REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-253/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Medaku, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mati-Tomislavu Perošu, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude poslovni broj: P- 72/2021-19 od 23. prosinca 2025., Općinskog suda u Splitu u sjednici održanoj 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane protiv odluke o glavnoj stvari i zateznim kamatama a tužiteljeva i protiv odluke o troškovima postupka i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-72/2021-19 od 23. prosinca 2025. u točkama I., II. i III. izreke te se odbijaju i zahtjevi stranaka za naknadu troškova nastalih u povodu žalbi.

II. Tuženičina se žalba djelomično prihvaća protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki IV. izreke prvostupanjske presude pa se tužitelju nalaže naknaditi tuženici i daljnje troškove postupka u iznosu od 531,36 eura sa zateznim kamatama od 23. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja djelomično odbijen tužbeni zahtjev tužitelja SĐ protiv tuženice HĐ za isplatu iznosa od 140.000,00 eura sa zateznim kamatama te radi trpljenja namirenja tražbine tužitelja u iznosu od 60.000,00 eura sa zateznim kamatama od 1. rujna 2011. do isplate po stopi od 10% godišnje iz vrijednosti založenih nekretnina koje se sastoje od ½ dijela k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], o čemu je odlučeno u točki I. izreke, dok je u točki II. izreke prihvaćen dio tužbenog zahtjeva te tuženici naloženo trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine iz vrijednosti založenih nekretnina k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 40.000,00 eura sa zateznim kamatama od 15. travnja 2016. do isplate, o čemu je odlučeno u točki II. izreke prvostupanjske presude, dok je u točkama III. i IV. izreke odlučeno o parničnim troškovima tako da je (u točki III. izreke) tužitelju naloženo naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 5.786,64 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate i sve u roku od 15 dana, a u preostalom dijelu (u točki IV. izreke) odbijen tuženičin zahtjev za naknadu troškova postupka.

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama tu presudu u cijelosti pobijaju tužitelj i tuženica.

2.1. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točkama I. i III. izreke zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga sadržajno ističući postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Posebno ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu početka tijeka zastare i odricanja od zastare, smatrajući kako je prema članku 504. Zakona o obveznim odnosima zajmoprimac dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodajčeva zahtjeva pa bi to u ovom slučaju značilo da je rok povrata zajma bio 31. svibnja 2016. a tužba je podnesena 12. siječnja 2021. do kada nije protekao petogodišnji zastarni rok. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti a podredno ukidanje te presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 2.635,00 eura uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi 25% kao i sudske pristojbe na žalbu u propisanom iznosu.

2.2. Tuženica pobija prvostupanjsku presudu u točkama II. i IV. izreke zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga. I ona smatra da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude. Posebno ističe kako je prvostupanjski sud prije svega trebao odbaciti tužbu u pogledu zahtjeva iz točke II. tužbenog zahtjeva s obzirom na to da zbog izvršenog upisa založnog prava tužitelj može svoje pravo ostvarivati izravno u ovršnom postupku pa hipotekarna tužba u tom dijelu nije ni dopuštena. Posebno pobija i odluku o početku tijeka zateznih kamata 15. travnja 2016. smatrajući kako to ne proizlazi iz priloženih isprava te da je tužitelj sasvim proizvoljno zatražio zatezne kamate od toga datuma a čemu se tuženica usprotivila još u odgovoru na tužbu. Pobija i odluku o troškovima postupka u točki IV. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen njezin preostali zahtjev za naknadu troškova postupka tvrdeći da je prvostupanjski sud pogrešno zbrojio ukupno zatraženi trošak pa predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijani dio prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti i da joj se dosude svi troškovi postupka ili pak da taj dio presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Postavlja i zahtjev za naknadu troškova žalbe u iznosu od 1.250,00 eura i porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 312,50 eura kao i pristojbu na žalbu prema Tarifi sudskih pristojbi.

3. Tužitelj je podnio odgovor na tuženičinu žalbu smatrajući žalbu neosnovanom i predlažući da drugostupanjski sud odbije njezinu žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u točki II. izreke.

4. Žalbe nisu osnovane protiv odluke o glavnoj stvari a tužiteljeva i protiv odluke o troškovima postupka, dok je tuženičina djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka.

5. Predmet je spora zahtjev tužitelja SĐ protiv tuženice HĐ radi isplate iznosa od 140.000,00 eura po osnovi vraćanja zajma pa potom i radi trpljenja namirenja tražbine u iznosima od 60.000,00 eura s kamatama po stopi od 10% godišnje počevši od 1. rujna 2011. do isplate na ½ nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i od 40.000,00 eura sa zateznim kamatama od 15. travnja 2016. do isplate na nekretnini kč. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 140.000,00 eura i namirenje tražbine u iznosu od 60.000,00 eura na ½ nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] o čemu je odlučeno u točki I. izreke, dok je prihvaćen zahtjev za trpljenje namirenja tužiteljeve tražbine u visini od 40.000,00 eura sa zateznim kamatama od 15. travnja 2016. do isplate iz vrijednosti dobivene prodajom založne nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], o čemu je odlučeno u točki II. izreke.

6.1. Odluku je o odbijanju dijela tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud utemeljio na prihvaćanju tuženičina prigovora zastare i na činjenici što na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije uknjiženo založno pravo za osiguranje tužiteljeve tražbine u iznosu od 60.000,00 eura a odluku o prihvaćanju tužbenog zahtjeva na postojanju Ugovora o zajmu od 19. rujna 2005. i upisu založnog prva radi osiguranja tražbine na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te nepostojanju dokaza da je tuženica tu tražbinu ispunila.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbama stranaka pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnoga prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda zakonita i pravilna u odluci o glavnoj stvari i zateznim kamatama pa su u tom dijelu žalbe neosnovane, s tim što je tužiteljeva žalba neosnovana i protiv odluke o troškovima postupka protiv koje je tuženičina žalba djelomično osnovana.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju stranke ističu u žalbama jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Iako je prvostupanjski sud u obrazloženju presude pogrešno naznačio da je tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na ½ k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi se o očitoj omašci u pisanju koju prvostupanjski sud može ispraviti u svako doba.

9. U pogledu odluke o glavnoj stvari i zateznim kamatama nisu ostvareni ni ostali žalbeni razlozi jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj pozajmio tuženici novac još 2002. godine i da je tuženica potpisala Izjavu od 28. srpnja 2003. o pozajmici iznosa od 6.300,00 eura (stranice 4 i 5 spisa), Ugovor o zajmu i zasnivanju hipoteke na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za zajam u iznosu od 40.000,00 eura s ovjerom potpisa od 20. rujna 2005. (stranice 6 i 7 spisa), Ugovor o zajmu i zasnivanju hipoteke na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za iznos zajma od 60.000,00 eura s ovjerom potpisa od 24. kolovoza 2011., Izjavu o povratu zajma od 20. ožujka 2012. s ovjerom potpisa od 29. ožujka 2012. (stranice 10 i 11 spisa) i Predugovor o prodaji ½ dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za iznos od 150.000,00 eura od čega da je iznos od 140.000,00 eura već isplaćen, s ovjerom potpisa od 5. rujna 2024. (stranica 12 do 14 spisa).

11. Iz isprava je u spisu pak utvrđeno da je na temelju Ugovora o zajmu i zasnivanju hipoteke od 19. rujna 2005. upisana uknjižba založnog prava na tuženičinoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ranije k. č. [katastarska čestica]), dok na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije upisano založno pravo u korist tužitelja te da je tužitelj 31. ožujka 2016. pokrenuo parnicu protiv tuženice radi utvrđenja da Predugovor o prodaji k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 5. rujna 2014. ima značenje i pravnu snagu ugovora o kupoprodaji, s ponudom da se tuženica može osloboditi obveze ako mu u roku od 15 dana isplati iznos od 140.000,00 eura sa zateznim kamatama od 5. rujna 2014. i da je tu parnicu tužitelj pravomoćno izgubio jer je utvrđeno da se radilo o prividnom ugovoru (P-1634/2016).

12. I dalje je sporno je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine i ima li tužitelj pravni interes za podnošenje hipotekarne tužbe a sporan je i početak tijeka zateznih kamata na iznos od 40.000,00 eura iz prihvaćenog dijela tužbenog zahtjeva.

13. Ovaj drugostupanjski sud podržava ocjenu prvostupanjskog suda o tome da je nastupila zastara, osim za pravo na namirenje tražbine u iznosu od 40.000,00 eura za osiguranje koje je uknjiženo založno pravo na tuženičinoj nekretnini k. č. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

14. Iz isprava u spisu jasno proizlazi kako je tužitelj pozajmio (ili pozajmljivao) novac tuženici počevši od 2002. godine a i sam je tužitelj kao parnična stranka iskazao kako je prije sklapanja Predugovora o prodaji, uzimajući u obzir i vrijeme prije izdavanja prve potvrde o dugu, tuženici pozajmio iznos od ukupno 140.000,00 eura ili barem 120.000,00 eura kako je to iskazao kao parnična stranka u predmetu P-1634/2016.

14.1. Već je ranije navedeno kako je pravomoćno utvrđeno da je Predugovor o prodaji prividan i kao takav ništetan ugovor pa je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da taj Predugovor ima značaj i pravnu snagu kupoprodajnog ugovora, slijedom čega ni facultas alternativa – građanskopravna ponuda tužitelja tuženici da se može osloboditi obveze iz Predugovora isplatom iznosa od 140.000,00 eura - nema bilo kakav značaj pa tako ni značaj zahtjeva za vraćanje zajma u smislu članka 504. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. , 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje: ZOO/05), tim više što taj Predugovor nije prikrivao ugovor o zajmu u kojemu nije bio određen rok za vraćanje niti se radilo o obnovi (novaciji) u smislu članka 145. ZOO/05, već se jedino moglo raditi o osiguranju tražbine iz ranijih ugovora o zajmu s nedopuštenim uglavkom da će založena nekretnina prijeći u tužiteljevo vlasništvo ako dug ne bude plaćen u određeno vrijeme u ovom slučaju do 1. listopada 2014. (ništetnost takve odredbe propisana je u članku 307. stavku 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017. dalje: ZVDSP).

14.2. Potpisivanjem je tog Predugovora tuženica ujedno priznala postojanje duga po osnovi dugogodišnjeg zajma u iznosu od 140.000,00 eura pa je, jer se nije radilo o novom zajmu, od sljedećega dana nakon sklapanja Predugovora (6. rujna 2014.) a najkasnije 2. listopada 2014. (jer je 1. listopada 2014. istekao rok koji su stranke "ugovorile" za sklapanje glavnog kupoprodajnog ugovora) počeo teći novi zastarni rok od pet godina prema članku 225. ZOO/05 i istekao prije podnošenja tužbe 13. siječnja 2021.

14.3. Nije od utjecaja ni okolnost što je 5. rujna 2014. tuženica eventualno priznala i dio duga za koji je već bila nastupila zastara, jer nakon odricanja od zastare (članak 219. ZOO705) već sljedećega dana počinje teći novi zastarni rok ako nije ugovoren daljnji rok za vraćanje duga, koji ni skrivenim ugovorom (barem tako tužitelj nije dokazao) nije određen osim do 1. listopada 2014. kao rok koji je prividnim (pred) ugovorom o prodaji određen kao rok za sklapanje glavnog ugovora, u kojemu bi slučaju zastara počela teći 2. listopada 2014. te bi petogodišnji rok opet istekao prije podnošenja tužbe 12. siječnja 2021.

14.4. Zastara je za cjelokupni iznos od 140.000,00 eura stoga počela teći najkasnije 2. listopada 2014. i nije prekidana pa tako ni 31. ožujka 2016. kada je tužitelj podnio tužbu protiv tuženice radi utvrđenja da je sklopljen ugovor o kupoprodaji jer ni tada ni kasnije tijekom tog postupka (P-1634/16) tužitelj nije postavio zahtjev za vraćanje zajma ni kao eventualno kumulirani zahtjev, već samo kao građanskopravnu ponudu

– alternativnu mogućnost oslobođenja od obveze (procesna facultas alternativa iz članka 327. ZPP) koja nije tužbeni zahtjev niti se smatra radnjom tužitelja kao vjerovnika poduzetom protiv tuženice kao dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine koja bi dovela do prekida zastare prema članku 241. ZOO/05.

