Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1212/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Tihani Cišper, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Hana Lukić Hob, odvjetnica u Vinkovcima, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-577/2024-6 od 7. listopada 2025., 27. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P- 577/2024-6 od 7. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedenog rješenja zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) jer prvostupanjski sud nije obavijestio stranke o postojanju namjere za odlučivanje o nepoštenosti odredbe o prorogaciji nadležnosti te je trebao provesti kontradiktorni postupak. Zatim da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijano rješenje ima nedostataka zbog čega se ne može ispitati. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 62,50 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud trebao obavijestiti stranke o svojoj namjeri da odlučuje o nepoštenosti odredbe o prorogaciji nadležnosti i da je trebao provesti kontradiktorni postupak. Ovo iz razloga što je sukladno članku 282. stavak 2. ZPP-a zakonsko ovlaštenje, ali i dužnost suda da odluči o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti u fazi pripremanja glavne rasprave i to u pravilu na temelju navoda iz tužbe i odgovora na tužbu. Prvostupanjski sud je tako postupio u ovom slučaju smatrajući da odluku o istaknutom prigovoru može donijeti na temelju navoda i isprava koje su stranke iznijele u tužbi i odgovoru na tužbu, te je za svoju odluku dao jasne i odlučne razloge. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.

6. Nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koje tuženik navodi u žalbi. Naime, iz navoda žalbe proizlazi da tuženik kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zapravo pobija utvrđenje suda da je odredba o prorogaciji nadležnosti nepoštena i ništetna odredba. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporeno rješenje u biti su prigovori činjenične naravi i prigovori usmjereni na pogrešnu primjenu materijalnog prava, ali nemaju značaj postupovne povrede.

7. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. u vezi članka 381. stavak 1. ZPP-a.

8. Donoseći odluku o svojoj mjesnoj nadležnosti, prvostupanjski sud je uzeo u obzir da tužiteljica ima status potrošača, da je Ugovor o kreditu sklopljen 26. svibnja 2008. na unaprijed formuliranom obrascu zbog čega se smatra da se o članku 16. Ugovora o kreditu nije pregovaralo i da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile nadležnost suda prema sjedištu tuženika u Rijeci. Zatim je sud uzeo u obzir i okolnost da mogućnosti dolaska na sud sjedišta tuženika i s time povezani troškovi i gubici vremena imaju odvraćajući učinak na tužiteljicu te da ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti stvara neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, jer je stavlja u nepovoljniji procesnopravni položaj, pa da je ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti nepoštena, a time i ništetna ugovorna odredba. Kako je Ugovor o kreditu sklopljen i solemniziran u [adresa], prvostupanjski sud je svoju mjesnu nadležnost utemeljio na primjeni članka 59. ZPP- a, odnosno prema mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica tuženika.

9. U odnosu na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se radilo o ugovoru sklopljenom na unaprijed formuliranom obrascu, a koje utvrđenje nije dovedeno u sumnju navodima žalbe. Za ugovornu odredbu koja je unaprijed formulirana od tuženika (kao trgovca) postoji zakonska presumpcija iz članka 96. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. – dalje ZPP/07) da se o takvoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te tuženik prilikom isticanja prigovora mjesne nenadležnosti nije iznio dokaze koji bi ukazivali suprotno. Imajući na umu da ZPP-a ne sadrži prisilne (kogentne) odredbe o isključivoj nadležnosti za potrošačke sporove, ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti o kojoj nisu vođeni pojedinačni pregovori, nije na temelju članka 96. stavak 5. ZZP/07 izuzeta iz područja primjene glave 10. II. dijela tog Zakona (Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima). Isto tako, ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti ne odnosi se na predmet ugovora i cijenu, pa u smislu članka 99. ZZP/07 podliježe testu poštenosti, iako je jasno i lako razumljivo sastavljena.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da iz sadržaja članka 16. Ugovora o kreditu jasno proizlazi da je za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke koja odredba je omogućavala tužiteljici da precizno procijeni pravne i ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze, pa je riječ o odredbi koja je transparenta u smislu članka 100. ZZP/07. Međutim, iako je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena, jer omogućuje tužiteljici da u trenutku sklapanja ugovora precizno ocijeni nadležnost suda za slučaj spora, a time i ekonomske učinke ugovaranja takve odredbe, sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena.

11. Člankom 96. stavak 1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Člankom 16. Ugovora o kreditu stranke su ugovorile prorogacijsku klauzulu u potrošačkom ugovoru o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja prenosi mjesnu nadležnost na sud u mjesto sjedišta banke, a to je Općinski sud u Rijeci koji je znatno udaljen od mjesta prebivališta tužiteljice ([adresa]). Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da znatna udaljenost između prebivališta tužiteljice i suda u mjestu sjedišta banke za tužiteljicu povećava troškove sudjelovanja i gubitak vremena potrebnog za putovanje, sve u smislu članka 89. stavak 2. i članka 264. ZPP-a. Ujedno povećava i ukupne troškove postupka koje će po okončanju spora snositi neuspješna stranka, a što sve u ukupnosti zadovoljava uvjete za ocjenu nepoštenosti u smislu članka 96. stavak 1. ZZP/07.

13. Nepoštena ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti iz predmetnog potrošačkog ugovora je na temelju članka 102. stavak 1. ZZP/07 ništetna. Stoga se smatra da ugovorena nadležnost suda sjedišta tuženika (u Rijeci) nikad nije niti postojala.

14. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u okolnostima konkretnog slučaja kada je utvrđeno da je prorogacijska klauzula nepoštena, a time i ništetna odredba, za odluku o prigovoru mjesne nenadležnosti suda su relevantne odredbe ZPP-a.

15. Člankom 46. stavak 1. ZPP-a propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika.

16. Budući za predmet ovog spora nije određena isključiva mjesna nadležnost, valja primijeniti članak 48. stavak 1. ZPP-a kojim je propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište.

17. Nadalje, člankom 59. ZPP-a propisano je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

18. Prvostupanjski je sud zaključio da je ugovor o kreditu sklopljen u poslovnoj jedinici tuženika u [adresa], što tuženik u žalbi ne osporava, ali smatra da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti članak 59. ZPP-a, jer se za primjenu te odredbe pojam „poslovna jedinica“ ima tumačiti kao u sudski registar upisana podružnica, a što poslovna jedinica tuženika zasigurno nije.

19. Na ovakve žalbene navode tuženika valja odgovoriti da okolnost što u sudskom registru nije upisana poslovna jedinica tuženika u [adresa] nije odlučna za ocjenu mjesne nadležnosti suda u smislu članka 59. ZPP-a iz razloga jer se poslovna jedinica, za razliku od podružnice, ne upisuje u sudski registar, odnosno pojam podružnice ne može se poistovjetiti s pojmom poslovne jedinice, a prema članku 59. ZPP-a za postojanje izberive nadležnosti suda nije potrebno da poslovna jedinica bude upisana u sudski registar.

20. Dakle, na konkretan predmet primjenjiv je članak 59. ZPP-a budući iz provedenih dokaza proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopljen i solemniziran u [adresa] što je jasno navedeno u samom Ugovoru i što ukazuje da sklapanje ugovora predstavlja djelatnost te poslovne jedinice tuženika (u [adresa]), a budući su predmet spora upravo okolnosti sklapanja Ugovora iz djelatnosti te poslovne jedinice, tada je za suđenje u ovom sporu osnovom članka 59. ZPP-a nadležan Općinski sud u Vinkovcima.

21. Slijedom navedenoga, na temelju članka 380. stavak 2. ZPP-a i uz pravilnu primjenu članka 59. ZPP-a, valjalo potvrditi prvostupanjsko rješenje i riješiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

22. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe jer njegova žalba nije osnovana.

U Velikoj Gorici 27. veljače 2026.

Sutkinja

Tihana Cišper