Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

P-3015/2023-9

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Edvard Sušac odvj. u Splitu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupan po z.z. Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel u Splitu, radi povrata stvari i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 05. veljače 2026. god., u prisustvu tužitelja sa zamj. pun. Ivan Pavičić odvj. u Splitu i zamj. z.z. tuženika BS dipl. iur., dana 27. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

„- Nalaže se tuženoj da tužitelju kroz petnaest dana preda predmete: dvadeset i pet plastičnih kanistara opisanih u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od 28. veljače 2016. godine i 910718 od 28. veljače 2016. godine koje je izdala Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Služba organiziranog kriminaliteta.

- Nalaže se tuženoj da tužitelju kroz petnaest dana isplati iznos od 531,30 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28.2.2016. godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).“

II Odbija se alternativni tužbeni zahtjev koji glasi;

"- Tužena se može osloboditi obveze iz točke I ove presude ukoliko u roku od petnaest dana isplati tužitelju iznos od 2.000,00 eura.

- Nalaže se tuženoj da kroz petnaest dana plati tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22)."

III Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 800,00 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. veljače 2026. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 12. lipnja 2023. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, u kojoj navodi da je dana 28. veljače 2016. godine, organ tužene Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Služba organiziranog kriminaliteta, oduzela tužitelju ukupno 65 litara Eurosuper 95 goriva i 345 litara Eurodizel goriva, te njegove predmete (stvari) i to dvadeset i pet plastičnih kanistara, izdavši tužitelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] i 910718.

Dana 26. listopada 2022., tuženik se obratio tuženoj zahtjevom za povratom stvari (gorivo i kanistri) u mirnom postupku.

Tužena je dana 26. siječnja 2023. godine, odgovorila obavijestima N-DO-352/22 i N-DO-353/22, međutim nije donijela odluku o povratu predmeta, niti je predmete vratila. Tužena navodi da nije pasivno legitimirana jer da je stvari predala trećoj osobi.

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku pobliže opisanu u izreci presude.

U odgovoru na tužbu od 24. listopada 2025. god., tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbi I tužbenom zahtjevu, predlaže istu odbiti kao neosnovanu i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženoj.

Navodi da predmetnom tužbom, toč. I. tužitelj potražuje povrat stvari-predaju 25 plastičnih kanistara opisanih u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta br. 910717 i 910718 od 28. veljače 2016.god., izdane od strane PU Splitsko-dalmatinske, Služba organiziranog kriminaliteta, podredno, toč. II. isplatu iznosa od 2.000,00 eur.

U tom dijelu, u odnosu na facultas alternativa (neovisno o svim dalje navedenim prigovorima) ističe se i prigovor procesne nedopustivosti tužbe obzirom da je prethodno zahtjevom za mirno rješenje spora potraživan iznos od 7.000,00 kn odnosno 929,06 eur. Toč. II. tužbenog zahtjeva upravljena je na isplatu iznosa od 531,30 eur, međutim, tužitelj ne navodi na što se točno odnosi navedeni iznos koji potražuje.

Tužitelj temelji tužbeni zahtjev na potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta br. 910717 i br.910718 od 28. veljače 2016.god., te presudi Općinskog suda u Splitu posl. br. K-970/2016 od 06. travnja 2021.godine. (pravomoćna 20.travnja 2022.god.).

Nesporno je da su plastični kanistri (zajedno sa gorivom koje u istima bilo pohranjeno) od tužitelja oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta br. 910717 i 910718 od 28. veljače 2016.godine. Međutim, isto tako je nesporno da su plastični kanistri (zajedno sa gorivom koje u istima bilo pohranjeno) predani tj. vraćeni trgovačkom društvu INA d.o.o., 23. ožujka 2016.god., a što je tužitelju itekako poznato.

Nastavno navedenom, Republika Hrvatska nije pasivno legitimirana niti je tužitelj dokazao aktivnu legitimaciju.

U konkretnom slučaju radi se o pravoj vlasničkoj tužbi. Odredbom čl.161.st.1. ZVDSP-a, propisano je da vlasnik stvari ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (čl.162. st.1. ZVDSP- a).

Iz citiranih odredbi proizlazi da u slučaju kada je u potanju vlasnička tužba aktivno je legitimiran vlasnik stvari, a pasivno je legitimirana osoba koja posjeduje njegovu stvar. Naime, tužitelj očito smatra, ali pogrešno, da je, samim time što je uz tužbu priložio potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, te činjenicu da je presudom oslobođen za kazneno djelo za koje bio optužen, dokazao svoje vlasništvo oduzetog predmeta tj. plastičnih kanistara s gorivom i faktični posjed tužene.

Međutim, navedene činjenice tužitelj nije ničim dokazao slijedom čega se predlaže kao uvodno, dakle, nisu ispunjene pretpostavke iz čl.161.st.1. i čl.162.st.1. ZVDSP-a potrebne da bi tužitelj ostvario pravo na povrat /isplatu u zatraženom iznosu.

Na pripremnom ročištu dana 31. listopada 2025. god., tužitelj navodi kako iz odgovora na tužbu nije razvidna osnova po kojoj je tužena vratila, odnosno predala stvari trećoj osobi, u konkretnom slučaju trgovačkom društvu INA d.d. Također, tužitelj je u kaznenom postupku priložio račune i time dokazao porijeklo pogonskih goriva koja su se nalazila u kanistrima, dakle stvari koje su predmet tužbenog zahtjeva vlasništvo su tužitelja, pa se utoliko tužbeni zahtjev u cijelosti ukazuje osnovanim. Konačno, to da bi tužena predmetne stvari predala društvu INA d.d., tužitelj je saznao nakon što je uputio tuženoj zahtjev za mirno rješenje spora.

Na raspravnom ročištu dana 12. prosinca 2025. god., tužitelj se poziva na odluku Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Kž-191/21, osobito točku 9 obrazloženja u kojoj sud navodi da nitko od svjedoka nije vidio optuženika u konkretnom slučaju tužitelja da od vozača cisterni kupuje predmetno gorivo, a da ne postoje niti drugi izravni dokazi koji upućuju na optuženika koji je počinio kazneno djelo prikrivanja. U odnosu na ostale navode tužene, a osobito okolnost da bi tužiteljeve stvari predala trećoj osobi, ističe da ne opravdavaju odnosno da ne ukazuju na neosnovanost tužbenog zahtjeva.

Tužitelj u iskazu od 05. veljače 2026. god., navodi da se bavi poljoprivredom, ima vinograd, vrt, a bavi se i građevinskim radovima, pa mu tako treba gorivo, budući da ima dva traktora, agregat za struju, miješalicu za beton, i kosilicu za košnju trave. U sporno vrijeme tijekom mjeseca veljače 2016. godine, bio je uposlen u društvu INA d.d. kao vatrogasac, a umirovljen je tijekom 2022. godine.

Na posebno pitanje navodi da je sporno gorivo koje mu je oduzeto kupljeno na benzinskim postajama društva INA d.d., a kući ima skladište gdje drži gorivo za ove potrebe o kojima je maločas govorio. Račune za gorivo ima i dostavio ih je u dokazne svrhe u kaznenom postupku gdje je oslobođen krivnje, a gdje mu je bilo stavljeno na teret kazneno djelo protiv imovine prikrivanjem.

Na posebno pitanje navodi da mu je sporne prigode gorivo oduzeto od strane djelatnika policije iz njegovog skladišta, a nakon toga je bilo govora o tome da je gorivo vraćeno njegovom poslodavcu INA d.d., ali njemu to nitko nije zvanično priopćio.

Stranke su zatražile parnični trošak.

Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj], P.U. Splitsko-dalmatinska, Služba organiziranog kriminaliteta br. 511-12-02-44-3/16 od 28. veljače 2016. god., i serijski broj [serijski broj], P.U. Splitsko-dalmatinska, Služba organiziranog kriminaliteta br. 511-12- 02-44-3/16 od 28. veljače 2016. god., Zahtjev za povrat stvari u mirnom postupku od 17. listopada 2022. god., Dopis Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. N-DO- 352/22 od 26. siječnja 2023 god., Posebno izvješće P.U. Splitsko-dalmatinska, Sektor kriminalističke policije, Služba organiziranog kriminaliteta br. 511-12-08-11-K-63/16 A.Ž. od 31. ožujka 2016. god., spis predmeta kaznenog odjela ovog suda posl. br. K- 970/16, te izveo dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke na raspravnom ročištu dana 05. veljače 2026. godine.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,0 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbama čl. 30 st. 1 i st. 2, da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (st. 1). U granicama iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari (st. 2).

U odredbi čl. 161 ZV-a, propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, te da ovo vlasnikovo pravo ne zastarijeva ako zakonom nije što drugo određeno.

Nadalje je u odredbi čl. 162 st. 1 ZV-a, propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

Pregledom priložene Potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj], P.U. Splitsko-dalmatinska, Služba organiziranog kriminaliteta br. 511-12-02- 44-3/16 od 28. veljače 2026. god., utvrđeno je da su od tužitelja privremeno oduzeta 4 (četiri) plastična kanistra s ukupno 65 litara eurosupera 95, i 17 (sedamnaest) plastičnih kanistra s ukupno 265 litara eurodisela.

Tužitelju je dakle, dana 28. veljače 2026. god., od strane ovlaštenih djelatnika P.U. Splitsko-dalmatinska, Služba organiziranog kriminaliteta, privremeno oduzeto ukupno 25 plastičnih kanistara sa 65 litara goriva eurosuper 95 i 345 litara goriva eurodisel.

Nadalje je pregledom priloženog posebnog Izvješća P.U. Splitsko-dalmatinska, Sektor kriminalističke policije, Služba organiziranog kriminaliteta br. 511-12-08-11-K- 63/16 A.Ž. od 31. ožujka 2016. god., utvrđeno da je privremeno oduzeto gorivo tužitelju vraćeno djelatniku tvrtke INA d.o.o. MS, koji je potvrdio primitak goriva svojim potpisom od 23.03.20116. godine na priloženim potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta brojeva 910717 i 910718, dostavljenim u prilogu Izvješća.

Tužitelj u iskazu navodi da mu je sporne prigode gorivo oduzeto od strane djelatnika policije iz njegovog skladišta, a nakon toga je bilo govora o tome da je gorivo vraćeno njegovom poslodavcu INA d.d., ali njemu to nitko nije zvanično priopćio.

Među strankama je dakle, nesporno da je gorivo u kanistrima koje je sporne prigode dana 28. veljače 2016. god., oduzeto od tužitelja, vraćeno poslodavcu tužitelja društvu INA industrija nafte d.d. Zagreb, dana 23. ožujka 2016. god., a od kojega tužitelj zacijelo nije nikada zahtijevao da mu vrati gorivo u kanistrima koje mu je sporne prigode oduzeto do strane ovlaštenih djelatnika P.U. Splitsko-dalmatinske.

Slijedom navedenog, odbijen je kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na predaju – povrat dvadeset i pet plastičnih kanistara opisanih u potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] OD 28. veljače 2016. godine i 910718 od 28. veljače 2016. godine koje je izdala Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Služba organiziranog kriminaliteta, i to uslijed promašene pasivne legitimacije obzirom da tužitelj u smislu citirane odredbe čl. 162 st. 1 ZV-a, ne dokazuje da se stvar koju zahtijeva od tuženika nalazi u tuženikovu posjedu.

Obzirom da tužitelj potražuje od tuženika predaju – povrat 25 plastičnih kanistara opisanih u priloženim potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] i 910718 od 28. veljače 2016., Policijska uprava Splitsko- dalmatinska, Služba organiziranog kriminaliteta, valja cijeniti da od tuženika potražuje predaju – povrat 25 plastičnih kanistara punih goriva, dakle sa ukupno 65 litara goriva eurosuper 95 i 345 litara goriva eurodisel, pa nije jasno iz kojeg pravnog osnova potražuje glavnim tužbenim zahtjevom i isplatu iznosa od 531,30 Eur (4.003,08 Kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28.02.2016. god., a još je manje jasno iz kojeg pravnog osnova potražuje alternativnim tužbenim zahtjevom isplatu iznosa od 2.000,00 Eur (15.069,00 Kn).

Tužitelj nadalje u svom iskazu navodi da račune za gorivo ima i dostavio ih je u dokazne svrhe u kaznenom postupku gdje je oslobođen krivnje, a gdje mu je bilo stavljeno na teret kazneno djelo protiv imovine prikrivanjem.

Spisu predmeta kaznenog odjela ovog suda posl. br. K-970/16, priloženi su dopisi poslodavca tužitelja društva INA industrija nafte d.d. Zagreb br. Re:001/50308579/24-09-20/564 od 24. rujna 2020. god., i br. Re: 001/50308579/02- 03-21/206 od 01. ožujka 2020. god., u kojima izvješćuje ovaj sud o utvrđenom manjku goriva za 2016. godinu u skladištu Vranjičko blato, Terminal Solin, i to jet A-1 – 43.186,00 litara, eurosuper BS 95 – 85.909,00 litara, eurodizel BS – 15.139,00 litara, eurodizel BS plavi – 7.122,00 litara i eurodizel BS fame – 18.388,00 litara.

Spisu predmeta kaznenog odjela ovog suda posl. br. K-970/16, priloženi su i preslici računa za gorivo poslodavca tužitelja društva INA industrija nafte d.d. Zagreb, koji su dostavljeni od strane tužitelja u svojstvu optuženika na okolnost vlasništva oduzetog mu goriva, pa je tako utvrđeno da je tužitelj na okolnost vlasništva privremeno oduzetog goriva u dokazne svrhe dostavio preslik računa od 25.02. 2016. god., u iznosu od 70,13 kn (8,46 litara goriva eurosuper BS Class), preslik računa od 25.02.2016. god., u iznosu od 150,05 kn (19,98 litara goriva eurodizel BS Class), preslik računa od 27.02.2016. god., na kojem nije vidljiv iznos i količina goriva eurosuper BS 95, preslik računa od 19.06.2014.god., na kojem nije vidljiv iznos za 19,01 litara goriva eurosuper BS 95, preslik računa od 02.07.2014.god., u iznosu od 399,12 kn (14,54 litara goriva eurodizel BS, e-bon tele 2 i 19,29 litara goriva eurodizel BS, preslik računa od 24.06.2014.god., u iznosu od 250,26 kn (24,25 litara goriva eurodizel BS), i preslik računa na kojem nije vidljiv iznos, količina i vrsta goriva.

Prema tome, tužitelj je u dokazne svrhe u kaznenom postupku dostavio ovom sudu preslik računa od 25.02. 2016. god., u iznosu od 70,13 kn (8,46 litara goriva eurosuper BS Class), preslik računa od 25.02.2016. god., u iznosu od 150,05 kn (19,98 litara goriva eurodizel BS Class), preslik računa od 27.02.2016. god., na kojem nije vidljiv iznos i količina goriva eurosuper BS 95, iz kojih je razvidno da je tužitelj nedugo prije oduzimanja spornog goriva, na benzinskoj postaji svojega poslodavca INA industrija nafte d.d. Zagreb, kupovao vrlo male količini goriva eurosuper BS Class i eurodizel BS Class.

Osim toga, tužitelj je isto tako dostavio u dokazne svrhe i preslik računa od 19.06.2014.god., na kojem nije vidljiv iznos za 19,01 litara goriva eurosuper BS 95, preslik računa od 02.07.2014.god., u iznosu od 399,12 kn (14,54 litara goriva eurodizel BS, e-bon tele 2 i 19,29 litara goriva eurodizel BS), preslik računa od 24.06.2014.god., u iznosu od 250,26 kn (24,25 litara goriva eurodizel BS), i preslik računa na kojem nije vidljiv iznos, količina i vrsta goriva, iz kojih je razvidno da su ispostavljeni gotovo dvije godine prije nego li mu je gorivo oduzeto od ovlaštenih djelatnika P.U. Splitsko- dalmatinske dana 28.02.2016. godine.

Tužitelj nadalje u svom iskazu navodi da se bavi poljoprivredom, ima vinograd i vrt, a bavi se i građevinskim radovima, pa mu tako treba gorivo budući da ima dva traktora, agregat za struju, miješalicu za beton, i kosilicu za košnju trave. U sporno vrijeme tijekom mjeseca veljače 2016. godine, bio je uposlen u društvu INA d.d. kao vatrogasac, a umirovljen je tijekom 2022. godine.

Ovaj sud cijeni da tužitelju tijekom zimskog mjeseca veljače zacijelo nisu trebale tolike količine zaliha goriva zatečenih u njegovom skladištu i oduzetih od strane ovlaštenih djelatnika P.U. Splitsko-dalmatinske (65 litara goriva eurosuper 95 i 345 litara goriva eurodisel), budući da tijekom mjeseca veljače zasigurno nije u tijeku sezona poljoprivrednih radova u vinogradu i vrtu, a isto tako niti sezona za obavljanje građevinskih radova.

Osim toga, ovaj sud cijeni da bi tužitelj u slučaju da je odista vlasnik predmetnih 25 kanistara sa ukupno 65 litara goriva eurosuper 95 i 345 litara goriva eurodisel, koje je kupio na benzinskoj postaji svojega poslodavca INA d.d. Zagreb, od svojega poslodavca zasigurno tražio da mu vrati ono što mu je policija neosnovano oduzela i vratila njegovom poslodavcu.

Prema tome, tužitelj tijekom postupka u smislu citirane odredbe čl. 162 st. 1 ZV- a, nije dokazao niti da su oduzeti kanistri sa gorivom njegovo vlasništvo, jednako kao što nije dokazao da se kanistri sa gorivom koje zahtijeva od tuženika nalaze u tuženikovu posjedu.

Tužitelj se tijekom postupka poziva i na pravomoćnu presudu ovog suda posl. br. K-970/2016 od 06. travnja 2021. god., a kojom je na temelju čl. 453 toč. 3 ZKP/08, oslobođen optužbe da bi dana 28. veljače 2016. oko 19,10 sati u [adresa], u svojoj kući na adresi [adresa], držao 21 plastičnu kantu sa 345 litara goriva Eurodiiesel i 4 plastične kante Sa 65 litara goriva EuroSuper 95, vrijednih sveukupno oko 3.000,00 kuna, a koje gorivo je prikupio kupujući ga u više navrata od vozača cisterni zaposlenika trgovačkog društva INA d.d. Zagreb, svjestan kako su ga oni pribavili krađama iz cisterni na štetu trgovačkog društva INA d.d. Zagreb jer ga je platio po cijenama nižima od tržišnih i jer je i sam zaposlen u istom trgovačkom društvu kao vatrogasac u skladištu "Vranjičko blato" PJ Terminal Solin, te stoga upoznat kako vozačima cisterne takva prodaja goriva iz cisterni nije dopuštena, oštetivši na taj način trgovačko društvo INA d.d. za iznos od oko 3.000,00 kuna,

dakle, stvari za koje je znao da su ih drugi pribavili kaznenim djelima protiv imovine kupio, pa da bi time počinio jedno kazneno djelo protiv imovine – prikrivanjem

– djelo opisano i kažnjivo po čl. 244. st. 1 Kaznenog zakona (NN 195/11, 144/12, i 56/15).

Tužitelj ohrabren pravomoćnom presudom kaznenog odjela ovog suda posl. br. K-970/2016 od 06. travnja 2021. god., podnosi predmetu tužbu protiv tuženika radi povrata stvari i isplate, nemajući pritom u vidu činjenicu da je ovaj parnični sud vezan isključivo za pravomoćnu osuđujuću presudu, ali svakako ne i za pravomoćnu oslobađajuću presudu donijetu u kaznenom postupku.

Naime, u kaznenom postupku vođenom pred ovim sudom protiv tužitelja radi počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prikrivanjem, opisano i kažnjivo po čl. 244 st. 1 Kaznenog zakona, teret dokazivanja na okolnost postojanja obilježja predmetnog kaznenog djela je bilo na zakonskom zastupniku tuženika koji je zastupao optužbu, dok je u predmetnom parničnom postupku na tužitelju teret dokazivanja na okolnost vlasništva predmetnih 25 kanistara sa ukupno 65 litara goriva eurosuper 95 i 345 litara goriva eurodisel, kao i na okolnost posjeda tuženika predmetnih 25 kanistara sa ukupno 65 litara goriva eurosuper 95 i 345 litara goriva eurodisel.

Tijekom kaznenog postupka vođenog protiv tužitelja kao optuženika, zakonski zastupnik tuženika na kojemu je bio teret dokazivanja, nije uspio dokazati postojanje obilježja kaznenog djela koje je tužitelju bilo stavljeno na teret, pa je tužitelj stoga donijetom presudom ovog suda posl. br. K-970/2016 od 06. travnja 2021. god., oslobođen optužbe da bi počinio jedno kazneno djelo protiv imovine – prikrivanjem – djelo opisano i kažnjivo po čl. 244. st. 1 Kaznenog zakona (NN 195/11, 144/12, i 56/15), i to sve neovisno o tome tko je vlasnik, a tko posjednik predmetnih 25 kanistara sa ukupno 65 litara goriva eurosuper 95 i 345 litara goriva eurodisel.

U predmetnom parničnom postupku tužitelj na kojem je teret dokazivanja jednako tako tijekom postupka nije uspio dokazati da je vlasnik predmetnih 25 kanistara sa ukupno 65 litara goriva eurosuper 95 i 345 litara goriva eurodisel, te da se predmetnih 25 kanistara sa ukupno 65 litara goriva eurosuper 95 i 345 litara goriva eurodisel nalazi u posjedu tuženika.

Radi svega navedenog, odbijeni su kao neosnovani i glavni tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate iznosa od 531,30 Eur (4.003,08 Kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28.02.2016. god., pa do isplate, kao i alternativni tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 2.000,00 Eur (15.069,00 Kn).

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Tuženiku je priznat trošak zastupanja po zakonskom zastupniku, i to za sastav odgovora na tužbu 100 bod., i pristup na tri ročišta po 100 bod, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Splitu, 27. veljače 2026. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja

-z.z. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte