REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj Povrv-83/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u pravnoj stvari tužitelja RI - TELEFAX d.o.o., Rijeka, Trg Riječke Rezolucije 5, OIB: 25128946075, zastupanog po punomoćniku Nikoli Pranjiću, odvjetniku iz Rijeke, Verdieva 9, protiv tuženika OPATIJA - GRADNJA d.o.o., Matulji, Frlanska cesta 3, OIB: 23286023165, zastupanog po punomoćniku Frani Dobroviću, odvjetniku u Rijeke, Ivana Grohovca 2/II, nakon održane javne i glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, radi isplate, 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Radmile Mandić iz Lovrana poslovni broj Ovrv-7397/2022 (sudski predmet), odnosno poslovni broj UPP/OS-Ovrv-306/2022 (javnobilježnički predmet) od 2. ožujka 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 56.000,00 kuna/7.432,48 EUR[1] .

II. Djelomično se ukida citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.137,54 kuna/283,70 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. ožujka 2023. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.591,97 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2026. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Radmile Mandić iz Lovrana poslovni broj Ovrv-7397/2022 (sudski predmet), odnosno poslovni broj UPP/OS-Ovrv-306/2022 (javnobilježnički predmet) od 2. ožujka 2023. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 56.000,00 kuna/7.432,48 EUR, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.137,54 kuna/283,70 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. ožujka 2023. do isplate.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem je naveo da u cijelosti pobija doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave jer da nema nikakve obveze zasnovane na pravnom poslu ili zakonu prema tužitelju. Također je istaknuo prigovor zastare i litispendencije. U daljnjem tijeku postupka naveo je da su zaključeni pravni poslovi u odnosu na zajam fiktivni, te da se njima prikrivaju neki drugi odnosi među strankama, odnosno ugovor o kupoprodaji nekretnina tj. poslovnih udjela.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-263/2023-3 od 31. svibnja 2023. navedeni sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i predmet ustupio ovom sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom.

4. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-82/2023-4 od 5. prosinca 2023. stavljeno je izvan snage ranije citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprve u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo da su stranke dugogodišnji poslovni suradnici iz kojeg razloga da je tuženiku temeljem uzastopnih ugovora o zajmu i pozajmicama u razdoblju od 2011. do 2013. pozajmio iznos od 750.000,00 kuna s pripadajućom ugovornom kamatom, i to temeljem ugovora o kratkoročnom financijskom kreditu od 14. lipnja 2011. iznos od 450.000,00 kuna uz godišnju kamatu od 12% s danom povrata 30. rujna 2011., ugovora o zajmu od 15. lipnja 2012. iznos od 50.000,00 kuna uz godišnju kamatu od 8% s danom povrata 30. lipnja 2012., ugovora o pozajmici br. 2. od 14. rujna 2012. iznos od 200.000,00 kuna uz godišnju kamatu od 8% s danom povrata 31. prosinca 2013. i ugovora o pozajmici br. 3 od 3. lipnja 2013. iznos od 50.000,00 kuna uz godišnju kamatu od 8% s danom povrata 31. prosinca 2013. Stoga je istaknuo da prema tuženiku ima dospjelo i nepodmireno potraživanje u ukupnom iznosu od 7.432,48 EUR na ime ugovorne kamate za 2021., kao posebnog potraživanja na ime naknade za korištenje tuđeg novca, a temeljem odredbe članka 499. stavka 1. i članka 26. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik da mu je pored glavnice bio dužan vratiti do datuma dospijeća i iznos na ime ugovorne kamate po ugovorenim postocima. U odnosu na prigovor zastare navodi da je predmetna tražbina utemeljena na opravdano izdanom računu sa dospijećem 7. siječnja 2022., pa da isto nije u zastari, pri čemu je naglasio i da je tuženik pečatom društva i potpisom zastupnika po zakonu tuženika ovjerio IOS-e za ranije razdoblje, odnosno stanje dugovanja na dan 23. siječnja 2017., 31. svibnja 2018., 31. prosinca 2018. i 31. prosinca 2020. na ime ugovorne kamate po predmetnim ugovorima, a da u odnosu na ugovorne kamate za 2021. koje su predmet ovog postupka to nije učinio zbog pokretanja postupaka radi naplate tih ranijih tražbina po osnovi ugovora. Osporio je i navode tuženika da bi predmetni ugovori iz kojih proizlazi predmetna tražbina bili fiktivni i prikrivali neki drugi pravni posao.

6. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka ustrajao na prigovoru da su predmetni pravni poslovi fiktivni, te da prikrivaju kupoprodaju nekretnine radi porezne evazije. Također je istaknuo da sve i da tome nije tako, odnosno da među strankama egzistira zajamni odnos, da je utuženi iznos u zastari jer da prema Zakonu o obveznim odnosima u trenutku nastupa zastare za glavnicu nastupa i zastara kamata.

7. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, te spise ovoga suda poslovni broj P-738/2022 i poslovni broj P-760/2022.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 56.000,00 kuna/7.432,48 EUR na ime ugovorne kamate za 2021., odnosno za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. na iznose (pozajmice) iz ugovora o kratkoročnom financijskom kreditu od 14. lipnja 2011., ugovora o zajmu od 15. lipnja 2012., ugovora o pozajmici br. 2. od 14. rujna 2012. i ugovora o pozajmici br. 3 od 3. lipnja 2013.

10. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu temeljem ranije navedenih ugovora.

11. Međutim, među strankama je sporna obveza tuženika na plaćanje ugovornih kamata temeljem nesporno zaključenih ugovora u razdoblju od 2011. do 2013. Sporno je i jesu li navedeni ugovori prividni pravni poslovi, odnosno prikrivaju li isti neki drugi pravni odnos stranaka. Sporna je i osnovanost istaknutog prigovara litispendencije, kao i je li utuženi iznos ugovornih kamata za 2021. u zastari.

12. Sukladno navedenom, a s obzirom na istaknute prigovore litispendencije i zastare utužene tražbine, prvenstveno je valjalo odlučiti o navedenim prigovorima.

13. Radi odluke o navedenom prigovoru litispendencije, sud je izvršio uvid u spise ovoga suda poslovni broj P-762/2022 i poslovni broj P-738/2022, te utvrdio da je navedeni prigovor neosnovan, budući da se tužbeni zahtjevi iz navedenih postupaka odnose na druge tražbine (glavnicu iz predmetnih ugovora), odnosno istu tražbinu (ugovorne kamate), ali za drugo razdoblje. Naime, uvidom u spis ovoga suda poslovni broj P-762/2022 utvrđeno je da je predmet tog postupka tražbina tužitelja po istoj osnovi kao i u ovom postupku, ali za drugo razdoblje, odnosno za razdoblje od 2013. do 2020. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj P-738/2022 utvrđeno je da je predmet tog postupka zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 700.000,00 kuna, odnosno upravo onih pozajmljenih iznosa (glavnice) iz ranije navedenih ugovora zaključenih između stranaka, te ugovornih kamata obračunatih na iznos od 700.000,00 kuna za 2022.

14. Nadalje, prigovor zastare istaknut od strane tuženika također je neosnovan.

15. Iz ugovora o kratkoročnom financijskom kreditu od 14. lipnja 2011. (list 78 i 82 spisa) proizlazi da je tužitelj, kao kreditor, odobrio kratkoročni financijski kredit tuženiku, kao korisniku kredita, u iznosu od 450.000,00 kuna uz godišnju kamatu od 12%, koji iznos dospijeva istekom ugovorenog roka, a najkasnije 30. rujna 2011.

16. Iz ugovora o zajmu od 15. lipnja 2012. (list 79 i 83 spisa) proizlazi da je tužitelj, kao zajmodavac, pozajmio tuženiku, kao zajmoprimcu, iznos od 50.000,00 kuna uz kamatnu stopu od 8%, koji iznos dospijeva istekom ugovorenog roka, a najkasnije 30. lipnja 2012.

17. Iz ugovora o pozajmici br. 2 od 14. rujna 2012. (list 80 i 84 spisa) proizlazi da je tužitelj, kao zajmodavac, pozajmio tuženiku, kao zajmoprimcu, iznos od 200.000,00 kuna, uz kamatnu stopu od 8% godišnje, koji iznos se zajmoprimac obvezao vratiti do 31. prosinca 2013.

18. Iz ugovora o pozajmici br. 3 od 3. lipnja 2013. (list 81 i 85 spisa) proizlazi da je tužitelj, kao zajmodavac, pozajmio tuženiku, kao zajmoprimcu, iznos od 50.000,00 kuna, uz kamatnu stopu od 8% godišnje, koji iznos se zajmoprimac obvezao vratiti do 31. prosinca 2013.

19. Iz iznesenog proizlazi da su stranke navedenim ugovorima ugovorile godišnje dospijeće ugovorne kamate, što znači da ugovorna kamata dospijeva istekom svake godine. U konkretnom slučaju utužena tražbina odnosi se na ugovornu kamatu za 2021., odnosno ista je dospjela 1. siječnja 2022.

20. Odredbom članka 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22; dalje ZOO) propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Odredbom članka 215. stavka 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

21. U konkretnom slučaju, a s obzirom na ranije navedeno, predmetna tražbina ugovornih kamata dospjela je na naplatu 1. siječnja 2022. (u utuženom računu broj 51- 01-99 navedeno dospijeće 7. siječnja 2022.), dok je prijedlog za ovrhu podnesen 13. travnja 2022., odnosno unutar zastarnog roka propisanog ranije citiranom odredbom članka 226. ZOO-a.

22. U konačnici, tuženik je tijekom postupka istaknuo da su predmetni pravni poslovi fiktivni, te da prikrivaju kupoprodaju nekretnine radi porezne evazije. Međutim, o navedenom prigovoru tuženika ovaj sud je već ranije odlučio u postupku poslovni broj P-738/2022 u kojem je 21. siječnja 2025. donesena presuda kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 92.905,97 EUR (glavnica) i iznos od 7.432,48 EUR na ime ugovorne kamate za 2022., a u kojem je tuženik isticao navedeni prigovor prividnosti ugovora, a koji prigovor je ocijenjen neosnovanim (list 146-152 spisa). Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1297/2025-2 od 23. rujna 2025. (list 138-145 spisa).

23. U odnosu na visinu utužene tražbine, valja navesti da ista proizlazi iz ranije navedenih ugovora i računa tužitelja broj 51-01-99 od 31. prosinca 2021. (list 16 spisa). Također, nije sporno da ukupan iznos glavnice pozajmica temeljem svih računa iznosi 700.000,00 kuna, pa se jednostavnim matematičkim izračunom godišnje ugovorne kamate od 8% (8% od 700.000,00 kuna), dolazi do iznosa od 56.000,00 kuna/7.432,48 EUR, odnosno upravo utuženog iznosa. Također, za naglasiti je da je ugovorom o kratkoročnom financijskom kreditu od 14. lipnja 2011. ugovorena godišnja kamata od 12%, međutim tužitelj je i u odnosu na ugovornu kamatu iz navedenog ugovora, istu zatražio u nižem postotku (8%) od ugovorenog, slijedom čega je ista tužitelju dosuđena u zatraženom nižem postotku od ugovorenog.

24. Iz tog razloga sud je raspravnim rješenjem od 15. siječnja 2026. odbio dokazni prijedlog za provođenjem financijsko-knjigovodstvenim vještačenja.

25. Isto tako sud je odbio dokazni prijedlog za provođenjem grafološkog vještačenja, budući da je isti predložen na okolnost pripada li potpis na IOS-ima za razdoblje od 2013.-2020. zastupniku po zakonu tuženika, a koji IOS-i se odnose na tražbinu koja nije predmet ovog postupka, već postupka ovoga suda poslovni broj P- 760/2022. Sud je odbio i dokazne prijedloge za saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika DE, svjedoka IE, JE, NE, ČE, budući da su isti predloženi na okolnosti međusobnih odnosa i dogovora stranaka, koje nisu predmet ovoga postupka, već postupka ovoga suda poslovni broj P-738/2022, a koji postupak je pravomoćno okončan. Sve odlučne okolnosti za donošenje odluke u ovome predmetu sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju u spisu i predmete ovog suda poslovni broj P-760/2022 i poslovni broj P-738/2022.

26. Slijedom navedenog, a primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude, te je platni nalog održan na snazi za iznos od 56.000,00 kuna/7.432,48 EUR bez zakonskih zateznih kamata, budući da dosuda istih nije zatražena u prijedlogu za ovrhu.

27. Nadalje, na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskog odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. usvojen je zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga je, sukladno navedenom zaključku, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

28. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka na ime troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 27,87 EUR i sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 199,08 EUR, sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa), a kako je to i zatražio. Nadalje, tužitelju pripada i zatražena nagrada za sastav podnesaka od 7. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sastav podnesak od 29. listopada 2025. u iznosu od 50,00 EUR, sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, sastav žalbe u iznosu od 100,00 EUR, sukladno Tbr. 10. toč. 4. Tarife, zastupanja na ročištima 9. travnja 2024., 10. travnja 2025. i 15. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 294,24 EUR, odnosno sveukupno iznos od 1.471,19 EUR. Također, tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznos od 120,78 EUR. Stoga, tužitelju na ime troška parničnog postupka pripada iznos od 1.591,97 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja, odnosno

27. veljače 2026. do isplate.

29. U preostalom dijelu, zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka nije osnovan. Naime, tužitelju za sastav podneska od 29. listopada 2025. ne pripada naknada u punom iznosu, budući se radi o podnesku kojim je tužitelj dostavio presude donesene u drugom postupku. Isto tako, tužitelju za sastav žalbe od 6. lipnja 2025. ne pripada nagrada u punom iznosu, već 50% iznosa, budući da se radi o žalbu protiv rješenja.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

U Rijeci, 27. veljače 2026.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.