REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču – Parenzo

Turistička ulica 2

52440 Poreč – Parenzo

Poslovni broj: P-294/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz ZOU Tomislav Brajković i Milena Matošević Brajković, odvjetnicima u Poreču, protiv tuženika: 1. DĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. NĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku u Puli, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 02. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 27. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužiteljice za prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1.Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između prvotužene DĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženog VĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 30.04.2024. godine, broj OV- 3958/2024, gubi učinak prema tužiteljici u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljičinog potraživanja prema prvotuženoj DĆ u iznosu od 14.493,12 € zajedno sa zateznim kamatama počevši od 1.4.2022.godine.

2.Tuženici su dužni trpjeti, pod prijetnjom ovrhe, da tužiteljica svoje potraživanje prema prvotuženoj namiri prodajom nekretnina: -ZGR.66 kuća, k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak, k. č. br. [katastarska čestica] vinograd, k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak, k. č. br. [katastarska čestica] dvorište, k. č. br. [katastarska čestica] oranica, k. č. br. [katastarska čestica] oranica, k. č. br. [katastarska čestica] livada, k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak, k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak, k. č. br. [katastarska čestica] oranica, k. č. br. [katastarska čestica] oranica, k. č. br. [katastarska čestica] vinograd i oranica, k. č. br. [katastarska čestica] oranica, sve upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

3.Nalaže se tuženicima da tužiteljici nadoknade prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici da nadoknadi parnični trošak tuženicima u iznosu od 1.512,50 eura (tisuću petstodvanaeset eura i pedeset centi) u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 10. travnja 2025. podnijela tužbu protiv tuženika kojom traži da sud donese presudu u sadržaju kako je to odbijajuće opisano u točki I izreke ove Presude. U tužbi tvrdi da prema prvo tuženici ima dospjelu novčanu tražbinu, koju potražuje u parničnom postupku koji se vodi kod ovoga suda pod poslovnim brojem P- 371/2022, a koja iznosi 14.493,12 eura i na koju tražbinu da teku zatezne kamate od 01. travnja 2022. Dalje navodi da je bila udana za sada pokojnog sina prvo tužene, koji je brat drugo tuženika. Za vrijeme trajanja braka i prije sklapanja braka tužiteljica i njezin sada pokojni suprug ĆĆ da su ulagali u nekretninu k. č. zgr. [katastarska čestica], kuća, k. o. [katastarska općina]. U navedenom parničnom postupku da potražuje polovicu uloženog u navedenu nekretninu. Drugo tuženik da je upoznat sa tražbinom tužiteljice jer da je u navedenom postupku bio saslušan kao svjedok. Dalje navodi da je prvo tužena ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 30. travnja 2024. raspolagala nekretninama u svojem vlasništvu u korist drugo tuženika i tim ugovorom da je prenijela vlasništvo nekretnina na drugo tuženika. Tužiteljica se poziva na odredbe članka 66. stavak 1., 67. stavak 1. i 2. i 69. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO). Tužiteljica smatra da su tuženici potpisali ugovor o doživotnom uzdržavanju isključivo s ciljem izbjegavanja da se tužiteljica iz te imovine naplati, a prvo tužena da nema druge imovine. S obzirom da je ugovor o doživotnom uzdržavanju naplatni ugovor, tužiteljica da u zakonskom roku od jedne godine podnosi tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Nakon smrti prvo tužene, da će se dogoditi pravna situacija da prvo tužena nema imovine nad kojom se treba provesti ostavinski postupak, te da se tužiteljica neće moći naplatiti od nasljednika.

2. U odgovoru na tužbu, tuženici u cijelosti osporavaju kao neosnovane, činjenično i pravno, sve tužbene zahtjeve tužiteljice kao i činjenične navode iz tužbe. Ističu prigovor označene vrijednosti predmeta spora jer da je u tužbi kao VPS označen iznos od 1.372,00 eura, a tužbeni zahtjev koji se odnosi na namirenje tužiteljice da iznosi 14.493,12 eura. Zato predlažu da sud utvrdi VPS u iznosu od 14.493,12 eura. Tuženici ne osporavaju da je među njima sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren pod brojem OV-3958/2024 dana 30. travnja 2024. Tim ugovorom da prvo tuženica ostavlja predmetne nekretnine drugo tuženiku, a drugo tuženik da se obvezuje uzdržavati prvo tuženicu, iz čega da proizlazi da se radi o naplatnom raspolaganju, propisanom člankom 579. stavak 1. ZOO-a, te da se tužba za pobijanje tog raspolaganja može podnijeti u roku od jedne godine. Taj rok da počinje teći od dana kada je na temelju tog ugovora izvršena uknjižba vlasništva u korist drugo tuženika. Tvrde da se radi o prekluzivnom roku na koji sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga tuženici smatraju da je tužba preuranjena jer da drugo tuženik još nije stekao imovinu temeljem predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju jer da je prvo tuženica i dalje vlasnica predmetnih nekretnina. Tuženici dalje tvrde da tužiteljica nema dospjelo potraživanje za isplatu jer da ne postoji pravomoćna sudska odluka u predmetu poslovni broj P-371/2022. Sukladno članku 66. i 67. ZOO-a pravnu radnju da je moguće pobijati samo ako je vjerovnikova tražbina stvarna, utvrđena i dospjela, a da je pravna radnja doista poduzeta s ciljem povrede prava vjerovnika. Tvrde da tužiteljica nije dokazala da bi prvo tuženica bila insolventna jer da prvo tuženica mora naslijediti i znatnu ostavinu iza svog pokojnog sina JĆ. Konačno ističu da tužiteljica nije dokazala da je ugovor sklopljen s ciljem izigravanja njenih prava, a konačno da prvo tuženica ima potraživanje prema tužiteljici s osnove najamnine stana kojeg tužiteljica i dalje drži u svome posjedu (P-371/2022).

3. Na pripremnom ročištu 02. veljače 2026. tužiteljica je predložila prekid postupka do pravomoćnog okončanja ovosudnog postupka poslovni broj P-371/2022 u kojem da se ima utvrditi konkretan iznos dospjele novčane tražbine.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (9-10, 50- 51), Rješenje Z-6889/2025 (15), Ugovor o doživotnom uzdržavanju (67-70), ovosudni spis P-371/2022 i eSpis P-654/2023 (izvornik spisa nalazi se na Županijskom sudu u Dubrovniku).

4.1. Sud nije provodio druge predložene dokaze jer je na temelju provedenih dokaza dostatno utvrđeno činjenično stanje za donošenje meritorne odluke.

5. Prijedlog tužiteljice za prekid postupka, kao i tužbeni zahtjev tužiteljice nisu osnovani.

6. Na pripremnom ročištu, povodom prigovora tuženika, utvrđena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 14.493,12 eura.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da prvo tuženica dolazi upisana kao samovlasnica na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Rješenjem Z-8572/2024, 02.05.2024. izvršena je zabilježba postojanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju OV-3958/2024 od 30. travnja 2024. sklopljen između prvo tuženice kao primateljice uzdržavanja i drugo tuženika kao davatelja uzdržavanja.

8. Uvidom u Rješenje Z-6889/2025 od 14. travnja 2025. utvrđeno je da je tužiteljica neposredno Zemljišnoknjižnom odjelu, u svojstvu predlagateljice podnijela prijedlog protiv tuženika radi zabilježbe spora i to tužbe od 10. travnja 2025. (tj. tužbe koja je predmet ove pravne stvari), te je Zemljišnoknjižni odjel Poreč-Parenzo 14. travnja 2025. donio Rješenje kojim se dopušta zabilježba spora na svim nekretninama navedenim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju utvrđeno je da je isti zaključen 30. travnja 2024. između prvo tuženice kao primateljice uzdržavanja i drugo tuženika kao davatelja uzdržavanja, da su se ugovorne strane suglasile da će drugo tuženik doživotno uzdržavati prvo tuženicu, a da se prvo tuženica obvezuje u trenutku smrti prenijeti svoje nekretnine (koje su navedene u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina]), te traktor sa svim priključcima, kopačicu, tri grobna mjesta, kao i novčane iznose na bankovnim računima i ostale pokretnine, kao i buduću imovinu primjerice zaostatke neisplaćene mirovine, kao i imovinu iz ostavine iza pokojnog sina JĆ, na drugo tuženika. Drugo tuženik se obvezao uzdržavati prvo tuženicu, osigurati prvo tuženici svu potrebnu pomoć u prehrani, pomaganju u kućanstvu, pranju rublja, kao i pomoć za sve druge osobne, životne ili bilo kakve druge potrebe, a u slučaju bolesti skrbiti o njezinom zdravlju, njegovati je, pomagati i osigurati odgovarajuću njegu. Ugovoreno je da će uknjižba prava vlasništva na ime drugo tuženika biti nakon smrti prvo tuženice. Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Ivana Kukučke u Puli pod brojem OV-3958/2024.

10. Uvidom u ovosudni spis P-371/2022 utvrđeno je da je DĆ, u svojstvu tužiteljice podnijela tužbu protiv GĆ kao tuženice radi predaje posjeda i radi isplate novčanog iznosa na ime najamnine za stan kojeg drži u posjedu GĆ. Tuženica je u postupku istakla prigovor zadržanja zbog ulaganja nje i njezinog pokojnog supruga ČĆ u predmetnu nekretninu, te je istakla prigovor prijeboja (isplate). Tijekom postupka, nakon provedenog građevinskog vještačenja tuženica je podnijela zahtjev kojim potražuje, po osnovi bračne i izvanbračne stečevine, isplatu iznosa od 14.493,12 eura.

10.1. U predmetu P-371/2022 nije donijeta presuda kojom bi bila utvrđena tražbina tuženice po osnovi ulaganja tijekom bračne ili izvanbračne zajednice. U tom postupku su saslušane i tužiteljica i tuženica. Tužiteljica DĆ u cijelosti osporava tražbinu tuženice, kao što i tuženica u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužiteljice i za predaju posjeda i za isplatu po osnovi najamnine. Postupak nije pravomoćno okončan jer nisu provedeni svi dokazi. Postupak je u tijeku i u istome nije nikada donijeta bilo kakva odluka o meritumu zahtjeva stranaka.

11. Uvidom u e-Spis predmeta P-654/2023 (koji spis se nalazi na Županijskom sudu u Dubrovniku) utvrđeno je da je DĆ u svojstvu tužiteljice podnijela tužbu protiv GĆ u svojstvu tuženice radi utvrđenja da u ostavinu iza pokojnog JĆ ulaze dvije motorne pile marke "Stihl", trimer za kositi travu marke "Stihl", dvije kosilice i jedna bušilica marke "Bosch", te da se tuženici naloži da isplati tužiteljici 900,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15. siječnja 2022. (a ovaj iznos se odnosi na zahtjev tužiteljice jer da je tužiteljica predala tuženici 1.800,00 eura za podmirenje troškova pogreba, a tuženica da joj nikada nije dala račun za troškove pogreba niti vratila ostatak novca kako je dogovoreno). U tom predmetu tuženica je u cijelosti osporila zahtjev tužiteljice. U predmetu je donijeta presuda pod poslovnim brojem P-654/2023-15 od 27. studenog 2024. kojom je utvrđeno da u ostavinu iza pokojnog JĆ ulazi jedna motorna pila marke "Stihl", trimer za kositi travu marke "Stihl", dvije kosilice i jedna bušilica marke "Bosch". Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice DĆ u preostalom dijelu. Povodom žalbi stranaka spis se nalazi na odlučivanju na Županijskom sudu u Dubrovniku.

12. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da ima dospjelu novčanu tražbinu prema prvo tuženici u iznosu od 14.493,12 eura i da tu tražbinu potražuje u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem P-371/2022, plus zatezne kamate na tu tražbinu od 01. travnja 2022. Međutim, uvidom u ovosudni spis P-371/2022 nesporno je utvrđeno da u tom predmetu još nije utvrđena osnovanost osnove potraživanja tuženice po osnovi ulaganja tijekom bračne i izvanbračne zajednice, kao što nije utvrđeno ni visina te tražbine tuženice. Iz navedenog nesporno je da još ne postoji dospjela novčana tražbina tužiteljice GĆ prema prvo tuženici DĆ.

13. Predmet ovog spora je pobijanje dužnikove pravne radnje tj. da Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između prvo tuženice i drugo tuženika gubi učinak prema tužiteljici u dijelu u kojem je potrebno namirenje tužiteljičinog potraživanja prema prvo tuženici u iznosu od 14.493,12 eura s kamatama od 01. travnja 2022. Također da su tuženici dužni trpjeti da tužiteljica namiri svoje potraživanje prema prvo tuženoj prodajom svih nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisano je ukupno 14 k.č., među kojima je i k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve nekretnine upisane u tom zk.ul. imaju ukupnu površinu od 29.068 m2 tj. nešto manje od tri hetkara.

14. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te savjesne i brižljive ocjene dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1994, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007 – Odluka Ustavnog suda RH 84/2008, 96/2008 – Odluka Ustavnog suda RH 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda RH 70/2019 i 80/2022, dalje ZPP) sud je odlučio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

15. Pobijanje dužnikovih pravnih radnji propisano je odredbama čl. 66. do 71. ZOO-a. Opće pravilo u institutu pobijanja tuženikovih pravnih radnji propisano je čl. 66. ZOO-a pa tako je propisano da "Svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza." Iz navedene odredbe proizlaze opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji. To su: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. da je pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Sve navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki propisanih čl. 67. ZOO-a.

16. Članak 67. st. 1. ZOO-a propisuje pretpostavke pobijanja pravne radnje, a prema st. 2. istog članka ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji ili u pobočnoj liniji do 4. stupnja ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno. Prema st. 3. kod besplatnih raspolaganja i sa njim izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Prvo tuženica i drugo tuženik su majka i sin.

17. Dakle, pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji jesu dospjelost tražbine tužitelja prema prvo tuženiku (tužiteljica nije dokazala da je njezina tražbina dospjela, tražbinu potražuje u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem P-371/2022, koji postupak je u tijeku i još uvijek nije utvrđena niti osnovanost osnove tražbine pa posljedično tome niti visina tražbine jer sudska odluka još nije donijeta, a prvo tuženica DĆ osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u predmetu P-371/2022). Zatim pravna radnja dužnika (Ugovor o doživotnom uzdržavanju između tuženika, radi se o naplatnom pravnom poslu, prijenos vlasništva po tom ugovoru biti će izvršen tek po smrti primateljice uzdržavanja tj. prvo tuženica je i dalje vlasnica nekretnina za koje tužiteljica predlaže prodaju radi namirenja svoje tražbine), insolventnost dužnika-prvo tuženice i postojanje oštećenja vjerovnika-tužiteljice, te znanje treće osobe-drugo tuženika (čl. 67. st. 3. ZOO-a).

18. Provedenim dokazima nesporno je utvrđeno da ne postoji dospjela tražbina tužiteljice. Tražbina tužiteljice se tek utvrđuje u postupku P-371/2022, u kojem postupku tužiteljica GĆ ima svojstvo tuženice i u kojem postupku DĆ GĆ potražuje isplatu određenog novčanog iznosa na ime najamnine jer GĆ, unatoč nespornoj činjenici da više ne živi na adresi [adresa], od ožujka 2022., ali se u predmetnom stanu na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze stvari GĆ. Dospjelost tražbine mora postojati u trenutku podnošenja tužbe. Tužiteljica je tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji podnijela 10. travnja 2025., a u to vrijeme tužiteljičina tražbina još nije utvrđena niti dospjela (isto će se eventualno utvrditi tek pravomoćnošću odluke u predmetu P-371/2022). Dospjelost tražbine je jedna od kumulativno propisanih uvjeta koji mora biti ispunjen da bi vjerovnik mogao pobijati pravnu radnju svog dužnika.

19. Osnovne materijalno pravne pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi se mogla pobijati pravna radnja dužnika dakle jesu, dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, nesposobnost dužnika za plaćanje, te nastanak štete za vjerovnika. Posebne pretpostavke se razlikuju ovisno o tome radi li se o naplatnom ili besplatnom raspolaganju i traži li se postojanje određenih okolnosti na strani dužnika ili treće osobe. Kako je već navedeno prijenos vlasništva nekretnina nije izvršen na drugo tuženika te će prijenos biti izvršen tek po smrti prvo tuženice. U tom smislu sud smatra da je u konkretnoj pravnoj stvari odlučujuće i kada počinje teći rok na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju kada ugovor još nije izvršen, odnosno nije izvršena uknjižba vlasništva nekretnina u korist drugo tuženika. Sud smatra da se radi preuranjenoj tužbi jer drugo tuženik još nije stekao imovinu temeljem predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju jer je prvo tuženica i dalje vlasnica predmetnih nekretnina. Tužba je preuranjena i zato jer tražbina tužiteljice nije ni utvrđena ni dospjela.

20. Predloženim dokazima od strane tužiteljice (njezinim saslušanjem, uvidom u ovosudni spis P-371/2022, izvadcima iz zemljišnih knjiga odnosno podataka o imovini iz zemljišnih knjiga za prvo tuženu) zasigurno nije moguće u potpunosti utvrditi nesposobnost prvo tuženice za plaćanje, kao niti da je pravna radnja dužnika – Ugovor o doživotnom uzdržavanju, poduzeta na štetu tužiteljice. Naime, da su tuženici imali namjeru osujetiti ili onemogućiti tužiteljicu u naplati njezine tražbine isti su mogli sklopiti Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ili Ugovor o darovanju, međutim do toga nije došlo.

21. Iz svega naprijed utvrđenog proizlazi da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan jer nisu kumulativno ispunjene sve osnovne ni posebne materijalno pravne pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji kako to tužiteljica potražuje u ovom postupku.

22. S obzirom na sve naprijed navedeno, utvrđeno je da nisu ispunjeni uvjeti za prekid postupka, te je riješeno kao u izreci Rješenja.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužiteljica je u cijelosti izgubila u parnici, pa je dužna tuženicima naknaditi parnični trošak. Tuženicima je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 687,50 eura, za zastupanje na ročištu 02. veljače 2026. u iznosu od 687,50 eura, za objavu odluke 137,50 eura u koje iznose je uključen PDV i uvećanje za 10%, za zastupanje dvije stranke, a što sveukupno iznosi 1.512,50 eura. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 8. t. 1., 9. t. 1., 40., 46., 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 128/2023).

22.1. Tužiteljica nije uspjela u ovoj parnici i zato nema pravo na parnični trošak te je odlučeno kao u točki III izreke ove Presude.

23. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču – Parenzo 27. veljače 2026.

S u d a c:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.