15. Tužitelj stoga zbog zastare nema pravo zahtijevati da sud donese presudu kojom će tuženici kao tužiteljevu osobnom dužniku naložiti isplatu iznosa od 140.000,00 eura kao vraćanje zajma a u pogledu tražbine u iznosu od 60.000,00 eura ni presudu na trpljenje namirenja te tražbine iz vrijednosti dobivene prodajom nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u ½ dijela) jer, iako je Ugovorom o zajmu i zasnivanju hipoteke od 23.kolovoza 2011. (stranica 8 spisa) ugovoreno osnivanje založnog prava založno pravo nije osnovano jer nije upisano u zemljišne knjige kako je to neophodno za stjecanje založnog prava na nekretnini kao dobrovoljnog ugovornog založnog prava (dobrovoljna ugovorna hipoteka) kako je to propisano u članku 309. ZVDSP.

15.1. To znači da tužiteljeva tražbina u iznosu od 60.000,00 eura nije osigurana hipotekom pa se on ne može namiriti ni iz nekretnine k. č. [katastarska čestica] k.o. jer se nakon proteka vremena zastare može namiriti samo vjerovnik čija je tražbina osigurana hipotekom ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, kako je propisano u članku 222. ZOO/05.

16. Odredba se članka 222. ZOO/05 međutim, kako je to pravilno i zaključio prvostupanjski sud, može primijeniti na namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 40.000,00 eura za osiguranje koje jest upisana hipoteka na k. č. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što znači da se ta tražbina može namiriti iz vrijednosti te nekretnine pa kako tuženica nije dokazala da je tu tražbinu ispunila ili da je tražbina na drugi način prestala, prvostupanjski je sud postupio zakonito i pravilno kada je prihvatio taj dio tužbenog zahtjeva.

16.1. Tražbina u iznosu od 40.000,00 eura (na temelju Ugovora o zajmu i zasnivanju hipoteke od 19. rujna 2005.) dospjela je i nije ispunjena pa su time ostvarene pretpostavke za namirenje iz zalogom opterećene nekretnine, ali tužitelj nema ovršnu ispravu pa je morao podnijeti hipotekarnu tužbu. Tuženica naime neosnovano ističe da tužitelj već ima odgovarajuću ispravu jer da na temelju Ugovora o zajmu i zasnivanju hipoteke od 19. rujna 2005. može svoje pravo na namirenje izravno ostvarivati u ovršnom postupku. Ovo iz razloga što su na navedenoj ispravi javnobilježnički ovjereni samo potpisi ugovornih stranaka pa se ne radi o javnobilježničkom aktu a time ni ovršnoj ispravi iz članka 23. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016, 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024.).

17. Tuženica neosnovano pobija i dio odluke koji se odnosi na namirenje zateznih kamata počevši od 15. travnja 2016. kako je taj zahtjev postavio sam tužitelj, iako bi se moglo smatrati da su zatezne kamate počele teći i ranije i to najkasnije 2. listopada 2014. (kako je već ranije obrazloženo jer je do 1. listopada 2014. tuženica svakako trebala vratiti i taj iznos) a založno pravo, pored glavne tražbine, ujedno osigurava i namirenje sporednih tražbina pa tako i zateznih kamata, kako je i propisano u članku 301. stavku 3. ZVDSP.

18. Iz svega navedenog tako proizlazi neosnovanost žalbi stranaka protiv odluke o glavnoj stvari i zateznim kamatama jer nije utvrđeno postojanje žalbenih razloga na koje sud pazi po službenoj dužnosti a ni onih zbog kojih stranke pobijaju prvostupanjsku presudu.

19. Tužiteljeva žalba nije osnovana ni protiv odluke o troškovima postupka jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio uspjeh stranaka i visinu troškova, osim što je pogrešno zbrojio te troškove pa je zbog toga djelomično osnovana žalba tuženice kojoj pripadaju troškovi u daljnjem iznosu od 531,36 eura odnosno u ukupnom iznosu od 6.318,00 eura (60% od 10.530,00 eura).

20. Valjalo je stoga odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu u cijelosti a i tuženičinu osim u dijelu odluke o troškovima postupka te ujedno odbiti i zahtjeve za naknadu troškova postupka pa time, a na temelju članaka 368. i 373. točke 3. te 166. stavka 1.

ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Puli, 27. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić