Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: P-431/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

ZBOG OGLUHE

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu po sutkinji Zdenki Kudović-Husain, u parničnom predmetu tužiteljice BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Matku Novincu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., OIB: 23057039320 sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti, 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 10. Ugovora o kreditu br. 5102252518 od 22. veljače 2005. koji su zaključili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, a koja glasi:

„Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,500 % (jedan cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 kn, obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplatili prilikom isplate plasmana.“

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 289,82 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U predmetnoj tužbi tužiteljica navodi da je 22. veljače 2005. sklopila s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu broj 5102252518 kojim joj je odobrio i isplatio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 53.260,13 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj. Tvrdi da je tim ugovorom tuženik na njezinu štetu kao potrošača koristio nepoštene odredbe i to prvenstveno odredbu članka 10. toga Ugovora u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini 01,500% od iznosa kredita koji joj je i jednostrano naplaćen prilikom isplate kredita, odnosno ustegnut joj taj iznos od ukupno isplaćenog iznosa kredita. Ističe da se radi o potrošačkom ugovoru na koji se primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003-dalje:ZZP/03) pa se poziva na odredbu članka 81. stavak 1. I 2. toga Zakona tvrdeći da je sporna ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva bila unaprijed formulirana od tuženika kao trgovca te da ona kao druga ugovorna strana nije imala utjecaja na njezin sadržaj, nije o njoj mogla pregovarati, a niti je u Ugovoru jasno navedeno od čega se sastoji ta naknada ni zašto je baš određena u tom iznosu, pa budući da ona nema pravnih znanja potrebnih da bi joj bila jasna i lako razumljiva za razliku od tuženika koji je postupao u okviru svoje djelatnosti. Smatra da tim iznosom tuženik nije ni pokrio troškove likvidnosti, niti nemogućnost plasiranja kredita na tržište niti je pretrpio štetu već da se radi o nezakonitom uračunavanju kamata protivno članku 1024. stavak 4. ZOO-a. Stoga smatra da je ova odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njezinu štetu, jer iako je obzirom na istu veličinu slova kao i ostale ugovorne odredbe bila lako uočljiva, nije bila jasna jer nije vidljivo o kojim se uvjetima naplate te naknade radilo, pa da je ista nepoštena i ništetna.

2. Stoga traži utvrđenje ništetnosti te ugovorne odredbe, a potražuje i troškove parničnog postupka.

3. Tužbi prilaže u svrhu dokaza presliku predmetnog Ugovora o kreditu sklopljenom pod prezimenom B ( list 7-10 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 11-12), otplatni plan (list 13-17), pregled prometa po kreditu (list 18- 38), a predlaže i saslušati je kao stranku.

4. Sukladno odredbi članka 284. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23-dalje: ZPP) tuženiku je dostavljena tužba s prilozima s pozivom na podnošenje pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana.

5. Tuženik je tužbu s prilozima i poziv na podnošenje pisanog odgovora na tužbu zaprimio 16. rujna 2025. iz čega proizlazi da mu je rok za podnošenje pisanog odgovora na tužbu istekao 16. listopada 2025. ali nije ni u dodijeljenom roku, a ni do dana izrade ove presude odgovorio na tužbu.

6. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u protivnosti sa dokazima koje je tužitelj priložio uz tužbu, a niti postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi na nepodnošenje odgovora na tužbu, usvojen je tužbeni zahtjev donošenjem presude zbog ogluhe sukladno odredbama članka 331.b stavka 1. i 2. ZPP-a.

7. Naime, kako tuženik nije osporio odlučne činjenice koje se odnose na nepoštenost sporne ugovorne odredbe za zaključiti je da to ni ne osporava pa osnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe proizlazi iz odredaba članka 81. i 85. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u vezi sa člankom 322. stavak 1., članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23-dalje ZOO). Iz otplatnog plana vidljivo je da je tužiteljica na ime naknade ugovorene ništetnom ugovornom odredbom platila tuženiku 9. ožujka 2005. iznos od 798,90 CHF što odgovara ugovorenom postotku naknade za obradu kreditnog zahtjeva od 1,50% u čemu se ogleda njezin pravni interes na podnošenje tužbe na utvrđenje ništetnosti te ugovorne odredbe iako sa tužbom na utvrđenje nije podnijela i zahtjev za isplatu toga iznosa koji uvijek može ostvarivati od tuženika po pravomoćnosti ove presude.

8. Budući da je tužiteljica uspjela sa tužbenim zahtjevom pripada joj pravo na naknadu zatraženih i opravdanih troškova parničnog postupka u skladu sa odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje:Tarifa). Opravdan joj je trošak sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema označenoj vrijednosti predmeta spora od 1.330,00 eur koju tuženik također nije osporio, što je uz primjenu Tbr. 7/1 i Tbr. 54. Tarife iznos od 200,00 eur, uz uvećanje za 25% po osnovi PDV-a sukladno Tbr. 46. Tarife u iznosu od 50,00 eur, kao i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eur te pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 13,27 eur, što je ukupno troškova postupka u iznosu od 289,82 eur.

9. Ova presuda obrazložena je sukladno odredbi članka 338. stavka 5. ZPP-a.

U Vrbovcu 27. veljače 2026.

Sutkinja

Zdenka Kudović-Husain

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku