Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: Povrv-313/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja SCHIEDEL PROIZVODNJA DIMNJAKA d.o.o., OIB: 81374141164, Novi Golubovec, Golubovec 26, kojeg zastupa MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u OD Brlečić & partneri, Varaždin, Optujska 25/I, protiv tuženika MLACO d.o.o., OIB: 10414393332, Đakovo, Augusta Šenoe 40, radi isplate 6.665,63 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Darka Ćališa u Đakovu, poslovni broj Ovrv- 2855/2025, UPP/OS-Ovrv-571/2025 od 10. lipnja 2025., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku MLACO d.o.o., OIB: 10414393332, Đakovo, Augusta Šenoe 40 , platiti tužitelju SCHIEDEL PROIZVODNJA DIMNJAKA d.o.o., OIB: 81374141164, Novi Golubovec, Golubovec 26, iznos od 6.665,63 EUR (šesttisućašestošezdesetpeteura i šezdesettricenta) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 6. kolovoza 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da tužitelju naknadi trošak ovrhe u iznosu od 279,30 EUR (dvjestosedamdesetdeveteura i tridesetcenti) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 10. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku osam dana.

II. Utvrđuje se kako je tužitelj povukao tužbu za iznos od 278,43 EUR

(dvjestosedamdesetosameura i četrdesettricenta) s pripadajućim zateznima kamatama pa se platni nalog u tom dijelu ukida.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 613,11 EUR (šestotrinaesteura i jedanaestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 EUR (dvjestopedeseteura), odbija se kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

I. Određuje se prethodna mjera radi osiguranja novčane tražbine tužitelja - predlagatelja osiguranja SCHIEDEL PROIZVODNJA DIMNJAKA d.o.o., OIB: 81374141164, Novi Golubovec, Golubovec 26, koju isti ima prema tuženiku-protivniku osiguranja MLACO d.o.o., OIB: 10414393332, Đakovo, Augusta Šenoe 40 , u iznosu od 6.665,63 EUR (šesttisućašestošezdesetpeteura i šezdesettricenta) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 6. kolovoza 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i tražbine s osnova nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 279,30 EUR (dvjestosedamdesetdeveteura i tridesetcenti) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 10. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te tražbine s osnova troškova postupka u iznosu od 613,11 EUR (šestotrinaesteura i jedanaestcenti) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 27. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se provedba ovog rješenja Financijskoj agenciji na način da će ista izdati nalog kojim će zabraniti svim bankama kod kojih se vode računi prema osobnom identifikacijskom broju tuženika da tuženiku-protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu tuženika-protivnika osiguranja isplate sa njegovog računa iznos za koji je određena prethodna mjera.

III. Dostavom ovog rješenja Financijskoj agenciji smatra se da je ova prethodna mjera provedena.

IV. Provedbom prethodne mjere tužitelj-predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

V. Iznos novčanih sredstava tuženika-protivnika osiguranja kod banaka za koji je određena zabrana isplate ne smije se prenijeti sa računa tuženika-protivnika osiguranja dok traje zabrana, osim radi namirenja osigurane tražbine tužitelja- predlagatelja osiguranja.

VI. Ova prethodna mjera traje do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta

za ovrhu.

VII. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 6.944,06 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima. Javni bilježnik Darko Ćališ u Đakovu donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2855/2025, UPP/OS-Ovrv-571/2025 od 10. lipnja 2025., a po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi u bitnom navodi kako je prijedlog za ovrhu neosnovan, odnosno kako spornu robu nikada nije naručio, kako ne postoji narudžbenica, Ugovor niti bilo kakav dokument o narudžbi robe. Nadalje, na prijedlog i zahtjev rukovoditelja i komercijalista tužitelja tuženik je žurno primio određenu količinu proizvoda na skladištenje, iako je roba bila nekomercijalna, oštećena i rasparena, odnosno na navedeni način je spašen dio tužiteljevih potraživanja od posrnulih trgovačkih društava te je tužitelju plaćeno za prodane proizvode. Tuženik također ističe prigovor zastare.

3. Podneskom od 22. siječnja 2026. tužitelj se očitovao na prigovor protiv rješenja o ovrsi te u bitnom naveo kako se u konkretnom slučaju radi o naplati potraživanja koje tužitelj ima prema tuženiku s osnova neplaćene cijene za robu iz prodajnog asortimana tužitelja, koju robu je tužitelj prodao tuženiku na temelju tuženikove pisane narudžbe od 3. lipnja 2024. Naime, za prodanu robu izdan je račun broj: 202430000973/1/1 od 6. lipnja 2024. u iznosu od 9.122,24 EUR, pri čemu je roba detaljno specificirana na predmetnom računu te je nakon toga dostavljena tuženiku, a što je razvidno iz otpremnice broj 803079480 na kojoj je primitak robe tuženik ovjerio svojim potpisom i žigom te iz teretnog lista broj 49/2024. Dalje tužitelj navodi kako je postojanje duga po predmetnom računu u iznosu od 9.122,24 EUR tuženik više puta potvrdio konfirmacijom salda i to 18. srpnja 2024., 27. studenog 2024., 27. siječnja 2025. i 10. veljače 2025. S obzirom na činjenicu kako tuženik nije dobrovoljno podmirio dug po predmetnom računu tužitelj mu se 8. travnja 2025. obratio opomenom, a nakon primitka iste tuženik je 24. travnja 2025. platio iznos od 2.178,18 EUR te je tužitelj za plaćeni iznos umanjio svoje potraživanje te za neplaćeni dio podnio predmetni prijedlog za ovrhu. Nadalje, tuženik je 14. studenog 2025. platio daljnji iznos od 278,43 EUR tako da stanje duga iznosi 6.665,63 EUR. Tužitelj zaključno navodi kako su svi prigovori tuženika neosnovani i usmjereni isključivo na izbjegavanje podmirenja njegove dospjele i nedvojbeno egzistentne obveze.

4. Na ročištu održanom 12. veljače 2026. tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbenog zahtjeva, dok je tuženik naveo kako je plaćanje računa krivo knjiženo jer je tuženik u razdoblju od 5 godina podmirio sve obveze prema tužitelju za robu koja je preuzeta u tom roku, a nije podmirio jedino ono što nije niti naručio.

5. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u izvod otvorenih stavaka tužitelja na ime tuženika od 30. travnja 2025. (str. 9-10 i 17-18 spisa), specifikaciju od 24. travnja 2025. (str. 34-35 spisa), fotografije (str. 36-37 spisa), izvod otvorenih stavaka tužitelja na ime tuženika od 25. travnja 2025. (str. 53 -55 spisa), odgovor na potvrdu stanja od 27. studenog 2024. (str. 56 spisa), konfirmaciju salda potraživanja na dan 31. prosinca 2024. od 10. veljače 2025. (str. 57 spisa), izvod otvorenih stavaka tužitelja na ime tuženika od 22. siječnja 2026. (str. 58-59 spisa),odgovor na potvrdu stanja od 18. srpnja 2024. (str. 60 spisa), potvrdu o uplati od 24. travnja 2025. (str. 61 spisa), narudžbenicu tuženika na ime tužitelja od 3. lipnja 2024. (str. 62 spisa), opomenu pred ovrhu tužitelja na ime tuženika od 8. travnja 2025. (str. 63 spisa), ispis e-mail komunikacije od 17. travnja 2025. (str. 64 spisa), teretni list br. 49/2024 od 6. lipnja 2024. (str. 65 spisa), otpremnicu 803079480 od 6. lipnja 2024. (str. 66 spisa), račun 202430000973/1/1 od 6. lipnja 2024. (str. 67-68 spisa), odgovor na potvrdu stanja od 27. siječnja 2025. (str. 69 spisa) i potvrdu o uplati od 14. studenog 2025. (str. 70 spisa).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. U ovoj pravnoj stvari nisu sporne činjenice kako su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu, međutim sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Naime, sporna je činjenica na što se točno odnosi predmetno potraživanje, kao i je li osnovan prigovor zastare.

9. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, sud je utvrdio kako je isti neosnovan.

10. Uvidom u spis, odnosno u račun tužitelja na ime tuženika od 6. lipnja 2024. (str. 67-68 spisa), sud je utvrdio kako je datum dospijeća po predmetnom računu 5. kolovoza 2024.

11. Čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kako međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

12. U konkretnom slučaju kao datum dospijeća po utuženom računu naveden je 5. kolovoza 2024., dok je prijedlog za ovrhu podnesen 30. travnja 2025. (str. 3-7 spisa), iz čega je razvidno kako nije nastupila zastara, a s obzirom na zastarni rok od tri godine.

13. U daljnjem tijeku postupka sud je izvodio dokaze u odnosu na sporne činjenice.

14. Uvidom u narudžbenicu tuženika na ime tužitelja od 3. lipnja 2024. (str. 62 spisa), teretni list br. 49/2024 od 6. lipnja 2024. (str. 65 spisa), otpremnicu 803079480 od 6. lipnja 2024. (str. 66 spisa) i račun 202430000973/1/1 od 6. lipnja 2024. (str. 67-68 spisa) sud je utvrdio kako je narudžbenicom od 3. lipnja 2024. tuženik od tužitelja naručio određene proizvode, a koji su 6. lipnja 2024. isporučeni tuženiku te kako je tužitelj 6. lipnja 2024. izdao račun na ime tuženika u odnosu na naručene i isporučene proizvode. Sud je također utvrdio kako se na otpremnici nalazi pečat i potpis tuženika te kako se na teretnom listu također nalazi potpis tuženika.

15. Iz odgovora na potvrdu stanja od 27. studenog 2024. (str. 56 spisa), konfirmacije salda potraživanja na dan 31. prosinca 2024. od 10. veljače 2025. (str. 57 spisa), odgovora na potvrdu stanja od 18. srpnja 2024. (str. 60 spisa) i odgovora na potvrdu stanja od 27. siječnja 2025. (str. 69 spisa) razvidno je kako je tuženik potvrdio stanje duga prema tužitelju i to u iznosu od 9.122,24 EUR, a koji iznos je istovjetan iznosu navedenom u računu od 6. lipnja 2024. (str. 67-68 spisa).

16. Nadalje, uvidom u potvrdu o uplati od 24. travnja 2025. (str. 61 spisa) i potvrdu o uplati od 14. studenog 2025. (str. 70 spisa) proizlazi kako je tuženik tužitelju 24. travnja 2025. uplatio iznos od 2.178,18 EUR te kako je 14. studenog 2025., odnosno nakon podnošenja prijedloga za ovrhu tuženik tužitelju uplatio iznos od 278,43 EUR, odnosno kako je tuženik po računu tužitelja 202430000973/1/1 od 6. lipnja 2024. uplatio ukupan iznos od 2.456,61 EUR.

17. Uvidom u opomenu pred ovrhu tužitelja na ime tuženika od 8. travnja 2025. (str. 63 spisa) sud je utvrdio kako je tužitelj pozvao tuženika da u roku od 8 dana podmiri utuženo potraživanje, dok je uvidom u ispis e-mail komunikacije od 17. travnja 2025. (str. 64 spisa) sud utvrdio kako je tuženik zaprimio prethodno navedenu opomenu te kako je zamolio tužitelja da ne poduzima daljnje pravne radnje , odnosno kako je nakon što je zaprimio opomenu tuženik tužitelju uplatio iznos od 2.178,18 EUR i to 24. travnja 2025.

18. Materijalnu dokumentaciju u spisu sud je prihvatio kao vjerodostojnu.

19. Čl. 376. st. 1. ZOO-a propisano je kako ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

20. Na ročištu održanom 12. veljače 2026. tuženik je naveo kako je plaćanje računa krivo knjiženo, dok je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveo kako je od tužitelja primio određenu količinu robe na skladištenje, a kako bi se tužitelju učinila usluga.

21. Međutim, tuženik o istom nije dostavio niti jedan dokaz, a što je bio dužan učiniti na temelju čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP).

22. Dakle, tijekom postupka utvrđeno je kako je tužitelj tuženiku predao stvar u vlasništvo te kako je tuženik obvezan za isto platiti cijenu, odnosno kako je tuženik djelomično i podmirio cijenu za kupljenu robu pa je sud utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan i primjenom čl. 376. st. 1. ZOO-a i čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog iz rješenja o ovrsi djelomično održao na snazi i to za iznos od 6.665,63 EUR, a s obzirom na činjenicu kako je tuženik djelomično i podmirio utuženo potraživanje.

23. Nadalje, sud je obvezao tuženika i na isplatu zateznih kamata, a u skladu sa čl. 29. st. 1., 2. i 8. ZOO-a.

24. Kao što je prethodno navedeno, tužitelj je podneskom od 22. siječnja 2026. smanjio tužbeni zahtjev, odnosno isti je djelomično povukao tužbu pa je sud djelomično ukinuo platni nalog i to za iznos od 278,43 EUR, u skladu sa čl. 451. st. 3. ZPP-a.

25. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za pribavom podataka od Porezne uprave o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za utuženi račun, iz razloga što su uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu razjašnjenje ovdje sporne činjenice, u skladu sa čl. 10. st. 1. ZPP-a.

26. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155., čl. 158. st. 2. i čl. 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

27. Tužitelju su priznati troškovi ovrhe u ukupnom iznosu od 279,30 EUR, a koji se odnose na odvjetnički trošak u iznosu od 250,00 EUR i trošak javnog bilježnika u iznosu od 29,30 EUR.

28. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 613,11 EUR, a koji se odnosi na trošak sastava podneska od 22. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 12. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), sve uvećano za PDV, kao i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 113,11 EUR (Tar. br. 2. t. 1.).

29. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 250,00 EUR odbio kao neosnovan.

30. Naime, tužitelj je tražio trošak sastava zahtjeva za određivanje prethodne mjere, međutim tužitelj je isto predložio podneskom od 22. siječnja 2026., a za koji podnesak mu je sud već priznao trošak koji mu pripada.

31. Podneskom od 22. siječnja 2026. tužitelj je predložio određivanje prethodne mjere.

32. S obzirom na činjenicu kako je tužitelj navedeni prijedlog podnio prije zaključenja glavne rasprave, a iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu, sud je rješenjem odredio predloženu prethodnu mjeru i to u skladu sa čl. 501.a ZPP-a.

33. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 27. veljače 2026.

Sutkinja

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude i rješenja stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana putem ovog suda.