REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-643/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja DOJMI j.d.o.o., OIB: 25809389326, Šmrika (Kraljevica), Hrustina 2B, kojeg zastupa punomoćnica Sandra Zorc, odvjetnica, Rijeka, Agatićeva 6, protiv tuženika GRAWE Hrvatska d.d., OIB: 28406115764, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Golojuh, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 13. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan, a koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku, GRAWE HRVATSKA d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, da tužitelju, DOJMI j.d.o. iz Šmrike, Hrustina 2B, OIB: 25809389326, isplati iznos od 145,50 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana 13. studenog 2024. godine do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

"2. Nalaže se tuženiku, GRAWE HRVATSKA d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, da tužitelju, DOJMI j.d.o. iz Šmrike, Hrustina 2B, OIB: 25809389326, naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju DOJMI j.d.o.o., OIB: 25809389326, Šmrika (Kraljevica), Hrustina 2B , naknaditi tuženiku GRAWE Hrvatska d.d., OIB: 28406115764, Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 27. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 17. siječnja 2024. izdao račun br. 2-P1-1 u iznosu od 666,41 EUR za izvršene radove popravka vozila u vlasništvu AĐ iz [adresa], kao oštećenika u postupku naknade štete koji se vodio kod tuženika pod brojem 10 00 650872. Navedeni račun tužitelj je dostavio tuženiku, nakon čega je isti tužitelju po toj osnovi platio 472,41 EUR. Nadalje, budući da tuženik nije u cijelosti izvršio svoju obvezu, tužitelj se 24. listopada 2024. obratio tuženiku pisanim putem te ga pozvao da u primjerenom roku podmiri preostalo dugovanje s osnova navedenog računa. 12. studenog 2024. tuženik se očitovao na opomenu tužitelja na način da je pristao isplatiti daljnjih 48,50 EUR, što je učinio 13. studenog 2024., te da odbija platiti preostalih 145,50 EUR. Kao razloge odbijanja plaćanja preostalog dugovanog iznosa, tuženik je naveo da satnica od 50,00 EUR navedena u predmetnom računu premašuje uobičajenu cijenu radnog sata na istom području. Tužitelj ističe da su takvi navodi tuženika u cijelosti neosnovani. Naime, tužitelj izdaje račune, odnosno određuje njihovu visinu upravo prema aktualnim, prosječnim cijenama na tržištu, što je i logično i životno, budući da se tužitelj svakodnevno bavi djelatnošću limarskih i lakirerskih radova, odnosno popravaka na motornim vozilima. Osim toga, tužitelj napominje da su druga osiguravajuća društva prilikom ispostavljanja drugih računa s iskazanom satnicom radova od 50,00 EUR uredno podmirivala takve račune, stoga su tvrdnje tuženika iz njegovog pisanog odgovora nejasne i nepotkrijepljene. Budući da do danas tuženik nije u cijelosti izvršio svoju obvezu plaćanja računa tužitelju, tužitelj je primoran ustati s ovom tužbom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Osporava se osnov i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženome se je u smislu odredbi čl. 11. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odštetnim zahtjevom obratila KĐ a čije vozilo RI704ZZ je 20. studenog 2023. oštećeno od strane vozila ZG1543II a koje je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženoga policom obveznog osiguranja od auto odgovornosti. Tuženi je izvršio izvid štete na vozilu KĐ, a koja je tuženome dala uputu da priznati iznos nastale štete plati neposredno autolimaru koji će popravljati njezino vozilo. Slijedeći navedenu uputu tuženi je priznati iznos štete od EUR 472,41 i EUR 48,50 i platio neposredno na račun tužitelja a što tužitelj i priznaje u tužbi. Tuženi sa tužiteljem nije u nikakvom ugovorom ili vanugovornom odnosu. Tuženi tužitelju nije uzrokovao nikakvu štetu a niti mu za tu štetu odgovara. Račun koji je uz tužbu dostavio tužitelj nije ovjeren pečatom niti potpisom tužitelja a glasi na „ MĐ“ a ne na tuženoga. Stoga nema nikakve osnove da bi tužitelj po bilo kojoj osnovi tužio tuženoga i od njega tražio bilo kakve isplate. Za slučaj da tužitelj tvrdi kako postoji neki dug po njegovom računu 2-P1-1 a za popravak vozila RI704ZZ tada se mora za plaćanje toga računa obratiti vlasniku vozila ili osobi na čije ime je račun i ispostavio. Tuženi predlaže u cijelosti odbiti tužitelja sa tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom, a tuženome dosuditi prouzročeni parnični trošak.

3. Tužitelj u podnesku od 5. svibnja 2025. osporava tuženikov prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije kao neosnovan. Tuženik se s jedne strane poziva na činjenicu da predmetni račun glasi na druge osobe različite od tuženika, a potom sam navodi da vrši isplate, tj. u ovom slučaju plaćanje računa za popravak motornih vozila, temeljem upute vlasnika vozila. Ujedno, tužitelj ponovno ističe da je tuženik glede predmetnog računa nakon isplate iznosa od 472,41 EUR, na poziv na plaćanje tužitelja, kojeg tuženik smatra da nije aktivno legitimiran u ovom postupku, isplatio daljnjih 48,50 EUR. Uz navedeno, iz isprava priloženih tužbi je razvidno da isplatu daljnjeg iznosa od 48,50 EUR tuženik nije izvršio temeljem upute vlasnika vozila, već upravo povodom opomene tužitelja. Dakle, sam tuženik vlastitim tvrdnjama, ali i postupanjem u izvansudskoj korespondenciji s tužiteljem otklanja bilo kakvu sumnju glede legitimacije tužitelja za potraživanjem isplate utuženog iznosa, te pasivne legitimacije tuženika, odnosno da iz samog postupanja tuženika proizlazi zaključak da priznaje aktivnu legitimaciju tužitelja za konkretno potraživanje, te vlastitu pasivnu legitimaciju, odnosno vlastitu odgovornost glede obveze plaćanja preostalog dijela spornog računa. U pogledu ostalih navoda tuženika, a osobito glede visine tužbenog zahtjeva, tužitelj ističe da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi, te kod svih dosad istaknutih dokaznih prijedloga, i to poglavito kod dokaznih prijedloga iz točke IV. tužbe. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Naslovni sud, nakon provedenog postupka, usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, te naloži tuženiku snošenje prouzročenog parničnog troška, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

4. Tijekom postupka sud je pročitao račun br. 2-P1-1 od 17. siječnja 2024. (list 6. spisa), poziv na plaćanje/opomena od 24. listopada 2024. (listovi 8. i 9. spisa), odštetni zahtjev od 24. studenoga 2023. (listovi 20. – 22. spisa) te policu obveznog automobilskog osiguranja (list 23. spisa).

5. Raspravnim rješenjem od 13. veljače 2026. (list 33. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, što će biti još dodatno obrazloženo.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 145,50 EUR na ime dijela dospjelog, a neplaćenog računa kojeg je tužitelj izdao za popravak vozila oštećene AĐ.

8. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

9. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

10. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

11. Ukratko, valja navesti da je tužitelj popravio vozilo oštećene IĐ. Za popravak vozila tužitelj je izdao račun na ukupan iznos od 666,41 EUR. Dio računa tužitelju tuženik je podmirio, a dio računa u utuženom iznosu tuženik tužitelju nije podmirio. Tužitelj ne navodi da je on oštećen u prometnoj nezgodi, odnosno da je u prometnoj nezgodi oštećeno vozilo u njegovom vlasništvu. Tužitelj izričito navodi da je oštećeno vozilo u vlasništvu oštećenice AĐ. Tužitelj ne navodi, niti dokazuje, da je potraživanje naknade štete sa oštećenice AĐ preneseno na tužitelja.

12. Prema odredbi iz čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

13. Prema odredbi iz čl. 2. st. 1. t. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023 – dalje: ZOOP) obvezna osiguranja u prometu jesu: 2. osiguranje vlasnika, odnosno korisnika (u daljnjem tekstu: vlasnika) vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (u daljnjem tekstu: osiguranje od automobilske odgovornosti).

14. Prema odredbi iz čl. 11. st. 1. ZOOP-a odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju.

15. Iz računa br. 2-P1-1 od 17. siječnja 2024. (list 6. spisa) vidljivo je da je tužitelj izdao račun oštećenici i vlasnici automobila MĐ na iznos od 666,41 EUR. Tužitelj čak nije ni račun izdao neposredno na tuženika.

16. Dopisom poziv na plaćanje/opomena od 24. listopada 2024. (listovi 8. i 9. spisa) tužitelj se, po punomoćnicama, obraća tuženiku te ga poziva na plaćanje preostalog, neplaćenog dijela računa izdanog za popravak vozila.

17. Dopisom od 12. studenoga 2024. tuženik odgovara tužitelju te ističe da predlaže kompromisnu cijenu i da će dalje uplatiti iznos od 50,00 EUR (listovi 10. i 11. spisa).

18. Činjenica što je tuženik tužitelju podmirio dio računa ispostavljenog za popravak vozila i to u iznosu od 520,91 EUR ne znači, samo po sebi, da je i u konkretnom predmetu utuženi iznos osnovan prema tuženiku. Ovo stoga jer sud odlučuje na temelju dokaza u ovoj pravnoj stvari, a primjenom mjerodavnog materijalnog prava.

19. Stoga u ovom predmetu, sama po sebi, nije bitna cijena radnog sata za autolimarske i lakirerske radove.

20. Ovo stoga jer tužitelj ne tvrdi da je potraživanje oštećenice AĐ prešlo na njega (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a). Naime, tužitelj tijekom postupka ne tvrdi da je s ČĐ sklopio ugovor o cesiju na temelju kojega je na tužitelja preneseno potraživanje prema tuženiku u visini neplaćenog dijela računa ispostavljenog za popravak vozila.

21. Uvidom u odštetni zahtjev od 24. studenoga 2023. (listovi 20. – 22. spisa) vidljivo je da je odštetni zahtjev podnijela upravo oštećenica MĐ, a koja je i aktivno legitimirana za podnošenje tužbe u ovome predmetu. Točno je da MĐ može svoje potraživanje prema tuženiku, kao osiguravatelju štetnika, po polici obveznog automobilskog osiguranja (list 23. spisa), prenijeti na tužitelja. No, tužitelj takvo što u postupku ne tvrdi i ne dokazuje.

22. S obzirom na izneseno valja zaključiti da tužitelj, kao osoba koja je izvršila popravak, a koja nije oštećena u prometnoj nezgodi, nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

23. Stoga je valjalo odlučiti kao točki I. izreke.

24. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. i 107/2025. - dalje u tekstu: Tarife).

25. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tuženiku valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 50,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, te trošak zastupanja, po punomoćniku, na ročištu 13. veljače 2026. u iznosu od 50,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV (25 %). Slijedom iznesenog, tuženiku je valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 125,00 EUR sa zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate po odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 13,27 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana