REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-130/2024-12

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužiteljice KU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Osijeku, Šetalište Petra Preradovića 7, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Osijek, Trg L. Ružičke 1, Osijek, OIB: 36162371878, radi udaljenja službenika iz službe, 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Osijek, KLASA: UP/II-114-04/23-03/18, URBROJ: 511-01-158-23-5 od 14. prosinca 2023.

II. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske KLASA: 208-01/23-06/46, URBROJ: 511-07-100-23-2 od 24. studenog 2023.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u preostalom iznosu od 2.687,50 eura.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske KLASA: 208-01/23-06/46, URBROJ: 511-07-100-23-2 od 24. studenog 2023., kojim je odlučeno da se tužiteljica udaljuje iz službe s danom izvršnosti s obzirom na to da je sukladno odredbi članka 17. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku protiv tužiteljice započeo kazneni postupak zbog postojanja osnovane sumnje da je počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti ''Zlouporaba položaja i ovlasti'' iz članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona, do okončanja kaznenog postupka.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda u Osijeku od 10. listopada 2019. utvrđeno da nije odgovorna za počinjenje teže povrede službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 3. Zakona o policiji, opisano kao „zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi“, a zbog čega je već bila udaljena iz službe rješenjem PU osječko-baranjske od 12. lipnja 2019. Nadalje, s danom izvršnosti navedenog pravomoćnog rješenja stavljeno je izvan snage ranije doneseno rješenje o privremenom udaljenju iz službe od 12. lipnja 2019. Kako je ranije u disciplinskom postupku utvrđeno da nije odgovorna za počinjenje teže povrede službene dužnosti te je vraćena na posao i svoje radno mjesto na kojem je radila do 24. studenog 2023., kada je ponovno zbog istog djela udaljena s radnog mjesta, to tužiteljica smatra da je opisanim postupanjem tuženika povrijeđeno načelo ne bis in idem. Smatra da ne može biti ponovno udaljena s radnog mjesta zbog istog djela za koje je već ranije utvrđeno nepostojanje njezine odgovornosti te zbog čega je posljedično i stavljeno izvan snage rješenje o privremenom udaljenju iz službe. Ističe da je nejasno iz kojih razloga je rješenje o udaljenju iz službe doneseno više od četiri godine od pravomoćnosti rješenja o provođenju istrage Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 12. lipnja 2019. čime je započeo kazneni postupak. Također, i u samom obrazloženju rješenja tuženika izražena je dvojba vezana uz udaljenje tužiteljice iz službe nakon proteka toliko vremena od pokretanja kaznenog postupka, odnosno povratka u službu nakon okončanog disciplinskog postupka te način na koji je indicirano udaljenje. Ističe da je, s obzirom na nedovoljnu određenost zakonske norme, dvojbene situacije potrebno tumačiti in favorem tužiteljice radi osiguranja pravičnosti, jednakosti i zaštite prava radnika u odnosu na poslodavca, a takvim postupanjem povrijeđeno je i pravo na rad tužiteljice. Osim toga, dodaje da udaljenjem iz službe gubi pravo na plaću u punom iznosu, trpi stigmatizaciju u očima kolega i javnosti, a za očekivati je i da će udaljenje trajati nerazumno dugo. Slijedom navedenoga, predlaže poništiti osporavano, kao i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u osnovi, ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 29. siječnja 2026. kako bi strankama u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine", br. 36/24. – dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana uz nazočnost opunomoćenika stranaka koji su u cijelosti ostali kod svih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužiteljica rješenjem PU osječko-baranjske broj 511-07-01-4/10-1/19 od 12. lipnja 2019. – istoga dana je doneseno rješenje o provođenju istrage, a koje je postalo pravomoćno 5. srpnja 2019. – privremeno udaljenja iz službe s danom 12. lipnja 2019. zato što je, u bitnome, IU omogućila izbjegavanje prekršajne odgovornosti, iz čega proizlazi sumnja da je počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti – Zlouporaba položaja i ovlasti opisano u članku 291. stavku 1. Kaznenog zakona (''Narodne novine'', br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.), a zbog čega postoji i osnovana sumnja da je počinila težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 3. Zakona o policiji (''Narodne novine'', br. 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19. i 155/23.).

7. Ujedno je tim rješenjem od 12. lipnja 2019. odlučeno da se tužiteljica udaljuje iz službe do okončanja kaznenog postupka ili postupka zbog teže povrede službene dužnosti. U obrazloženju tog rješenja navedeno je da su službenici Uprave kriminalističke policije, Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Službe za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Osijek, proveli kriminalističko istraživanje te su po nalozima suca istrage Županijskog suda u Osijeku provedene posebne dokazne radnje prema tužiteljici, pa je stoga na temelju članka 112. stavka 1. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.) tužiteljica udaljena iz službe.

8. Međutim, iz spisa također proizlazi da je naknadno, pravomoćnim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog suda Osijek od 10. listopada 2019. odlučeno da tužiteljica nije odgovorna za predmetnu težu povredu službene dužnosti, koja odgovora i opisu predmetnog kaznenog djela. Ovo nakon saslušanja svjedoka i nakon opsežnog dokaznog postupka. Istim je pravomoćnim rješenjem stavljeno izvan snage navedeno rješenje o privremenom udaljenju iz službe od 12. lipnja 2019.

9. Iz spisa je vidljivo da je tužiteljica ponovno rješenjem PU osječko-baranjske od 24. studenog 2023., udaljena iz službe s danom izvršnosti. Ovo uz obrazloženje da je dana 23. studenoga 2023. Služba za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Osijek, Policijski nacionalni ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, zaprimila dopis Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Odsjek u Osijeku broj KO-US-34/2020 od 23. studenoga 2023. putem kojeg su obaviješteni da je rješenje o provođenju istrage od 12. lipnja 2019. postalo pravomoćno 5. srpnja 2019., nakon čega je podignuta optužnica.

10. Stoga je tužiteljica, na temelju članka 112. stavka 1. Zakona o policiji, ponovno udaljena iz službe, opet zbog postojanja osnovane sumnje da je počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti ''Zlouporaba položaja i ovlasti'' iz članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona.

11. Tuženik u osporenom rješenju navodi da je za njega (vijeće) dvojbena svrha udaljenja iz službe nakon proteka toliko vremena od pokretanja kaznenog postupka, odnosno povratka u službu nakon okončanja disciplinskog postupka. Dvojben je i način na koji je inicirano ovo udaljenje (dopis USKOK-a od 15. studenoga 2023.), ali tuženik ponavlja da je ovdje riječ isključivo o diskrecijskoj odluci nadležnog rukovoditelja.

12. Nadalje tuženik upozorava na nedovoljnu određenost zakonske odredbe kojom se uređuje udaljenje iz službe, te činjenicu da nije uređen način i obveza obavještavanja čelnika tijela o pokretanju kaznenog postupka (načelnik PU osječko- baranjske je o činjenici pokretanja kaznenog postupka obaviješten dopisom USKOK- a od 23. studenoga 2023.), što sve dovodi do ovakvih dvojbenih situacija.

13. Prema ocjeni suda, ovo je primjer neadekvatnog i proturječnog obrazloženja, ali i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Na opisani način, iako suštinski dopušteno, znatno je ograničeno pravo tužiteljice na pravni lijek, jer je tužiteljica ostala uskraćena za jasne razloge zbog kojih je doneseno osporeno rješenje. Naime, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja razvidno je da čelnik tijela nije obrazložio korištenje diskrecijske ocjene, pa nije jasno kako je i zašto korištenje diskrecijske ocjene tuženik ocijenio svrhovitim i pravilnim. Osim toga, ako je i tuženiku dvojbena svrha udaljenja iz službe, nije jasno zašto je tu dvojbu riješio tužiteljici na štetu. Uz to, tuženik uopće ne obrazlaže o kakvom je točno kaznenom djelu ovdje riječ (o kakvim činjenicama), odnosno za što se točno tužiteljica optužuje i na koji način se očituje koruptivni element.

14. Već su navedeni nedostatci i proturječnosti dovoljni za poništavanje i osporenog i prvostupanjskog rješenja.

15. Prema članku 112. stavku 1. Zakona o policiji, kojeg su u konkretnom slučaju primijenila javnopravna tijela, ministar ili nadležni rukovoditelj rješenjem će udaljiti iz službe policijskog službenika protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teže povrede službene dužnosti zbog djela s obilježjima korupcije ili protiv kojeg je nakon provedenog kriminalističkog istraživanja podnesena kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji.

16. Mjera udaljenja iz službe iz članka 112. stavka 1. Zakona o policiji je, po prirodi stvari hitne naravi i u skladu s time rješenje od 12. lipnja 2019. doneseno je odmah po utvrđivanju sumnje u počinjenje kaznenog djela. Naime, iz podataka spisa, ponajprije iz rješenja od 12. lipnja 2019. i 10. listopada 2019., razvidno je da je već tada počelo kriminalističko istraživanje i kazneni postupak.

17. Drugo (hitno) rješenje o udaljenju iz službe temelji se na istom razlogu, vođenju kaznenog postupka, i doneseno je 24. studenog 2023., dakle, više od četiri godine nakon prvog udaljenja iz službe.

18. Jasno je da protek više od četiri godine od pokretanja kaznenog postupka ne odgovora hitnosti mjere, no u nekim slučajevima mogu postojati određene posebne okolnosti koje čak i takav protek vremena mogu opravdati. U tom smislu potrebno je utvrditi što se događalo u tom razdoblju, je li bilo nekih aktivnosti. U konkretnom slučaju proveden je disciplinski postupak te je pravomoćnim rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda u Osijeku KLASA: UP/I-114-04/19-02/187, URBROJ: 511-01-158- 19-21 od 10. listopada 2019. odlučeno da tužiteljica nije odgovorna za težu povrede službene dužnosti, tj. za djelo za koje se sadržajno tereti u kaznenom postupku, odnosno koje odgovora rješenju o provođenju istrage. Istim je rješenjem stavljeno izvan snage rješenje od 12. lipnja 2019., jer očito više nije potrebno. Protiv tog rješenja podnositelj zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka nije izjavio žalbu.

19. Prema tome, okolnosti koje su se dogodile u četverogodišnjem razdoblju ne samo da ne opravdavaju ovako kasno i ponovno donošenje rješenja o udaljenju, nego upućuju na zaključak da tužiteljica ne šteti i ne predstavlja opasnost interesima službe, štoviše ona je nakon 10. listopada 2019. očito bila podobna za službu, a i kasnije je radila bez incidenta. To je jasan zaključak disciplinskog suda koji je proveo opsežan dokazni postupak i u konačnici donio pravomoćnu odluku o tome.

20. Iz navoda odgovora na tužbu, proizlazilo bi da tuženik smatra da je nadležni rukovoditelj nakon zaprimanja dopisa USKOK-a saznao za predmetni kazneni postupak, optužnicu i sl. Tuženik, čini se, želi reći da tužiteljičini nadređeni rukovoditelji 2019., 2020., 2021., 2022. i veći dio 2023. nisu znali da se protiv tužiteljice vodi kazneni postupak. Budući da to zvuči prilično nevjerojatno, tuženik je tu činjenicu, ako ju je smatrao važnom, trebao raspraviti i utvrditi uvidom u odgovarajuće evidencije, kao i eventualnim saslušanjem tužiteljice i svih svjedoka koji o tome imaju relevantna saznanja, jer i tužiteljica svakako može o tome pružiti neke dokaze i informacije.

21. Međutim, ako doista nadležni rukovoditelji nisu ništa znali o pokretanju i vođenju kaznenog postupka protiv tužiteljice od 2019. do kraja 2023., tuženik se trebao očitovati o tome jesu li nadležni rukovoditelji mogli i/ili trebali znati za te činjenice te mogu li se ti propusti u radu službe tumačiti u korist tužiteljice, a ne njoj na štetu.

22. Prema tome, osporeno kao i prvostupanjsko rješenje o udaljenju iz službe, ne mogu se ocijeniti zakonitim, jer su nerazumljiva, proturječna i neobrazložena u odnosu na sve aspekte koje spominje članak 112. stavak 1. Zakona o policiji.

23. Ova odluka suda naravno ne znači da tužiteljica nije kriva za predmetno kazneno djelo, ova odluka ne predstavlja pobjedu tužiteljice u tom smislu, nego samo znači da i odluke o udaljenju moraju biti hitne, nužne, razmjerne, individualizirane i valjano obrazložene, što je ovdje izostalo.

24. Slijedom izloženog, sud ni osporeno ni prvostupanjsko rješenje, uz nejasne i proturječne razloge koje sadrže, ne može ocijeniti zakonitim, sijedom čega je valjalo na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

25. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora sud je odluku utemeljio na članku 144. i članku 147. stavku 1. ZUS-a, a sama visina troškova određena je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23. – dalje: Tarifa). Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe i zastupanja po odvjetniku na jednom ročištu u iznosu 2.000,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. i 2. Tarife), što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost iznosi 2.500.00 eura (točka III. izreke). Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podnesaka od 12. rujna 2024., 20. veljače 2025., 25. veljače 2025., 12. studenoga 2025. i 23. prosinca 2025. u iznosu od 2.687,50 eura, jer nije riječ o podnescima kakve ima u vidu Tbr. 27. toč. 1. Tarife. Ti podnesci nisu bili nužni za donošenje odluke, a i presude koje je tužiteljica dostavila uz navedene podneske sudu su bile dostupne uvidom u podatke sustava eSpis, pa zbog svega navedenoga nije riječ o podnescima za koje tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova, pa je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

U Osijeku 27. veljače 2026.

Sudac:

Tomislav Artuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužiteljici – po opun.,

2. Tuženiku