REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1368/2024-9

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja DŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Slavko Nedić, odvjetnik u Osijeku, D. Neumana 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, OIB: 36162371878, radi teže povrede službene dužnosti, 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja KLASA: UP/II-114-04/24-02/101, URBROJ: 511-01-158-24-4 od 13. studenoga 2024.

II. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Osijek, KLASA: UP/I-114-04/23-02/224, URBROJ: 511-01-158-24-22 od 28. svibnja 2024. i predmet vraća na ponovni postupak u kojem će prvostupanjsko tijelo postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda iznesenim u obrazloženju ove presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, KLASA: UP/I-114-04/23-02/224, URBROJ: 511-01-158-24- 22 od 28. svibnja 2024.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem riješeno je da je tužitelj odgovoran da je počinio teže povrede službene dužnosti činjenično i pravno opisane u toč. 2., 3., 4. i 5. izreke prvostupanjskog rješenja, dok je za toč. 1. obustavljen disciplinski postupak zbog zastare pokretanja postupka.

3. Tužitelj u tužbi navodi da drugostupanjski disciplinski sud uopće ne daje valjane razloge o pitanju korištenja bilo koje izjave svjedoka koji se koristi blagodati nesvjedočenja kao što je to u konkretnom slučaju učinila supruga tužitelja. U ovom postupku svjedok HŠ uskratila je svjedočenje te sukladno tome, niti jedna njezina izjava se ne može uzeti kao dokaz jer bi svako drugo tumačenje vodilo poništavanju zakonskog prava na uskratu svjedočenja. Naime, koja je svrha prava svjedoka da uskrati svjedočenje ako prvostupanjski sud neovisno o tome vrši uvid u kaznenu prijavu u kojoj se nalazi njezina izjava. Dakle, tužitelj smatra da se niti u jednom postupku ne mogu koristiti izjave svjedoka koji koristi blagodat nesvjedočenja, a posebice se ne može koristiti izjava koja je dana bez da je svjedok upozoren na mogućnost korištenja blagodati nesvjedočenja. Osim toga tužitelju je povrijeđeno i pravo na pravičan postupak. Naime, disciplinski sudovi osudili su tužitelja na temelju izjave svjedoka kojeg tužitelj kao okrivljena odnosno osoba protiv koje se vodi disciplinski postupak nije imao prilike ispitati. Bez obzira na to što se u disciplinskom postupku primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku (''Narodne novine'', broj 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) tužitelj je ipak u tom postupku okrivljenik i u tom postupku je osuđen da je odgovoran za počinjenje težih povreda službenih dužnosti što su sve kategorije kaznenog prava i sukladno tome njegovo pravo na obranu mora obuhvaćati i pravo na ispitivanje svjedoka. Iskaz svjedoka kojeg tužitelj kao okrivljenik nije mogao ispitati ne može biti ključni dokaz na temelju kojeg je tužitelj osuđen tj. proglašen krivim. Upotrebom iskaza ŽŠ kao dokaza, a koju osobu tužitelj kao okrivljenik nije mogao ispitati, povrijeđeno je pravo tužitelja propisano člankom 52. stavkom 2. ZUP-a, člankom 29. Ustava Republike Hrvatske odnosno člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Daljnja nezakonitost koju je počinjena u vođenom disciplinskom postupku odnosi se na ocjenu izvedenih dokaza. Svaki dokaz, i disciplinski sud prvoga i drugoga stupnja, krivo su cijenili odnosno uz svaki dokaz vezivala se neka nedokazana pretpostavka pa se nakon toga donosio zaključak da taj dokaz dokazuje da je tužitelj počinio terećenu povredu službene dužnosti. Tužitelj nadalje ističe da izvješće o pruženoj intervenciji ne može biti dokaz da je tužitelj počinio terećene povrede službene dužnosti. Iz izvješća o pruženoj intervenciji može se samo zaključiti da su po nečijoj dojavi policijski službenici postupili na način da su izašli na mjesto događaja. Ovo izvješće zasigurno nije dokaz da je prijava istinita. Samo traženje intervencije ne znači da se nasilje u obitelji i dogodilo nego tu prijavu tek treba dokazati. Svako drugo tumačenje vodilo bi ka neslućenim zlouporabama radi postizanja osobnih koristi i grubo narušavanje prava osumnjičenoga da dokazuje neistinitost prijave. Kao daljnji dokaz prvostupanjski disciplinski sud navodi da je HŠ podnijela kaznenu prijavu te kao dokaz navodi zapisnik o zaprimanju kaznene prijave. Međutim, sam zapisnik o zaprimanju kaznene prijave ne može biti dokaz da je ono što je u kaznenoj prijavi navedeno i istinito. Što se tiče izvješća kojeg su dana 17. travnja 2023. sastavili službenici SŠ i PŠ, ono je samo dokaz da su gore navedeni policajci zaprimili kaznenu prijavu. Tužitelj navodi nadalje da osim ovoga navedeno izvješće ne dokazuje niti jednu drugu činjenicu. Navedeni policajci su saslušani kao svjedoci a svjedoci se saslušavaju na okolnosti koje su njima poznate.

4. Daljnji dokaz da je tužitelj počinio ''nasilje u obitelji'' disciplinski sudovi vide u činjenici kako HŠ prilikom povlačenja kaznene prijave nije negirala navode kaznene prijave nego je rekla da kod nje i supruga postoje razmirice i problemi i da će oni to sami riješiti. Ovo zasigurno ne može biti dokaz da bi tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti. Samo povlačenje kaznene prijave predstavlja čin kojim se odustaje od tvrdnje da je djelo počinjeno i ne traži se nikakva intervencija bilo kojeg tijela. Svako drugo tumačenje predstavljalo bi zaključivanje na temelju nedokazanih pretpostavki i predstavlja grubo kršenja pravilo o dokazima i dokazivanju činjenica. Daljnji dokaz koji sud prvoga stupnja navodi je Službena zabilješka Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Osijek. Međutim, nije jasno kako je iz ovog izvješća sud prvoga stupnja mogao zaključiti da je tužitelj počinio povrede službene dužnosti koje mu se stavljaju na teret. Na kraju disciplinski sudovi kao odlučan dokaz navode da je protiv tužitelja supruga HŠ podnijela kaznenu prijavu, te da je podnošenje kaznene prijave također dokaz da je tužitelj počinio terećena djela. Na taj način disciplinski sudovi dali su kaznenoj prijavi dokaznu snagu koja ona nema, što je i dosljedan stav sudske prakse. Slijedom izloženoga, evidentno je da u tijeku dokaznog postupka ne postoji niti jedan dokaz koji na nesumnjiv način potvrđuje činjenicu da bi tužitelj počinio bilo koju povredu službene dužnosti, a pritom tužitelj upućuje i na odredbu članka 3. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenik kojom je propisano načelo ''in dubio pro reo', tj. u ovom slučaju u sumnji u korist policijskog službenika, a koje načelo disciplinski sudovi nisu primijenili. Stoga tužitelj predlaže sudu poništiti osporeno, kao i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Sud je u ovom sporu održao raspravu 29. siječnja 2026. kako bi strankama u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine", br. 36/24. – dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana uz nazočnost opunomoćenika stranaka koji su u cijelosti ostali kod svih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je načelnik PU osječko-baranjske 25. travnja 2023. podnio zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka zbog teže povrede službene dužnosti, činjenično i pravno opisane u izreci prvostupanjskog rješenja. Tijekom provedenog disciplinskog postupka prvostupanjski sud je održao usmene rasprave te je, budući da je svjedokinja HŠ uskratila svjedočenje, odredio kako će se kao svjedoci saslušati policijski službenici SŠ i PŠ, te da će se po službenoj dužnosti od Hrvatskog zavoda za socijalni rad pribaviti podatci o tome je li bilo postupanja u obitelji HŠ tijekom 2022. i 2023.

9. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski disciplinski sud je utvrdio kako su navodi iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka dokazani u odnosu na drugu, treću, četvrtu i petu točku izreke zahtjeva, dok je disciplinski postupak obustavljen u odnos na prvu točku izreke zahtjeva zbog zastare pokretanja disciplinskog postupka. U obrazloženju rješenja prvostupanjsko tijelo navodi kako je u ovom postupku utvrđeno kako je HŠ **.**.2023. zatražila intervenciju protiv supruga DŠ koji ju je istjerao iz kuće. Na mjesto događaja su u 15,32 sati upućeni policijski službenici koji su na mjesto događaja pristigli u 15,47 sati. Tada nisu uočeni tragovi fizičkog nasilja, ali je HŠ djelovala uznemireno. Izjavila je kako je zatražila pomoć policije radi dugotrajnih problema u odnosu sa suprugom. Tom je prilikom DŠ, kao osumnjičena osoba bio bez vidljivih ozljeda i smiren te je izjavio kako je imao raspravu sa suprugom jer ne sudjeluje u kućanskim obvezama, a nakon što je otišla kod susjede gdje se požalila na njega, poručio joj je da može otići kod susjede živjeti. Nadalje, prvostupanjski disciplinski sud utvrđuje kako je HŠ, istoga dana podnijela protiv supruga kaznenu prijavu, ali ju je već idućeg dana povukla jer je shvatila kako je njena odluka za podnošenje kaznene prijave ishitrena, te sada kada je prespavala shvaća kako to nije trebala napraviti. Smatra kako njen suprug i ona mogu sami razriješiti svoje razmirice i probleme, bez bespotrebnog uključivanja institucija. Izjavila je kako će se u svim budućim radnjama, a vezano uz ovaj događaj pozvati na blagodat nesvjedočenja. Nadalje, prvostupanjski disciplinski sud navodi da je u cijelosti poklonio vjeru sadržaju službene zabilješke Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Osijek od 4. svibnja 2023., gdje se navodi kako je HŠ u razgovoru izjavila kako je sve preuveličala, iskazala je žaljenje što je supruga prijavila. Stručni tim Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ured Osijek je iz tog razgovora stekao dojam kako HŠ nerado govori o prijavljenom događaju, kako nastoji minimizirati cjelokupnu situaciju, te se uočava briga što će dalje biti, te krivnja što je podnijela prijavu. Nadalje nakon razgovora sa mlt. D stekao se dojam kako je on pripremljen za razgovor, na način da umanji roditeljske svađe, na pojedina pitanja odgovarao je kako se ne sjeća iako je neverbalno uočeno drugačije. Stekao se dojam kako je mlt. H bilo naporno govoriti o mogućim svađama roditelja, te je pazio što će i kako reći. U službenoj zabilješci je zaključno navedeno kako je, obzirom da su mlt. djeca bila pripremljena na razgovor sa psihologom, da se kod majke uočava minimiziranje, sa teškoćom se može utvrditi koliko su mlt. djeca bila prisutna okolnostima navedenima u prijavi. Doima se kako su bili prisutni nekim sukobima roditelja, odnosno mogućim neprimjerenim ponašanjima oca prema majci, no teško je utvrditi u kojim točno te koliko su takva ponašanja bila učestala i koliki je bio intenzitet.

10. U upravnom postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari (članak 8. ZUP-a).

11. U konkretnom slučaju riječ je o disciplinskom postupku koji se vodi zbog teže povrede službene dužnosti opisane u članku 96. stavku 1. točki 11. Zakona o policiji (''Narodne novine'', broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19. i 155/23.) kao nasilje u obitelji. Riječ je, dakle, o ozbiljnoj povredi službene dužnosti za koju se mogu izreći najteže kazne.

12. Iz obrazloženja osporenog, kao i prvostupanjskog rješenja proizlazi kako disciplinski sudovi smatraju da ovdje ima više argumenata u prilogu uvjerenja da je tužitelj odgovoran za predmetnu težu povredu službene dužnosti, nego onih koje govore protiv toga. Dakle, odluke disciplinskih sudova se u osnovi temelje na vjerojatnosti da je tužitelj odgovoran za predmetnu težu povredu službene dužnosti, odnosno da je odgovoran za nasilje u obitelji.

13. Međutim, u konkretnom slučaju ni jedan dokaz ne upućuje na nedvojben zaključak da je tužitelj odgovoran za predmetnu težu povredu službene dužnosti. Ni svi dokazi zajedno ne upućuju sa sigurnošću na takav zaključak. Tužiteljeva supruga povukla je kaznenu prijavu, a sama je nekoliko puta ponovila da je sve preuveličala i postupila ishitreno, ona tijekom disciplinskog postupka nije svjedočila pa je ni tužitelj ni disciplinski suci nisu mogli ništa pitati, dok se izvješće i bilješke Hrvatskog zavoda za socijalni rad u osnovi baziraju na pretpostavkama i dojmovima.

14. U načelu, važnost odluke u razmjeru je sa stupnjem dokazanosti. Tako je za neke procesne odluke dovoljna i obična vjerojatnost (npr., odgodu ročišta, povrat u prijašnje stanje i sl.), a za neke važne odluke traži se sigurnost. To pravilo vrijedi i u upravnom postupku, pogotovo u ovom disciplinskom u kojem posljedice mogu biti znatne, ne samo za radnopravni, nego i širi položaj tužitelja i članova njegove obitelji.

15. U tom smislu, prihvaćanjem teze da, zbog odvojenosti upravnog i kaznenog postupka, sigurnost nije opća i osnovna razina uvjerenosti, u ovom upravnom postupku disciplinski sudovi su odstupili od temeljnog pravila da službenik nije odgovoran za težu povredu službene dužnosti, sve dok mu se to (sigurno) ne dokaže, i to u postupku u kojem mu se mora omogućiti stvarno sudjelovanje i pobijanje svih tvrdnji za koje se tereti.

16. Iz podataka spisa proizlazi da je Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku rješenjem od 27. lipnja 2023. odbacilo kaznenu prijavu protiv tužitelja, i to nakon saslušanja tužitelja, dok je HŠ iskoristila blagodat nesvjedočenja u odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji, dok je u odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava iskazala kako djeca nisu bila prisutna pri nekim neprimjerenim ponašanjima. Izjavila je da do sada djelatnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad nisu dolazili u njihovu obiteljsku kuću. Općinsko državno odvjetništvo je također analiziralo odnos mlt. djece prema roditeljima te je u konačnici zaključak Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku da nakon analize svih podataka prikupljenih tijekom istraživanja ne proizlazi osnovana sumnja da bi DŠ počinio kaznena djela povrede djetetovih prava i kazneno djelo nasilja u obitelji na štetu supruge. Pritom se Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku poziva na zabilješke Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda u Osijeku, kao i iskaz HŠ. Za svoju odluku Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku dalo je opširne i vrlo uvjerljive razloge.

17. Prema tome, u situaciji kada navodi iz (povučene) kaznene prijave nisu mogli biti preispitani u pravom kontradiktornom postupku pred disciplinskim sucima, postoje ozbiljni razlozi zbog kojih se može i treba posumnjati u zaključak disciplinskih sudova da je tužitelj odgovoran na predmetne teže povrede službene dužnosti. Nije pritom sporno da disciplinski suci mogu neke dokaze prihvatiti, a neke ne prihvatiti, pa, prema tome, odlučiti da su neke činjenice dokazane, odnosno da nisu dokazane. No, svoju ocjenu moraju valjano obrazložiti, posebice u spornim slučajevima, a pogotovo ako je riječ o postupku u kojem se mogu izreći ozbiljne kazne.

18. Što je u konkretnom slučaju vjerojatnije teško je reći, no čim postoje dobri argumenti da tužitelj nije počinio nasilje u obitelji, odnosno da se to ne može sa sigurnošću dokazati, kako je to utvrdilo i nadležno Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, postoje valjani argumenti za primjenu članka 3. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika (''Narodne novine'', broj 141/11.), kako se to opravdano navodi i u tužbi.

19. Slijedom navedenoga, polazeći od podataka spisa, sud ni osporeno ni prvostupanjsko rješenje nije mogao ocijeniti zakonitim i pravilnim, slijedom čega je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a presuđeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude. U postupku povodom ove presude, prvostupanjsko tijelo može upotpuniti dokazni postupak i na temelju nekih novih dokaza donijeti novu odluku, vodeći pritom računa o svim tužbenim prigovorima. Ako prvostupanjsko ni nakon što je radi utvrđivanja određene pravno relevantne činjenice provelo dokazni postupak – ne uspije o postojanju takve činjenice steći uvjerenje na razini izvjesnosti (sigurnosti), prvostupanjsko tijelo dužno je tu ''neizvjesnost'' prevladavati tako što će formirati stav koji će biti povoljan za tužitelja.

20. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova upravnog spora sud je odluku utemeljio na članku 144. i članku 147. stavku 1. ZUS-a, a sama visina troškova određena je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', br. 138/23. – dalje: Tarifa). Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe i zastupanja po odvjetniku na jednom ročištu u iznosu 2.000,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. i 2. Tarife), što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost iznosi 2.500.00 eura (točka III. izreke). Sastav podneska od 8. srpnja 2025. tužitelju nije priznat jer se u tom podnesku u osnovi samo rezimiraju navodi tužbe.

U Osijeku 27. veljače 2026.

Sudac:

Tomislav Artuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv dijela ove presude pod točkama I. i II. izreke žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju – po opun.,

2. Tuženiku – sa spisom.