REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2277/2024-21.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 19. veljače 2026., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplatiti iznos od 16.366,83 EUR sa zateznim kamatama i to na iznos od:

- 283.90 EUR od 07.01.2020. do isplate,

- 295.78 EUR od 11.02.2020. do isplate,

- 302.02 EUR od 10.03.2020. do isplate,

- 325.86 EUR od 14.04.2020. do isplate,

- 317.52 EUR od 11.05.2020. do isplate,

- 302.44 EUR od 10.06.2020. do isplate,

- 312.47 EUR od 08.07.2020. do isplate,

- 292.71 EUR od 10.08.2020. do isplate,

- 297.73 EUR od 18.09.2020. do isplate,

- 299.55 EUR od 15.10.2020. do isplate,

- 306.51 EUR od 09.11.2020. do isplate,

- 296.16 EUR od 07.12.2020. do isplate,

- 296.11 EUR od 08.01.2021. do isplate,

- 300.85 EUR od 08.02.2021. do isplate,

- 281.21 EUR od 09.03.2021. do isplate,

- 279.41 EUR od 07.04.2021. do isplate,

- 283.97 EUR od 07.05.2021. do isplate,

- 280.62 EUR od 07.06.2021. do isplate,

- 279.75 EUR od 08.07.2021. do isplate,

- 296.54 EUR od 09.08.2021. do isplate,

- 287.99 EUR od 08.09.2021. do isplate,

- 291.69 EUR od 11.10.2021. do isplate,

- 314.31 EUR od 09.11.2021. do isplate,

- 326.00 EUR od 07.12.2021. do isplate,

- 328.89 EUR od 07.01.2022. do isplate,

- 326.28 EUR od 07.02.2022. do isplate,

- 348.21 EUR od 10.03.2022. do isplate,

- 347.02 EUR od 08.04.2022. do isplate,

- 339.88 EUR od 09.05.2022. do isplate,

- 334.34 EUR od 07.06.2022. do isplate,

- 357.41 EUR od 07.07.2022. do isplate,

- 378.69 EUR od 10.08.2022. do isplate,

- 375.53 EUR od 09.09.2022. do isplate,

- 389.11 EUR od 10.10.2022. do isplate,

- 371.61 EUR od 11.11.2022. do isplate,

- 375.78 EUR od 08.12.2022. do isplate,

- 350.44 EUR od 11.01.2023. do isplate,

- 341.01 EUR od 10.02.2023. do isplate,

- 363.40 EUR od 08.03.2023. do isplate,

- 364.18 EUR od 12.04.2023. do isplate,

- 376.61 EUR od 09.05.2023. do isplate,

- 381.22 EUR od 09.06.2023. do isplate,

- 375.14 EUR od 11.07.2023. do isplate,

- 395.48 EUR od 08.08.2023. do isplate,

- 395.95 EUR od 12.09.2023. do isplate,

- 387.92 EUR od 10.10.2023. do isplate,

- 391.17 EUR od 09.11.2023. do isplate,

- 400.12 EUR od 12.12.2023. do isplate,

- 420.34 EUR od 09.01.2024 do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 4.900,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženome da u roku od 15 dana ponudi tužiteljici izmjenu ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, na način da preostalu neotplaćenu glavnicu obračuna i izrazi u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju tuženoga na dan korištenja kredita, te potom u eurskoj protuvrijednosti uz korištenje službenog tečaja konverzije od 7,53450, uz fiksnu kamatnu stopu od 3,23%, jer će u protivnome navedenu ponudu zamijeniti ova presuda.“

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 5. veljače 2008. s prednikom tuženika sklopila Ugovor o kreditu kojim joj je odobren kredit u iznosu od 177.750,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan korištenja kredita uz rok otplate od 30 godina, odnosno do 2038., s otplatom u mjesečnim anuitetima i uz kamatu koja je promjenjiva sukladno Odlukama o kamatama i naknadama. Dalje navodi da je početno ugovoreni mjesečni anuitet iznosio 943,37 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju banke na dan dospijeća, dok je početna kamatna stopa iznosila 4,90 % godišnje. Tužiteljica navodi kako o ugovornim odredbama prema kojima je otplata kredita vezana uz promjenu tečaja CHF, a promjena kamatne stope ovisi o jednostranoj odluci banke, nije pojedinačno pregovarala s prednikom tuženika niti je mogla utjecati na njihov sadržaj pa stoga smatra da su te ugovorne odredbe nepoštene i ništetne, a pri tome se poziva na presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača korisnika kredita. Nadalje, navodi da joj je u predmetu koji se vodio pred ovim sudom pod brojem P-13541/2019 pravomoćno dosuđena naknada s osnova preplaćenih anuiteta zbog primjene nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i to za razdoblje od prosinca 2019. Navod kako joj tuženik unatoč navedenoj presudi i ranije donesenim presudama u kolektivnom sporu protiv banaka i dalje naplaćuje anuitete prema tečaju za CHF na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta. Tužiteljica u ovom predmetu traži da joj tuženik isplati iznose koje je preplatila zbog primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u razdoblju od siječnja 2020. do siječnja 2024. Ujedno predlaže da sud naloži tuženiku izmjenu ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati te da odredi privremenu mjeru kojom će se tuženiku zabraniti da od tužiteljice naplati novčani iznos koji premašuje iznos mjesečnog anuiteta u protuvrijednosti 837,77 CHF prema tečaju koji se primjenjivao u vrijeme isplate kredita, odnosno da otkazuje predmetni ugovor i pokreće postupak prisilne naplate.

2. Tuženik smatra da je tužba u cijelosti neosnovana, ističe prigovor zastare, navodi da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na predmetni ugovorni odnos, a kada bi to i bio slučaj smatra da se presude iz kolektivnog spora ne mogu izravno primijeniti u ovom postupku, navodi da ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu nisu bile obuhvaćena kolektivnom tužbom, odnosno da nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač. Smatra da tužiteljica nije dokazala da se o spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo te da su iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Ističe da je ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope bilo dopušteno, tvrdi da se o spornim odredbama ugovora pregovaralo, ističe kako se radi o odredbama koje su jasne, uočljive i lako razumljive, tvrdi da nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja i da nije došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Također, osporava visinu tužbenog zahtjeva te slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Tuženik se protivi određivanju privremene mjere i traži da mu tužiteljica nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, saslušana je tužiteljica i provedeno je financijsko vještačenje. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje ZPP) na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

4. Među strankama nije sporno da je tužiteljica s prednikom tuženika (Volksbank d.d.) ugovorila stambeni kredit u iznosu od 177.750,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize kreditora na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 30 godina i otplatom u mjesečnim anuitetima koji su iskazani u valuti CHF a plaćaju se u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća. Isto tako, nije sporno da tužiteljica još uvijek otplaćuje predmetni kredit prema ugovorenom tečaju za CHF na dan dospijeća anuiteta.

5. Među strankama je sporno je li ugovorna odredba o valutnoj klauzuli protivna pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno je li ista nepoštena i ništetna. Posljedično tome sporno je ima li tužiteljica pravo na povrat iznosa koje je platila zbog primjene valutne klauzule i rasta tečaja CHF prema HRK tijekom otplate kredita. Nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali je sporan njihov učinak i značaj za ovaj spor. Također, sporno je jesu li protekli zakonom propisani rokovi zastare.

6. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. br. P-1401/12 između ostaloga utvrđeno da je pravni prednik tuženika Volksbank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Citirana presuda u odnosu na tuženika potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018.

7. Iz sadržaja gore navedenih presuda jasno proizlazi da ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kredit ugovorila kako bi kupila nekretninu u kojoj će stanovati, da se prethodno informirala o ponudama drugih banaka, da je od djelatnice Volksbank d.d. dobila ponudu i izračun za kredit u CHF, da je tada u ponudi bila akcija za navedeni kredit, da je ista rekla kako ne može dobiti kredit u eurima ili kunama, da je zajedno s bankaricom analizirala ponudu ugovora i da joj je bankarica na svako postavljeno pitanje odgovorila da se radi o standardnom ugovoru i uvjetima koji se nude svim klijentima te da nije moguće mijenjati ponuđene uvjete. Iskazala je da je nitko nije upozorio na eventualne opasnosti i rizike valutne klauzule u CHF, da joj je rečeno kako se radi o stabilnoj valuti, da ju je vezano za odluke o kamatnoj stopi bankarica uputila na mrežne stranice banke, da je vidjela i pročitala te odluke, ali nije joj bilo jasno kako se kamata zapravo mijenja, da joj ni bankarica to nije objasnila na jasan i razumljiv način, da stan koji je kupila koristi isključivo za osobne potrebe i da ga nikada nije koristila za bilo koju poslovnu djelatnost. Također, iskazala je da je početni anuitete iznosio oko 3.800,00 HRK dok je zadnji plaćeni anuitet iznosio oko 915,00 EUR, da je banka unatoč ranije donesenoj pravomoćnoj presudi nije ponudila daljnju otplatu sukladno toj odluci, iako je to tražila prije podnošenja predmetne tužbe. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, a njezin iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

9. Budući da je presudama koje su sudovi donijeli povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita utvrđeno da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) te su ugovorne odredbe ništetne. S obzirom na to da ništetnost sporne ugovorne odredbe u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) te isti u tom dijelu nema učinak.

10. Suprotno tvrdnjama tuženika, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP ovaj sud je vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, a budući da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da se radi o potrošačkom ugovoru i da je ugovor ništetan u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz primjenu valutne klauzule, tuženik je temeljem čl. 324. st. 1. i čl. 1111. ZOO dužan tužiteljici vrati iznose koje je preplatila zbog primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate kredita, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta pa do isplate. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

12. Sukladno čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Prednik tuženika bio je nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru kakve banka uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima.

13. Stalni sudski vještak za financije, računovodstvo i vrijednosne papire JN, dipl. oec. iz Darfin d.o.o. u svom je nalazu na temelju dostavljene dokumentacije izračunao da ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan dospijeća u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 16.366,83 EUR. Vještak je utvrdio da unutar utuženog razdoblja nije bilo negativnih tečajnih razlika, odnosno da nije bilo razdoblja u kojima bi tečaj na dan dospijeća anuiteta bio niži od kupovnog tečaja na dan isplate kredita.

14. Mišljenje vještaka prihvaćeno je kao stručno i objektivno jer je nalaz detaljno obrazložen, a svi izračuni su pregledni i jasni. Stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka, a tuženik je na glavnoj raspravi naveo da saslušanje ili očitovanje vještaka nije potrebno. Vezano za navode tuženika koji se tiču tzv. negativnih razlika treba istaknuti da je vještak u svom nalazu naveo da unutar utuženog razdoblja nije bilo negativnih tečajnih razlika, odnosno anuiteta plaćenih po tečaju za CHF nižem od tečaja koji se primjenjivao na dan isplate kredita.

15. Prigovor zastare nije osnovan. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO). S obzirom na to da tužiteljica traži povrat iznosa koji su preplaćeni u razdoblju od siječnja 2020. do siječnja 2024., u konkretnom slučaju nije nastupila zastara.

16. Budući da je sud u ovom postupku utvrdio da je ugovorna odredba kojom je ugovorena otplata kredita uz primjenu valutne klauzule ništetna, a isto je utvrđeno i pravomoćnom presudom ovog suda broj P-13541/2019-31 od 1. prosinca 2022., sud je odbio tužben zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži da sud tuženiku naloži izmjenu ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Naime, sporna ugovorna odredba nema pravni učinak u dijelu na koji je usmjeren zahtjev tužiteljice.

17. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Budući da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, tuženik joj je dužan nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

18. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr 7/1), trošak sastava podnesaka od 24. lipnja 2024., 26. ožujka 2025., 13. listopada 2025. i 27. listopada 2025. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima dana 24. ožujka 2025. i 19. veljače 2026. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od 500,00 EUR za svaku od navedenih radnji, kao i trošak ročišta za objavu presude iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/3 u vezi s Tbr. 7/1), što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 42.) iznosi ukupno 4.500,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku