REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2111/2024-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Srđanu Sessi, u pravnoj stvari tužitelja ING-GRAD d.d., [adresa], OIB: 93245284305 kojeg zastupa punomoćnik Anton Palić, odvjetnik iz Zagreba, protiv I-tuženika INA-Industrija nafte d.d., [adresa], OIB: 27759560625, kojeg zastupa punomoćnica Martina Šimunović Lepoša, odvjetnica u Zagrebu, i protiv II-tuženika LČ, [adresa], (sa boravištem na adresi u [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Gregorić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I."Nalaže se I-tuženiku INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. (OIB: 27759560625) sa sjedištem u [adresa]- tuženiku JELIĆ TOMISLAVU, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], (sa boravištem na adresi u [adresa]), solidarno platiti tužitelju ING-GRAD d.o.o. (OIB 93245284305) sa sjedištem u [adresa] iznos od 127.928,72 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 1.436,64 EUR od 01. veljače 2016. godine do isplate,

- iznos od 1.211,14 EUR od 01. ožujka 2016. godine do isplate,

- iznos od 2.065,93 EUR od 01. travnja 2016. godine do isplate,

- iznos od 2.024,58 EUR od 01. svibnja 2016. godine do isplate,

- iznos od 1.865,14 EUR od 01. lipnja 2016. godine do isplate,

- iznos od 969,28 EUR od 01. srpnja 2016. godine do isplate,

- iznos od 2.009,94 EUR od 01. kolovoza 2016. godine do isplate,

- iznos od 1.412,75 EUR od 01. rujna 2016. godine do isplate,

- iznos od 2.512,59 EUR od 01. listopada 2016. godine do isplate,

- iznos od 3.205,11 EUR od 01. studenog 2016. godine do isplate,

- iznos od 2,456,51 EUR od 01. prosinca 2016. godine do isplate,

- iznos od 2.171,86 EUR od 01. siječnja 2017. godine do isplate,

- iznos od 1.695,43 EUR od 01. veljače 2017. godine do isplate,

- iznos od 3.328,58 EUR od 01. ožujka 2017 godine do isplate,

- iznos od 3.030,94 EUR od 01. travnja 2017. godine do isplate,

- iznos od 2.852,16 EUR od 01. svibnja 2017. godine do isplate,

- iznos od 2.973,76 EUR od 01. lipnja 2017. godine do isplate,

- iznos od 2.477,36 EUR od 01. srpnja 2017. godine do isplate,

- iznos od 1.964,99 EUR od 01. kolovoza 2017. godine do isplate,

- iznos od 3.236,61 EUR od 01. rujna 2017. godine do isplate,

- iznos od 3.200,03 EUR od 01. listopada 2017. godine do isplate,

- iznos od 3.793,72 EUR od 01. studenog 2017. godine do isplate,

- iznos od 3.450,93 EUR od 01. prosinca 2017. godine do isplate,

- iznos od 2.666,40 EUR od 01. siječnja 2018. godine do isplate,

- iznos od 3.532,48 EUR od 01. veljače 2018. godine do isplate,

- iznos od 4.099,22 EUR od 01. ožujka 2018. godine do isplate,

- iznos od 3.161,94 EUR od 01. travnja 2018. godine do isplate,

- iznos od 3.336,76 EUR od 01. svibnja 2018. godine do isplate,

- iznos od 3.992,73 EUR od 01. lipnja 2018. godine do isplate,

- iznos od 3.174,40 EUR od 01. srpnja 2018. godine do isplate,

- iznos od 3.642,21 EUR od 01. kolovoza 2018. godine do isplate,

- iznos od 2.069,23 EUR od 01. rujna 2018. godine do isplate,

- iznos od 5.232,32 EUR od 01. listopada 2018. godine do isplate,

- iznos od 4.633,19 EUR od 01. studenog 2018. godine do isplate,

- iznos od 4.483,54 EUR od 01. prosinca 2018. godine do isplate,

- iznos od 3.251,17 EUR od 01. siječnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 3.240,68 EUR od 01. veljače 2019. godine do isplate,

- iznos od 4.645,15 EUR od 01. ožujka 2019. godine do isplate,

- iznos od 7.174,37 EUR od 01. travnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 3.570,28 EUR od 01. svibnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 6.039,68 EUR od 01. srpnja 2019. godine do isplate,

- iznos od 636,93 EUR od 01. srpnja 2020. godine do isplate,

po stopi koja:

- za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. srpnja 2016. godine iznosi 10,05% godišnje,

- za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine iznosi 9.88 % godišnje,

- za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. srpnja 2017. godine iznosi 9,68% godišnje,

- za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine iznosi 9,41 % godišnje,

- za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. srpnja 2018. godine iznosi 9,09% godišnje,

- za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine iznosi 8,82 % godišnje,

- za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. srpnja 2019 . godine iznosi 8,54% godišnje,

- za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine iznosi 8,30 % godišnje,

- za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. srpnja 2020. godine iznosi 8,11% godišnje,

- za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine iznosi 7,89% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih  na  razdoblje  dulje  od  godine  dana  nefinancijskim trgovačkim  društvima  izračunate  za  referentno  razdoblje  koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od osam dana.

II.Nalaže se I-tuženiku INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. (OIB: 27759560625) sa sjedištem u [adresa] - tuženiku JELIĆ TOMISLAVU, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], (sa boravištem na adresi u [adresa]), solidarno platiti tužitelju ING-GRAD d.o.o. (OIB 93245284305) sa sjedištem u [adresa] trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi I-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 21.770,00 EUR-a u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi II-tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 17.498,61 EUR-a u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev II-tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.405,00 EUR-a.

Obrazloženje

1. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3275/2022 od 17. rujna 2024. je ukinuta presuda naslovnog suda poslovni broj P-1259/2020 od 8. lipnja 2022. u točkama I., II. i IV izreke te je predmet vraćen naslovnom sudu na ponovno suđenje.

2. Tužitelj u tužbi od 23. svibnja 2020. prvenstveno ističe da radi obavljanja svoje djelatnosti i olakšanja plaćanja goriva za vozila u svojem vlasništvu je s I- tuženikom zaključio ugovor na osnovu kojeg su tužitelju izdane INA kartice. Svaka od navedenih kartica koje je I-tuženik izdao tužitelju izdana je na tužitelja i na registarsku oznaku vozila u vlasništvu tužitelja te se u druge svrhe ne može upotrijebiti niti se navedena kartica može koristiti za točenje goriva u vozila drugih registarskih oznaka. Nadalje sukladno općim uvjetima poslovanja I-tuženik je svaki mjesec dostavljao tužitelju specifikaciju računa iz kojih je razvidno u koje je vozilo u mjesecu točeno gorivo, količina i cijena goriva, registarska oznaka navedenog vozila te broj kartice. U lipnju 2019. godine radnik tužitelja UČ je nakon što je zaprimio specifikaciju za svibanj 2019. uočio da je točeno gorivo na karticu koja je izdana za registarsko vozilo oznake [registarska oznaka] iako je navedeno vozilo bilo na popravku cijeli mjesec te u isto nije moglo biti utočeno gorivo. Potom je radnik UČ s ostalim radnicima iz računovodstva tužitelja započeo detaljnu kontrolu i usporedbu specifikacija te je uočeno da je točeno gorivo u vozila tužitelja kada su ista vozila bila na skladištu i uopće nisu izlazila iz skladišta. Također je utvrđeno da se na računima ne nalaze potpisi radnika već je netko iste krivotvorio. Nakon navedenog otkrića tužitelj je proveo sveobuhvatnu provjeru svih računa te je utvrdio da je u razdoblju od siječnja 2016. do srpnja 2019. protupravnim korištenjem kartica tužitelja, tužitelju počinjena šteta u iznosu od 963.878,92 kn. Također nakon što je tužitelj otkrio da je netko protupravno koristio INA kartice za točenje goriva u vozila, tužitelj je angažirao privatnu detektivsku agenciju radi pronalaska počinitelja te je podnio i kaznenu prijavu Policijskoj upravi Zagrebačkoj. Tužitelj je također došao do saznanja da je počinitelj ovdje II-tuženik te je predsjednik uprave tužitelja pozvao II-tuženika u svoj ured nakon čega je II-tuženik u prisutnosti predstavnika uprave tužitelj RČ, člana uprave tužitelja PČ i svjedoka DČ priznao da je zajedno i u suradnji s radnicima I-tuženika na benzinskoj crpki protupravno koristio kartice te je dao otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Naime, II-tuženik je bio zaposlen u društvu BRIMAR d.o.o. a tužitelj je s istim društvom kao vlasnikom nekretnine imao zaključen Ugovor o zakupu nekretnine na kojoj je tužitelj skladištio svoja vozila. II - tuženik je živio u kući pored koje se nalazi skladište tužitelja te je isti ujutro otvarao i navečer zatvarao vrata skladišta tužitelja te puštao pse koji su čuvali skladište noću. Tužitelj drži da je II-tuženik neovlašteno i protuzakonito uzimao ključ od kontejnera u kojem su se nalazili ključevi i kartice te na taj način imao neovlašten pristup svim karticama za točenje goriva. Tužitelj ističe da se neovlašteno korištenje kartica i točenje goriva odvijalo isključivo na crpkama I-tuženika Sesvete sjever i Sesvete jug a koje prema saznanjima tužitelja jedine nemaju postavljene sigurnosne kamere a što je II-tuženik znao i namjerno je išao na navedene crpke kako bi što teže bilo otkriveno protupravno korištenje kartica. Stoga tužitelj drži da su tuženici solidarno odgovorni tužitelju za štetu u iznosu od 963.878,92 kn sa zakonskim zateznim kamatama te također predlaže sudu da obveže tuženike da mu naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama.

3. U odgovoru na tužbu od 20. listopada 2020. I-tuženik prvenstveno ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. I-tuženik ne spori da je s tužiteljem sklopio ugovor o korištenju INA kartica kao i aneks istog. Predmetnim ugovorima su parnične stranke ugovorile međusobna prava i obveze . Između ostalog je tako određeno da korisnik od dana zaprimanja INA- Kartice snosi svu odgovornost za upotrebu INA Kartice, mora je čuvati i upotrebljavati na pažljiv način te odgovara za sve troškove koji su zapisani na listiću otiska - slipu/računu s pravilno otisnutim (preslikanim brojevima kartice i prodajnog mjesta, da korisnik može uputiti reklamaciju računa-slipa INA-i, koja mora biti dokumentirana izjavom- obrazloženjem, te preslikom spornog računa- slipa i da odmah po saznanju o gubitku ili otuđenju INA- kartice, Korisnik (ovlaštena osoba) je dužan INA-u o tome usmeno obavijestiti, odmah i pismeno potvrditi na poštambiljanom i potpisanom obrascu „zahtjev za stavljanje INA-Kartice van uporabe “. Od trenutka pisane obavijesti Korisnik odgovara idućih 24 sata za troškove učinjene INA-Karticom. Nadalje I-tuženik ističe da u slučaju spora su se ugovorne strane obvezale spor riješiti putem ad-hoc arbitražne komisije koju čine po dva predstavnika II-tuženika i tužitelja te da je arbitražna komisija dužna riješiti spor u roku od 30 dana od nastanka sporazuma a u slučaju nemogućnosti rješenja nesporazuma putem arbitražne komisije ugovora se nadležnost suda u Zagrebu. Nadalje I-tuženik posebno ističe sudu da iz općih uvjeta poslovanja tužitelja za INA-kartice od 18. svibnja 2018. izričito navedeno kako korisnik snosi svu odgovornost i rizik neovlaštenog korištenja INA kartice izdane na njegov zahtjev te da je gubitak i otuđenje INA kartice potrebno odmah dojaviti I-tuženiku. Stoga I-tuženik je stava da je predmetna tužba preuranjena te da je istu treba odbaciti budući da tužitelj prije podnošenja tužbe nije proveo postupak pred ad hoc arbitražnom komisijom. Nadalje I-tuženik drži da u vrijeme cijelog trajanja ugovornog odnosa odnosno u razdoblju od siječnja 2016 do srpnja 2019. nije sporno da je I -tuženik dostavljao tuženiku račune za korištenje INA kartica sa detaljnom specifikacijom. Također ne bi trebalo biti sporno da tužitelj u istom razdoblju je sve račune uredno zaprimio i iste nije reklamirao niti na drugi način osporavao. I-tuženik izričito osporava tvrdnje tužitelja da je II-tuženik zajedno sa radnicima I-tuženika na benzinskoj postaji protupravno koristio kartice budući da ne postoji niti jedan dokaz o navedenom. II- tuženik također ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te također istakao prigovor djelomične zastare potraživanja. Slijedom navedenog I-tuženik predlaže sudu odbiti tužbu te da obveže tužitelja da mu naknadi trošak parničnog postupka.

4. U odgovoru na tužbu od 09. prosinca 2020. II- tuženik prvenstveno ističe prigovor stvarne nenadležnosti naslovnog suda te navodi u odnosu na postavljen tužbeni zahtjev da nije realno da bi tužitelj kroz razdoblje od 5 godina trpio tolike gubitke u benzinu a da bi na isto reagirao tek protekom tog cjelokupnog perioda. II-tuženik ulaže prigovor zastare te prigovara aktivnoj i pasivnoj legitimaciji te ističe da nije zaposlenik tužitelja te II-tuženiku nije jasno zašto nije u svojoj internoj istrazi teretio po njemu najočitije osobe odnosno vlastite zaposlenike i zakonske zastupnike. Stoga II-tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te da naloži tužitelju da nadoknadi parnični trošak II-tuženika.

5. Tužitelj je u ponovljenom postupku i to podneskom od 16. prosinca 2024. uskladio tužbeni zahtjev budući da je u Republici Hrvatskoj promijenjena službena valuta iz kune u EUR tako da sada potražuje isplatu iznosa od 127.928,72 EUR-a. Nadalje tužitelj je također zbog statusnih promjena tužitelja iz društva sa ograničenom odgovornošću u dioničko društvo promijenio naziv tužitelja tako da on sada glasi: ING-GRAD d.d.

6. Neosnovani su prigovori II-tuženika da je podneskom od 16. prosinca 2024. tužitelj povećao tužbeni zahtjev nego je tužitelj početni iznos od 963.878,92 kune preinačio u novu službenu valutu u Republici Hrvatskoj EURO, a što po tečaju konverzije iznosi 127.928,72 EUR-a. Također II-tuženik neosnovano prigovara subjektivnoj preinaci tužbe jer do subjektivne preinake tužitelja u smislu članka 192. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP-a). nije niti došlo jer je tužitelj samo promijenio svoj pravni oblik iz društva sa ograničenom odgovornošću u dioničko društvo tako da nije došlo do promjene tužitelja.

7. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 30. siječnja 2026. tužitelj i I. i II- tuženik su ostali kod iznesenih navoda. Stoga je sud temeljem priležeće dokumentacije u spisu zaključio glavnu raspravu 304. ZPP-a.

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupno tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. ZPP-a ovaj sud je uvjerenja da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 127.928,72 EUR-a sa zateznim kamatama i troškovima predmetne parnice.

10. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to: otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15. siječnja 2020. (list 12 spisa) , potvrdu Policijske uprave Zagrebačke, Sektor kriminalističke policije od 13. rujna 2019. (list 13 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-873/07 od 09. siječnja 2008. (list 14-15 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-109/09 od 04. lipnja 2009. (list 16-18 spisa), opći uvjeti poslovanja za INA kartice (list 19-23, spisa), pregled radnih naloga za vozila tužitelja s radnim listovima vozača tužitelja te izvatci iz Smartivo sustava tužitelja za razdoblje od siječnja 2016. do srpnja 2019. kao i pripadajuća specifikacija računa za korištenje INA kartice i računi tužitelja za točenje goriva (list 27- 983 spisa), izvadak iz tekućeg računa tužitelja (list 984-1070 spisa), Ugovor 4877/98 o korištenju kreditne kartice INA kartica od 13. listopada 1998. kao i aneks istog od 15. veljače 2001. (list 1089-1092 spisa), opći uvjeti poslovanja za INA kartice od 23. lipnja 2014. i 18. svibnja 2018. (list 1093-1101 spisa), excell tablica izdanih faktura I- tuženika tužitelju (list 1102-1104), e-mailovi tuženika (list 1105-1106 spisa), izvod iz plaćanja izvršenih na benzinskoj postaji Folnegovićevo od 05. lipnja 2018. (list 1107 spisa), dopis odvjetnika tužitelja od 15. listopada 2020. (list 1116-1117 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-911/2013 od 06. ožujka 2019. (list 1118-1119 spisa), računi i specifikacija računa koje je I-tuženik izdao tužitelju za razdoblje od 2016. do 2019. godine (list 1135-1818), e-mail tužitelja od 07. prosinca 2020. (list 1833-1834 spisa), preslike prometnih dozvola za vozila tužitelja sa pripadajućim INA karticama (list 1835-1850 spisa), računi tužitelja (list 1851-1861), pravilnici o radu I- tuženika za 2016-2020 godine (list 1865-2134 spisa), katalog poslova i radnih mjesta I-tuženika od 14. prosinca 2017. (list 2135-2156 spisa), ugovore o radu sklopljenih s INA maloprodajni servisi d.o.o. za radnike OČ, JČ, GČ (list 2157-2187 spisa), uvjeti poslovanja za INA kartice od 25. lipnja 2020. (list 2195-2201 spisa), dopis tužitelja od 04. studenog 2020. (list 2202-2203 spisa), te je također izvršio uvid u pisane izjave svjedoka koje su stranke priložile tokom postupka za svjedoke i to RČ (list 2220-2223 spisa), PČ (list 2224-2226 spisa), DČ (list 2227-2228 spisa), UČ (list 2229-2231 spisa), EČ (list 2237-2240 spisa), IČ (list 2241- 2244 spisa), ČČ (list 2245-2246 spisa), ŽČ (list 2247-2250 spisa), JČ (list 2253-2254 spisa), GČ (list 2255-2256 spisa), OČ (list 2257-2258 spisa) i II-tuženika (list 2273-2274 spisa) te Sporazum od 29. srpnja 2015. (list 2364-2369. spisa).

11. Sud nije proveo dokaze koju se predložile stranke tokom postupka budući da za odluku o tužbenom zahtjevu je dovoljna dokumentacija koje su stranke priložile u spis tijekom postupka

12. Među strankama nije sporno:

- da je I-tuženik izdao tužitelju INA kartice;

- da je tužitelj ujedno i vlasnik vozila za koje su izdane pripadajuće INA kartice;

- da je točenje gorivo na spornim računima izvršena na benzinskim crpkama tužitelja Sesvete (sjever i jug)

- da je tužitelj uredno podmirivao izdane račune I-tuženika koji su bili izdani na navedenim crpkama;

- da tužitelj nije prigovarao izdanim računima I-tuženika niti je tražio da se INA kartice ponište;

- da je II-tuženik bio zaposlenik u društvu BRIMAR d.o.o. i da je u istom društvu dao otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme;

- da su tužitelj i I-tuženik zaključili Ugovor 4877/98 o korištenju kreditne kartice INA kartica od 13. listopada 1998. kao i aneks istog od 15. veljače 2001.

13. Međutim između stranaka je prvenstveno sporno odgovornost I i II tuženika za nastalu štetu koja je nastupila tužitelju te je također sporna prvenstveno pasivna legitimacija I-tuženika kao i da li je tužiteljeva tražbina u zastari.

14. Člankom 6. Ugovora broj 4877/98 o korištenju kreditne kartice INA jest ugovoreno da korisnik od dana zaprimanja INA kartice snosi svu odgovornost za upotrebu INA kartice, mora je čuvati i upotrebljavati na pažljiv način te odgovara za sve troškove koji su zapisani na listiću otiska – slipu/računu s pravilno otisnutim (preslikanim) brojevima kartice i prodajnom mjestu. Nadalje člankom 8. Ugovora je određeno da korisnik može uputiti pismenu reklamaciju računa-slipa I-tuženiku, koja mora biti dokumentirana izjavom-obrazloženjem te preslikom spornog računa-slipa. Člankom 10. Ugovora je određeno da odmah po saznanju ili otuđenju INA kartice, korisnik je dužan I-tuženika o tome usmeno obavijestiti odmah i pismeno potvrditi na poštambiljanom i potpisanom obrascu "zahtjev za stavljanje INA kartice van uporabe". Člankom 15. je određeno da upute o korištenju INA kartice su sastavni dio ovog ugovora te je I-tuženik obavezan pismeno izvijestiti korisnika o svakoj promjeni tih uputstava te prema korisniku vrijede od dana upotrebe INA kartice.

15. Između stranaka nije niti sporno da tužitelj nije I-tuženiku uputio reklamaciju u smislu članka 8. Ugovora niti je obavijestio I-tuženika o otuđenju kartice.

16. Uvidom u Opće uvjete poslovanja INA kartice od 23. lipnja 2014. i 18. svibnja 2018. (list 1089-1107) sud je utvrdio da ista zajedno sa Ugovorom o korištenju INA kartice uređuje međusobne odnose korisnika i I-tuženika. Nadalje u istima je navedeno da korisnik snosi svu odgovornost i rizik neovlaštenog korištenja INA kartice izdane na njegov zahtjev. Također gubitak ili otuđenje INA kartice potrebno je odmah dojaviti I-tuženiku. Nadalje istim Općim uvjetima je određeno da se korisnik obvezuje koristiti izdane INA kartice u skladu s ugovornim uvjetima i odredbama Općih uvjeta te se obvezuje nadzirati način i opseg korištenja svih INA kartica koje su mu izdane. Korisnik je odgovoran za sve troškove evidentirane po izdanim karticama, uključujući i one troškove nastale uslijed neovlaštene uporabe i/ili uporabe INA kartice protivno ugovorenim uvjetima.

17. Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje: ZOO), kao općim propisom koji uređuje materiju odgovornosti za štetu nisu nabrojene opće pretpostavke za odgovornosti za štetu.

18. Tako u pravnoj teoriji kao i u sudskoj praksi (VSRH Rev-2183/10 od 28 listopada 2014.), kao opće pretpostavke za odgovornost za štetu se uglavnom navode: 1. subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu; 2. štetna radnja štetnika; 3. šteta; 4. uzročna veza i 5. protupravnost.

19. Navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene i ako ne postoji makar jedna od njih ne postoji ni odgovornost za naknadu štete.

20. Treba istaknuti da je iz citiranih odredaba Općih uvjeta za korištenje INA kartice vidljivo da je na korisnika kartice odnosno u konkretnom slučaju tužitelja prebačena odgovornost da vodi brigu o korištenju, čuvanju i sigurnosti same kartice. Stoga eventualna šteta koju je pretrpio zbog navodnog neovlaštenog korištenja kartica I-tuženika pada na njegov teret. Štoviše iz stanja spisa je razvidno da tužitelj kroz četverogodišnje razdoblje odnosno od 2016. do 2020. uopće nije pazio kako se INA kartice koriste iako je iz samih navoda tužbe imao na raspolaganju sustav Smartivo kojim je mogao pratiti kretanje vozila u vlasništvu tužitelja u svakom trenutku. Stoga je naslovni sud i dalje stava da u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost I i II -tuženika za štetu koja je nastupila tužitelju.

21. Slijedom navedenog je odlučeno kao izreci odnosno odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

22. Stoga sud je odbio zahtjev tužitelja u cijelosti te nije našao shodnim referirati se na ostale prigovore tuženika jer isti nisu relevantni za rješavanje predmetnog spora.

23. Slijedom navedenog je odlučeno je kao u stavku I. izreke.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena na temelju članka 154. i 155. ZPP-a i u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25. dalje: Tarifa).

25. Stoga I –tuženiku i prema vrijednosti predmeta spora od 127.928,72 EUR-a pripada trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.924,00 EUR-a (Tbr 8/1 u vezi s Tbr 54. Tarife), pristupa na ročište od 13. svibnja 2021., 7. srpnja 2021., 11. svibnja 2022. i 19. veljače 2025. u iznosu od 1.924,00 EUR-a za svaki (1.924,00 EUR-a x 4=7.696,00 EUR-a, Tbr 9/1. u vezi s Tbr 54. Tarife), sastava podneska od 28. svibnja 2021., 28. lipnja 2021., 20. listopada 2021. 20. ožujka 2025. u iznosu od 1.924,00 EUR-a za svaki (1.924,00 EUR-a x 4=7.696,00 EUR-a, Tbr 8/1. u vezi s Tbr 54. Tarife), sastav podneska od 7. listopada 2021. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr 8/3 u vezi s Tbr. 54. Tarife), trošak pristupa na ročištu za objavu presude od 8. lipnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR-a ( Tbr. 8/3 u vezi s Tbr. 54 Tarife) što uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr 46. Tarife) sveukupno iznosi 21.770,00EUR-a.

26. Nadalje II-tuženiku pripada trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.924,00 EUR-a (Tbr 8/1 u vezi s Tbr 54. Tarife), pristupa na ročište od 13. svibnja 2021., 7. srpnja 2021., 11. svibnja 2022., 19. veljače 2025. i 30. siječnja 2026. u iznosu od 1.924,00 EUR-a za svaki (1.924,00 EUR-a x 5=9.620,00 EUR-a, Tbr 9/1. u vezi s Tbr 54. Tarife), trošak sastava podneska od 5. ožujka 2025. u iznosu od 1.924,00 EUR-a (Tbr 8/1. u vezi s Tbr 54. Tarife), što uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr 46 Tarife), sveukupno iznosi 16.835,00 EUR-a.. Navedenom iznosu valja pridodati i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 663,61 EUR-a stoga cjelokupni trošak 17.498,61 EUR-a.

27. Po stavu ovog suda za vođenje ove parnice nije bio potreban sastav II - tuženikova odgovora na žalbu stoga je II-tuženik odbijen za zahtjevom naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 2.405,00 EUR-a.

28. Slijedom navedenom je odlučeno kao u stavku II. -IV. izreke.

U Zagrebu, 08. lipnja 2022. godine

Sudac:

Srđan Sessa

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest (15) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od petnaest (15) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po pun uz nalog

- I-tuženiku po punomoćniku

- II-tuženiku po punomoćniku