REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
Split
Poslovni broj: Pn-94/2019-56
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Hanza Media d.o.o., OIB: 79517545745, Koranska ulica 2, Zagreb, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o., Pisarnica Split, Hrvatske mornarice 1/I, radi naknade štete i objave teksta presude, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 23.siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja, prethodnog punomoćnika tužitelja Joška Mikulića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak i partneri d.o.o., i punomoćnika tuženika Anite Jozičić, odvjetnice u OD Hanžeković i partneri d.o.o., na ročištu za objavu i uručenje presude 27.veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 3.318,07 EUR (slovima: tri tisuće tri stotine osamnaest eura sedam centi) sa zateznom kamatom od 24.listopada 2017. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom više zatraženog iznosa od 3.318,07 EUR, preko dosuđenog iznosa od 3.318,07 EUR, kao i za više zatražene zatezne kamate koje na dosuđeni iznos teku od 23.kolovoza 2017. do 23.listopada 2017.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Dužan je tuženik u roku 15 dana po pravomoćnosti, objaviti integralni tekst ove presude, bez komentara o trošku tuženika."
III. Odbacuje se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška zaprimljen kod ovog suda 19.veljače 2026., kao nepravovremen.
IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Pred ovim sudom zaprimljena je 24. listopada 2017. tužba tužitelja protiv tuženika Slobodna Dalmacija d.d., radi naknade neimovinske štete i objave presude bez komentara o trošku tuženika. U tužbi se navodi da je 1. kolovoza 2017. u dnevnom listu Slobodna Dalmacija objavljen tekst novinara NĆ pod naslovom "Nevjerojatne scene na [adresa], mještani zgroženi: samoprozvani general s mačetom tjera šokirane kupače s prepune plaže", u kojem se na neistinit tendeciozan i paušalan način navode ocjene o nezakonitom postupanju tužitelja. Informacije objavljene o tužitelju objektivno vrijeđaju privatnost, čast, ugled i dostojanstvo tužitelja, izneseni stavovi u članku doprinose stvaranju negativne slike o tužitelju, a činjenica da je tekst objavljen i na portalu Slobodne Dalmacije, učinio je taj tekst dostupan cijelom svijetu. Autor teksta, osim bombastičnog naslova, prenosi navodno pitanje mještanina: Pitam Vas, kako je moguće da dotična osoba dođe na prepunu plažu s mačetom od metra u ruci i krene njome mlatiti privatnu i državnu površinu i uništavati sve oko sebe? Ako je namjera autora članka bila objektivna, onda je mogao kontaktirati tužitelja, a ne članak utemeljiti na iskazu nepoznatih osoba, te sam izvoditi pretpostavke i postavljati retorička pitanja u kojima se jasno ukazuje na tužitelja kao nasilnu osobu. U navedenom članku tužitelja se prikazuje kao kršitelja zakona, stvara se negativna slika o tužitelju, i to se čini poznatim širem krugu ljudi, te je objavljivanjem teksta članka podobno sredstvo za izazivanje javnog prijezira, omalovažavanja i rušenja ugleda, čime su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu, sukladno čl. 21. i 22. Zakona o medijima te čl. 1099. i 1100. ZOO-a. Prije pokretanja ove parnice tužitelj se sukladno čl. 22. st. 2. i čl. 40. Zakona o medijima obratio tuženiku radi objavljivanja ispravka.
1.1. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.636,14 EUR (prije 50.000,00 kn) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. kolovoza 2017. pa do isplate, zatim obvezati tuženika da objavi integralni tekst presude bez komentara o trošku tuženika, kao i naložiti tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Poziv za pripremno ročište, poziv radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu i tužba s prilozima dostavljena je tuženiku Slobodna Dalmacija d.d. putem e-oglasne ploče suda, nakon što se prethodna dostava vratila više puta neuručena uz napomenu dostavljača "obaviješten, nije podigao pošiljku".
3. Presudom zbog ogluhe ovog suda poslovni broj Pn-509/2017 od 24. rujna 2018. prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, te je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.250,00 kn (sada 165,90 EUR) sa zateznom kamatom od 24. rujna 2018. do isplate.
4. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik, osporavajući način dostave tuženiku, te ističući da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 331b st.4.
ZPP-a za donošenjem navedene odluke.
5. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1577/2018-2 od 21. siječnja 2019. prihvaćena je žalba tuženika, ukinuta je pobijana presuda zbog ogluhe i predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak, iz razloga što tužba nije potpisana i nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 331.b ZPP-a.
6. Tuženik Slobodna Dalmacija d.d. dostavio je 22. veljače 2019. odgovor na tužbu, kojim se u cijelosti usprotivio navodima iz tužbe, te predložio tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan. Tuženik ne spori da je 1. kolovoza 2017. na portalu Slobodne Dalmacije objavio članak autora NĆ (Nike) Perića pod naslovom "Nevjerojatne scene na [adresa], mještani zgroženi: samoprozvani general s mačetom tjera šokirane kupače s prepune plaže", i 2. kolovoza 2017. u tiskanom izdanju Slobodne Dalmacije objavio je članak po naslovom "General je s mačetom u ruci tjerao šokirane kupače s plaže". Međutim, tuženik osporava da bi tužitelju nastala povreda prava osobnosti, jer na tužitelju leži teret dokaza ispunjena pretpostavki odgovornosti za štetu. Tuženik se poziva na čl. 21. st. 4. toč. 3. Zakona o medijima koja ga oslobađa deliktne odgovornosti, ističe da se nematerijalna šteta u pravilu nadoknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, dok isplata naknade dolazi u obzir u iznimnim situacijama. Na zahtjev tužitelja, tuženik je 14. kolovoza 2017. na portalu objavio tzv. demati pod naslovom "Nisam mahao mačetom nego kosirom: E iznio svoju stranu priče o incidentu na plaži i najavio potez kojim planira riješiti pitanje opstanka N na moru", i u tiskanom izdanju pod naslovom "Nije mačeta, nego kosir, a i sad će pomoći HDZ". Nadalje, tuženik osporava tužbeni zahtjev kojim se traži objavljivanje presude, jer se navedena objava ne može kumulirati zajedno s pravičnom novčanom naknadom.
7. Podneskom od 18. lipnja 2021. punomoćnik tuženika izvijestio je sud da je došlo do statusnih promjena na strani tuženika na način da je tuženik označen kao Slobodna Dalmacija d.d. pripojen trgovačkom društvu Hanza Media d.o.o., na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-18/46005-2013 od 1. travnja 2019.
8. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom novinskog članka "Nevjerojatne scene na [adresa], mještani zgroženi: samoprozvani general s mačetom tjera šokirane kupače s prepune plaže" objavljenog na portalu Slobodne Dalmacije dana 1. kolovoza 2017., Zahtjeva tužitelja za demantom naprijed navedenog članka, novinskog članka "Nisam mahao mačetom nego kosirom: E iznio svoju stranu priče o incidentu na plaži i najavio potez kojim planira riješiti pitanje opstanka N na moru" objavljenog 14. kolovoza 2017. na portalu Slobodne Dalmacije, novinskog članka "Nije mačeta, nego kosir, a i sad će pomoći HDZ" objavljenog u tiskanom izdanju dnevnog lista Slobodna Dalmacija dana 14. kolovoza 2017., rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-18/46005-2013 od 1. travnja 2019., dopisa Policijske postaje Korčula od 25. srpnja 2017. naslovljenog na tužitelja, službenih zabilješki Policijske postaje Korčula od 28. srpnja 2017. i 23. srpnja 2017., pregledom medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužitelja, saslušanjem svjedoka PĆ i BĆ, saslušanjem tužitelja, i medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku specijalistu psihijatriju dr. Nikoli Sikirici.
8.1. Iako je predložen dokaz saslušanjem autora spornog članka Nikole (Nike) Perića, navedeni dokaz nije bilo moguće izvesti iz razloga što je imenovani svjedok preminuo tijekom trajanja ovog parničnog postupka.
9. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadnom neimovinske štete od tuženika kao nakladnika zbog povrede prava osobnosti nastale objavom novinskog članka pod naslovom "Nevjerojatne scene na [adresa], mještani zgroženi: samoprozvani general s mačetom tjera šokirane kupače s prepune plaže" u dnevnom listu i na portalu Slobodne Dalmacije dana 1. kolovoza 2017., kao i zahtjev za objavom presude donesene u ovom postupku bez komentara i o trošku tuženika.
11. Između parničnih stranaka nije sporno da je tuženik preuzeo tvrtku Slobodna Dalmacija d.d., na čijem je portalu 1.kolovoza 2017. objavljen novinski članak autora Nikole (P) Perića pod naslovom "Nevjerojatne scene na [adresa], mještani zgroženi: samoprozvani general s mačetom tjera šokirane kupače s prepune plaže", kao i da je u tiskanom izdanju Slobodne Dalmacije objavljen 2.kolovoza 2017. članak pod naslovom "" B" je s mačetom u ruci tjerao šokirane kupače s plaže".
12. Nesporno je da je tužitelj pisanim putem (nije vidljiv datum i način dostave) podnio predniku tuženika Slobodnoj Dalmaciji d.d. zahtjev za ispravkom navoda iz spornog članka, te da je prednik tuženika u tiskanom izdanju dnevnog lista Slobodna Dalmacija dana 14.kolovoza 2017. objavio tekst tužitelja pod naslovom "Nisam mahao mačetom nego kosirom: E iznio svoju stranu priče o incidentu na plaži i najavio potez kojim planira riješiti pitanje opstanka N na moru", dok je na digitalnom portalu istog dana objavio je tekst tužitelja pod naslovom "Nije mačeta, nego kosir, a i sad će pomoći HDZ".
13. Međutim, sporna je osnovanost i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i da li su ispunjene pretpostavke koje tuženika kao nakladnika oslobađaju odgovornosti za naknadom štete nastalom objavom informacije.
14. U ovom sporu imaju se primijeniti odredbe Zakona o medijima (Narodne novine, broj:59/2004, 84/2011 i 81/2013, nadalje: ZM), na snazi u vrijeme objave spornog novinskog članka, koji u čl. 21. st. 1. propisuje da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugom štetu, dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom, dok je st. 3. istog članka propisano da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima kao zakonom nije što drugačije određeno.
15. Odredbom čl. 21. st. 4. toč. 3. ZM-a propisano je da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim informacijama ili činjenicama za koje je autor imao osnovan razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je i opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.
16. Odredbom čl. 22. st. 1. ZM-a propisano je da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatnom naknade sukladno općim propisima obveznog prava, dok je stavkom 2. istog članka propisano da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije, odnosno isprike nakladnika kad ispravak nije moguć.
17. Prema odredbi čl. 23. ZM-a tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.
18. Prema odredbi čl. 40. st.1. ZM-a svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljenje informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi, svrha ispravaka je ispravak netočne ili nepotpune informacije, objava ispravka može se zahtijevati u roku od 30 dana od objave informacije (st. 2.), a zahtjev za ispravak podnosi se glavnom uredniku u pisanoj formi, zahtjev mora biti obrazložen i potpisan od strane podnositelja, sadržavati sve njegove potrebne podatke (st. 3.).
19. Prema odredbi čl. 21. st. 6. ZM-a postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz st. 4. dokazuje tuženik.
20. Pregledom pisane dokumentacije priložene u spis, kao i na temelju nespornih činjenica između parničnih stranaka, utvrđeno je slijedeće:
- da je 1. kolovoza 2017. na portalu Slobodne Dalmacije objavljen novinski članak pod naslovom "Nevjerojatne scene na [adresa], mještani zgroženi: samoprozvani general s mačetom tjera šokirane kupače s prepune plaže",
- da je autor spornog članka novinar Nikola (Niko) Perić, koji je preminuo tijekom trajanja ovog postupka i nije saslušan kao svjedok,
- sporni članak počinje navodima da u [adresa], koje većim dijelom pripada Gradu Korčuli, a manjim dijelom općini Lumbarda, nema mira iz razloga što su stanovnici naselja koji imaju kuće za iznajmljivanje turistima uz samo more, cementirali vlastite kupališne prostore i lučice za privez barki, nazivajući ih "donjima",
- da se u članku navodi kako [adresa] dijeli cesta, te "gornji" stanovnici koji stanuju i imaju kuće iznad ceste, smatraju da imaju jednako pravo na korištenje plaže kao pomorskog dobra,
- da u navedenom članku autor navodi da se redakciji Slobodne Dalmacije obratila gošća MĆ koja je ukazala ogroman propust policije u [adresa] i probleme koji iz toga proizlaze, te ukazuje na uništavanje državne imovine, mora, podmorja i okolice zbog privatnih interesa lokalnih moćnika i gostiju iz Bosne i Hercegovine,
- da se citira izjava MĆ koja navodi da na plaži dotični gosti (misleći pritom na goste iz BiH) maltretiraju turiste iz Europe i lokalno stanovništvo, ostavljaju zavidnu količinu smeća, a dodatan problem je i tzv. general RĆ, ovdje tužitelj, koji dolazi na te jadne Soline sa svoje dvije dame za druženje,
- da se u članku navodi da se MĆ pita kako je moguće da dotična osoba (misleći pritom na tužitelja) dođe na plažu, maltretira kupače i radi scene, a policija ne reagira, već dolazi nakon pola sata, i nakon razgovora s tužiteljem, istom ne oduzimaju hladno oružje,
- da autor sam navodi da je tužitelj samozvani general, da je umirovljenik, stanovnik gornjeg dijela naselja, koji priznaje da problemu nema kraja,
- da nakon toga slijedi prenesena izjava koju je autor članka dobio od tužitelja, iako nije jasno kada, a u kojem dijelu tužitelj navodi da stanovnici donjeg reda kuća svojataju obalu, da vlasnici kuća uz more ne dopuštaju pristup njima "običnim smrtnicima" iz kuća iznad puta, te sprječavaju pristup, plažu su suzili na 5m širine i ostavili dva uska puta, da su građani počeli uređivati plažu Soline svake subote, što ide sporo jer pojedinci iz vlasti opstruiraju njihove planove, te poziva građane iz prvog reda uz plažu Soline kao i one koji su uzurpirali javno dobro da prestanu provocirati mirne kupače i da se ponašaju kao tolerantni građani jer ima mjesta za sve,
- da je tužitelj uputio Slobodnoj Dalmaciji zahtjev za demantom spornog članka, smatrajući da ga se u istom članku grubo vrijeđa, naziva pogrdnim imenima kao npr. pomanitali general i luđak, dok je u stvarnosti tužitelj umirovljeni hrvatski časnik u činu pukovnika, sudjelovao je kao dragovoljac u Domovinskom ratu, a nakon rata se počeo baviti iznajmljivanjem apartmana na [adresa], gdje je uočio nepravdu na plažama, pa je organizirao i peticiju za zaštitu prava na [adresa] koja je u tri dana skupila preko 950 potpisa; obraćao se nadležnim ministarstvima te institucijama Europske unije, a pokušavao je problem riješiti članstvom u strankama HSLS-u, MOST-u i na kraju u HDZ-u, te smatra da će na taj način riješiti problem s plažama,
- da tužitelj u Zahtjevu za ispravkom navodi da su stanovnici iz prvog reda kuća bacili njegov ručnik, pa je on njihove ležaljke bacio u more, a sutradan uzeo kosir i pročistio put oko plaže dok nije bilo kupača, ali su se stvorili stanovnici koji po tužitelju uzurpiraju plažu, verbalno ga napadajući, te pozivajući policiju koja je uredno intervenirala; ističe da je novinar u članku njegovu suprugu i njenu sestru nazvao tužiteljevim ljubavnicama koristeći izraz "dame za druženje", smatra da je novinar trebao ispitati istinitost događaja, a ne odmah objaviti anonimnu prijavu neke gospođe MĆ i staviti onako bombastičan naslov,
- da je prednik tuženika Slobodna Dalmacija d.d. postupila po zahtjevu tužitelja za ispravkom, i u tiskanom izdanju dnevnog lista Slobodna Dalmacija 14.kolovoza 2017. objavio tekst tužitelja pod naslovom "Nisam mahao mačetom nego kosirom:
E iznio svoju stranu priče o incidentu na plaži i najavio potez kojim planira riješiti pitanje opstanka N na moru", dok je na digitalnom portalu Slobodne Dalmacije istog dana objavio tekst tužitelja pod naslovom "Nije mačeta, nego kosir, a i sad će pomoći HDZ."
- da je u tiskanom izdanju Slobodne Dalmacije od 14. kolovoza 2017. objavljen novinski članak pod naslovom "Nije mačeta, nego kosir, a i sad će pomoći HDZ", a kojim je objavljen demant teksta iz spornog članka sukladno zahtjevu tužitelja,
-da je tužitelj postupio sukladno čl.40.ZM-a i u zakonskom roku podnio zahtjev za ispravkom ("Demant") objavljene informacije u spornom članku, te da je pravovremeno podnio tužbu računajući 3 mjeseca od saznanja za objavu spornog članka.
21. Tužitelj u svom iskazu u bitnom navodi da stanuje u [adresa], da na [adresa] ima kuću koju iznajmljuje turistima, te tamo odlazi ljeti. Sporni novinski članak objavljen 1. kolovoza 2017. više ne postoji u arhivi Slobodne Dalmacije, čija objava ga je zgrozila, pogotovo jer je sudjelovao u Domovinskom ratu, a članak je objavljen s bombastičnim naslovom upravo pred godišnjicu Oluje. U navedenom članku ga se diskreditiralo, opisalo kao divljaka s mačetom, a kako je zapovjednik u HV-u, ispada kao da su svi pripadnici HV-a skupina divljaka. Ovo je šokiralo i mještane [adresa] koji poznaju tužitelja. U predmetnom članku nije točno da bi imao mačetu koja je u prilogu članka prikazana na fotografiji, već je imao jedan manji kosir duljine 30cm kojim je čistio plažu, kako bi se do iste moglo normalno prolaziti, naslov ga je predstavio kao nasilnika, a njegovu suprugu kao "damu za druženje" (druga ženska osoba je bila njena prijateljica iz Njemačke). Također, nije točno da bi tjerao kupače s plaže, a 14. kolovoza 2017. objavljen je tekst koji je tužitelj uputio kao demanti članka objavljenog 1. kolovoza 2017. Objava spornog članka je povrijedila tužitelja, nije mogao izlaziti vani, družiti se s M, a neki su mu čak i prijetili. Stanje se u međuvremenu popravilo jer su stanovnici shvatili da stanje nije onako kako je prikazano u spornom članku. Zbog tegoba uzrokovanih objavom spornog novinskog članka, pojačao je uzimanje terapije koju je koristio i prije zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu. Nitko ga od strane novinara Slobodne Dalmacije nije kontaktirao prije objave spornog članka, nema nikakav čin generala niti se ikada tako predstavljao, te nije nikoga tjerao s plaže. Upitan da li netko može s udaljenosti od 5-6 m razlikovati kosir od mačete, tužitelj izjavljuje da može, dok ne zna da li to osoba može na udaljenosti od 20ak metara. Tom prilikom kada je kosirom čistio plažu nije bilo nigdje nikoga, on je inače uzoran građanin [adresa], smatra da je sadržaj samog članka manje-više nebitan, već je problem naslov novinskog članka.
22. Svjedokinja PĆ, supruga tužitelja, u svom iskazu u bitnom navodi da je u vrijeme događaja navedenog u spornom novinskom članku i ona boravila na [adresa], da tamo tužitelj i ona imaju kuću u kojoj borave tri mjeseca tijekom ljeta. Uz more i plaže, postoji prvi red kuća, koji je u stvarnosti sagrađen na pomorskom dobru, te postoji nekoliko tamarisa, a vlasnici tih kuća ponašaju se kao vlasnici plaže, pa je otežano njima stanarima i njihovim turistima biti na plaži, a znali su ih i tjerati sa plaže. Nije točno da bi tužitelj sporne prilike u ruci imao mačetu, već jedan mali kosirić za travu, kojim je pročistio put oko tamarisa. Nije nikoga tjerao s plaže, već su upravo tužitelj i njegova supruga bili tjerani sa plaže. Sporni članak u kojem se nalazila i tužiteljeva slika sa ovakvim naslovom vidno je uzrujala tužitelja, ali i svjedokinju, koja ne zna zbog čega ga se navodi kao generala, iako ima čin pukovnika. Zbog navedenog novinskog članka išao je i kod liječnika, pio je tablete, tlak mu je bio izuzetno visok, mještani su ga zadirkivali, nazivajući ga "generale", što je dodatno uznemiravalo tužitelja. Pogotovo iz razloga što tužitelj nije anonimna osoba u [adresa], ljudi ga tamo cijene, a nakon objave novinskog članka povukao se u sebe i osjećao se povrijeđenim, ne sjeća se da je bilo tko od novinara dolazio razgovarati s tužiteljem niti se sjeća da li je prije objave spornog članka tužitelj razgovarao s novinarom. Nadalje, u spornom novinskom članku svjedokinja je opisana kao "animir dama", što ju je također uzrujavalo, a u drugim novinama, web portalima i Facebooku bilo je dosta uvredljivih i prijetećih komentara za tužitelja. Nikada nije čula za osobu MĆ koja se spominje u spornom novinskom članku. Prethodno je bilo problema oko korištenja plaže, jer je tužitelj htio napraviti put do plaže na kojoj bi se svi ljudi mogli kupati, čemu su se usprotivili oni koji su plažu uzurpirali. Napominje da u trenutku kada je on čistio kosirom put, na plaži nije bilo nikakvog sukoba, vike, niti je tko prilazio, ne zna da li je tu bilo ljudi, ali nikakve reakcije od nikoga nije bilo, već je hajka nastala naknadno.
23. Svjedokinja ŠĆ, po zanimanju novinarka, zaposlena kod tuženika, u svom iskazu danom pred zamoljenim sudom navodi da je u vrijeme objave spornog članka radila kao koordinatorica u dubrovačkom dopisništvu tuženika, te joj se javio ZĆ, novinar u [adresa], navodeći da ima zanimljiv tekst o čovjeku koji s mačetom hoda okolo. Svjedokinja je istom odgovorila da pripremi tekst, da sve mora biti pokriveno sa svih strana, te da ga potom dostavi. Očitujući se što znači da tekst treba biti pokriven sa svih strana, svjedokinja navodi da je novinar ZĆ trebao kontaktirati kupačicu koja je kao svjedokinja prijavila gore navedeno ponašanje, kao i kontaktirati tužitelja. Na upit novinara ZĆ, tužitelj je odgovorio da svatko ima pravo kupanja na navedenoj plaži. Ostalih okolnosti, kao i ispravka, odnosno demanta od 14. kolovoza 2017., svjedokinja se ne sjeća, ali navodi da je uobičajena procedura da se na traženje osobe za demantom članka objavljuje taj tekst kao i u ovom slučaju. Svjedokinja nije razgovarala s tužiteljem prilikom nastanka članka, a informaciju da je tužitelj mahao mačetom i tjerao goste iz BiH, novinar ZĆ dobio je od svjedokinje MĆ. Nadalje, navodi da je u spornom novinskom članku supruga tužitelja nazvana "damom za druženje", a tužitelj "generalom" kao citat izjave svjedokinje, dok o gostima iz BiH ništa ne zna.
24. Sudski vještak dr.Nikola Sikirica, specijalist psihijatar, u svom pisanom nalazu i mišljenju zaključuje da postoji uzročno-posljedična veza odnosno povezanost između pogoršanja psihičkog stanja kod tužitelja nakon objave spornog članka, i same objave tog članka, jer se radi o traumatskom događaju. Iz svakodnevne psihijatrijske prakse poznato je da se mnogi hrvatski branitelji unatoč izloženosti ekstremnim stresovima i traumatičnim događanjima za vrijeme sudjelovanja u ratnim operacijama, nisu promptno po završetku rata javljali na pregled psihijatru unatoč postojanju simptoma. Nisu se javljali što zbog straha od društvene stigmatizacije, a što zbog egzistencijalnih razloga , te je u ovom slučaju jedan od razloga što se tužitelj nije promptno po kritičnom događaju javio psihijatru već sa latencijom, što nikako ne znači, a sukladno i psihijatrijskom pregledu, da i do tog javljanja nije bilo određenih simptoma koje je tužitelj nastojao kupirati ulaganjem pojačanih napora koji su dodatno iscrpljivali njegov psihološki aparat.
24.1. Sudski vještak dr.Nikola Sikirica navodi da se tijekom brojnih godina nakon rata zbog raznih društevno-političkih razloga i okolnosti, kod većine braniteljske populacije javljao osjećaj napuštenosti, odbačenosti, nezaštićenosti i marginaliziranosti od strane društvenih institucija, ali i šire društvene zajednice što itekako može poslužiti kao „ okidač“ za jasnu manifestaciju psihičkih simptoma koji su oni nastojali potisnuti tokom godina. S obzirom na takvu psihološku strukturu oni su izrazito osjetljivi na nepravdu i iskrivljeno prikazivanje činjenica što je i generator negativnih psiholoških kaskadnih mehanizama. Psihološki obrambeni mehanizmi branitelja su oštećeni i samim time oni su izrazito vulnerabilna populacijska skupina gdje onda njihove psihološke reakcije i na tzv. „ neutralne podražaje“ mogu odstupati od uobičajenih, a kamoli ne na ( ukoliko se dokaže) neistiniti ili tendenciozni članak koji iskrivljuje ono što se stvarno dogodilo
24.2. Sudski vještak dr.Nikola Sikirica, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju, psihologijskog testiranja i obavljenog psihijatrijskog pregleda tužitelja, zaključuje da je tužitelj trpio neugodne emocije jakog intenziteta nekoliko dana po objavljenom članku, a nakon toga je osjećao neugodne emocije umjerenog i slabijeg intenziteta koje su uklopljene u postotak povrede duševnog integriteta. U konačnici nakon napisanog članka kod je tužitelja došlo do pogoršanja psihičkog stanja sukladno navedenim psihijatrijskim nalazima i navodima iz mišljenja, što postotno iznosi 5-10% povrede duševnog integriteta.
25. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženik objavom članka u listu "Slobodna Dalmacija" od 1.kolovoza 2017. povrijedio čast, ugled i dostojanstvo tužitelja, nanijevši mu time povredu prava na osobnost prema čl. 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, nadalje: ZOO).
26. Autor članka i novinar Nikola (Niko) Perić započinje tekst spornog članka ukazujući na probleme oko uzurpiranja pomorskog dobra-plaže u [adresa], koje većim dijelom pripada gradu [adresa], a manjim dijelom Općini Lumbarda. Autor članka navodi da [adresa] dijeli cesta, da su vlasnici kuća i apartmana koji se nalaze s donje strane ceste cementirali odmorišta uz more i da plažu smatraju "svojom". Nadalje, autor navodi da na taj način dolazi do nesuglasica sa stanovnicima i vlasnicima objekata koji se nalaze s gornje strane ceste, jer su isti onemogućeni u korištenju plaže, zbog čega su uslijedile i peticije nezadovoljnih stanovnika.
27. Nadalje, autor u tekstu prenosi izjavu "gošće" MĆ, koja tužitelja naziva "takozvanim generalom", navodi da tužitelj dolazi na Soline sa svoje "dvije dame za druženje", da je poznat policiji po svom ponašanju, te da je došao na plažu, mahao mačetom od metra, i uništavao privatnu i državnu imovinu, te da je tužitelj luđak koji maltretira kupače i radi scene.
28. Autor teksta uzeo je izjavu tužitelja povodom uzurpacije pomorskog dobra od strane dijela stanovnika [adresa], u kojoj tužitelj navodi da su radi toga sastavljane peticije, da je dio stanovnika sam organizirao uređivanje plaže Soline, te da plaža služi svima jer se radi o pomorskom dobru i da oni koji su uzurpirali plažu prestanu provocirati mirne kupače. Međutim, iz članka nije razvidno da bi autor i novinar ZĆ upitao tužitelja da se očituje ili komentira optužbe MĆ o tome da je na plaži mahao mačetom, plašio kupače i uništavao državnu i privatnu imovinu.
29. Na taj način tužitelju je prije objavljivanja spornog članka uskraćena mogućnost da se očituje na optužbe MĆ, s kojim je prema svemu sudeći novinar ZĆ razgovarao samo telefonskim putem. Novinar ZĆ preminuo je tijekom trajanja ovog parničnog postupka, pa isti nije saslušan na okolnosti uzimanja izjave MĆ, provjere da li je ta osoba bila očevidac onoga što je ispričala novinaru ZĆ ili je to saznala od trećih osoba.
30. Novinar koji svoj posao obavlja profesionalno i odgovorno mora činjenice iznijete u tekstu koji objavljuje potkrijepiti određenim dokazima, ili navesti na temelju čega je izvršio provjeru točnosti informacija koje su mu priopćene, pogotovo u slučaju kada se time optužuje ili dovodi u negativan kontekst neka osoba. U spornom članku to je izostalo jer novinar ZĆ, iako je uzeo izjavu tužitelja vezano za uzurpaciju pomorskog dobra u [adresa], nije istoga ništa pitao o navodnom događaju koji je opisala MĆ, već je njenu izjavu, danu telefonskim putem, uzeo kao točnu informaciju, bez da je istu provjerio.
31. Tuženik se neosnovano poziva na oslobođenje odgovornosti za štetu pozivom na odredbu čl.21.st.4.toč.3. ZN-a, budući da novinar ZĆ svoj članak u dijelu koji vrijeđa tužitelja nije temeljio na točnim i provjerenim informacijama, pa samim time očito nije ni postupao u dobroj vjeri. Iako je kontaktirao tužitelja vezano za nesuglasice oko korištenja plaže u Solinama i njegovu izjavu prenio u spornom članku, novinar ZĆ nije istom tom prilikom pozvao tužitelja da se očituje i na optužbe koje je iznijela MĆ.
32. Osnovano tužitelj prigovara i identitetu MĆ, koja je sama nazvala novinara ZĆ, tada dopisnika Slobodne Dalmacije na [adresa], jer tuženik ničim nije dokazao da je novinar ZĆ provjerio identitet te osobe, i odakle toj osobi "informacije" koje je imala potrebu prenijeti novinaru, odnosno da li je ista očevidac "događaja" ili saznanja ima od trećih osoba, a na temelju čega bi se njena izjava mogla ocjenjivati kao vjerodostojna ili ne.
33. Neprovjereno prenošenje uvredljivih izjava o tužitelju kao "luđaku koji s mačetom tjera šokirane kupače s plaže", nazivajući ga "takozvanim generalom", koji na plažu dolazi "sa svoje dvije dame za druženje", i insinuacije da je poznat policiji i lokalnom stanovništvu po svom ponašanju, predstavlja vrijeđanje i omalovažavanje tužitelja. Takve izjave su javnosti predstavile tužitelja kao osobu koja se nasilno i agresivno ponaša, koja je po takvom ponašanju poznata policiji i lokalnom stanovništvu, da hladnim oružjem nekažnjeno uništava privatnu i državnu imovinu, da sam sebe naziva "generalom", te da na plažu dolazi u ženskom društvu aludirajući da bi se radilo o dvjema plaćenim damama za druženje.
34. Tuženik nije dokazao točnost navoda iz spornog članka vezano za navedene uvredljive dijelove teksta, niti su ti dijelovi vrijednosni sud samog autora članka, dok je tužitelj u svom iskazu naveo da nije imao nikakvu mačetu, da je jednom prilikom uzeo kosir i istim krčio put do plaže koju su uzurpirali vlasnici kuća koje se nalaze neposredno uz samu plažu. Tužitelj ističe da tom prilikom nije bilo u blizini kupača ili drugih osoba, da nije bilo nikakvih reakcija od bilo koje osobe, a da su "dame za druženje" bile njegova supruga i njena prijateljica. Suprugu tužitelja upravo je ovaj zadnji navod iz članka jako uznemirio.
35. Prema tome, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj na plaži Soline mahao mačetom, da je tjerao kupače i da je uništavao tuđu imovinu, bilo državnu ili privatnu. Policijska postaja Korčula izvijestila je sud da su postupali 23.srpnja 2017. i 28.srpnja 2017. po dojavama samog tužitelja, vezano za nemogućnost kupanja na plaži Soline, zbog ponašanja i uzurpacije vlasnika kuća koji svojataju plažu kao "svoju". Da se tužitelj zaista ponašao onako kako je prepričala MĆ, nedvojbeno bi bilo kupača koji bi u strahu pozvali policijske službenike na lice mjesta, a takvih dojava nije bilo.
36. Nadalje, u ovom postupku dolazi do sukoba prava iz čl. 8. i čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija), odnosno prava na zaštitu privatnosti i prava na slobodu izražavanja misli, pa je i s tog aspekta potrebno utvrditi da li izjave (i koje) iznesene u spornom članku predstavljaju činjenične navode ili vrijednosne sudove autora kojem priznaje pravo na slobodu izražavanja u smislu čl. 10. Konvencije. Kako je već naprijed navedeno, dio teksta kojim se vrijeđa tužitelja ne predstavlja nikakav vrijednosni sud autora članka NĆ, niti je tuženik tijekom postupka isticao da bi se radilo o vrijednosnom sudu autora.
37. U tom smislu ukazuje se na stav koji je Europski sud za ljudska prava iznio u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke, zahtjev br. 39954/08, navodeći okolnosti prema kojima sud načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava. Pri toj ocjeni sud cijeni: 1. da li je doprinos raspravi u javnom interesu; 2. u kojoj mjeri je osoba poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; 3. prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; 4. metoda prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; 5. sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; 6. ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak.
38. Ovaj sud je proveo test vaganja ili balansiranja između sukobljenih interesa iz čl. 8. i 10. Konvencije, i utvrdio da autor u navedenom članku iznosi podatke koji su od ograničenog javnog interesa, a to je uzurpacija pomorskog dobra od strane pojedinaca na području [adresa] na [adresa]. Inače je u Republici Hrvatskoj česta tema u medijima uzurpacija pomorskog dobra (plaža, objekata na tom dobru, molova i sl.) od strane pojedinaca (fizičkih ili pravnih osoba), ali se iz naslova spornog članka ne može zaključiti da je predmet spora i nesuglasica lokalnog stanovništva [adresa] postupanje s pomorskim dobrom, već je u fokusu ponašanje tužitelja.
39. Tužitelj nije javna osoba, niti to tvrde parnične stranke, pa zbog toga tužitelj ima posebno pravo tražiti zaštitu svoje privatnosti. Tuženik ničim nije dokazao da je tužitelj prethodno surađivao s medijima, dok je s druge strane općepoznato da dnevni list Slobodna Dalmacija ima veliku nakladu dnevnog tiskanog izdanja, a informacije objavljene na digitalnom portalu tog lista dostupne su svima, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelj pristao na sadržaj spornog članka, niti je isti uopće upitan o optužbama koje je neka nepoznata ženska osoba iznijela o tužitelju, a sam novinar nije postupao u dobroj vjeri kako je već naprijed zaključeno. Prema tome, provedenim testom vaganja obaju sukobljenih interesa proizlazi da u konkretnom slučaju pravo na zaštitu privatnosti ima prednost pred pravom na slobodu izražavanja.
40. Objavom ispravka odnosno teksta tužitelja, kojim je isti reagirao na sporni članak, tuženik nije naknadio štetu koju je počinio tužitelju, jer je tužitelj bio izložen negativnim komentarima u društvenoj sredini u kojoj živi, posjećivao je liječnika i pio propisanu terapiju zbog uznemirenosti i povećanog krvnog tlaka, uz napomenu da se radi o osobi koja je već prije bila u tretmanu psihijatra kao hrvatski branitelj i ratni vojni invalid. Sudski vještak dr. Nikola Sikirica, a nakon uvida u medicinsku dokumentaciju tužitelja, njegovog pregleda i obavljenog psihologijskog testiranja, zaključuje da je pogoršanje zdravstvenog stanja kod tužitelja nakon objave spornog članka povezano s objavljivanjem tog članka , koje pogoršanje vještak procjenjuje kao 5-10% povredu duševnog integriteta.
41. Dakle, u konkretnom slučaju došlo je do povrede prava osobnosti tužitelja i to ugleda, časti i dostojanstva, odnosno prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, kao posljedica objave netočnih i uvredljivih navoda o tužitelju u spornom članku. Zbog povrede prava osobnosti, sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada jer težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu naknade. Imajući na umu cilj koji se naknadom želi postići, kao i da se pri tome naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, te sve okolnosti slučaja, ovaj sud smatra primjerenom pravičnom naknadom iznos od 3.318,07 EUR u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a.
42. Slijedom navedenoga, prihvaćen je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 3.318,07 EUR, dok je za više zatraženo u iznosu od 3.318,07 EUR tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.
43. Tužitelju je na dosuđeni iznos priznata zatezna kamata i to od podnošenja tužbe 24.listopada 2017. do isplate, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO/05, a što je sukladno i pravnom shvaćanju potvrđenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. prosinca 2015. prema kojem zatezna kamata na neimovinsku štetu u smislu odredbe čl. 1103. ZOO/05 teče podnošenjem pisanog zahtjeva odnosno tužbe. Stoga je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan za više zatraženu zateznu kamatu od 23.kolovoza 2017. do 23.listopada 2017., te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.
44. U odnosu na zahtjev tužitelja za objavom ove presude o trošku tuženika treba prije svega navesti da su netočni navodi tuženika da ovakav oblik naknade štete ne poznaje ZM i ZOO, kao i da se ne može kumulirati sa naknadom štete. Zbog neujednačene sudske prakse, Vrhovni sud RH na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/17) održanoj 18. prosinca 2017. zauzeo je pravno shvaćanje da je objava pravomoćne presude u tiskovini dopušten oblik popravljanja neimovinske štete oštećenom u postupku na koji se primjenjuju odredbe Zakona o medijima.
45. Budući da je tuženik dana 14.kolovoza 2017. u cijelosti objavio tekst koji sadrži zahtjev tužitelja za ispravkom, i to u tiskanom i digitalnom izdanju dnevnog lista Slobodna Dalmacija, kao i uzimajući u obzir da je od objave spornog članka i njegovog ispravka prošlo više od osam godina, time je šteta u tom dijelu djelomično sanirana (ostali dio kroz novčanu naknadu), pa nema mjesta objavi pravomoćne presude o trošku tuženika, kao nenovčanom obliku popravljanja štete. Slijedom navedenoga, sud je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u izreci ove presude pod točkom II. izreke.
46. Tužitelj je zahtjev za naknadom parničnog troška predao ovom sudu 19.veljače 2026., dakle skoro mjesec dana nakon zaključenja glavne rasprave, pa je sukladno čl.164.st.3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, nadalje: ZPP-a), sud taj zahtjev odbacio kao nepravovremen i odlučio kao u izreci ove presude pod točkom III.
47. Što se tiče parničnog troška, tužitelj je u osnovi postigao uspjeh od 100%, a u visini uspjeh od 50 % ili ukupan uspjeh od 75%, a tuženik uspjeh od 25%. Kad se od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku, ovdje tužitelja, oduzme postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu, ovdje tuženika, proizlazi da su tužitelj i tuženik postigli jednak uspjeh u sporu od 50% svaki (75%-25%=50%). Kako se radi o jednakom uspjehu tužitelja i tuženika, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka sukladno čl.154.st.4.ZPP-a, i odlučio kao u izreci ove presude pod točkom IV.
U Splitu, 27.veljače 2026.
Sutkinja:
Sanja Bikić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- tužitelju,
-tuženiku putem punomoćnika,
-u spis.