REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-559/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Poropat, po sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GTG Vinkovci d.o.o., OIB:10215081461, Blok tržnica 21, iz Vinkovaca kojeg zastupa punomoćnik Damir Varga, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika Gorenje Adria Nekretnine d.o.o. OIB:51716674914, Gomboševa 28 , iz Zagreba, kojeg zastupa punomoćnik Matija Pečatnik, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-978/2022-27 od 28. listopada 2024., 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-978/2022-27 od 28. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke, ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Tomislava Matijevića iz Zagreba od 23. ožujka 2022., pod poslovnim brojem Ovrv- 14280/2021 te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u kojem je tužitelj zahtijevao da mu tuženik isplati iznos od 577,29 eura/4.349,51 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. studenog 2021. do isplate kao i zahtjev za naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 99,54 eura/750,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovsi do isplate. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška ovršnog postupka, dok je točkom III. izreke naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2024. do isplate po popisanoj stopi, sve u roku od 8 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. i toč. 11. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019. - dalje: ZPP) navodeći da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da su navedeni razlozi nejasni, proturječni i nerazumljivi pa presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitat. Nadalje, tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo jer se tuženik mogao izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava samo na način na koji je to propisano odredbom čl.45. st.1. Zakona o tržištu toplinske energije ( "Narodne novine" br. 80/2013., 14/2014., 102/2014., 115/2014., 95/2015., 102/2015., 76/2018., 96/2018., 86/2019., 118/2019. dalje: ZTTE), ali tuženik se nije pridržavao uvjeta iz čl. 45. st.1. ZTTE nego je sam temeljem svojih pravila, koja je sam izmislio, prerezao dovod toplinskog grijanja u svoje prostorije. Nije mu jasno kako je sud u točki 26. pobijane presude došao do zaključka da je nesporno da se tuženik izdvojio jer su cijevi odrezane i prema mišljenju suda prvog stupnja tuženik više nije korisnik toplinske energije od 30. rujna 2014., kada se isključio iz tužiteljevog sustava. Tužitelj, navedeno izdvajanje nikada nije mogao provjeriti putem svojih djelatnika, niti je tuženiku izdano rješenje kojim se utvrđuje da je tužitelj izdvojen iz zajedničkog sustava toplinske energije. Napominje da je tuženik mogao fizički prerezati cijevi koje ulaze u njegov prostor, ali nije mogao prerezati i nije to učinio, cijevi koje su zajedničke i koje griju zajednički prostor svih suvlasnika pa tako i samostalnu uporabnu cjelinu tuženika. Smatra kako sud donošenjem pobijane presude dopušta tuženiku da se ima smatrati izdvojen mimo zakonski odredbi ZTTE i ne mora plaćati toplinsku energiju koju zasigurno djelomice koristi, jer tužitelj u ovom trenutku nema saznanja da je tuženik fizički prerezao dovodne cijevi svojih radijatora jer nije bio zakonski u mogućnosti pristupiti uporabnoj cjelini tuženika i tehnički obaviti sa svojim djelatnicima izdvajanje tuženika iz zajedničkog toplinskog sustava na način da se tuženik ne može bez tužiteljeva djelatnika ponovno priključiti. Tvrdi da je tuženikovo izdvajanje na opisani način suprotno zakonskim propisima i da se ne može smatrati izdvajanjem kako to čini sud prvog stupnja, te se na istog primjenjuju zakonske odredbe koje se odnose na plaćanje svih ostalih troškova osim troškova toplinske energije. Ukoliko drugostupanjski sud smatra da se tuženik mogao na ovaj način izdvojiti mimo zakonskih propisa, tvrdi da tužitelju ne preostaje ništa drugo nego da za trošak toplinske energije koja je potrošena na predmetnoj zgradi tereti ostale suvlasnik, za onu toplinsku energiju koju koristi tuženik. Sud prvog stupnja pogrešno smatra da je tužitelj taj koji je trebao predložiti strojarsko vještačenje, po njemu je to tuženik trebao predložiti jer je on taj koji tvrdi da se izdvojio. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i da se tuženika obveže na plaćanje troškova tužitelju. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 206,25 eura.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. ZPP.

4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem navodi da je tužiteljeva žalba u cijelosti neosnovana, predlaže da se odbije žalba tužitelja i da se potvrdi presuda suda prvog stupnja. Potražuje trošak odgovora na žalbu u ukupno iznosu od 131,64 eura.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kao isporučitelja toplinske energije koji je proistekao iz ovršnog postupka prema tuženiku kao krajnjem kupcu radi isplate iznosa od 577,29 eura/4.349,51 kuna s pripadajućim zateznim kamatama u razdoblju od veljače 2021. do listopada 2021., za poslovni prostor na adresi [adresa], a sve s osnove nepodmirenih dospjelih iznosa naknade za troškove toplinske energije.

6.2. Sud prvog stupnja ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Tomislava Matijevića iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-14280/2021 od 23. ožujka 2022. te odbio u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kao i zahtjev za naknadu troška ovršnog postupka u bitnome prihvativši djelomično prigovor dvostruke litispedencije kojeg je istakao tuženik iz razlog jer je tužitelj u ovom predmetu utužio potraživanje koje je predmet parničnog postupka kod Općinskog suda u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem Povrv-1373/2021; da je tuženik uplatama priloženima na stranicama 88-96 spisa djelomično podmirio račune tužitelja u dijelu u kojem se ti računi odnose na fiksne troškove naknade za snagu za svaki mjesec za razdoblje od veljače 2021. do listopada 2021., a da iz izvatka poslovnih knjiga tužitelja nije vidljivo kakvu vrstu potraživanja tužitelj potražuje od tuženika odnosno da tužitelj nije dokazao osnovanost ispravnosti obračuna naknade za energiju-opskrbu za utuženo razdoblje. Pozivom na odredbu čl. 221. ZPP utvrdio da nema mjesta primjeni odredbe čl. 38. st.2. ZTTE i čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO) pozivajući se na odredbu čl. 221.a ZPP.

7. U konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona, iz čega slijedi da se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome

– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka ( čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

7.1. Prije svega, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama i ti razlozi su jasno obrazloženi, razumljivi i nisu proturječni.

7.2. Nadalje, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl.365 u vezi odredbe čl. 457. ZPP, pa je žalba žalitelja u ovom dijelu, u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, u cijelosti neosnovana.

7.3. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

8. Nije sporno da se tuženik 30. rujna 2014. izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava i da mu je tužitelj nakon ispostavio račune za utuženo razdoblje na ime naknade za energiju-opskrbu i naknade za snagu. Nesporno je sporno da je tuženik podmirio račune tužitelja u utuženom razdoblju u dijelu u kojem se ti računi odnose na fiksni trošak naknade za snagu.

8.1. S obzirom na žalbene navode tužitelja u ovom dijelu postupka ostaje sporno je li tuženik izdvajanje iz sustava toplinske energije izvršio na zakonom propisani način pa je li zbog toga obveznik plaćanja toplinske energije po ispostavljenim računima za utuženo razdoblje po osnovi naknade za energiju – opskrbu i naknadu za snagu, a ne samo fiksni dio koji se odnosi na trošak naknade za snagu.

9. Odlučujući o spornim pitanjima i posljedično tome o osnovanosti zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja je nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP), odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio činjenično stanje potrebno za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, iz kojeg proizlazi:

- da je tuženik vlasnik poslovnog prostora na adresi u [adresa];

- da je tuženik dopisom kojeg je tužitelj zaprimio 7. srpnja 2014. uputio tužitelju zahtjev da se tuženik namjerava izdvojiti iz sustava toplinske energije;

- da je tuženik dopisom kojeg je tužitelj zaprimio 20. listopada 20014., obavijestio tužitelja da je tuženik sa danom 31. rujna 2014. izvršio izdvajanje iz zajedničkog centralnog grijanja što je potkrijepljeno izjavom obrtnika ZG;

- da iz izjave obrtnika ZG proizlazi da je on po narudžbi tuženika izvršio izdvajanje tuženika u njegovim poslovnim prostorijama na predmetnoj adresi od zajedničkog sustava centralnog grijanja na način da je odrezao sve cijevi na mjestima gdje su bile priključene na zajednički sustav, te ih zavario i zaštitio od korozije, a sve je izvedeno po pravima struke i postojeće tehničke dokumentacije i da u prostoru tuženika grijanje više nije priključeno na zajednički sustav preko niti jednog radijatora;

- da je tužitelj izdavanjem računa za razdoblje od veljače 2021. do listopada 2021. pozvao tuženika na plaćanje naknade za energiju-opskrbu, naknade za snagu - opskrbu i naknade za snagu – usluga kupca sve za pripadajućim PDV-om i zateznim kamatama, sve s naslova isporuke toplinske energije za predmetni poslovni prostor u vlasništvu tuženika;

- da je tuženik vršio uplate po izdanim računima svaki mjesec u iznosu od 500,35 kuna po nespornoj osnovi na ime plaćanja snage;

- da iz izvadaka poslovnih knjiga tužitelja od 16. studenog 2021. i 31. siječnja 2022., proizlazi da je tužitelj u svojoj poslovnoj evidenciji zabilježio da mu tuženik duguje utužen iznos s naslova isporučene toplinske energije za gospodarstvo;

- da u tim izvadcima nije vidljivo o kakvoj vrsti potraživanja tužitelja prema tuženiku je riječ, nije jasno kako je tužitelj uplatama tuženika zatvarao potraživanje tuženika te konačno iz isprava, koje je tuženik osporio, nije vidljiv osnov niti visina potraživanja tužitelja prema tuženiku.

10. Prema čl. 45. st. 3. ZTTE krajnji kupac koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, čime je u konkretnom slučaju i udovoljeno jer je tuženik vršio uplate po izdanim računima svaki mjesec u iznosu od 500,35 kuna po nespornoj osnovi na ime plaćanja snage.

11. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja suda prvog stupnja (čiju pravilnost drugostupanjski sud u smislu čl. 467. st. 1. ZPP-a nije ni ovlašten ocjenjivati) sud prvog stupnja je pravilno zaključio, koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da tuženik nije proveo postupak izdvajanja iz toplinskog sustava na način kako to propisuje odreda čl. 45. ZTTE, ali da unatoč tome tuženik od 1. listopada 2014. više nije korisnik toplinske energije koju isporučuje tužitelj jer za to nema tehničkih uvjeta nakon što su u njegovu poslovnom prostoru odrezane cijevi koje su bile priključene na zajednički sustav. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao temeljem čega je u svojim poslovnim evidencijama, evidentirao tuženika kao obveznika plaćanja toplinske energije za njegov poslovni prostor na adresi [adresa], budući da je tuženik u svim ispostavljenim računima u utuženom razdoblju platio tužitelju fiksni trošak koji se odnosni na naknadu za snagu, pa je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

12. U konkretnom slučaju ocjena je i ovog suda da izdvajanje tuženika iz zajedničkog toplinskog sustava nije provedeno na način i u skladu sa zakonskim propisima, ali tuženik nakon izdvajanja nije u obvezi plaćati ispostavljene račune za opskrbu, jer mu ni tužitelj više ne isporučuje toplinsku energiju, a tužitelj nije dokazao da je u utuženom razdoblju tuženiku isporučio toplinsku energiju, za koju uslugu bi tuženik onda bio u obvezi naknaditi tužitelju, a tuženik je kako je već navedeno, vršio uplate po izdanim računima u utuženom razdoblju po osnovi troškova snage. To sve imajući u vidu da iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je tuženik 1. srpnja 2014., tužitelju postavio zahtjev za izdvajanje iz zajedničkog sustava toplinske energije, kao i da je dopisom od 14. listopada 2014. obavijestio tužitelja da tuženik od 30. rujna 2014. o svom trošku izvršio odvajanje iz zajedničkog sustava toplinske energije (tako i Vrhovni sud u Rev- 784/2021, Rev-41/2022).

12.1. Valja navesti da je ispostavljanje računa tuženiku za uslugu koja nije isporučena, a u konkretnom predmetu nije niti dokazana, protivno načelu savjesti i poštenja iz odredbe čl. 4. ZOO te načelu jednake vrijednosti uzajamnih činidbi utemeljenog na odredbi čl. 7.ZOO, bez obzira na što tuženikovo izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava nije bilo u skladu sa zakonskim propisima.

13. Dakle, suprotno žalbenim navodima žalitelja, ocjena je ovog suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, slijedom čega je i žalbu tužitelja u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu.

14. Nadalje, ovaj sud drugog stupnja u ovom postupku, nije ovlašten ispitivati činjenično stanje sud prvog stupnja na koje u žalbi ukazuje tužitelj – da tužitelj nije nikada putem svojih djelatnika mogao provjeriti navedeno izdvajanje, da se tuženik i dalje grije toplinskom energijom koja prolazi kroz cijevi koji se nalaze u zajedničkim prostorijama svih ostalih suvlasnika kao i da se tuženik može u svakom trenutku ponovno spojiti na toplinsku energiju zgrade, a da tužitelj ne može provjeriti je li tuženik to činio i u prethodnom razdoblju, sve prema odredbi čl. 467. st.2. ZPP.

14.1. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da će za trošak toplinske energije, a koja je potrošena na navedenoj zgradi, biti primoren teretiti ostale suvlasnike zgrade ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, iz razloga što to nije i ne može biti predmetnom ovog parničnog postupka.

15. Odluku o trošku tužitelj ne pobija određenim žalbenim navodima, a drugostupanjski sud na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti pa je pobijanu presudu trebalo potvrditi i u tom dijelu (čl.365. st.2. ZPP-a).

15.1. Tužitelju nije priznat trošak žalbenog postupka iz razloga što nije uspio sa svojom žalbom, na temelju čl. 166. st.1. ZPP, dok tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu iz razloga što nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka na temelju čl. 155. ZPP.

16. Slijedom navedenog, valjalo je predmetnu žalbu odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. u svezi s čl. 445.a te čl. 457. i 460. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

U Puli, 27. veljače 2026.

Sudac

Helena Poropat