REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2095/2025-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojanu Doneskom, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Doneski i dr., Garešnica, V. Nazora 19b, protiv tuženika INA-Industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Kišu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Antonia Mihoci, te zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika LI, dana 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 27759560625 dužan je tužitelju FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti za razdoblje od 1. studenog 2012. godine do 31. listopada 2017. godine razliku plaće u bruto iznosu, koji se tužitelj obvezuje postaviti nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče na pojedinačne mjesečne iznose razlike plaće pa do isplate, kao i nadoknaditi mu parni8čni trošak ovog postupka s zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 8 dana", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.625,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu vozača kamiona-cisterne, temeljem ugovora o radu na neodređeno radno vrijeme u punom radnom vremenu. Tužitelju je rad kod tuženika bio organiziran kao smjenski rad na način da je njegov voditelj napravio tjedni raspored prve i druge smjene, te da je svaki dan tužitelj radio po prethodnom pozivu voditelja smjene odnosno voditelj smjene je dan ranije javljao tužitelju točan red vožnje, najkasnije 12 sati prije početka vožnje. Smjene su bile organizirane na način da je prva smjena trajala od 6.00 do 14.00 sati, a druga od 14.00 do 22.00 sata, a u tom vremenu tužitelj je započinjao vožnju obzirom na smjenu u kojoj je trebao raditi, pa je sam rad, s obzirom na red vožnje, ponekad trajao četiri do pet sati u jednom danu, a ponekad 13 do 15 sati u jednom danu, na koji način je tužitelj rad io znatno dulje od punog radnog vremena za pojedini mjesec, odnosno tjedan, a koji mu rad tuženik nije platio. Pritom je tužitelj radio prekovremeno, subotom, nedjeljom, blagdanima, noću i neradnim danima, što mu tuženik nije platio.

Slijedom navedenog, tužitelj potražuje razliku plaće za razdoblje od studenog 2012. do plaće za mjesec listopad 2017. godine.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik navodi da nije sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu s tuženikom na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme. S obzirom na radno mjesto na kojem je bio zaposlen, tužitelj je bio mobilni radnik u smislu Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (NN 75/2013, 36/2015 i 46/2017) te se na istog, u pogledu radnog vremena, primjenjuje navedeni Zakon.

Člankom 5. naprijed navedenog Zakona određeno je da je puno tjedno radno vrijeme mobilnih radnika 48 sati, a maksimalno tjedno radno vrijeme može se produžiti do 60 sati, ali samo ako prosjek od 48 sati nije prekoračen unutar razdoblja od četiri mjeseca. Navedena zakonska odredba ispoštovana je kako u odnosu na tužitelja, tako i u odnosu na druge mobilne radnike tuženika. Suprotno tvrdnjama tužitelja, rad kod tuženika za radnike na koje se primjenjuje naprijed navedeni Zakon nije organiziran kao klasični smjenski rad.

Sukladno odredbi čl. 17. Pravilnika o radu tuženika, tuženik izrađuje kalendar radnog vremena, imajući na umu specifičnost svakog pojedinog radnog mjesta. Mobilnim radnicima tuženika radno vrijeme je određeno kao kategorija S06-specifično radno vrijeme, koje zbog potrebe posla nije moguće unaprijed utvrditi i propisati način izmjene smjena, u kojem bi radnik ostvario puni godišnji fond sati rada. Kod takvog radnog vremena rukovoditelji određuju dnevni ili tjedni raspored rada pridržavajući se odredaba kolektivnog ugovora, Zakona o radu, ali i Zakona o mobilnim radnicima. To stoga što zbog naravi posla nije moguće unaprijed utvrditi i propisati način rada. Dakle, organizacija rada radnika tuženika zaposlenih na radnom mjestu vozač teretnih vozila planira se na tjednom i mjesečnom nivou sukladno internim i zakonskim aktima. Rukovoditelj je zadužen svaki tjedan i mjesec napraviti raspored rada za svakog vozača po auto-cisterni i objaviti raspored na oglasnoj ploči Odsjeka INA vlastite flote. Tjedni raspored objavljuje se četvrtkom za sljedeći radni tjedan, a mjesečni po isteku aktualnog mjeseca. Vozač je dužan pridržavati se rasporeda kojeg mu je zadao voditelj Odsjeka INA vlastite flote, a u slučaju spriječenosti mora na vrijeme obavijestiti voditelja Odsjeka INA vlastite flote o tome. U praksi to znači da će mobilni radnik jedan dan u tjednu odraditi 4 sata, drugi dan primjerice, 9 sati, ali to je u skladu s internim aktima poslodavca i Zakonom o mobilnim radnicima, na što upućuje i čl . 5. i 6. st. 3. tog Zakona.

Navodi da su tužitelju podmireni svi dodaci koji mu pripadaju s osnova noćnog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima, a isto je razvidno iz isplatnih lista plaća tužitelja. Ističe se da tužitelj nije radio duže od punog radnog vremena za pojedini mjesec, odnosno tjedan, nego je imao manjak fonda sati na mjesečnoj razini, a što je vidljivo iz evidencije radnoga vremena tužitelja, međutim, tuženik mu je unatoč navedenom isplaćivao plaću za puni fond sati. Ukazuje se na čl .

26. Kolektivnog ugovora koji određuje kako radnik ima pravo uvida u evidenciju odrađenih sati, a u slučaju primjedbi radniku će se ista uručiti radi podnošenja obrazloženog pisanog prigovora neposrednom rukovoditelju. U slučaju da radnik ne izvrši uvid u evidenciju ili ne istakne prigovor u određenom roku, smatra se da nema primjedaba na evidenciju radnih sati. Tužitelj nikad nije podnio prigovor u odnosu na evidenciju radnog vremena.

Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u ugovor o radu, Pravilnik o radu, Kolektivni ugovor tuženika iz svibnja 2016., kalendar radnog vremena tuženika u 2017., kalendar smjenskog rada za 2017. za Sektor logistike, postupak upravljanja autocisternama u vlasništvu tuženika, Zapisnik o radu pod nadzorom, isplatne liste, evidenciju radnog vremena (str. 13-291, 295-296, 356 spisa, a dostavljeno i na CD/u na str. 319 spisa), sudsku praksu (str. 304-308, 361-364, 367-372, 381-399, 408-409, 414-422 spisa), zapisnike o provedenom inspekcijskom nadzoru (str. 309-316 spisa), saslušao je svjedoke DI na ročištu od 14.01.2019. (str. 320-322 spisa), HI, ŽI, oboje na ročištu od 07.05.2019. (str. 324-325 spisa) i FIĐ na ročištu do 01.07.2019. (str. 327-328 spisa) te tužitelja na ročištu od 03.03.2020. (str. 353-354 spisa) kao što je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog postupka, sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika te da je radio kao vozač cisterne, INA vlastita flota [adresa]. Iz isplatnih lista tužitelja je razvidno da mu je naznačeno radno mjesto vozač teretnog vozila (>=7,5 T) za cijelo utuženo razdoblje.

7. Među strankama je sporno je li tužitelj u utuženom razdoblju radio prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima te je li mu tuženik isplatio pripadajuću naknadu plaće s navedenih osnova.

8. Člankom 1. st. 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (NN, 60/08 i 124/10), odnosno čl. 1. st. 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (NN, 75/13, 36/15 i 46/17), propisano je da se istim uređuju radno vrijeme i obvezni odmor mobilnih radnika i vozača u cestovnom prijevozu, vremenu vožnje, prekidima vožnje i razdobljima odmora vozača koji obavljaju cestovni prijevoz tereta i putnika.

9. Sukladno čl. 2. st. 1. i 2. Zakona o radnom vremenu iz 2008., odnosno čl. 3. st. 1. i 2. Zakona o radnom vremenu iz 2013. isti Zakon se primjenjuje na mobilne radnike koji sudjeluju u aktivnostima cestovnog prijevoza, vozače, kao i na samozaposlene vozače, na vozače čija je najveća dopuštena masa veća od 3,5 t kao i na vozače čija je dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3,5 t.

10. Imajući u vidu prethodno citirane odrede, kao i nespornu činjenicu da je tužitelj kod tuženika u utuženom razdoblju bio zaposlen kao vozač cisterne, odnosno teretnog vozila mase veće od 7,5 t, (što je također razvidno iz isplatnih lista tužitelja) na istoga se primjenjuje Zakon o radnom vremenu iz 2008., odnosno Zakon o radnom vremenu iz 2013. godine.

11. Člankom 1. Zakona o radu (NN, 149/09, 61/11 i 73/13), kao i čl. 1. Zakona o radu (NN, 93/14 i 127/17) propisano je kako se na radne odnose primjenjuju odredbe Zakona o radu, osim ako drugim zakonom nije drukčije određeno. Kako se iz prethodno iznesenih razloga na tužitelja kao lex specialis primjenjuje Zakon o radnom vremenu iz 2008., odnosno Zakon o radnom vremenu iz 2013., tužitelj neosnovano upire na odredbe Zakona o radu koje radnika ovlašćuju na pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad, noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

12. Sukladno čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radnom vremenu iz 2008., odnosno čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o radnom vremenu iz 2013. prosječno tjedno radno vrijeme mobilnih radnika ne smije biti dulje od 48 sati. Maksimalno tjedno radno vrijeme može se produljiti do 60 sati samo ako prosjek od 48 sati nije prekoračen tijekom četiri mjeseca.

13. I prema čl. 17. Kolektivnog ugovora od 27. veljače 2014. i čl. 12. Pravilnika o radu tuženika od 19. ožujka 2014. i 24. studenog 2014. puno radno vrijeme tužitelja (i ostalih vozača kod tuženika) se u utuženom razdoblju utvrđivalo sukladno Zakonu o radu i Zakonu o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu.

14. Svjedok DI iskazao je da radi kod tuženika 10 godina kao vozač tj. iste poslove kao i tužitelj. Jedno vrijeme radili su na istom kamionu i mijenjali se, a šef im je g. ŽI. Evidencije se kod tuženika u odrađenim satima vode na tri načina, jedan je sustav SAP zadan u kompjuteru koji nije točan, drugi je prema putnom radnom listu gdje se vidi početak i završetak vožnje a evidencije na taj način je vodio HI, viši referent transporta. Treći način evidencije je putem tahografa. Putne radne listove ispunjava sam vozač na način da navede gdje je preuzeo kamion, kada je došlo do odredišta, izašao, vršio punjenje goriva kao i sve ostale stavke. Putni radi list se je predavao g. HI koji ih je dan ranije obavještavao kuda će voziti. Rad je bio organiziran u smjenama, jutarnjoj i popodnevnoj, a tjedni raspored su dobivali četvrtkom. Zna se dogoditi i da radi manje od sati u radnom danu ako vožnja traje kraće, a smatra da svi vozači u prosjeku rade isto. Obratili su se poslodavcu vezano za problem prekovremenih sati ali nije bilo rezultata.

15. Svjedok HI je iskazao da je u spornom razdoblju radio kao referent za obračun plaća. Plaću tužitelja je obračunavao na temelju sati koje je tužitelj sam upisivao u putne radne listove te su se isti trebali poklapati s podacima u tahografu. Pritom je tužitelju i svim vozačima priznato u radno vrijeme pola sata prije stavljanja tahografskog listića u uređaj i pola sata nakon vađenja tahografskog listića iz uređaja. Svjedoku vozači nisu dolazili izražavati prigovore na obračun plaće. Sustav SAP radi tako da se može unijeti samo 12 odrađenih sati dnevno, a kad se dogodi da radnik ima više od 12 odrađenih sati dnevno, višak sati prenosio se u sljedeći dan kad je radnik imao manjak odrađenih sati. Na godišnjoj razini se uvijek pokazivalo da radnik ima manjak u odnosu na zadani tjedni fond sati, pri čemu je fond sati bio temeljen na 40-satnom radnom tjednu. Kad su se odrađeni sati koji su prelazili 12 sati u jednom danu prebacivali u sljedeći dan prebacivali su se i uz odgovarajući koeficijent sukladno vremenu kad je stvarno odrađen taj sat. Dakle, ako su se prebacivala dva sata koja su odrađena u vremenu druge smjene, radnik bi za ta dva sata iako su prebačena u sljedeći dan dobio i koeficijent koji pripada za drugu smjenu. Ako su radnici radili više od 12 sati i bez obzira na navedeno prebacivanje pojedinih sati isplaćivala im se puna dnevnica od 170,00 kn, a ako su radili od 8 do 12 sati dnevnica im je iznosila 85,00 kn. Svjedok je nadalje na kraju mjeseca dodavao svakom radniku još tri sata, iako su radnici bili u manjku u odnosu na fond sati. Tužitelj je mogao raditi maksimalno četiri dana u tjednu, maksimalno 60 sati, ali se gledalo da odradi 40 sati tjedno. Tuženiku su redovito dolazile kontrole Ministarstva prometa, ali nikad nije bilo prigovora na način obračuna radnoga vremena.

16. Svjedok ŽI je iskazao da je bio neposredno nadređeni djelatnik tužitelju u spornom razdoblju, u kojemu je rad bio organiziran sukladno Zakonu o radnom vremenu mobilnih radnika. Rad je bio organiziran na način da su na jednoj cisterni tri vozača raspoređena s time da svaki vozač radi četiri dana u tjednu, a tri dana ima odmora. U ta četiri dana u tjednu ukupno se radilo 40 sati, u pravilu. Za tužitelja zna da je prema evidencijama rada u koje svjedok kao nadređeni ima uvid je u trogodišnjem razdoblju koje je predmet tužbe je odradio 717 sati manje od ukupnog predviđenog fonda sati za taj period. Evidenciju radnog vremena vode sami vozači putem tahografskog listića odnosno tahograf uređaja i putem putnog radnog lista, a koji podaci se moraju poklapati s time što su u putni radni list upisivali i 30 minuta prije početka vožnje te 30 minuta nakon završene vožnje i to im se priznavalo u radno vrijeme. Putne radne listove vozač je predavao referentu transporta koji je obračunavao plaće, a referent transporta je očitovao i tahografski uređaj, sve dok su bili ugrađeni analogni uređaji, a to je bilo do 2017., a nakon toga se automatski digitalnim putem firme očitava tahograf. Svjedok izričito navodi da su tužitelju plaćeni svi sati koje je odradio kao vozač kamiona odnosno cisterne, štoviše plaćeno mu je 717 sati više od stvarno odrađenih sati, dakle priznat mu je uvijek puni fond sati iako ih nije odradio. Isto tako primio je i sve naknade po KU kad je radio u dane blagdana, subotom, nedjeljom, nožu ili u drugoj ili trećoj smjeni. Prema važećem Zakonu koji se primjenjuje i prema kojem se je određivalo radno vrijeme vozač je mogao raditi i kraće radno vrijeme od punog fonda sati, a mogao je i više, no ukupno je uvijek bio plaćen više od stvarno odrađenog broja radnih sati. Radnici imaju manji broj odrađenih radnih sati u odnosu na puni fond radnih sati zbog toga što poslodavac pazi koliko će ih angažirati i koliko će raditi jer su za prekoračenja radnog vremena u prometu kazne rigorozne. U informatički program se je moglo unijeti 12 sati a ukoliko bi radni određeni dan radio više onda bi se taj višak unosio u slijedeći radni dan i u adekvatnu smjenu kako bi radniku bili isplaćeni svi dodaci. Konačno, svjedok navodi kako su dolazile inspekcije rada i Ministarstva prometa i da nisu utvrdili nikakve nepravilnosti, a kontrolirali su i radno vrijeme vozača.

17. Svjedok LIĐ iskazala je da je u razdoblju od 2014. do 2017. bila voditelj odjela transporta Zagreb, a od 01.01.2017. do 31.12.2018. rukovoditelj INA vlastite flote. U hijerarhiji je bila jedan od nadređenih djelatnika u razdoblju od 01.01.2017. Evidencija se vodila za sve radnike na isti način, a sukladno Zakonu o mobilnim radnicima odnosno očitanjem tahograf listića tj. Digitalnih kartica. Vozači su ispunjavali putne radne listove i ti podaci u putnim radnim listovima bi trebali biti isti kao i podaci u tahografu. Radnici gotovo nikada nisu ispunjavali određeni fond sati. Navodi da je pregledavala za tužitelja podatke za zadnje tri godine i u te tri godine je dva puta imao prebačaj fonda sati od četiri sata dok je u većini ostalih mjeseci imao manjak odrađenih sati u odnosu na određeni fond sati, no plaća se uvijek isplaćivala za puni fond sati. Isplaćivani su i svi dodaci prema KU prilikom čega su primjenjivali za radnika povoljnije pravo. Konačno, potvrđuje da je iz evidencije radnog vremena koje prileži spisu, a koja se odnosi na razdoblje od studenog 2014. do listopada 2017. razvidno da je tužitelj odradio 717 sati manje od redovnog fonda sati i da su mu ti sati koje nije odradio plaćeni. Osim toga, plaćeno mu je 96 sati na ime dodatka za drugu smjenu više nego što je odradio odnosno 87 sati više nego što je odradio za rad u noćnom radu.

18. Tužitelj u svom iskazu navodi da je radio kao vozač kod tuženika u utuženom razdoblju. Radio je u sve tri smjene, prva od 6 do 2, druga od 2 do 10, treća noćna od 10 do 6 ujutro, ali to se nije u stvarnosti poštivalo jer se znalo da se moralo raditi i duže od smjene. Njegovo radno vrijeme u to vrijeme bilježio je tahograf, kojeg je predavao poslodavcu. Navodi da je bilo situacija kada je imao više ili manje mjesečnih sati od ukupnog broja sati koje je trebao odraditi. Neke ture su makar i unutar Hrvatske znale trajati 13, 14 sati. Između tura je morao imati dnevnu pauzu, ali nisu se dobivali slobodni dani, točno je međutim da je u tjednu morao raditi 4 dana a tri dana je bio slobodan. Prema ugovoru o radu važećem u spornom razdoblju bio je vozač teretnog vozila većeg od 7,5 tona težine i raspoređen u organizacijsku jedinicu Transport Ina vlastita flota Sisak. Nije prigovarao evidenciji radnog vremena, a dokumentaciju vezanu za svoje odrađene sate predavao je ĆI, pod time misli tahografske listiće, putni radni nalog i papire o preuzimanju robe. Šef mu je bio ŽI. Misli da je bilo situacija da mu je spornom razdoblju bila isplaćena plaća i za neke sate koje ne bi odradio, odnosno bilo je situacija da je imao manjak od ukupnog mjesečnog broja sati, odnosno ne bih odradio u svakom mjesecu ukupan mjesečni broj sati, ali se ne sjeća koji je ukupan mjesečni broj sati, moguće je da je to 176 ili 172 sata.

19. U čl. 3. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu iz 2008., odnosno čl . 4. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (NN, 75/13, 36/15 i 46/17) navodi se pored ostalog, značenje pojma mobilni radnik pa se navodi da je mobilni radnik svaki radnik koji čini dio prijevoznog osoblja, zaposlen u tvrtki koja obavlja cestovni prijevoz putnika ili tereta kao javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe, uključujući vježbenike-naučnike glede odredaba koje se odnose na odmore mobilnih radnika. Noćni rad je rad koji se obavlja tijekom noćnog vremena, odnosno rad koji se obavlja u razdoblju između 00,00 i 5,00 sati. Radno vrijeme je vrijeme od početka do završetka rada, tijekom kojeg se mobilni radnik nalazi na svom radnom mjestu na raspolaganju poslodavcu te obavlja svoje poslove. U čl. 4. Zakona iz 2008., odnosno čl. 5. Zakona iz 2013. regulirano je da puno tjedno radno vrijeme mobilnih radnika iznosi 48 sati. Maksimalno tjedno radno vrijeme može se produljiti do 60 sati, ako prosjek od 48 sati nije prekoračen unutar razdoblja od četiri mjeseca. U čl. 5. Zakona iz 2008., odnosno čl. 6. Zakona iz 2013. se navodi da mobilni radnici koji obavljaju mobilnu aktivnost u cestovnom prijevozu moraju najkasnije nakon 6 sati neprekidnog rada imati stanku, osim ako AETR sporazum ili Uredba EZ broj 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća predviđa bolju zaštitu. Radno vrijeme se prekida stankom koja traje najmanje 30 minuta ako ukupni zbroj do tada obavljenih radnih sati iznosi između 6 i 9 sati, a stankom od najmanje 45 minuta ako ukupni broj radnih sati iznosi više od 9 sati. U čl. 7. istog Zakona regulira se noćni rad te se navodi da ako mobilni radnici obavljaju noćni rad njihovo ukupno radno vrijeme ne smije trajati dulje od 10 sati unutar svakog 24-satnog razdoblja. Naknada za noćni rad mobilnim radnicima se isplaćuje sukladno posebnom propisu o radu, odnosno sukladno kolektivnom ugovoru uz uvjet da takva naknada ne smije poticati ugrožavanje sigurnosti cestovnog prometa. U čl. 8. istog Zakona navodi se da se iz objektivnih ili tehničkih razloga ili razloga koji se odnose na organizaciju rada, mogu kolektivnom ugovorom ugovoriti iznimke od čl. 5. (odnosno čl. 4. i 7. Zakona iz 2008.) tog Zakona uz uvjet postojanja dogovora između predstavnika poslodavca i radnika i uz poticanje svih relevantnih oblika socijalnog dijaloga. Iznimka od odredbe članka 5. tog Zakona ne može rezultirati utvrđivanjem referentnog razdoblja duljeg od 6 mjeseci radi izračuna maksimalnog tjednog odmora od 48 sati. U čl. 9. istog Zakona navodi se da su poslodavci dužni mobilne radnike upoznati s odredbama čl. 5., 6. i 7. te drugim propisima, kolektivnim ugovorima, odnosno njihovim općim aktima koji su doneseni na temelju tih akata, koje se odnose na rad i radne odnose. Poslodavci su dužni evidentirati radno vrijeme mobilnih radnika. Evidencija se mora čuvati najmanje tri godine nakon isteka razdoblja na koje se odnosi. Podaci iz stavka 2. tog članka pohranjuju se i u slučaju demontaže pojedinog tahografa kojim se nadzire radno vrijeme mobilnih radnika. Poslodavci su dužni mobilnim radnicima na njihov zahtjev osigurati preslike evidencija o njihovim radnim satima. Ministar pomorstva, prometa i infrastrukture pravilnikom će propisati način prijenosa podataka i način vođenja evidencije iz tahografa.

20. Slijedom naprijed navedenog, evidentno je da je tužitelj koji je kod tuženika u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu vozača teretnog vozila (odnosno vozača cisterne) težine od 7,5 tona i više, mobilni radnik zaposlen u tvrtki koja obavlja cestovni prijevoz tereta za vlastite potrebe. Također navedeni Zakon nigdje ne propisuje prekovremeni rad iz čega posljedično proizlazi da je prekovremeni rad mobilnih radnika zabranjen, tj. prekovremeni rad u transportu, odnosno u prijevozu ne postoji. Vozač smije raditi onoliko koliko smije raditi i onda mora stati.

21. U Kolektivnom ugovoru za INA d.d. od 10. svibnja 2013. koji je sklopljen između tuženika i Sindikata naftnog gospodarstva te Samostalnog sindikata radnika u djelatnostima energetike, kemije i nemetala Hrvatske, u čl. 17. regulira se puno radno vrijeme pa se navodi da je puno radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno. U čl . 22. navodi se da se rad između 22,00 i 6,00 sati sljedećeg radnog dana smatra noćnim radom. Rad u smjenskom radu između 14,00 i 22,00 sata smatra se radom u II. smjeni. U čl. 26. navodi se da poslodavac vodi evidenciju o odrađenim satima rada jednoobrazno i na tipskom obrascu u svim organizacijskim cjelinama poslodavca. Radnik ima pravo uvida u evidenciju odrađenih sati. U slučaju da radnik ima primjedbu na evidenciju odrađenih sati radniku će se ista uručiti radi podnošenja obrazloženog pisanog prigovora neposrednom rukovoditelju najkasnije u roku od 30 dana od dana uručenja evidencije. U slučaju da radnik ne istakne prigovor u roku smatra se da nema primjedbi na evidenciju radnih sati. U slučaju opravdanosti prigovora radniku će se isplatiti razlika plaće s prvom sljedećom isplatom plaće.

22. Pravilnici o radu od 29. srpnja 2011. i 5. veljače 2013. u čl. 10. st. 1. utvrđuju da su radno vrijeme, odmori i dopusti propisani Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom i pisanom odlukom poslodavca. Nadalje, Pravilnik o radu od 26. ožujka 2013. utvrđuje u čl. 11. da puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno, a Pravilnik o radu od 19. ožujka 2014. u čl. 12. utvrđuje da se puno radno vrijeme utvrđuje sukladno Zakonu o radu i Zakonu o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu. Jednaka je odredba čl. 12. Pravilnika o radu od 13. studenog 2014. godine. Način evidentiranja odrađenih sati propisan je u čl. 15. Pravilnika o radu od 19. ožujka 2014. godine.

23. U internom aktu tuženika nazvanom Postupak upravljanja autocisternama u vlasništvu INA d.d. navodi se u točkama 2.1.3.2. organizacija rada vozača te se navodi da se organizacija rada vozača planira na tjednom i mjesečnom nivou sukladno internim i zakonskim aktima. Voditelj Odsjeka INA vlastite flote zadužen je da svaki tjedan i mjesec napravi raspored rada za svakog vozača po autocisterni te raspored objavi na oglasnoj ploči INA vlastite flote. Tjedni raspored objavljuje se četvrtkom za sljedeći radni tjedan, a mjesečni raspored po isteku aktualnog mjeseca. Vozač je dužan držati se rasporeda koji mu je zadao voditelj Odsjeka INA vlastite flote te u slučaju spriječenosti (bolest i sl.) mora obavijestiti na vrijeme voditelja Odsjeka INA vlastite flote o nemogućnosti odsluživanja svoje smjene.

24. U internom aktu tuženika nazvanom Kalendar smjenskog rada za 2014., za Sektor logistike, regulirano je specifično radno vrijeme pod oznakom S06 za poslove za koje zbog naravi posla nije moguće unaprijed utvrditi i propisati način izmjene smjene (način rada) u kojem bi radnik ostvario puni godišnji fond sati rada. Kod ovog tipa radnog vremena rukovoditelj određuje dnevni ili tjedni raspored radnog vremena, pridržavajući se odredaba Kolektivnog ugovora i Zakona o radu.

25. Na temelju svih dokaza provedenih u ovom postupku utvrđeno je da je tužitelj u smislu Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu u utuženom razdoblju bio mobilni radnik te se na istog kao posebni propis primjenjuje taj Zakon. Navedeni Zakon ne predviđa prekovremeni rad, a mobilni radnik svoje radne zadatke, vožnju obavlja u razdoblju kako je to propisano tim Zakonom, nakon čega mora stati. Utvrđeno je u ovom postupku da je internim aktima tuženika, odnosno u Kalendaru smjenskog rada, kao poseban tip radnog vremena regulirano radno vrijeme pod oznakom S06, a koje se odnosi na poslove za koje zbog naravi posla nije moguće unaprijed utvrditi i propisati način rada, u kojem bi radnik ostvario puni godišnji fond sati rada, pa su u tom smislu iskazivali i saslušani svjedoci iz čijih iskaza proizlazi da vozači nemaju fiksno radno vrijeme odnosno da upravo rade u tipu radnog vremena S06 koje je specifično jer je nemoguće predvidjeti početak i kraj smjene, odnosno radnog angažmana . Iz iskaza svjedoka proizlazi da je i tužitelj radio u tom tipu radnog vremena, a radi se o specifičnom radnom vremenu u kojem se ne može unaprijed utvrditi i propisati način izmjena smjena, odnosno u kojem nema smjenskog rada. Budući Zakon koji se na tužitelja primjenjuje ne poznaje pojam prekovremenog rada, to tužitelj nije mogao imati prekovremeni rad kao mobilni radnik. Nadalje, iz evidencije tuženika o radnom vremenu tužitelja kao i iz iskaza svjedoka utvrđeno je da je tuženik radnicima vozačima cisterni isplaćivao plaću na način da im je obračunavao plaću kao da su odradili puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, iako to nije uvijek bio slučaj, iz čega slijedi da im je isplaćeno za više odrađenih sati nego što su stvarno odradili. Isto proizlazi iz iskaza samog tužitelja koji je u tom smislu iskazao kako je bilo situacija da mu je u spornom razdoblju bila isplaćena plaća i za neke sate koje ne bi odradio odnosno da je bilo situacija da je imao manjak od ukupnog mjesečnog broja sati tj. Da ne bi odradio u svakom mjesecu ukupan mjesečni broj sati. U tom kontekstu treba naglasiti kako iz iskaza svjedoka ŽI i LIĐ proizlazi kako je sukladno evidenciji radnog vremena je tužitelju u razdoblju od studenog 2014. do listopada 2017. plaćeno 717 sati koje nije odradio. Napominje se da u skladu sa Zakonom o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, odnosno odredbama koje reguliraju radno vrijeme mobilnih radnika, mobilni radnici mogu raditi do 48 sati tjedno, no t jedni fond radnih sati tužitelja se temeljio u prosjeku na 40 sati tjedno, a iz evidencija tuženika, kao i iz iskaza svjedoka proizlazi da tužitelj nije odradio ni taj fond sati u prosjeku, odnosno da radnici vozači cisterni ne odrade na godišnjoj razini puni fond radnih sati.

26. Nadalje, utvrđeno je da u situaciji kada bi radnik vozač kamiona, odnosno cisterne odradio u danu više od 12 sati, što sustav SAP u koji se unose odrađeni sati nije mogao zabilježiti, odnosno u isti se moglo unijeti samo do 12 sati dnevno kao odrađeno radno vrijeme, višak sati, ako ga je bilo, prenosio se na sljedeći dan kada je radnik imao manjak sati u odnosu na puno radno vrijeme, pri čemu se pazilo da se sati prenose i u odgovarajuću smjenu, odnosno ako bi višak sati u odnosu na 12 zabilježenih sati bio u drugoj ili trećoj smjeni prenosio se u sljedećim danima u drugu ili treću smjenu, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka HI. Svjedok je u tom smislu iskazao i da kada je radnik radio više od 12 sati dnevno, višak se prenosio u sljedeći dan pri čemu se pazilo da se radnika na ošteti, i to u adekvatnu smjenu kako bi radnik ostvario sve koristi koje mu pripadaju prema Kolektivnom ugovoru,

27. Uvidom u evidencije radnoga vremena tužitelja za utuženo razdoblje utvrđeno je da mu je evidentiran i isplaćivan dodatak za rad u drugoj smjeni, dodatka za noćni rad, dodatak za rad subotom i nedjeljom sukladno iskazanim odrađenim satima prema navedenim evidencijama. Dakle, iz evidencija radnog vremena razvidno je da je tuženik tužitelju isplaćivao navedene dodatke sukladno važećim odredbama Kolektivnog ugovora, te navedeno potvrđuju iskazi saslušanih svjedoka.

28. Napominje se da su svi svjedoci, na jednak način iskazivali o tome kako se bilježilo radno vrijeme i tko je učitavao podatke o odrađenim satima, te što se priznavalo u sate rada (pola sata prije umetanja listića u tahograf i pola sata nakon vađenja listića iz tahografa).

29. Iz iskaza svjedoka saslušanih u ovom postupku utvrđeno je na koji način se vodila evidencija radnih sati mobilnih radnika. Mobilni radnici, odnosno vozači, pa tako i tužitelj, upisivali su radno vrijeme u svoje putne liste međutim vodila se i evidencija putem tahografskih listića na način da su pri započinjanju rada vozači stavljali tahografsku karticu u tahografski uređaj, a vadili je na svršetku rada, pri čemu je radnicima priznavano u radno vrijeme pola sata prije stavljanja tahografskog listića u uređaj i pola sata nakon vađenja istog iz uređaja. Nadalje je utvrđeno da su se podaci o radnom vremenu koje su sami radnici unosili u putne radne liste morali poklapati s onim što je zabilježio tahograf.

30. Iz dokaza provedenih uz ovom postupku ne proizlazi da je tuženik pogrešno bilježio radne sate tužitelja i pogrešno mu obračunavao plaću, već kako je navedeno, iz dokumentacije koja prileži spisu, evidencije radnoga vremena tužitelja te iz iskaza nadređenih djelatnika nedvojbeno proizlazi da je tužitelju u utuženom razdoblju poslodavac isplatio i više od stvarno odrađenih sati radnog vremena, pri čemu mu je obračunavao i dodatke za smjenski rad, rad noću, subotom, nedjeljom i u dane blagdana. Bit spora između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije pogrešan unos podataka o odrađenim satima radnika, već je bit spora u tome što tužitelj smatra da nije mobilni radnik te da se na njega ne može primijeniti Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, koji regulira radno vrijeme mobilnih radnika, no u ovom postupku je utvrđeno da tužitelj je mobilni radnik te da se na njega primjenjuje ovaj Zakona pa i odredbe o radnom vremenu, te je u skladu s istim, sukladno internim aktima tuženika tužitelj i radio te mu je u skladu s istim i obračunata plaća.

31. Budući je sud utvrdio da je potraživanje tužitelja neosnovano, odbijen je dokazni prijedlog za provođenje financijskog vještačenja radi utvrđivanja visine razlike bruto plaće koju tužitelj potražuje. Osim toga, budući je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke to sud nije izvodio niti daljnje dokaze saslušanjem svjedoka predloženih od strane tužitelja.

32. Konačno, treba naglasiti kako je sud rješenjem od 15. travnja 2021. prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari do donošenja odluke od strane Vrhovnog suda RH u istovrsnim predmetima povodom izjavljenih revizija. Postupak je nastavljen rješenjem od 29. rujna 2025., a povodom prijedloga tuženika koji je uz prijedlog za nastavak postupka dostavio i presude Vrhovnog suda RH broj Rev-989/21 od 8.10.2024. i Rev- 777/21 od 17.12.2024. u kojima je predmet postupka zahtjev za isplatu razlike plaće tužitelja protiv tuženika INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d., kao i u predmetnom parničnom postupku, pri čemu je odgovoreno na pitanje ima li radnik na kojeg se primjenjuje Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu pravo na povećanu plaću zbog otežanih uvjeta rada, prekovremenog i noćnog rada te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za kojim je zakonom određeno da se ne radi, na temelju čl. 94. Zakona o radu, a isto je predmet i ovog parničnog postupka.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s čl. 164. st. 1. istog Zakona, a tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak prema iskazanoj vrijednosti predmeta spora, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to za: sastav odgovora na tužbu 100 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 16.04.2018. 100 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak od 26.04.2018. 100 bodova OT (tbr. 8/1), pristup na ročište 06.09.2018. 100 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 14.01.2019. 100 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 07.05.2019. 100 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 01.07.2019. 100 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 05.12.2019. 100 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 03.03.2020. 100 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 16.06.2020. 100 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 02.03.2021. 100 bodova OT (tbr. 9/1), pristup na ročište 15.04.2021. 100 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak od 03.09.2025. 100 bodova OT (tbr. 8/1),, pristup na ročište 05.02.2026. 100 bodova OT (tbr. 9/1) te za pristup na ročište za objavu 50 bodova OT (tbr. 9/3) - dakle ukupno 1450 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 eura za jedan bod iznosi 2.900,00 eura, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 3.625,00 eura.

Sud tuženiku nije priznao trošak podneska od 18.03.2020. budući istim predaje isprave koje je mogao predati i na ročištu. Nadalje, tužitelju također nije priznat trošak podneska od 15.05.2020. budući isti nije bio neophodan za vođenje ovog postupka, a isto se odnosi i na trošak podneska od 03.09.2020. Konačno, trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu nije priznat budući ista nije niti plaćena.

36. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 27. veljače 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika