206 spisa) utvrđeno je da ne postoje tablice za određivanje zakupnine na određenom području, a da se približni iznos mjesečne najamnine utvrđuje uvidom u dosjee zakupodavaca registriranih u Ispostavi Sesvete. Nadalje, uvidom u dosje istih utvrđeno je da nitko nema prijavljen dohodak od imovine i imovinskih prava davanjem u zakup poljoprivrednog zemljišta na području k. o. [katastarska općina], te da se zemljišta daju u najam za postavljanje odašiljača CROnet, VIPnet i HT, za prodaju rabljenih automobila, skladištenje građevinskog materijala i parkirni prostor. Te da su podaci o mjesečnim najamninama za postavljanje odašiljača za k.o. Vurnovec 40 m2 za 1.200,00 kn, k. o. [katastarska općina] za 110 m2 za 2.250,00 kn za k. o. [katastarska općina] za 150 m2 za 2.007,50 kn, dakle da je prosječna cijena najma 18,19 kn/m2.

Na navedeni dopis Porezne uprave tuženik prvotno nije imao primjedbe (list 208 spisa), dok je naknadno prigovarao istom.

37. Iz iskaza saslušanog 1. tužitelja OL saslušanog na ročištu kod ovog suda 4. prosinca 2013. (list 188 spisa) u bitnom proizlazi da je 2001. dobio dopis od tadašnjeg HEP-a da će povući dalekovodnu mrežu preko predmetne parcele te da bi im isplatili umanjenu vrijednost za predmetno zemljište. Da su naknadno ponovno dobili dopis da dalekovod ipak neće prelaziti preko njihove parcele. Da je u kolovozu 2003. kada je došao na predmetno zemljište zatekao radnike na istom te na susjednim česticama a da su mu rekli da su djelatnici HEP-a i da postavljaju dalekovod, te ih je vidio da su preko parcele razrovali mikserima i bagerima i to praktički po cijeloj parceli. Da je on otišao u HEP pitati što se desilo i da je dobio informaciju da je došlo do promjene plana kojim je bilo rečeno da predmetni dalekovod neće prelaziti preko njihove parcele, te da je on tada podnio tužbu radi smetanja posjeda. Da je ta parcela u vlasništvu njegove obitelji još od njegove bake koja je istu dobila u miraz, a da se ista koristila na način da se jedan dio koristio kao kukuruzište, a drugi kao sjenokoša i o se mijenjalo, a negdje 1983. ili 1985 navedeno zemljište se počelo koristiti kao sjenokoša, odnosno, na njemu je bila livada koja se kosila tri puta godišnje. Da su oni plaćali CL da on kosi to zemljište traktorom a isti je od 1983 ili 1985 do 2003. sve godine tri puta godišnje kosio to zemljište sa svojim traktorom, te vozio sijeno doma. Da je on 2004. tražio ML da mu opet dođe pokositi zemljište, ali da je isti radi rovova na zemljištu nastalih uslijed kopanja djelatnika HEP-a upao traktorom u grabu te mu je pukla kosilica i rekao mu je da on to ne može kositi jer su na zemljištu kolotečine i rupe. Da oni nikada to zemljište nisu davali u zakup. Da je on od košnje trave ranije koristio za svoju stoku koju je imao do 1993., a nakon toga da je do 2003. sve davao svojoj teti ĐLL, koja je bila suvlasnica istog, a ona je njemu zauzvrat davala sir, mlijeko, vrhnje te gnoj, odnosno sve što mu je trebalo. Da je on nakon događaja iz 2003. pokušao prodati predmetno zemljište, međutim da nitko nije bilo zainteresiran za kupnju istog jer je isto bilo razrovano i jer su se oko njega nalazili dalekovodi, odnosno dalekovod je prolazio preko njegovog zemljišta. Isto nije nudio u zakup.

Iskaz 1. tužitelja OL ovaj sud u cijelosti cijeni kao istinit i vjerodostojan.

38. Iz iskaza saslušane 2. tužiteljice ZL saslušane na ročištu kod ovog suda 4. prosinca 2013. (list 188-189 spisa) u bitnom proizlazi da je njena majka predmetno zemljište naslijedila u suvlasništvo. Da je njoj poznato sve što je iskazivao 1. tužitelj jer je živjela u zajedničkom domaćinstvu sa svojom majkom. Također, i da je

1. tužitelj pozvao njenog supruga i sina da idu vidjeti zemljište nakon što je je HEP prokopao zemljište sa bagerima i mikserima. Također, da joj je poznato i sve što je g. LL radio time da navodi da je 1. tužitelj njemu plaćao za svoj suvlasnički dio, a njena majka za njen suvlasnički dio.

Iskaz 2. tužiteljice ZL ovaj sud u cijelosti cijeni kao istinit i vjerodostojan.

39. Čitanjem Građevinske dozvole izdane od Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprave za graditeljstvo, Klasa: UP/I-361-03/02-01/0168, Ur.broj:

531-09/1-1-03-8 od 17. veljače 2003. (list 263-268 spisa) utvrđeno je da je ista izdana investitoru HEP-PRIJENOS d.o.o. za gradnju dalekovoda 2x110 Žerjavinec-Dubec na kat.čest. u k. o. [katastarska općina], Vurnovec, Vugrovec, Đurđekovec i Sesvete, na području Grada Zagreba.

40. Čitanjem Uporabne dozvole izdane od Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprave za graditeljstvo, Klasa: UP/I-361-05/03-01/0143, Ur.broj: 531-08/1- 2-607-04-4 od 8. ožujka 2004. (list 269-271 spisa) utvrđeno je da je ista izdana za građevinu dalekovod 2x 110 kV Žerjavinec – Dubec u k. o. [katastarska općina], Vurnovec, Vugrovec, Đurđekovec i Sesvete, na području Grada Zagreba.

41. Čitanjem Nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka Tomislava Vitkovića od 26. veljače 2024. (list 508-524 spisa) utvrđeno je da je isti izradio dopunu u skladu sa zadatkom suda da se izračuna izgubljena zarada od zakupnine na površini od 219 m2 u periodu od 1. ožujka 2003. do 26. veljače 2024. što da ukupno predstavlja period od 252 mjeseca. Cijenu je u 2003. utvrdio u visini od 8,86 kn/mj za navedenu površinu, te je u narednim periodima uzimao indeks cijena zemljišta (list 520 spisa) te je utvrdio sveukupnu naknadu za navedeni period u iznosu od 733,32 Eur-a.

Nakon prigovora tužitelja na Dopunu Nalaza i mišljenja sudski vještak Tomislav Vitković saslušan je na ročištu kod ovog suda 7. ožujka 2024. (list 531- 533 spisa) te u je u bitnom izjavio da je on prilikom izrade Dopune Nalaza i mišljenja koristi raniji Nalaz i mišljenje, odnosno stavio je u formulu cijene koje je utvrdio 2003 i iz te formule je dobio današnje cijene. Također, naveo je da nije koristio podatke od Porezne uprave i da se u Nalazima i mišljenjima lapsusom pozvao na Zakon o izvlaštenju. Kako sud po prigovoru tužitelja nije utvrdio vještačenje navedenog vještaka stručnim, i vjerodostojnim, to je odredio novo vještačenje po vještaku građevinske struke JL.

42. Čitanjem Dopisa Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Sesvete od 22. ožujka 2024. (list 570 spisa) i ispravka od 8. travnja 2024. (list 574 spisa) utvrđeno je da je cijena predmetne nekretnine ako bi se ista koristila za zakup poljoprivrednog zemljišta od 0,85 Eur-a do 0,95 Eur-a godišnje po m2.

43. Čitanjem Nalaza i mišljenja građevinske vještakinje JL od 19. lipnja 2024. (list 584-632 spisa, dalje u tekstu Nalaz 1) u bitnom je utvrđeno je da je navedena vještakinja u istom dala izračun za 219 m2 predmetne nekretnine, također cijenu za površinu zaštitnog koridora od 1120 m2, te za površinu ukupnog zemljišta. Izračun je radila prema podacima dobivenim od Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba, Službe za procjenu nekretnina u iznosu od 13,41 Eur/m2 godišnje ili za 219 m2 u iznosu od 2.936,79 Eur-a, za koridor sigurnosti (1120 m2) u iznosu od 15.019,20 Eur-a i za ukupno zemljište (2472 m2) u iznosu od 33.149,52 Eur- a. Uvidom u Dopis Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba, Službe za procjenu nekretnina koji prileži Nalazu 1 utvrđeno je da je Grad Zagreb uz suglasnost vještakinje dao podatke za građevinska zemljišta, obzirom da se nekretnina nalazi u zoni građevinskog područja, a u široj okolici predmetnog područja nisu raspolagali zakupima poljoprivrednih zemljišta. Izračun koridora sigurnosti utvrdila je prema Pravilniku o sigurnosti i zdravlju pri radu s električnom energijom (NN 116/2010).

44. Čitanjem Lokacijske informacije od 9. srpnja 2024. (list 642 spisa) utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazi unutar izgrađenog dijela građevinskog područja Grada Zagreba, te da se ista nalazi u površinama „zaštitne zelene površine“ (planska oznaka Z).

45. Čitanjem Nalaza i mišljenja sudske vještakinje JL od 21. siječnja 2025. (list 658-719 spisa, dalje u tekstu Nalaz 2) u bitnom je utvrđeno da je vještakinja dala pet varijantni izračuna predmetne nekretnine i to 1. temeljem podataka Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, 2. temeljem izračuna zakupa od Ministarstva financija, Porezne uprave Sesvete za poljoprivredna zemljišta u privredne svrhe, 3. izračun po Poreznoj upravi, Ispostavi Sesvete po cijenama danim dopisom od 2024. za poljoprivredno zemljište, 4. izračun zakupa e-nekretnine poljoprivredno zemljište, 5. izračuna služnosti. Izračun koridora sigurnosti utvrdila je prema Mrežnim pravilima prijenosa sustava HOPS d.d. NN 111/21, NN 83/23) budući da je stari Pravilnik ukinut. Navela je i da je zemljište u zaštićenom zelenom području. Tužitelji konačno uređenim tužbenim zahtjevom traže da se visina utvrdi u odnosu na izračun vještakinje pobliže opisan u točki 1.1. ovog Nalaza (list 659-660 spisa) u odnosu na površinu od 1400 m2.

Sud prihvaća izračun vještakinje prema podacima dobivenim od Porezne uprave, Ispostave Sesvete za poljoprivredno zemljište koje se koristi u privredne svrhe. Prema navedenom, uzimajući u obzir korekcije cijena na dan procjene vještakinja je u točki 2.1. Nalaza 2 utvrdila da je cijena predmetnog zemljišta 6,81 Eur-a/m2 godišnje, odnosno u odnosu na koridor sigurnosti (1400 m2) u iznosu od 9.534,00 Eur-a godišnje (list 661 spisa), a isto će obrazložiti u nastavku ove Presude.

46. Čitanjem Nalaza i mišljenja sudske vještakinje JL od 8. svibnja 2025. (list 740-755 spisa, dalje u tekstu Nalaz 3) u bitnom je utvrđeno da predmetni dalekovod ugrožava, ometa i onemogućuje tužitelja u korištenju visokih poljoprivrednih strojeva i metalnih uređaja radi smrtne opasnosti od strujnog udara, kao što ga i trajno onemogućava u sadnji visokih voćaka i visokih topola za proizvodnju papira.

Radi prigovora tuženika vještakinja je saslušana na ročištu kod ovog suda 24. lipnja 2025. (list 758-759 spisa) te je ista u bitnom navela da su tužitelji onemogućeni u korištenju predmetne nekretnine u površini od 1400 m2, a koja površina da predstavlja koridor sigurnosti, a da je to površina koju tužitelji ne mogu nesmetano koristiti radi opasnosti po život. Također, na istoj nekretnini ne mogu se graditi vrtići, škole, građevinski objekti i sl. Da detaljan plan što bi se moglo graditi na predmetnoj čestici nije donesen, ali kad bi isti i bio donesen čestica bi bila ograničena i na istoj se zasigurno ne bi moglo graditi dok god preko iste prolazi dalekovod s visokim naponom. Nadalje, da je namjena predmetne čestice do 2015. bila poljoprivredna, a nakon 2015. da se čestica nalazi u građevnom području. Nadalje, da se podaci prikazani do 12. travnja 2024. mogu primijeniti i za razdoblje do kraja 2024. godine.

47. Nakon preotvaranja glavne rasprave, Dopunom Nalaza i mišljenja od 1. rujna 2025. (list 786-826 spisa) u bitnom je utvrđeno da se cijene zakupnina nekretnina pa tako i nekretnine koja se nalazi u „zaštićenoj zelenoj površini“ kao i svih drugih zelenih područja se utvrđuje na temelju statističkih podataka o sklopljenim ugovorima proteklih deset godina, koji se evidentiraju u nadležnoj poreznoj upravi Ministarstva financija Republike Hrvatske. Predmetna čestica se u cijelom utuženom razdoblju nalazila u zaštitnoj zelenoj površini, te se cijelo vrijeme i računalo i davalo izračun u svim varijantama izračuna uzimajući u obzir činjenicu da je predmetna čestica u zaštitnoj zelenoj površini. U Dopuni nakon prigovora stranaka od 28. studenog 2025. (list 838- 842 spisa) ista je u bitnom istakla i kako su za poredbenu metodu bili potrebni podaci iz Ministarstva financija, Porezne uprave ili podaci na stranicama e-nekretnine o sklopljenim Ugovorima o naknadi za zakup i naknadi za služnost. A da za naše područje nije ispunjen uvjet o poredbenim podacima.

Dopunski saslušana na ročištu kod ovog suda 13. siječnja 2025. (list 880-881 spisa) vještakinja je u bitnom ostala pri svim ranije danim Nalazima i dopunama. Nadalje, upitana o stvarnoj namjeni predmetne nekretnine, odnosno, za što točno tužitelji mogu koristiti predmetnu nekretninu ista je navela da je namjena iste poljoprivredna, ali sa svrhom korištenja u privredne svrhe. Dakle, da se na istoj može kositi trava, davati istu u zakup u privredne svrhe u smislu parkiranja automobila, skladištenja građevnog materijala. Nadalje, da se nekretnina nalazi u širem građevnom području, ali da ista nikada nije bila građevna na način da se na istoj može graditi, iako se na udaljenosti od 100-200 m nalaze stambene zgrade ili obiteljske kuće.

Tužitelji su prigovorili na navedeno, te se pozivaju na raniji Zakon o prostornom uređenju i gradnji, i to čl. 2., 4 i 6 istog te smatraju da se radi o građevinskom zemljištu kako je to i reguliran čl. 2. istog Zakona, a to jer se odnosi na šire građevno područje.

48. U predmetnom postupku prvenstveno je trebalo odlučiti o kojem se tužbenom zahtjevu ima raspravljati u postupku.

Ovaj postupak započeo je tužbom tužitelja radi umanjenja tržišne vrijednosti nekretnine i izgubljene dobiti (u visini zakupnina predmetne nekretnine) i to podnošenjem tužbe dana 24. srpnja 2009. na način da su tužitelji tužbom s naslova izgubljene zakupnine obuhvatili mjesečne iznose računajući od ožujka 2003 do zaključno (uključujući) mjesec srpanj 2009.

Potom su tužitelji podneskom od 31. srpnja 2015. preinačili tužbeni zahtjev na način da su kao pravnu osnovu naveli stjecanje bez osnove, te su povisili tužbeni zahtjev na način da s naslova stjecanja bez osnove potražuju mjesečne iznose računajući mjesečne zakupnine počev od mjeseca kolovoza 2004. do mjeseca kolovoza 2015., pa nadalje mjesečno unaprijed najkasnije do svakog 5-og u mjesecu redom kako budu dospijevali mjesečno počev od 31. kolovoza 2015. godine pa nadalje sve do uklanjanja predmetnog dalekovoda.

Tužitelji su podneskom od 19. veljače 2024. snizili tužbeni zahtjev, kojem sniženju se tuženi protivio da bi potom tužitelji podneskom od 15. travnja 2024. odustali od sniženja tužbenog zahtjeva, te su podneskom od 27. veljače 2025. nakon provedenog vještačenja u postupku konačno uredili tužbeni zahtjev iz 2015. Navedenom se tuženik također protivio na ročištu kod ovog suda od 24. lipnja 2025.

Sukladno prethodno navedenom, po mišljenju ovog suda do preinake tužbenog zahtjeva (neprave preinake) došlo je podneskom tužitelja od 31. srpnja 2015. godine i to povišenjem tužbenog zahtjeva propisano odredbom čl. 191.st.1. ZPP-a. Međutim, u konkretnoj situaciji radi se o tkz. nepravoj preinaci tužbenog zahtjeva jer su tužitelji iz iste činjenične osnove povisili tužbeni zahtjev. Ne radi se o promjeni istovjetnosti zahtjeva, jer tužitelji i prvotnom tužbom iz 2009. i preinačenom tužbom iz 2015. polaze od iste činjenične osnove, a to je naknada u visini zakupnine za uporabu njihove nekretnine. Međutim, preinakom iz 2015. kako je već navedeno povisuju svoj tužbeni zahtjev. Kako je navedena preinaka bila svrsishodna za rješenje odnosa među strankama, sud je istu dopustio u skladu s odredbom čl. 190.st.3. ZPP-a.

Nadalje, tužitelji su konačno specificirali tužbeni zahtjev podneskom od 27. veljače 2025, a čemu se tuženik protivio. U ovom smislu, za istaknuti je da prema mišljenju ovog suda, u ovakvoj pravnoj situaciji, nije riječ o djelomičnom povlačenju tužbe, a sve iz razloga kako slijedi. Naime, tužitelji konačno uređuju svoj tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja u postupku po vještaku građevinske struke i nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom Rješenju od 16. ožujka 2021., poslovni broj: Rev-1821/2015 (list 402-405 spisa) odustao od načela jedinstva nekretnine, te je u sličnoj pravnoj situaciji zauzeo stav da se naknada za uporabu tuđe stvari ima dosuditi samo u dijelu nekretnine koju je tuženik neosnovano upotrijebio, a ne u odnosu na cijelu površinu čestice. Navedena odluka uslijedila je nakon što su tužitelji podneskom od 31.srpnja 2015. preinačili prvotnu tužbu iz 2009. na način da je tražena isplata mjesečnih zakupnina u odnosu na cijelu površinu zemljišnoknjižne čestice od 6555 m2. Dakle, tužitelji su u skladu sa do 2021. godine važećom praksom 2015. povisili svoj tužbeni zahtjev, da bi isti nakon navedene odluke Vrhovnog suda i nakon provedenog građevinskog vještačenja u postupku konačno postavili svoj tuženi zahtjev (i to u pogledu visine), a imajući u vidu površinu zemljišnoknjižne čestice u odnosu na koju sada s uspjehom mogu potraživati iznos naknade. Dakle, tužitelji su po mišljenju ovog suda s opravdanim objektivnim razlogom povisili, pa potom snižavali svoj tužbeni zahtjev. Pri tome je za istaknuti da bi strogo gramatičko tumačenje odredbe čl. 193. st.2. ZPP-a po kojem bi se ovakvo postupanje tužitelja smatralo djelomičnim povlačenjem tužbe, predstavljalo prekomjerni teret za tužitelja i po mišljenu ovog suda bilo bi suprotno ciljevima pravne sigurnosti i pravilnog djelovanja pravnog sustava, a što bi rezultiralo povredom prava na pristup sudu, koje pravo je zajamčeno čl. 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (NN – Međunarodni ugovori br. 18/97) kao i čl. 29. st.1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 58/10 i 5/14). U tom smjeru za istaknuti je i praksu Europskog suda za ljudska prava u odnosu na pretjerani formalizam u predmetu Đ protiv Hrvatska, prekomjernom teretu za stranku u predmetu I i Bešlić protiv Hrvatske. Sukladno navedenom, ovaj sud nije cijenio protivljenje tuženika konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja od 27. veljače 2025. kao nepristanak tuženika na djelomično povlačenje tužbe, već je u postupku odlučivao po konačno specificiranom tužbenom zahtjevu tužitelja od 27. veljače 2025.

Pri tome se dodatno ističe da tako postavljeni tužbeni zahtjev iz 2025. nije preinačeni tužbeni zahtjev jer tužitelji po pitanju visine traže niži iznos do postavljenog tužbenim zahtjevom iz 2015., samo uređuju isti na način da ne potražuju kamatu na pojedinačne mjesečne iznose, već na godišnjoj razini jer je iste tako specificirala i vještakinja u svojim nalazima i mišljenjima.

U skladu sa svim prethodno navedenim, po mišljenju ovog suda u ovom postupku ima se odlučivati po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja od 27. veljače 2025.

49. Tužitelji su po mišljenju ovog suda u postupku dokazali da je tuženik bez pravne osnove postavio vod dalekovoda Resnik-Ksaver preko 219 m2 predmetne nekretnine tužitelja, a kojim činom je onemogućio tužitelje i nadalje onemogućava tužitelje u korištenju 1400 m2 predmetne nekretnine, što se obrazlaže u nastavku ove Presude.

50. Dokumentacijom koju je tužitelj u spis dostavio i to Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno- pravne poslove i imovinu grada, Sedmi odsjek, Klasa: UP-I-943-04/08-12/9, Ur.broj:

251-14-02/801-09-10 od 29. lipnja 2009. (list 111-114 spisa) utvrđeno je da je prednik tuženika Hrvatska elektroprivreda d.d. u odnosu na dalekovod DV 2x 110 Resnik – Ksaver, a koji nesporno prelazi preko nekretnine tužitelja, u upravnom postupku pravomoćno odbijen sa zahtjevom za nepotpunim izvlaštenjem ovdje predmetne nekretnine. Navedeno iz razloga jer je utvrđeno da Hrvatska elektroprivreda d.d. nije imala sve potrebne isprave koje Zakon o izvlaštenju propisuje čl.20. i to važeću lokacijsku dozvolu za izvođenje radova za rekonstrukciju dalekovoda Resnik-Ksaver koja je istekla jer je prednik tuženika nije unutar dvije godine od pravomoćnosti tj do 29. prosinca 2000. ishodio građevinsku dozvolu. Navedeno upravno rješenje je pravomoćno s danom 31. srpnja 2009. Dakle, tuženik nije u navedenom upravom postupku zasnovao pravo služnosti.

Tuženik se u tijeku postupka, a poglavito u dijelu visine tužbenog zahtjeva poziva na činjenicu da se visina može odrediti jedino u visini služnosti, ali ne iznosi činjenice niti predlaže dokaze kojima bi dokazao da je došlo do zasnivanja služnosti na predmetnoj nekretnini na nijedan zakonom predviđen način za osnivanjem služnosti. Time da se ističe da u tom smislu nije relevantna građevinska i uporabna dozvola koju tuženik u spis dostavlja u odnosu na dalekovod 2 x 110 Žerjavinec-Dubec, jer se nesporno ne radi o dalekovodu koji prelazi preko ovdje predmetne nekretnine tužitelja.

51. Sukladno prethodno navedenom, u postupku je dakle nesporno da zračni vod dalekovoda tuženika 2 x 110 Resnik-Ksaver prelazi preko 219 m2 nekretnine tužitelja. Nadalje, tužitelji su u postupku dokazali i da tuženik nije u upravnom postupku nepotpunog izvlaštenja na predmetnoj nekretnini zasnovao služnost, kao što su dokazali i da je tuženik bez odobrenja tužitelja postavio zračni vod preko nekretnine tužitelja, kao i da istu nekretninu upotrebljava i danas bez pravne osnove i bez da je tužiteljima za isto isplatio naknadu za uporabu za svo vrijeme od postavljanja predmetnog voda dalekovoda (od 2003. godine). S druge strane tuženik nije ničim dokazao da njegov čin ima osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, kao ni da je tužiteljima isplatio naknadu za uporabu njihove stvari. Sukladno prethodno navedenom, tuženik je dužan tužiteljima nadoknadi korist koju je za sebe ostvario, sve u skladu sa odredbom čl.1111. ZOO-a (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO 05) (ranije čl. 210. ZOO Narodne novine br. 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005, dalje u tekstu ZOO 78).

Nadalje, odredbom čl. 1120 ZOO-a (ranije čl. 219 ZOO 78) propisano je kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

Također se ističe da je pravo vlasništva zajamčeno ne samo zakonom već i Ustavom Republike Hrvatske, pri čemu se nepovredivost vlasništva štiti kao jedna od najvećih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. S druge stane Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (čl.33.) propisano je kada to pravo može biti oduzeto (potpuno izvlaštenje) ili ograničeno osnivanjem za drugog nekog prava glede vlasnikove stvari (nepotpuno izvlaštenje). Međutim, u tim slučajevima vlasnik ima pravo za naknadu prema propisima za izvlaštenje.

Dakle, kako tuženik nije u postupku nepotpunog izvlaštenje zasnovao služnost na nekretnini tužitelja, te kako isti nema nikakvu pravnu osnovu za korištenje tužiteljeve nekretnine, to je dužan tužiteljima isplatiti naknadu za uporabu njihove nekretnine. Pri tome se još ističe kako je potpuno promašeno pozivanje tuženika da isti djeluje isključivo u interesu Republike Hrvatske i njenih građana, te da je predmetni dalekovod izgrađen u interesu Republike Hrvatske u skladu sa čl. 4. Zakona o energiji, a istaknut kao argumentacija da tuženik nije postavljanjem voda ostvario korist za sebe. Notorna je činjenica da prednik tuženika HEP d.d. kroz svoja društva (HEP Elektra d.o.o.) svim građanima Republike Hrvatske naplaćuje uslugu isporuke električne energije, a u ovdje konkretnom slučaju da bi isto ostvario dijelom se služi nekretninom tužitelja (preko koje prolazi ovdje predmetni vod za električnu energiju), a kojima za isto ni tuženik ni prednik tuženika nikada nisu platili nikakvu naknadu. Također, samim činom uporabe tuđe nekretnine svih ovih godina, a bez plaćanja bilo kakve naknade vlasnicima nekretnine, tuženik je nesporno ostvario nepripadnu korist za sebe.

52. Nadalje, ovaj sud smatra da je tuženik nekretninu tužitelja u svoju korist uporabio u površini od 219 m2 preko koje nesporno prolazi zračni vod dalekovoda tuženika. Međutim, obzirom da radi postavljanja zračnog voda preko 219 m2 površine nekretnine tužitelja koji je pod visokim naponom i po mišljenju sudske vještakinje za građevinarstvo JL opasan po život, tužitelji ne mogu koristiti 1400 m2 predmetne nekretnine (sigurnosni koridor), bez ugroze po život. Radi navedenom, tužitelju su činom tuženika onemogućeni u korištenju 1400 m2 predmetne nekretnine te im u odnosu na tu površinu pripada pravo na naknadu u visini zakupnine.

53. Nadalje, za istaknuti je u tom smislu kako su neosnovani navodi tuženika kako se zračni prostor tužitelja ne bi mogao dati u zakup. Tuženik pogrešno tumači način određivanja visine tuženog zahtjeva, a koja se po ustaljenoj sudskoj praksi u situacijama kao što je predmetna određuje po cijeni zakupnine premetne nekretnine koju neosnovano koristi tuženik, odnosno, u ovdje konkretnom slučaju po cijeni za iznos zakupnine za 1400 m2 premetne nekretnine. Dakle, ne radi se o nikakvom zakupu zračnog prostora već se radi o činjenici da tuženik neosnovano koristi taj dio nekretnine tužitelja te je istima dužan isplatiti naknadu za uporabu tog dijela nekretnine tužitelja, a koja se određuje po cijeni zakupnine u odnosu na površinu nekretnine tužitelja koju tuženik neosnovano upotrebljava. Pri tome je i za istaknuti da se po mišljenu ovog suda ne može govoriti o takvoj visini zračnog voda dalekovoda koja ne bi ometala tužitelja u njegovim vlasničkim pravima na predmetnoj nekretnini, jer se radi o zračnom vodu koji po nalazu i mišljenju vještakinje priječi tužitelja u korištenju visokih poljoprivrednih strojeva i metalnih uređaja, sadnji visokih voćnjaka i visokih topola za proizvodnju papira (Nalaz i mišljenje građevinske vještakinje JL od 8. svibnja 2025 – list 742 spisa). Dakle, predmetni zračni vod dalekovoda nedvojbeno ometa tužitelje u izvršavanju njihovih vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini, pa se po mišljenju ovog suda na predmetni postupak ne može primijeniti odredba čl. 31. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014).

54. Nadalje, među strankama je sporna i visina tuženog zahtjeva.

Radi utvrđenja visine sud je proveo dokaz vještačenjem po poljoprivrednom vještaku Tomislavu Vitkoviću, čiji nalaz i mišljenje nije prihvatio pa je određeno vještačenje po vještakinji za graditeljstvo JL.

Sud je Nalaz i mišljenje navedene vještakinje ocijenio da je isti dan u skladu s pravilima struke, detaljno odgovoren sa više dopuna na primjedbe stranaka te potkrijepljen pisano i usmeno na ročištu kod suda. Pri čemu se ističe da sud isti nije cijenio ni koristio u onom dijelu koji se ne odnosi na zadatak vještakinje koji joj je dan od strane suda.

Kako je prethodno obrazloženo vještakinja je dala više varijanti izračuna cijena u odnosu na predmetnu nekretninu, a ova sud je mišljenja kako se ima primijeniti varijanta 2.1. Nalaza 2 (list 661 spisa) izrađena uzimajući u obzir Dopis Porezne uprave, Ispostave Sesvete od 2015. godine i to iz razloga kako slijedi.

Na ročištu kod ovog suda vještakinja se očitovala da je predmetna nekretnina stvarne namjene poljoprivredno zemljište u privredne svrhe. Nadalje, izvorna tablica Ministarstva financija RH, Porezne uprave Ispostave Sesvete od 24. ožujka 2015., donosi stajalište da ne postoje tablice za određivanje zakupnine poljoprivrednog zemljišta za navedeno područje. Nadalje uvidom u spise zakupodavaca/najmodavaca registriranih u ispostavi Sesvete utvrđeno je da nitko nema prijavljen dohodak od imovine i imovinskih prava davanjem u zakup poljoprivrednog zemljišta na području katastarske općine [katastarska općina]. Zemljišta se na tom području daju u najam za postavljanje odašiljača CROneta, VIPneta i HT-a, zatim za prodaju rabljenih automobila, skladištenje građevinskog materijala i parkirni prostor. U skladu sa navedenim, utvrđeno je da se slične poredbene nekretnine upravo koriste u privredne svrhe. Također, iz ostalih dopisa Porezne Uprave, Ispostave Sesvete koji prileže spisu utvrđeno je da nitko na području Sesvete ne daje u zakup nekretnine za poljoprivredno zemljište.

Nadalje, ne može se prihvatiti argument tužitelja da se visina zakupa predmetne nekretnine ima odrediti prema visini dobivenoj od Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove za građevinska zemljišta, jer neovisno o činjenici što se nekretnina od 2015. godine nalazi u širem građevinskom području, ista nikada nije bila građevna, niti se na istoj može graditi. Slijedom navedenog, po mišljenu ovog suda visina zakupnine za predmetno zemljište se radi te činjenice ne može određivati prema cijenama zakupa za građevinsko zemljište. Također, podatke za izračun navedene visine za građevinska zemljišta Gradski ured dao je uz suglasnost vještakinje jer nisu raspolagali podacima zakupa poljoprivrednog zemljišta na širem usporednom području.

Dakle, po mišljenju ovog suda visina predmetne nekretnine ne može se utvrditi po visini za građevinska zemljišta, jer ista to nije. Stvarna namjena predmetne nekretnine prema mišljenju građevinske vještakinje JL je poljoprivredna u privredne svrhe. Pri tome se ističe i da odredbe Zakona o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine br. 76/2007, 38/2009, 55/2011, 90/2011, 50/2012, 55/2012, 80/2013, 153/2013, 153/2013, 153/2013, 78/2015) propisuje u čl. 2. da je građevinsko zemljište, zemljište unutar i izvan građevinskog područja, koje je izgrađeno ili prostornim planom namijenjeno za građenje građevina i uređenje javnih površina. Također, Zakon o prostornom uređenju (Narodne novine br. 153/2013, 65/2017, 114/2018, 39/2019, 98/2019, 67/2023, 155/2025) u čl. 3. propisuje da je građevno zemljište je zemljište unutar granica građevinskog područja te zemljište izvan građevinskog područja obuhvaćeno građevnom česticom na kojoj je izgrađena građevina.

Predmetna čestica nije izgrađena, niti je u postupku dokazano da je prostornim planom namijenjena za gradnju, tim više ista se prema lokacijskoj informaciji nalazi u „zaštićenoj zelena površina“ – planska oznaka Z na kojoj nije dozvoljena gradnja. Po mišljenju vještakinje ista je u cijelom utuženom periodu u navedenoj zoni. Nadalje, prema Nalazu i mišljenju vještakinje ista je u odnosu na dane visine zakupnine u nalazima i mišljenjima računala da se predmetna nekretnina cijelo utuženo razdoblje nalazila u navedenoj zoni. Također, prema mišljenju vještakinje ista čestica nikada nije bila građevna na način da se na istoj može graditi.

Dakle, prema mišljenju ovog suda ne može se visina zakupnine za predmetnu nekretninu odrediti prema visini građevnog zemljišta, pored činjenice da ista čestica nikada nije bila građevna u smislu da bi se na istoj moglo graditi, niti je to stvarna namjena predmetne nekretnine.

Nadalje, stvarna namjena predmetne nekretnine može se utvrditi i čitanjem dopisa Porezne uprave, Ispostave Sesvete iz 2015. iz kojeg je razvidno da se poredbene slične nekretnine kao predmetna upravo daju u zakup u privredne svrhe, dakle za očekivati je da bi tužitelji istu mogli koristiti u iste svrhe. Ovo imajući i u vidu i činjenicu da tužitelji od postavljanja voda dalekovoda ne kose predmetnu nekretninu (a što su radili do tad), dakle ne bave se poljoprivrednom. Također, nitko na području Ispostave Sesvete ne daje nekretnine u zakup u poljoprivredne svrhe. Dakle, prema mišljenju ovog suda tužitelji radi čina tuženika gube zakupninu za dio predmetne nekretnine koji bi po rezultatima ovog postupka mogli davati u zakup u privredne svrhe.

Sukladno navedenom, sud je prihvatio izračun vještakinje u odnosu na predmetnu nekretninu prema podacima za poljoprivredno zemljište u privredne svrhe koji je u Nalazima vještakinje izrađen u skladu sa podacima Porezne uprave i primijenjen po indeksima cijena na dan izrade nalaza i mišljenja a za cijelo utuženo razdoblje. Usvojena je dakle visina zakupa po izračun 2.1 iz Nalaza 2 od 21. siječnja 2025. (list 661 spisa).

Prema istom, osnovica za izračun je 6,81 Eur po m2 godišnje, odnosno za 1400 m2 (zaštitnog koridora) iznos od ukupno 9.534,00 Eur-a godišnje, osim u utuženom periodu od pet mjeseci u 2004. godini, koja za taj period dakle iznosi 3.972,50 Eur-a.

Imajući u vidu da je 1. tužitelj OL suvlasnik predmetne nekretnine u 2/4 dijela a 2. tužiteljica ZL i 3. tužiteljica ĐL svaka u ¼ dijela, trebalo je dakle 1. tužitelju na ime njegovog suvlasničkog dijela za 2004. godinu dosuditi iznos od 1.986,25 Eur-a, a za ostale godine dakle 2005 do zaključno 2024 dosuditi iznos od 4.767,00 Eur-a, dok je 2- i 3. tužiteljici trebalo svakoj dosuditi iznos za 2004. godinu 993,13 Eur-a, a za ostale godine dakle 2005 do zaključno 2024. iznos od 2.383,50 Eur-a.

Tužbeni zahtjev nije usvojen za period od kolovoza 2009. do srpnja 2010. za koji je po mišljenju ovog suda nastupila zastara potraživanja, a što se obrazlaže u nastavku Presude.

55. U odnosu na istaknuti prigovor zastare za istaknuti je kako slijedi. Tuženici za cijelo vrijeme trajanja postupak ističu prigovor zastare i to kako prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva, tako i preinačenog tužbenog zahtjeva.

Potraživanje naknade za uporabu tuđe stvari zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina. Tuženici od 2003 godine uporabljuju u svoju korist stvar (nekretninu) tužitelja i to nije prestalo i do dana pisanje ove odluke.

Tužitelji su podnijeli tužbu 24. srpnja 2009 i prvo utuženo razdoblje bilo je ožujak 2003, dok preinačenim tužbenim zahtjevom od 31. srpnja 2015. kao i zadnje specificiranim tužbenim zahtjevom od 27. veljače 2025. potražuju naknadu za prvo utuženo razdoblje kolovoz 2004.

Odredbom čl. 215. st.1. ZOO 05, kao i odredbom čl. 361.st.1. ZOO 78 propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

Dakle, kako je u ovom postupku nesporno da tuženik od 2003., pa sve do danas upotrebljava tužiteljevu nekretninu, to u trenutku podnošenja tužbe tužitelja nije protekao zastarni rok od pet godina potreban za zastaru kod uporabe tuđe stvari u svoju korist, a gledajući dospijeće mjesečnih iznosa pet godina unatrag od podnesene tužbe (dakle kako je tužba podnesena 24. srpnja 2009., nisu zastarjela tražena potraživanja računajući od kolovoza 2004).

Pri tome činjenica kada je tužitelj saznao za čin zračnog voda dalekovoda koji prelazi preko njegove nekretnine (kolovoz 2003.) ne znači da je protekom roka od pet godina nastupila zastara tužiteljeva cjelokupnog potraživanja, već je u tom slučaju, a imajući u vidu da je tužba u postupku podnesena 24. srpnja 2009. nastupila zastara mjesečnih iznosa za uporabu tuđe stvari u svoju korist za vremenski period od kolovoza 2003. do zaključno 24. srpnja 2004. S obzirom da tužitelji konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz 2025. (a tako i ranije preinačenim tužbenim zahtjevom iz 2015) potražuju najstariji mjesečni iznos računajući od kolovoza 2004. (koje razdoblje je bilo utuženo i tužbom podnesenom 24. srpnja 2009), razvidno je da danom podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok.

Nadalje, tuženici prigovaraju i zastari po preinačenom tužbenom zahtjevu. S tim u vezi za istaknuti je da je preinačeni tužbeni zahtjev podnesen 31. srpnja 2015., te je istim obuhvaćeno razdoblje od kolovoza 2004. do kolovoza 2015. te mjesečni iznosi koji dospijevaju mjesečno unaprijed, najkasnije do svakog 5-og u mjesecu redom kako budu dospijevali mjesečno počev od 31. kolovoza 2015. do uklanjanja predmetnog voda dalekovoda.

Konačno uređenim tužbenim zahtjevom od 27. veljače 2025. traže godišnje iznose od kolovoza 2004 do zaključno uključujući 2024. godinu.

U odnosu na zastaru po preinačenom tužbenom zahtjevu za istaknuti je kako je u skladu sa mišljenjem sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. broj Su-IV-123/2024 utvrđeno je da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

U skladu sa prethodno navedenim po mišljenju ovog suda nije nastupila ni zastara potraživanja obuhvaćena preinačenim tužbenim zahtjevom od 31. srpnja 2015., osim u dijelu koji se odnosi na potraživanje tužitelja u periodu za pet mjeseci 2009. godine (kolovoz do prosinca) te za sedam mjeseci 2010. (siječanj do srpnja), jer se radi o periodu koji nije bio obuhvaćen prvotno postavljenom tužbom, a zastario je u trenutku preinačenog tužbenog zahtjeva postavljenog 31. srpnja 2015. protekom petogodišnjeg zastarnog roka za taj utuženi period.

Dakle, dok god tuženik neosnovano koristi nekretninu tužitelja i nadalje dospijeva potraživanje tužitelja u vidu naknade za korist koju tuženik ostvaraju i zastarijeva nakon proteka roka od pet godina od dospijeća najstarijeg pojedinačnog dospjelog iznosa. Drugačije govoreći, dok god tuženik neosnovano upotrebljava nekretninu tužitelja, tužitelji će imati pravo od njega potraživati naknadu za uporabu tuđe stvari u svoju korist i to računajući pojedinačne mjesečne/godišnje iznose dospjele pet godina unatrag od utuženja.

56. Usvojen je djelomično dakle konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja od 27. veljače 2025. po visini izračuna za zakup poljoprivrednog zemljišta u privredne svrhe u iznosu od ukupno godišnje 9.534,00 Eur-a, (u odnosu na 2004. godinu ukupno traženih 5 mjeseci), dok isti nije usvojen u dijelu u odnosu na koji je nastupila zastara (za ukupno 5 mjeseci 2009., i ukupno 7 mjeseci 2010. godine). Time da je 1. tužitelju u skladu sa njegovim suvlasničkim omjerom od 2/4 trebalo dakle dosuditi godišnji iznos od 4.767,00 Eur-a. Navedeno za sve godine utuženja osim za 2004 za koju mu je trebalo dosuditi iznos za 5 mjeseci (5/12 x 4.767,00 Eur-a = 1.986,25 Eur-a), te za 2009 godinu za koju mu je trebalo dosuditi iznos za 7 mjeseci te godine koji nisu zastarjeli (7/12 x 4.767,00 Eur-a = 2.780,75 Eur-a), te za 2010 godinu za koju mu je trebalo dosuditi iznos za 5 mjeseci te godine koji nisu zastarjeli (5/12 x 4.767,00 Eur-a = 1.986,25 Eur-a). Nadalje, 2. i 3. tužiteljici je svakoj u skladu sa njihovim suvlasničkim omjerima od ¼ trebalo dosuditi godišnji iznos od 2.383,50 Eur-a. Navedeno za sve godine utuženja osim za 2004 za koju im je trebalo dosuditi iznos za 5 mjeseci (5/12 x 2.383,50 Eur-a = 993,13 Eur-a), te za 2009 godinu za koju im je trebalo dosuditi iznos za 7 mjeseci te godine koji nisu zastarjeli (7/12 x 2.383,50 Eur-a = 1.390,37 Eur-a), te za 2010 godinu za koju im je trebalo dosuditi iznos za 5 mjeseci te godine koji nisu zastarjeli (5/12 x 2.383,50 Eur-a = 993,13 Eur-a).

57. U skladu sa svim navedenim trebalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kako je naznačeno u točki I., II. i III. presude, dok je u preostalom dijelu trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i riješiti kao u točki IV izreke ove presude.

58. U pogledu troškova postupka, imajući u vidu VPS po konačno uređenom tužbenom zahtjevu tužitelja od 383.302,49 Eur-a, trošak ovog postupka trebalo je priznati tužiteljima zastupanim po punomoćniku koji su u većoj mjeri uspjeli u postupku u skladu sa odredbom čl. 154. st.2. i 155. ZPP-a, a u skladu sa predanim troškovnicima na ročištu kod ovog suda 24. lipnja 2025. i 13. siječnja 2026. U skladu sa Tarifom o troškovima i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025, dalje u tekstu Tarifa) vrijednost radnje u ovom postupku iznosi 2883 boda. Tužitelj je u postupku u osnovi uspio u cijelosti 100%, dok je u visini uspio u 48,30% (185.118,51 Eur od 383.302,49 Eur-a), dakle tužitelji su u postupku uspjeli sa 74,15 % dok je tuženik uspio sa 25,85 %. Kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, tužitelju treba priznati trošak u visini od 48,30 %.

U skladu sa prethodno navedenim tužiteljima je trebalo priznati zatraženi trošak:

1. Tužbe od 24. srpnja 2009. (Tbr 7.1.) u iznosu od 2883 bodova – 5.766,00 Eur x

48,30 %, odnosno 2.784,98 Eur-a

2. Podneska od 26. studenog 2009 (Tbr.8.1.) u iznosu od 2883 bodova – 5.766,00 Eur x 48,30 %, odnosno 2.784,98 Eur-a

3. Podneska od 13. siječnja 2010. (Tbr.8.4.) u iznosu od 25 bodova – 50,00 Eur-a x

48,30 %, odnosno 24,15 Eur-a

4. Ročište od 2. veljače 2010. (Tbr. 9.2.) u iznosu od 50% od 2883 bodova – 5.766,00 Eur, odnosno 2.883,00 Eur-a x 48,30%, odnosno 1.392,49 Eur-a

5. Podnesak od 16. veljače 2010. (Tbr.8.4.) u iznosu od 25 bodova – 50,00 Eur-a x

48,30 %, odnosno 24,15 Eur-a

6. Podnesak od 3. studenog 2010. (Tbr. 8.4.) u iznosu od 25 bodova – 50,00 Eur-a x

48,30 %, odnosno 24,15 Eur-a

7. Ročište od 16. veljače 2011. (Tbr.9.1.) u iznosu od 2883 bodova – 5.766,00 Eur x

48,30 %, odnosno 2.784,98 Eur-a

8. Očevid od 7. srpnja 2011. (Tbr. 9.7.) u iznosu od 2883 bodova – 5.766,00 Eur x

48,30 %, odnosno 2.784,98 Eur-a

9. Podnesak od 5. rujna 2011. (Tbr. 8.4.) u iznosu od 25 bodova – 50,00 Eur-a x 48,30 %, odnosno 24,15 Eur-a

10. Podnesak od 28. rujan 2011. nije priznat jer isti nije bio svrsishodan za rješavanje odnosa među stranka

11. Ročište od 6. lipnja 2012. (Tbr.9.1.) u iznosu od u iznosu od 2883 bodova – 5.766,00 Eur x 48,30 %, odnosno 2.784,98 Eur-a

12. Podneska od 11. lipnja 2012. (Tbr. 8.4.) u iznosu od 25 bodova – 50,00 Eur-a x

48,30 %, odnosno 24,15 Eur-a

13. Podnesak od 4. listopada 2012. (Tbr. 8.4.) u iznosu od 25 bodova – 50,00 Eur-a x

48,30 %, odnosno 24,15 Eur-a

14. Podnesak od 19. studenog 2012. (Tbr. 8.4.) u iznosu od 25 bodova – 50,00 Eur-a x 48,30 %, odnosno 24,15 Eur-a

15. Podnesak od 20. veljače 2013. (Tbr. 8.1.) u iznosu od 2883 bodova – 5.766,00 Eur x 48,30 %, odnosno 2.784,98 Eur-a

16. Ročište od 22. veljače 2013. (Tbr.9.1.) u iznosu od 2883 bodova – 5.766,00 Eur x

48,30 %, odnosno 2.784,98 Eur-a

17. Podnesak od 25. studenog 2013. (Tbr. 8.4.) u iznosu od 25 bodova – 50,00 Eur-a x 48,30 %, odnosno 24,15 Eur-a

18. Ročište od 4. prosinca 2013. (Tbr.9.1.) u iznosu od 2883 bodova – 5.766,00 Eur x

48,30 %, odnosno 2.784,98 Eur-a

19. Podnesak od 30. siječnja 2015. u iznosu od 25 bodova – 50,00 Eur-a x 48,30 %, odnosno 24,15 Eur-a

20. Podnesak od 31. srpnja 2015. (Tbr.8.1.) u iznosu od 2883 bodova – 5.766,00 Eur x 48,30 %, odnosno 2.784,98 Eur-a

21. Ročište od 17. studenog 2015. (Tbr.9.1.) u iznosu od 2883 bodova – 5.766,00 Eur x 48,30 %, odnosno 2.784,98 Eur-a

22. Podnesak od 27. studenog 2015. – nije priznat jer se istim već ponavljaju navodi i ranije iznesene argumentacije

23. Podnesak od 8. veljače 2016. (Tbr.8.4.) u iznosu od 25 bodova – 50,00 Eur-a x

48,30 %, odnosno 24,15 Eur-a

24. Ročište od 7. ožujka 2016. (Tbr.9.1.) u iznosu od 2883 bodova – 5.766,00 Eur x

48,30 %, odnosno 2.784,98 Eur-a

25. Ročište za objavu od 20. travnja 2016. (Tbr. 9.3.) u iznosu od 50 bodova – 100,00

Eur-a x 48,30%, odnosno 48,30 Eur-a

26. Žalba od 27. travnja 2016. (Tbr. 10.1.) u iznosu od u iznosu od 2883 bodova – 5.766,00 uvećano za 25%, odnosno 7.207,50 Eur-a x 48,30%, odnosno 3.481,22 Eur 27. Revizija od 21. kolovoza 2017. (Tbr. 10.5.) u iznosu od u iznosu od 2883 bodova

– 5.766,00 uvećano za 50%, odnosno 8.649,00 Eur-a x 48,30%, odnosno 4.177,47 Eur

28. Očevid od 9. veljače 2024. (Tbr. 9.7.) u iznosu od 2883 bodova – 5.766,00 Eur x

48,30 %, odnosno 2.784,98 Eur-a

29. Podnesak od 19. veljače 2024. (Tbr.8.1.) u iznosu od 2883 bodova – 5.766,00 Eur x 48,30 %, odnosno 2.784,98 Eur-a

30. Ročište od 26. veljače 2024. (Tbr.9.1.) u iznosu od 2883 bodova – 5.766,00 Eur x

48,30 %, odnosno 2.784,98 Eur-a

31. Podnesak od 5. ožujka 2024. (Tbr. 8.1.) u iznosu od 2883 bodova – 5.766,00 Eur x 48,30 %, odnosno 2.784,98 Eur-a

32. Ročište od 7. ožujka 2024. (Tbr.9.1.) u iznosu od 2883 bodova – 5.766,00 Eur x

48,30 %, odnosno 2.784,98 Eur-a

33. Podnesak od 27. ožujka 2024. (Tbr. 8.1.) u iznosu od 2883 bodova – 5.766,00 Eur x 48,30 %, odnosno 2.784,98 Eur-a

34. Očevid od 12. travnja 2024. (Tbr. 9.1.) u iznosu od 2883 bodova – 5.766,00 Eur x

48,30 %, odnosno 2.784,98 Eur-a

35. Podnesak od 15. travnja 2024. (Tbr. 8.4.) u iznosu od 25 bodova – 50,00 Eur-a x

48,30 %, odnosno 24,15 Eur-a

36. Podnesak od 19. srpnja 2024. (Tbr. 8.3.) u iznosu od 100 bodova, odnosno 200,00 Eur-a x 48,30%, odnosno 96,60 Eur-a (obrazloženi podnesak izvan Tbr.8.1.) 37. Podnesak od 27. veljače 2025. (Tbr.8.1.) u iznosu od 2883 bodova – 5.766,00 Eur x 48,30 %, odnosno 2.784,98 Eur-a

38. Podnesak od 26. ožujka 2025. (Tbr. 8.3.) u iznosu od 100 bodova, odnosno 200,00 Eur-a x 48,30%, odnosno 96,60 Eur-a (obrazloženi podnesak izvan Tbr.8.1.)

39. Podnesak od 4. lipnja 2025. (Tbr.8.3.) u iznosu od 100 bodova, odnosno 200,00 Eur-a x 48,30%, odnosno 96,60 Eur-a (obrazloženi podnesak izvan Tbr.8.1.) 40. Ročište od 24. lipnja 2025. (Tbr.9.1.) u iznosu od 2883 bodova – 5.766,00 Eur x

48,30 %, odnosno 2.784,98 Eur-a

41. Podnesak od 13. kolovoza 2025. – nije priznat tužiteljima jer se istim ponavljaju radnije izneseni navodi i argumentacije i jer isti nije bio nužan u postupku 42. Podnesak od 17. rujna 2025. (Tbr.8.3.) u iznosu od 100 bodova, odnosno 200,00 Eur-a x 48,30%, odnosno 96,60 Eur-a (obrazloženi podnesak izvan Tbr.8.1.) 43. Ročište od 13. siječnja 2026. (Tbr.9.1.) u iznosu od 2883 bodova – 5.766,00 Eur x

48,30 %, odnosno 2.784,98 Eur-a

Tužiteljima je dakle trebalo priznati trošak od ukupno 68.236,11 Eur-a.

Nadalje, na radnje poduzete do zaključno sa 7. srpnja 2011. tužiteljima je trebalo priznati uvećanje od 10% na zastupanje dva tužitelja (dakle do smrti prednice 2. i 3. tužiteljice), dakle za ukupno osam radnji u postupku u iznosu od ukupno 12.604,86 Eur-a x 10%, odnosno 13.865,35 Eur-a.

Nadalje, za ostale radnje u ukupnom iznosu od 55.631,25 Eur-a tužiteljima je trebalo priznati uvećanje od 20% na zastupanje tri tužitelja, odnosno 66.757,50 Eur-a.

Dakle, ukupno iznos od 80.622,85 Eur-a uvećan za PDV 25%, odnosno 100.778,56 Eur-a.

Nadalje, tužiteljima je trebalo priznati plaćeni trošak geodetskog vještačenja u iznosu od 530,00 Eur-a, izlaska sudske komisije na očevid dana 7.srpnja 2011. u iznosu od 51,38 Eur-a, plaćeni trošak poljoprivrednog vještačenja u iznosu od ukupno 447,94 Eur-a, izlaska sudske komisije na očevid dana 9. veljače 2024. u iznosu od 49,48 Eur- a, usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja vještaka Mladena Bebera u iznosu od 26,54 Eur-a, izlaska sudske komisije na očevid od dana 12. travnja 2024. u iznosu od 49,48 Eur-a, građevinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 649,48 Eur-a, dakle ukupno 1.804,30 Eur-a. Isti trošak tužiteljima je priznat u ukupno plaćenom iznosu jer neovisno o postotku uspjeha tužitelja, isti je bio potreban u postupku radi dokazivanja pa ga je bilo potrebno priznati u cjelokupno plaćenom iznosu.

Tužiteljima je sveukupno trebalo priznati parnični trošak u iznosu od 102.582,86 Eur- a, sve uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude pa do isplate u skladu sa odredom čl. 151.st.3. ZPP-a. Slijedom navedenog, riješeno je kao u točki V izreke ove presude.

Nadalje, 2. i 3. tužiteljici (1. tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi) je trebalo priznati i zatraženi trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 663,62 Eur i zatražene sudske pristojbe žalbe (zatražene u žalbi od 28. travnja 2014) u iznosu od 1.327,23 Eur-a, dakle ukupno iznos od 1.990,85 Eur-a x 48,30%, odnosno 961,58 Eur-a, sve uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude pa do isplate u skladu sa odredom čl. 151.st.3. ZPP-a. Slijedom navedenog, riješeno je kao u točki VI izreke ove presude.

II. i III. tužiteljici nisu priznate zatražene pristojba tužbe ni pristojba revizije jer u spisu ne prileži dokaz da su iste plaćene.

Tužiteljima nije priznata još jedna pristojba presude, jer ista u skladu sa odredbomTbr.2. napomenom 3. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023 ) ne podliježe ponovnom plaćanju nakon ukidne odluke i vraćanja na ponovno odlučivanje.

59. Sukladno svemu prethodno navedenom riješeno je kao u izreci ove Presude.

Dugo Selo, 27. veljače 2026.

Sutkinja

Natalia Suvaljko Ljubek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

Dna:

1. Tužitelju po pun putem OPS

2. Tuženiku po pun putem OPS

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte