Poslovni broj: Us I-818/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Neni Čulić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ĐČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714, zastupanog po opunomoćenici FČ (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 29. siječnja 2026. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika, 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/25-01/26, Urbroj: 512M2-02-03-25-2 od 5. veljače 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 560-01/25-01/26, Urbroj: 512M2- 02-03-25-2 od 5. veljače 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I- 560-01/24-01/155, Urbroj: 512M2-6504-24-4 od 30. listopada 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ MZ Šine za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj u bitnom navodi da istu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nerazumljivog obrazloženja te pogrešne primljene ZHBDR. Prvenstveno ističe kako je koordinator za istočni dio grada Splita bio GČ, te zapovjednik CČ, te su oni jedni koji imaju vjerodostojan popis naoružanih odreda, jer da su radili u ilegali, budući nisu imali povjerenje u tajnika MZ Šine. Nesporno je da je na popisu zapovjednika CČ upisan pod rednim brojem 35, a isto tako da je nesorno da je bio na dva bojevna gađanja i to u streljani u Stobreču i u iskopima DC u Sv.Kaju koju je vodio pok. SČ pa bi trebao i biti na njegovu popisu. Nadalje, da je nesporno je da imalac iskaznice Odreda narodne zaštite za ovlaštenje i nošenje oružja izdane od strane RH, općine Split koja glasi na njegovo ime, s brojem osobne iskaznice [broj osobne iskaznice], te broj iskaznice [broj iskaznice]; da je nositelj spomenice Domovinskog rata; da je sam napustio radno mjesto direktora veleprodaje i posvetio se obuci ljudi, organiziranju obrane, provodio nočna dežurstva, bio na blokadi vojarni itd. i to sve po nalogu teritorijalne obrane općine Split; da je bio naoružan i u odori, te da je zapovijedao obranom na ponti autokampa Stobreč kada je granatiran Split; da je posljednji neprijateljski vojnik napustio Split 05. siječnja 1992. i do tada je trajala blokada vojarni. Obrazloženje rješenja da je zbunjujuće i nerazumljivo pozivajući se na Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata (Narodne novine br. 121/17, 98/19 1 84/21) jer po takvom tumačenju nitko ne bi ostvario status branitelja u Splitu. Poznato je kako su borbena djelovanja bila prema vojarni Dračevac i to sporadično, te kada je bio grad Split granatiran s mora.Stoga formulacija prvostupanjskog tijela kako nisu ostvarena kumulativna obilježja izravne angažiranosti kao pripadnika borbenog sektora sukladno pozitivnim propisima je neutemeljena, nejasna i pogrešna. Naprotiv u predmetnom razdoblju da je izvršavao sve zadatke po nalogu teritorijalne obrane Split i to kumulativno i izravno i organizirano, bez prekida i puno više od 100 traženih dana, pa je stoga njegova organiziranost u borbenom sektoru nedvojbena. Dokaz je saslušanje svjedoka evidentiranih od strane odsjeka. Odjel zauzima stav kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za priznanje traženog statusa pozivajući se na ZHBOR-a članak 1. stavak 5., te članak 3. stavak 2., koji upravo suprotno stavu Odjela navodi, kako nema nikakvih zapreka za priznanje traženog statusa hrvatskog branitelja temeljem pripadnosti ONZ MZ Šine. Sve navedeno da je potvrdio CČ, što može potvrditi i brigadir TČ; GČ; BČ i drugi. Slijedom navedenog, iz navoda tužbe proizlazi kako tužitelj traži ponoštenje osporenog rješenja tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužbeni navodi nisu utemeljeni, citira i poziva se na odredbu članka 3. i članka 179. točke a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/2017, 98/2019, 84/2021), te navodi da je iz izjave tužitelja od 16. svibnja 2024, razvidno da je tužitelj naveo kako je u naoružanim odredima NZ MZ Šine bio od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Sudjelovao je u postavljanju barikada, dežuranju uz radio stanicu, noćnim patrolama, blokadi vojarne JNA Dračevac, blokadi centra za vezu Kili, blokadi komunikacije vojarne Dračevac i vojne baze u Žrnovnici te sprečavao iskrcavanja mornaričkih snaga. Nije imao borbenih djelovanja. Navode tužitelja u bitnome je potvrdio svjedok CČ. I svjedok jasno iznosi da pripadnici ONZ nisu imali borbenih djelovanja prema neprijatelju u to doba. Iz očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Split KLASA. 560-01/24-01/112, URBROJ: 512M2-66-24- 7 od 30. listopada 2024. proizlazi da ĐČ nije evidentiran na popisu pripadnika ONZ-MZ Šine. S tim u vezi tuženik ističe da se prema stajalištu izraženom u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us2-3683/22- 2 od 24. svibnja 2023. i Usz-3334/2023-2 od 10.4.2024., pripadnost bilo kojoj sastavnici hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije, a s obzirom da i u ovom slučaju iz podataka službene evidencije tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi kako tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran na popisima pripadnika postrojbe. Tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju navedenu činjenicu, jer ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima koji bi dokazivali da je bio pripadnik postrojbe u spornom periodu, niti saslušani svjedok posjeduju bilo kakve dokaze koji bi išli u prilog njihovim tvrdnjama. Nisu točni stavovi da bi evidencije bile nepotpune i netočne, niti je tužitelj doveo u sumnju točnost istih. Preslika iskaznice i privatne isprave - rukom pisanog popisa spiska pripadnika ONZ Šine bez klase, ur. broja i potpisa i pečata, te naziva tijela koji ga sastavlja nisu valjani dokazi niti Javne isprave izdane od ovlaštenog tijela sukladno ZUP-u. Nadalje, uvidom u izjave tužitelja i saslušanih svjedoka te navode iz tužbe, razvidno je da je imenovani u traženom razdoblju obavljao stražarske dužnosti, te ostale zadaće organizacijske prirode, poput čuvanja vitalnih objekata, kontrole vozila i ljudi, blokade prometnica bez ikakvih borbenih djelovanja i aktivnosti na bojišnici. Imenovani kao i ostali pripadnici NZ nisu imali borbenih djelovanja kao pripadnici odreda. Suglasno o tome izjavljuju tužitelj i svjedok. Navedene aktivnosti ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno citiranoj odredbi članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. Taj stav je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojim presudama, te je ustanovio obvezujuće pravno mišljenje u istovrsnim činjeničnim upravnim stvarima u kojima se ocjenjuje da li je neka aktivnost moguće podvesti pod članka 3. stavak 2. Zakona. Dakle, iz svega da je jasno utvrđeno da tužitelj nije bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana. Stoga predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

5. U sporu je održana rasprava 29. siječnja 2026. a čime je strankama, kao i dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je tužitelj naveo da izlaže i predlaže kao u tužbi i svim navodima iznjetoj u istoj, naglašava da u cijelosti osporava utvrđenja tuženika u pogledu neispunjenja zakonskih uvijete u priznanju traženog statusa. Tužitelj ističe da je tijekom upravnog postupka pored svjedoka CČ predlagao saslušanje i svjedoka TČ, VČ i HČ koje je naveo u predmetnoj tužbi te je istaknuo da je navedene svjedoke doveo pred tuženika međutim da mu je rečeno od strane tuženika da je dovoljan jedan svjedok te je on tako odabrao da se sasluša CČ, s obzirom da je isti bio zapovjednik te naglašava da je svjedok HČ bio dozapovjednik. Stoga tužitelj predlaže da se usvoji predmetna tužba poništi osporavano rješenje i da se u ponovljenom postupku izvedu dokazi saslušanja navedenih svjedoka na okolnosti sudjelovanja tužitelja u ONZ MZ Šine i njegovim zadaćama. Tužitelj ističe da nije moguće da se isti ne nalazi na popisima pripadnika odreda Narodne zaštite a nalazi se na popisu zapovjednika CČ.

5.1. Opunomoćenica tuženika je na ročištu za raspravu navela da izlaže kao u odgovoru na tužbu kao i obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže donošenje presude kojom će se obiti tužbeni zahtjev. U odnosu na navode tužitelja navela je da se protiv provođenju ponovnog postupka i saslušanja navedenih osoba u svojstvu svjedoka iz razloga što drži da je u navedenom postupku činjenično stanje u potpunosti pravilno utvrđeno. Ovo osobito iz razloga što iz izjave samog tužitelj o poslovima i zadaćama koje je obavljao razvidno da je iste ne obuhvaćaju aktivnosti koje su propisane Zakonom odnosno ne podrazumijevaju oružani otpor agresoru te posebno ističe da je sam tužitelj naveo da nije bilo borbenog djelovanja a što je potvrdio i saslušani svjedok. U odnosu na navode tužitelja o popisu pripadnika Odreda narodne zaštite ističe da se radi o privatnim rukom pisanim i neovjerenim popisima koje se kao takvi ne smatraju službenom dokumentacijom.

5.2. Potom tužitelj očitujući se u odnosu na navode tuženika ističe da osporava navode tuženika da je isti izjavio da nije bilo borbenog djelovanja, te je istaknuo da je dva puta bio pod vatrom a da se nije pucalo direktno u njega niti u ljude koji su bili s njim, a jedan od tih puta je bio pred vojarnom na Dračevcu kada je poginuo IČ koji je bio jednako kao i on pripadnik odreda Narodne zaštite a ujedno i zapovjednik voda. Nije točno utvrđenje da nije bio naoružan, da je bio i zapovjednik obrane kada je napadnut Split, da posjeduje iskaznicu a preslika koje je priložena u spis tuženika. Prigovara i načinu provedbe saslušanja pred tuženikom držeći da se radi o špranciranom postavljanu pitanja, te da isti stoga nije pravilno proveden.

5.3. Opunomoćenica tuženika je potom navela da je tužitelju omogućeno izjašnjavanje tijekom upravnog postupka na zapisnik, da je isti izjavu dao i vlastoručno potpisao bez primjedbi.

6. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik bo rbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

11. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

12. Odredbom čl. 179. točke a) ZHBDR propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

13. Iz podataka spisa predmeta upravnog tijela je razvidno kako slijedi:

- da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadanosti ONZ MZ Šine u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.;

- da u službenoj evidenciji ne postoje podaci o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu za sporno razdoblje odnosno da se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika ONZ MZ Šine;

- da je tužitelj regulirao vojnu obvezu i bio obveznik pričuvnog sastava.

14. Odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a) propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

15. Prema odredbi članka 120. stavka 2. ZUP-a odredbe toga Zakona koje se odnose na oblik i sadržaj prvostupanjskog rješenja na odgovarajući se način primjenjuju i na drugostupanjsko rješenje. Stavkom 3. istog članka propisano je da će se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit i svi navodi žalbe. Ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja.

16. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja tuženika ovaj Sud je utvrdio da tuženik, izvan paušalno, nije iznio izlaganja stranaka, odnosno koji bi to uopće bili žalbeni razlozi koje je tužitelj naveo u žalbi na prvostupanjsko upravno rješenje, pa je posljedično tome u cijelosti izostala ocjena žalbenih navoda tužitelja, a na što s pravom prigovora tužitelj, a čime je tuženik postupio u cijelosti protivno odredbi članka 120. stavka 3. ZUP-a, a što već osporeno rješenje tuženika čini nezakonitim.

17. Nadalje, odredbom članka 8 . ZUP-a propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

18. Člankom 9. stavkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a stavkom 2. istog članka propisano je da koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

18. Odredbom članka 47. stavka 1. ZUP-a propisano je da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari, dok je odredbom članka 58. stavka 1. ZUP-a propisano da službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid.

19. Naime, prema ocjeni ovog Suda, a polazeći od podatka spisa predmeta upravnog tijela u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, upravna tijela nisu, dajući ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te dovodeći ih u vezi jedne s drugima, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, utvrdili pravo stanje stvari, na koji način su povrijedili gore citirane odredbe ZUP-a. Naime, predloženi svjedoci, izuzev svjedoka CČ (navedeni u predmetnom zahtjevu tužitelja, kao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja) nisu niti saslušani niti su u obrazloženju osporenog rješenja dani razlozi zbog čega nije izveden dokaz saslušanjem navedenih svjedoka.

20. Javnopravna tijela su u obvezi provesti ispitni postupak te utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, svim sredstvima prikladnim za dokazivanje u tu svrhu: i ispravama i saslušavanjem stranke i svjedoka. Konkretno, javnopravna tijela su u ovoj upravnoj stvari trebala utvrditi sve činjenice i okolnosti o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu u predmetnom razdoblju, odnosno je li bio pripadnik organiziranih oblika obrane te kao takav pripadnik pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj, povratak te obuka i priprema za odlazak na bojišnicu) te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, odlučiti o predmetnom zahtjevu tužitelja.

21. Sukladno navedenom, u postupku koji je vodilo prvostupanjsko tijelo je trebalo kod uzimanja izjave od tužitelja, utvrditi sve bitne činjenice vezano sa tužiteljevo sudjelovanje u Domovinskom ratu u navedenom razdoblju, temeljem kojih bi se jasno utvrdilo na kakav je način tužitelj sudjelovao, na kojim lokacijama i s kojim zadacima i ciljevima, u kojem vremenu, da li se je radilo o organiziranom sudjelovanju, kako je tužitelj bio naoružan i da li je i na koji način sudjelovao u borbenim aktivnostima.

21.1. U tom smislu službena osoba je trebala se brinuti da izjava koju tužitelj daje ne budu na štetu prava koja bi mogao ostvariti, te u tom smislu je bilo potrebno da se tužitelj (tako i predloženi svjedoci) u vezi načina tužiteljeve angažiranosti u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske, postavljaju jasna i precizna pitanja po kojima bi tužitelj (i svjedoci) mogli dati konkretan odgovor o načinu angažiranosti tužitelja u Domovinskom ratu, a ne postupiti kao u konkretnom slučaju, a na što osnovano tužitelj prigovara tijekom ovog spora.

22. Stoga, sukladno naprijed navedenom, ovaj Sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju izostala cjelovita i pravilna ocjena svih izvedenih dokaza, te nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a posljedično tome je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, a što osporeno rješenje tuženika čini nezakonitim.

23. U izloženom, a budući da osporeno rješenje tuženika nije zakonito valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak i odlučivanje, a kako je odlučeno u izreci presude.

24. U ponovnom postupku tuženik je dužan obzirom na izloženo stanje spisa sam ili putem prvostupanjskog tijela pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje, osobito pri tome je dužan ponovno saslušati tužitelja i saslušati predložene svjedoke, omogućiti tužitelju izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima, te nakon tako provedenog dokaznog postupka, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, donijeti novo rješenje, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

U Splitu 27. veljače 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela

- u spis.