REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: P-1104/2022-67
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec, kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari I-tužiteljice JS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz Varaždina, Široke ledine 28A, koje obje zastupa punomoćnica SS, odvjetnica u [adresa] protiv tuženika DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Vedran Juričan, odvjetnik u Varaždinu i Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave 20. siječnja 2026. u prisutnosti I-tužiteljice JS, punomoćnice tužiteljica, odvjetnice SS, tuženika DS i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnika Matije Bartola, 27. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 8. srpnja 2020. između FS kao primatelja uzdržavanja i DS kao davatelja uzdržavanja, a potvrđen po Javnom bilježniku u Varaždinu Zvjezdani Rauš-Klier 8. srpnja 2020. pod poslovnim brojem OV-2958/2020.
II. Tuženik DS dužan je trpjeti brisanje prava vlasništva u 1/4 dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] ZGR kuća i dvor površine 216 m2 sa svog imena te upis prava vlasništva na ime ĆS.
III. Nalaže se tuženiku DS naknaditi I-tužiteljici JS i II-tužiteljici AS parnični trošak u iznosu od 6.768,31 EUR (šesttisućasedamstošezdesetosam eura i tridesetjedan eurocent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženika DS za naknadom parničnog troška, u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužiteljice JS i AS podnijele su 14. prosinca 2022. ovom sudu tužbu protiv tuženika DS u kojoj su navele da su kći i supruga FS, da je on umro **.**.2022., da su u ostavinskom postupku utvrđene kao njegove nasljednice, no da kao ostavinska imovina nije utvrđena nekretnina koja je bila suvlasništvo FS u 1/4 dijela, a koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] kao ZGR kuća i dvor površine 216 m2 jer je brat FS, ovdje tuženik DS, javnom bilježniku koji je vodio ostavinsku raspravu predočio Ugovor o doživotnom uzdržavanju predmet kojeg je navedena nekretnina. Dalje su navele da su za ovaj ugovor saznale tek neposredno prije ove ostavinske rasprave, da je isti sklopljen 8. srpnja 2020. između FS kao primatelja uzdržavanja i DS kao davatelja uzdržavanja, da je ovjeren kod javnog bilježnika te da je istim ĆS DS, ovdje tuženiku, nakon svoje smrti ostavio svoju jedinu nekretninu, a i da je tuženik svoje pravo vlasništva te nekretnine i upisao u zemljišnim knjigama. Još su navele da je ĆS u trenutku sklapanja ovog ugovora, a i još od 200. godine pa sve do svoje smrti bolovao od teške duševne bolesti - organskog sumanutog poremećaja, da uslijed svog psihičkog stanja nije mogao valjano odlučivati o svojim pravima, obavezama i imovini te da nije bio ni sposoban za rasuđivanje ni poslovno sposoban, a i da je to bilo općepoznato u okolini u kojoj su stranke živjele obzirom na napade paranoje koje je imao ĆS. Također su navele da tuženik nije ispunjavao obveze preuzete ovim ugovorom, iako je za to bilo prijeke potrebe te da to nije niti imao namjeru činiti već da je njegov jedini motiv za sklapanje ovog ugovora bilo stjecanje vlasništva nekretnine i da smatraju da je svjesno i namjerno iskoristio duševnu bolest FS , da su se ĆS i tuženik od dana sklapanja ovog ugovora do smrti FS vidjeli svega tri puta i nakratko jer su živjeli udaljeno 120 km, a da su o svim potrebama FS do njegove smrti brinule one pa da slijedom prethodno navedenog smatraju da navedeni ugovor predstavlja ništetan pravni posao. Predložile su da sud presudom utvrdi ništetnost ovog ugovora te da odredi da je tuženik dužan trpjeti brisanje svog prava vlasništva, a uknjižbu prava vlasništva FS nekretnine koja je predmet tog ugovora u zemljišnim knjigama, a podredno, ukoliko takav zahtjev ocijeni neosnovanim, da presudom ovaj ugovor poništi i također odredi da je tuženik dužan trpjeti brisanje svog prava vlasništva, a uknjižbu prava vlasništva FS nekretnine koja je predmet tog ugovora u zemljišnim knjigama. Predložile su i da sud naloži tuženiku da im naknadi trošak ovog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženik DS podnio je odgovor na tužbu u kojem je naveo kako nije točno da nije ispunjavao obveze preuzete predmetnim ugovorom, da je istim preuzeo obvezu uzdržavati FS za slučaj potrebe za tim , a da te potrebe nije bilo odnosno da on za njih nije znao sve do mjesec i pol prije smrti FS kada je isti bio hospitaliziran. Još je naveo da je ĆS ovaj ugovor sklopio svjesno i svojom voljom te sa namjerom da svoju jedinu nekretninu nakon svoje smrti ostavi njemu kao svom mlađem bratu sa kojim je bio u dobrim odnosima i koji mu je za života pomagao (vozio drva za ogrjev u vikendicu u [adresa], davao novac) pa mu je zauzvrat htio nešto dati. Također je naveo da ĆS tada nije bio ni u stanju nužde ni teškom materijalnom stanju, no da se obzirom na iznos svoje mirovine bojao da neće imati novaca za smještaj u dom u sluča ju potrebe pa da je i iz tog razloga sklopio sa njim ovaj ugovor te da su stoga ugovorili njegovu obvezu do iznosa od 1.000,00 HRK mjesečno jer je toliko ĆS procijenio da će mu za to biti potrebno povrh njegove mirovine. Naveo je i da je ĆS sam inicirao sklapanje ovog ugovora i da se sam pobrinuo za njegov sadržaj. Naveo je i da su njih dvojica redovno kontaktirali telefonom, da su se viđali kada je ĆS išao na more kada bi se nalazili na autocesti da mu da med, da su se družili u restoranu u [adresa] u kolovozu 2021., a i da je FS redovito posjećivao kada je on bio u bolnici u Klenovniku. Naveo je i da je ĆS bio u lošim odnosima sa tužiteljicama, da je bio podnio tužbu za razvod braka sa II-tužiteljicom, no da ju je povukao zbog pritiska tužiteljica, a i da ga on nije mogao posjećivati u kući u [adresa] jer ga tužiteljice nisu pustile. Naveo je i da ĆS nije htio živjeti sa tužiteljicama pa da je zato odlučio otići u dom za starije i nemoćne i da je taj dom sam dogovorio. Još je naveo da je spreman tužiteljicama vratiti troškove tog doma kao i troškove sprovoda, no da ga one to još nisu tražile. Slijedom svega navedenog predložio je da sud tužbeni zahtjev odbije, a tužiteljicama naloži da mu naknade trošak ovog postupka.
3. Tužiteljice su u nastavku pripremnog postupka još navele da je ĆS stanovao sa njima, a da je samo povremeno boravio u svojoj vikendici u [adresa], da je bio odbio smještaj u dom jer je odlučio stanovati sa njima, a na ovaj smještaj još pričekati, da su one smatrale da FS nije bilo potrebno oduzeti poslovnu sposobnost jer će redovito uzimati terapiju i na nju dobro reagirati, a i jer je rijetko izlazio iz kuće te da je iz bolnice odveden u dom jer mu je trebala pojačana skrb, no da je tamo boravio svega jedan dan jer je ponovno vraćen u bolnicu u kojoj je umro. Navele su i da tuženik o životu FS ne zna gotovo ništa, a da ga je zet FS telefonom obavještavao o njegovom zdravstvenom stanju i to isključivo kao njegovog brata. Tuženik je u nastavku pripremnog postupka ponovio svoje prethodne navode.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku zapisnika (list 10 do 12 spisa), preslike rješenja (list 13, 54, 55, 71 spisa), preslike ugovora (list 15 do 17, 64 spisa), preslike izvadaka (list 18, 62 spisa), presliku medicinske dokumentacije (list 19 do 29, 95 do 97 spisa), preslike naloga (list 30, 38, 68 do 70 spisa), preslike potvrda (list 32, 40, 66 spisa), presliku zahtjeva (list 33 spisa), presliku uplatnice (list 34 spisa), presliku računa (list 35 do 37 spisa), presliku presude (list 48 do 51 spisa), presliku tužbe (list 52 i 53 spisa), presliku predugovora (list 63 spisa), presliku vozačke dozvole (list 65 spisa), presliku izjave (list 67 spisa), očitovanje MUP PU Šibensko- Kninske od 23.10.2023. sa prilozima (list 109 do 114 spisa), presliku spisa Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-136/2019, spis Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj O-1100/2022 i spis Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pp G- 47/2020, saslušao je svjedoke CS (list 121 spisa), ZS (list 122 spisa), US (list 123 i 124 spisa), KS (list 124 spisa), ŠS (list 125 i 126 spisa), TS (list 126 spisa), ES (list 127 i 128 spisa), NS (list 128 spisa), ĐS (list 136 spisa) i VS (list 138 spisa) te I-tužiteljicu JS (list 148 do 153 spisa) i tuženika DS (list 153 i 154 spisa) te je proveo vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji prof.dr.sc. Branki Vidrih (list 185 do 189, 226 do 228 spisa). Primjenom odredaba čl. 299. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) sud je pri donošenju ove odluke uzeo u obzir i ispravu koju je tuženik sudu dostavio i predložio čitati tijekom glavne rasprave (list 206 do 214 spisa) obzirom već iz samog datuma sačinjenja iste, a koji je nakon zaključenja prethodnog postupka, nedvojbeno proizlazi da tuženik ovaj dokaz bez svoje krivnje nije mogao predložiti izvesti prije zaključenja prethodnog postupka. Primjenom, pak, odredbe čl. 265. st. 2. ZPP-a sud u dokaznom postupku nije saslušao II-tužiteljicu AS kao stranku obzirom je ista navela da se prava na davanje iskaza odriče.
5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Među strankama je nesporno da su tuženik i ĆS **.**.2020. sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju čija preslika prileži spisu (list 15 do 17 spisa) dok je sporno je li ĆS u to vrijeme, a obzirom na svoje zdravstveno stanje, bio sposoban shvatiti značaj i posljedice sklapanja tog ugovora te u skladu sa tim usmjeriti svoju volju pa tako i je li ovaj ugovor ništetan.
7. Sudu je za utvrđenje prethodno navedenih sposobnosti FS uslijed njegovog zdravstvenog stanja na dan sklapanja predmetnog ugovora bilo potrebno stručno znanje kojim ne raspolaže pa je primjenom odredbe čl. 250. ZPP -a, a na prijedlog tužiteljica, radi utvrđenja istih izveo dokaz vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji prof.dr.sc. Branki Vidrih. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 11. listopada 2025. vještakinja je navela da je ĆS od ožujka 2015. bio u psihijatrijskom diskontinuiranom liječenju i praćenju zbog Organskog sumanutog poremećaja, da je jednom i to u lipnju 2020. bio bolnički psihijatrijski liječen zbog pogoršanja u sklopu ove dijagnoze te da su nadležni liječnici psihijatri preporučili pokretanje postupka oduzimanja njegove poslovne sposobnosti pa da smatra da obzirom na svoju pravu i tešku duševnu bolest od koje je bolovao dugi niz godina tijekom koje nije bio sklon uzimati terapiju smatra da 8. srpnja 2020., što je tri tjedna po otpustu iz bolnice, nije bio sposoban shvatiti značaj sklapanja predmetnog ugovora. U svom usmenom nalazu i mišljenju iznijetom na ročištu 20. siječnja 2026. vještakinja je još navela da je ĆS iz bolnice u lipnju 2020. otpušten tek u djelomično poboljšanom stanju te na ambulantni nastavak psihijatrijskog tretmana, da su mu propisana dva antipsihotika i jedan lijek sedativnog karaktera, da su liječnici zaključili da dulje bolničko liječenje neće doprinijeti poboljšanju njegovog psihičkog stanja, a da njihov prijedlog da mu se oduzme poslovna sposobnost ukazuje na težinu simptoma pa da stoga zaključuje da ĆS nije bio sposoban shvatiti značaj sklapanja predmetnog ugovora jer je njegova motivacija proizlazila iz paranoidnosti prema neposrednoj okolini odnosno prema obitelji. Također je navela da osoba oboljela od ovakve bolesti tijekom vremena u svoj paranoidni sustav uključuje sve veći broj osoba, da nema lucidnih intervala nego može eventualno u situaciji uzimanja propisane psiho- farmako terapije imati manje izražene psihotične simptome, a da kod FS duljina trajanja poremećaja i sistematizirane sumanutosti nisu bile dostupne korekciji te je njegovo psihičko stanje bilo kronificirano dok je psihijatar još 27. veljače 2019. u nalazu istog naveo da nije baš previše optimističan u prognostičkom pogledu. Navela je i da osobe koje boluju od ovakve bolesti imaju svoju volju, no da je njihova volja bolest odnosno da proizlazi iz psihotične paranoidnosti, nepovjerenja i dubokog uvjerenja da su njihovi stavovi ispravni pa da nikada ne mogu shvatiti značaj svojih postupanja. Još je navela da takve osobe laicima mogu izgledati tvrdoglavo, kao da imaju teški karakter, svadljivo, ali u psihijatrijskom smislu predstavljaju osobe koje je iznimno teško liječiti zbog duboko ukorijenjenog mišljenja da su njihovi stavovi ispravni, a da su svi drugi u krivu te da, kako se ne osjećaju bolesnima, nisu niti skloni prihvatiti bilo koji oblik psiho-farmako terapijskog tretmana.
8. Sud je opisani nalaz i mišljenje vještakinje Branke Vidrih ocijenio jasno, iscrpno, logično i uvjerljivo obrazloženim te stoga vjerodostojnim, uvažavajući i da je spremno, sveobuhvatno i uvjerljivo odgovorila na sva dodatna pitanja stranaka uslijed čega je prigovor tuženika na vjerodostojnost ovog nalaza i njegov prijedlog da provede novo vještačenje po drugom vještaku ocijenio neosnovanim pa je na temelju ovog dokaza nedvojbeno utvrdio da ĆS u trenutku sklapanja ovdje predmetnog ugovora odnosno na dan 8. srpnja 2020. uslijed teške i kronične duševne bolesti Organskog sumanutog poremećaja od koje je bolovao nije mogao shvatiti značaj svojih postupanja te je njegova volja proizlazila iz te njegove bolesti pa tako iz psihotične paranoidnosti, nepovjerenja te dubokog uvjerenja u ispravnost njegovih stavova, a neispravnost tuđih. Na temelju ovog dokaza sud je nedvojbeno utvrdio i da osobe sa kojima je ĆS ostvarivao odnose, a koji nisu bili upućeni u ovu njegovu bolest, o njegovoj nemogućnosti da shvaća značaj svojih postupanja nisu mogle zaključiti upravo zbog načina na koji je isti očitovao svoju volju proizašlu iz bolesti uslijed koje su ga eventualno mogle doživjeti kao osobu teškog karaktera, svadljivu i tvrdoglavu.
9. Suprotno ovom utvrđenju prema ocjeni suda ne proizlazi niti iz ostalih na prijedlog stranaka izvedenih dokaza. Naime, saslušani na prijedlog tuženika kao svjedoci, tuženikov brat (i brat FS) TS, tuženikova supruga ES i tuženikov prijatelj HS su iskazali da kod ĆS nisu primijetili znakove psihičke bolesti što je sukladno utvrđenju suda o općenitoj nemogućnosti drugih da primijete simptome bolesti FS dok iz iskaza ovih svjedoka proizlazi i da su sa MS kontaktirali samo povremeno (brat TS u zadnjem razdoblju njegovog života gotovo uopće ne, supruga tuženika samo kada bi on došao k njima u posjet što je bilo rijetko, a HS samo tijekom druženja pčelara u [adresa]) pa je ovom sudu sasvim životno i logično da o nemogućnosti FS da shvaća značaj svojih postupanja i nisu mogli zaključiti. Saslušana, pak, na prijedlog tuženika kao svjedokinja ĐS je iskazala da se, iako je sudjelovala u ovjeri predmetnog ugovora kao zaposlenica u uredu javnog bilježnika, te ovjere ne sjeća pa niti taj iskaz nije suprotan prethodnom utvrđenju suda, a valja i ovdje ponoviti da je sudu obzirom na utvrđenja temeljena na nalazu i mišljenju vještakinje Branke Vidrih sasvim životno i logično da ni ova svjedokinja u trenutku ovjere predmetnog ugovora nemogućnost FS da shvati značaj svojih postupanja nije mogla prepoznati.
10. Utvrđenjima suda temeljenim na nalazu i mišljenju vještakinje Branke Vidrih su, pak, suglasni iskazi svjedoka saslušanih na prijedlog tužiteljica, US i ZS, CS, J ŠS te VS, obzirom iz istih sasvim jasno proizlazi da je ĆS prema osobama sa kojima je rijetko kontaktirao (nećakinjom koja je radila u frizerskom salonu u kući u kojoj je živio te šogorom i šogoricom) bio grub i netrpeljiv dok su osobe sa kojima je živio (unuka i zet) obzirom na njegove postupke zaključile da nije psihički stabilan, a i znale da se psihijatrijski liječio, a njegov je liječnik obiteljske medicine (VS) znao i za njegovu dijagnozu psihičke bolesti i da nije redovito uzimao terapiju za istu.
11. Konačno, ni iskazi I-tužiteljice JS, kćeri FS i tuženika DS, njegovog brata, prema ocjeni suda prethodnim utvrđenjima suda temeljenim na nalazu i mišljenju vještakinje Branke Vidrih nisu suprotni obzirom je I - tužiteljica iscrpno, jasno i logično te stoga uvjerljivo opisala postupanja svog oca na temelju kojih je zaključila da je on bio psihički bolesnik kao i da su mu liječnici psihijatri propisivali terapiju koju nije redovito uzimao dok tuženik sudu o zdravstvenom stanju FS nije iskazao gotovo ništa (samo da je operirao kuk) već je naglašavao loš odnos FS sa svojom suprugom, kćerkom i zetom koji je sudu, obzirom na utvrđenu bolest od koje je ĆS bolovao, sasvim razumljiv (pa tako i činjenica da je ĆS bio podnio zahtjev za razvod braka, koja među strankama nije sporna) dok je i njegov zaključak da su oni "sve činili da ga čine ludim" sud u utvrđenoj situaciji nespremnosti FS da prihvati svoju bolest i simptoma te bolesti popust psihotične paranoidnosti, nepovjerenja te dubokog uvjerenja u ispravnost svojih stavova, a neispravnost tuđih, ocijenio sasvim očekivanom posljedicom ovakvog postupanja FS za razmišljanja njegovog brata, ovdje tuženika, sa kojim, kako je tuženik sam i iskazao, ĆS nije živio već samo telefonski i u rijetkim susretima kontaktirao uslijed čega je i njemu, kako je utvrdila vještakinja Branka Vidrih, nesposobnost FS da shvati značaj svojih postupanja, mogla ostati nepoznata.
12. Još valja reći da niti iz sadržaja isprava koje je tuženik sudu predložio čitati ne proizlazi suprotno prethodnim utvrđenjima suda jer iste samo potvrđuju činjenice koje sa utvrđenjima suda temeljenima na nalazu i mišljenju vještakinje Branke Vidrih nisu suprotne poput da je tuženik FS pomagao u vezi nabave drva za ogrjev, da je ĆS podnio, a potom povukao zahtjev za razvod braka te da je sudskom presudom ovdje II-tužiteljici naloženo predati ovdje tuženiku u suposjed ovdje predmetnu nekretninu jer je njen suvlasnik (u kojem postupku sud nije utvrđivao valjanost ovdje predmetnog ugovora), a činjenica da je FS bila oduzeta vozačka dozvola njegovu nesposobnost da shvati značaj svojih postupanja i u skladu s time usmjeri svoju volju samo potvrđuje. Sama činjenica, pak, da FS odlukom suda nije bila oduzeta poslovna sposobnost pravilnost prethodnog utvrđenja temeljenog na nalazu i mišljenju stručnjaka psihijatra ne pobija i to osobito u situaciji kada tuženik sudu ni ne navodi da se postupak radi donošenja takve odluke uopće vodio pa ni da je u istome nadležno tijelo ocijenilo da za takvo oduzimanje nema osnove dok je navod tužiteljica da pokretanje takvog postupka nisu inicirale jer su smatrale da će ĆS redovito uzimati terapiju i na nju dobro reagirati te jer je iz kuće rijetko izlazio prema ocjeni suda sasvim životan i logičan te ne govori u prilog tvrdnji da FS poslovnu sposobnost nije ni trebalo oduzeti. Činjenica, pak, da su liječnici predložili pokretanje upravo takvog postupka, a koju je u svom nalazu i mišljenju navela sudska vještakinja Branka Vidrih, ponovno potvrđuje pravilnost prethodnog utvrđenja suda.
13. Slijedom svega navedenog sud je nedvojbeno utvrdio da ĆS u trenutku sklapanja ovdje predmetnog ugovora odnosno na dan 8. srpnja 2020. uslijed teške i kronične duševne bolesti Organskog sumanutog poremećaja od koje je bolovao nije mogao shvatiti značaj svojih postupanja te da je njegova volja za sklopi predmetni ugovor bila proizašla iz te njegove bolesti pa stoga i da je ĆS predmetni ugovor sklopio bez sposobnosti da vlastitim očitovanjima volje stvara pravni učinak i tako bez poslovne sposobnosti u smislu odredaba čl. 18. ZOO-a te protivno odredbi čl. 276. st. 1. istog zakona, a time i u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a protivno prisilnom propisu pa da je stoga sukladno toj zakonskoj odredbi predmetni ugovor ništetan. Stoga je sud osnovanim ocijenio tužbeni zahtjev za utvrđenje ove ništetnosti, a primjenom odredaba čl. 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 52/25) te čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 52/25) osnovanim i zahtjev da se u zemljišnim knjigama na temelju predmetnog ugovora upisano pravo vlasništva tuženika briše te ponovno upiše pravo vlasništva FS i odlučio kao u toč. I. i II. izreke ove presude, a ovom presudom nije utvrđivao daljnje među strankama sporne zakonske pretpostavke osnovanosti tužbenog zahtjeva niti cijenio dokaze izvedene radi utvrđenja istih, a niti odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.
14. Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužiteljicama je priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema u tužbi naznačenoj vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, u daljnjem tekstu: OT) pa tako trošak sastava tužbe od 250 bodova (tbr. 7/1), sastava podnesaka od 10.5.2023., 27.10.2025. i 27.11.2025. od po 250 bodova za svaki (tbr. 8/1) i zastupanja na ročištima 26.4.2023., 4.9.2023., 27.3.2024., 29.4.2024., 22.5.2024. 10.12.2024. i 20.1.2026. od po 250 bodova za svako (tbr. 9/1) pa tako sveukupno 2750 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR te uvećano za 10 % (tbr. 40/1) iznosi 6.050,00 EUR. Tužiteljicama je priznat i trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 350,00 EUR te trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 122,77 EUR i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 245,54 EUR pa im je ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 6.768,31 EUR . Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužiteljicama su dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO -a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužiteljicama nije priznat kao potreban za ovu parnicu trošak putovanja punomoćnice odvjetnice iz sjedišta njenog odvjetničkog ureda u [adresa] do ovog suda obzirom iste sudu nisu niti navele niti ičim dokazale da nisu bile u mogućnosti opunomoćiti za zastupanje u ovom postupku odvjetnika sa sjedištem na području nadležnosti ovog suda čime bi ovaj trošak izbjegle. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška je ocijenjen neosnovanim jer isti nije uspio u ovom sporu. Stoga je odlučeno kao u toč. III. i IV. izreke ove presude.
U Zagrebu, 27. veljače 2026.
Sutkinja:
Marija Orošić Kranjčec
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za protivnu stranku u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Tužiteljicama JS i AS po punomoćnici
2. Tuženiku DS po punomoćnicima
