Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-33/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Stjepko Medved, odvjetnik u Valpovu, Matije Gupca 48b, protiv ovršenika AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-2095/2025-19 od 17. prosinca 2025., dana 27. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja HF kao osnovana, ukida rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-2095/2025-19 od 17. prosinca 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu na nekretnini ovršenika.

2. Protiv tog rješenja žali ovrhovoditelj, u bitnom navodeći da je sud prvog stupnja pogrešno odbio prijedlog za ovrhu primjenom čl. 80.b st. 2. Ovršnog zakona. Predlaže ukinuti pobijano rješenje o ovrsi i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, podredno preinačiti te odrediti ovrhu na nekretnini ovršenika.

3. U odgovoru na žalbu ovršenik predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalbe je osnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) u vezi čl. 80.b st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje u tekstu: OZ), na koju povredu ukazuje ovrhovoditelj u svojoj žalbi.

6. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za ovrhu primjenom čl. 80.b st. 2. OZ-a, s obrazloženjem da bi se prodajom jedine nekretnine ovršenika, u kojoj stanuje sa svojom obitelji, narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i ovrhovoditelja jer je vrijednost tražbine nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine, jer se ovrhovoditelj nije pokušao naplatiti na drugim predmetima ovrhe te jer se ovršenik nikada nije izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom predmetne nekretnine.

7. S takvim zaključkom suda prvog stupnja ne slaže se ovaj drugostupanjski sud.

8. Odredbom čl. 80.b st. 2. i 3. OZ-a propisano je da ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5.300,00 eura, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2. toga članka, sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji, ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga, je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

9. Prije svega, ovaj sud ukazuje da pogrešno sud prvog stupnja navodi da se ovršenik nije izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

9.1. Naime, odredbom čl. 75. st. 5. i 7. OZ-a propisano je da se smatra da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini. Uz prijedlog za ovrhu na nekretnini protiv osobe iz stavka 1. toga članka ovrhovoditelj je dužan podnijeti suglasnost iz stavka 5. toga članka ili pravomoćnu presudu, javnu ili privatnu ispravu koja ima značenje javne isprave kojom dokazuje da ovršenik ili osoba koju je po zakonu dužan uzdržavati ima drugu nekretninu za stanovanje. Navedena je odredba uvedena čl. 12. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 73/17, dalje u tekstu: ZIDOZ-a).

9.2. Međutim, čl. 44. st. 3. ZIDOZ-a propisano je da se čl. 12. st. 1. toga Zakona primjenjuje na pravne poslove koji nastanu nakon stupanja na snagu toga Zakona. Naime, u konkretnom slučaju ovršna isprava je presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1955/2015-3 od 26. veljače 2016. te rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-3948/2023-3 od 9. kolovoza 2023., a ne pravni posao sklopljen između ovrhovoditelja i ovršenika kojim bi bila utvrđena novčana tražbina ovrhovoditelja i koja bi predstavljala ovršnu ispravu. Stoga, suprotno utvrđenju suda prvog stupnja kao uvjet za ovrhu ne može biti izričita suglasnost ovršenika da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika, kada se ovrha temelji na odluci suda kao ovršnoj ispravi. Takav zaključak zauzet je i na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 31. ožujka 2021. u Zagrebu (zapisnik broj Su IV-162/2021 od 31. ožujka 2021.).

10. Jednako tako, pogrešno je utvrđenje suda prvog stupnja da ovrhovoditelj nije dokazao da se prethodno pokušao naplatiti na drugim predmetima ovrhe. Naime, ovrhovoditelj je uz podnesak od 21. svibnja 2025. (list 25-28 spisa) dostavio dokaz da je 19. travnja 2016. podnesen zahtjev za izravnu naplatu tražbine iz ovršne isprave, koja do dana podnošenja prijedloga za ovrhu nije niti djelomično naplaćena zbog blokade ovršenika. Jednako tako, na ročištu održanom 10. lipnja 2025. (list 40- 42 spisa) ovrhovoditelj je naveo da nije pokušana ovrha na pokretninama ovršenika budući da je provjerom u MUP-u utvrđeno da ovršenik nije vlasnik vrjednijih pokretnina, odnosno vozila, koje tvrdnje je ovršenik na upit suda i potvrdio.

10.1. Stoga, suprotno utvrđenju suda prvog stupnja ovrhovoditelj je dokazao da se prethodno pokušao namiriti na drugim predmetima ovrhe, odnosno na novčanim sredstvima ovršenika, kao i na automobilu ovršenika. Suprotno tome, ovršenik nije dostavio dokaz o tome da postoji drugi predmet ovrhe na kojem bi ovrhovoditelj mogao provesti ovršni postupak radi namirenje svoje tražbine. Štoviše, ovrhovoditelj je podneskom od 30. listopada 2025. (list 46 i 47 spisa) obavijestio sud da je pokušao mirno riješiti spor s ovršenikom na način da se istome odobri obročna otplata duga, uz djelomični otpust zateznih kamata, na razdoblje od pet godina, koji prijedlog je ovršenik odbio te o tome obavijestio sud podneskom od 13. studenog 2025. (list 50 spisa).

11. Jednako tako, osnovano ovrhovoditelj u žalbi ističe da navodi ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži nisu potkrijepljeni konkretnim i relevantnim dokazima, već se svode na paušalne tvrdnje da je predmetna nekretnina nužna za zadovoljenje njegovih osnovnih životnih potreba te da njezina vrijednost iznosi 150.000,00 eura. Ovršenik za navedene tvrdnje nije priložio odgovarajuće dokaze, niti je učinio vjerojatnim okolnosti koje bi upućivale na postojanje nerazmjernosti u smislu čl. 80.b OZ-a. Pri ocjeni razmjera između visine tražbine i vrijednosti nekretnine valja imati u vidu i činjenicu da je nekretnina opterećena založnim pravima, koju okolnost ovršenik nije osporio, a koja je od utjecaja na stvarnu vrijednost nekretnine.

12. Konačno, ovrhovoditelj ima osobito opravdan interes za hitnim namirenjem svoje tražbine, budući da već deset godina bezuspješno pokušava ostvariti svoje pravo utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom. Dugotrajno neispunjavanje obveze od strane ovršenika dovelo je do situacije u kojoj je ovrha na nekretnini postala jedini preostali učinkoviti mehanizam zaštite prava ovrhovoditelja. U okolnostima kada su prethodni pokušaji naplate na drugim predmetima ovrhe ostali bezuspješni, daljnje uskraćivanje mogućnosti provedbe ovrhe na nekretnini predstavljalo bi nerazmjeran i pretjeran teret upravo za ovrhovoditelja. Naime, primjena čl. 80.b OZ-a ne smije dovesti do potpune i trajne nemogućnosti ostvarenja pravomoćno utvrđene tražbine ovrhovoditelja.

13. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a uvažiti žalbu ovrhovoditelja, ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud donijeti novu i na zakonu zasnovanu odluku, uvažavajući u ovoj odluci izraženo pravno shvaćanje.

U Velikoj Gorici 27. veljače 2026.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić