REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2550/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Srđanu Sessi, u pravnoj stvari tužitelja LE, vlasnik obrta [obrt] iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Aleksovski, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica u Zagrebu, nakon održane glavne rasprave zaključene 30. siječnja 2026., s danom objave 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju LE, vlasnik obrta Autolimarski [obrt] iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 258,75 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, koja na ranije navedeni iznos teče od 20. srpnja 2025. godine do isplate.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos od 258,75 EUR-a od 25. travnja 2025. do 20. srpnja 2025.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 214,04 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 27. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Parnični postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je tužbom tužitelja protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 258,75 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 25. travnja 2025. godine vozilo u vlasništvu PE i to Hyundai I30 , registarskih oznaka [registarska oznaka] oštećeno je u štetnom događaju koju je prouzrokovao vozač vozila osiguranika tuženika, osiguranog kod Tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068202999288 (u daljnjem tekstu: Polica). Oštećenik se tuženiku obratio odštetnim zahtjevom od dana 25 travnja 2025. a na koji je Tuženik odgovorio obrazloženom ponudom od dana 8. srpnja 2025. i to na način da je odštetni zahtjev ocijenio kao pravno osnovan te na temelju istog oštećeniku isplatio nesporan iznos naknade štete u iznosu od 625,85 eura. Tuženik je odštetni zahtjev ocijenio osnovanim temeljem izjave svog osiguranika a koji je to izjavu dao policiji. Tužitelj ističe da je predmet spora je upravo novčani iznos koji prelazi ranije navedeni nesporan iznos do potpunog namirenja naknade štete. Oštećenik kao ustupitelj je prenio na tužitelja kao primatelja novčano potraživanje prema tuženiku kao dužniku koje je predmet ovog postupka i to prema Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 17. rujna 2025. Naime, tužitelj je oštećeniku pružio uslugu mehaničarskih i autolimarskih radova radi saniranja štete na vozilu, a koja je nastala kao posljedica predmetnog štetnog događaja. Za navedene usluge tužitelj je izdao račun broj 101/VP1/1 oštećeniku u iznosu od 884,60 EUR. Slijedom navedenog, tuženik tužitelja nije nadoknadio iznos cjelokupne štete, s obzirom na to da je za saniranje predmetne štete izdan račun u iznosu od 884,60 EUR , a tuženik je priznao i isplatio iznos štete od 625,85 EUR, dok razliku u iznosu od 258,75 EUR tužitelj, kao osoba na koju je predmetno potraživanje preneseno, potražuje u ovom postupku. Predmetno potraživanje utemeljeno je na čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da će sud dosuditi naknadu štete u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna. Slijedom navedenog tužitelj predlaže sudu donošenje presude kojom će naložiti tuženiku da mu naknadi iznos od 258,75 EUR-a sa zateznim kamatama i troškovima predmetne parnice.

3. U svom odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ukazuje kako je isti ne određuje cijenu sata rada niti jednog servisera/lakirera vozila već svoje odluke donosi i upućuje oštećenim osobama/vlasnicima vozila sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima kao i drugim propisima kojima je uređeno pitanje naknade štete. Tuženik drži da je isplatom iznosa oštećeniku ispunio svoju obvezu te drži da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Tuženik ne spori pravo oštećenika da vozilo popravlja gdje i kada to hoće, međutim ne da to pada u cijelosti na teret tuženika. Slijedom navedenog tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Na sporne okolnosti sud je izveo dokaze uvidom u slijedeće isprave: ugovor o ustupu tražbine od 17. rujna 2025. (list 7.-8. spisa), obavijest o ustupu tražbine (list 9. spisa), prigovor tužitelja na ponudu tuženika (list 10.-11. spisa), ponuda tuženika (list 12. spisa), izvid štete (list 13. spisa), račun tužitelja (list 14. spisa), cjenik tužitelja (list 15. spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 16-19. spisa) kao i sudske presude koje su stranke uložile u spis.

5. Bez obzira što je tuženik osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, u osnovi je navedeno sporno zbog cijene radnog sata tužitelja. S obzirom na navedeno, a kako tuženik nije osporio niti odgovornost svog osiguranika niti dinamiku nastanka štetnog događaja, sud nije proveo dokaz prometnim vještačenjem, niti saslušanje stranaka i oštećenika, jer je isto ocijenio nepotrebnim.

6. Budući da je tuženik nesporno oštećeniku isplatio iznos štete te izvršio izvid štete na vozilu ovaj sud je stava da su tuženikovi prigovori kojim osporava svoju pasivnu legitimaciju, u cijelosti neosnovanima.

7. Ocjenom tako provedenih dokaza, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP), sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim.

8. Uvidom u Zapisnik o izvidu štete na vozilu (list 13. spisa) sud je utvrdio da je izvid napravio tuženik 25. travnja 2025. za vozilo oštećenika marke Hyundai I30 te je procjenitelj tuženik utvrdio da je za popravak vozila potrebno 5 sata rada limara i 6,50 sati rada lakirera. Između stranaka nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 625,85 EUR-a po računu za popravak vozila.

9. Uvidom u račun tužitelja broj 717/01/8 (list 14. spisa) utvrđeno je da je tužitelj isti izdao za vozilo oštećenika to na fakutiriani iznos od 884,60 EUR-a, iz kojeg je vidljivo da je cijena sata rada tužitelja 42,00 EUR-a plus PDV. Prema tome, jasno je da se razlika odnosi na visinu sata rada koju priznaje tuženik i koju naplaćuje tužitelj. Dakle, prema stavu suda sporna je krucijalna razlika u cijeni sata rada.

10. Uvidom u dopis/notifikaciju tuženika od 17. rujna 2025. (list 9. spisa), utvrđeno je da je tužitelj tuženika obavijestio o ustupu potraživanja od strane oštećenik tužitelju.

11. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 17. rujna 2025. (list 7- 8. spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između oštećenika kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja za novčano potraživanje prema tuženiku temeljem štetnog događaja koji je nastao 25. travnja 2025. a u kojem nastala šteta na vozilu oštećenika marke Hyundai I30, registarskih oznaka [registarska oznaka].

12. Na temelju članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje: ZOO), vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

13. Sud je stava da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata, da nije riječ o eventualnom doprinosu oštećenika šteti iz čl. 1092. ZOO-a, kao i da tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa:

034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 17- 20 spisa).

14. Kako je uvidom u kalkulaciju izračuna cijena za tužitelja utvrđeno da je cijena sata rada iskazana u računu u skladu sa istom, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata rada nastala šteta iz čl. 1046. ZOO -a, a koja se dakle odnosi na ostatak iznosa sata rada na koji tužitelj prema cjeniku ima pravo, u ukupnom iznosu od 258,75 EUR-a, sve s obzirom na valjani ugovor o cesiji, te mu je tuženik, kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, a što u konkretnom slučaju nije sporno, navedeni iznos temeljem čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a dužan naknaditi u skladu s čl. 84. st. 1. ZOO-a, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

15. Budući da prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate, pa je sud u skladu s čl. 29. st.1. i 2. ZOO -a, odlučio kao pod točkom I izreke ove presude.

16. Međutim ispravno da tuženik spori tijek zateznih kamata. Naime, na tužitelja je utuženo potraživanje preneseno i to za nepodmireni dio računa broj 101/VP1/1 od 4. srpnja 2025. koji je dospio na naplatu 19. srpnja 2025., pa tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana, odnosno 20. srpnja 2025, od kada tužitelju nastaje šteta, a ne od dana kada se dogodio štetni događaj (25. travanj 2025.), slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I i II izreke ove presude. Pravo na zatezne kamate od dospijeća do isplate propisano je odredbom članka 29. st 1. i čl. 183. st. 1. ZOO-a. Datum dospijeća utvrđen je prema računu u spisu. Stopa zatezne kamate na glavnicu određena je sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.).

17. Odluka o parničnom trošku iz točke III i IV izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje u tekstu Tarifa).

18. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu, u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP -a i arifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje u tekstu: Tarifa), a s obzirom na vrijednost predmeta spora od 258,75 EUR-a tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr 7/1. u vezi s Tbr. 54. Tarife), sastav prigovora od 8. listopada 2025. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr 32/1. u vezi s Tbr. 54. Tarife), trošak pristupa na ročište od 30. siječnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 9/1. u vezi s Tbr. Tarife) što uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife), sveukupno iznosi 187,50 EUR-a. Navedenom iznosu valja pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 EUR-a tako sveukupni trošak tužitelja iznosi 214,04 EUR-a.

19. O kamatama na troškove parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (točka III izreke presude).

U Zagrebu, 27. veljače 2026.

Sudac:

Srđan Sessa

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (članak 467a Zakona o parničnom postupku /''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13, 70/19).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe

- tuženiku po punomoćniku