REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-640/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Jandričeku, odvjetniku iz Virovitice, T. Masaryka 4, protiv tuženika JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici GAI iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: P-309/2023-21 od 6. ožujka 2024., u sjednici održanoj 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I. Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana tužiteljeva žalba pa se presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: P-309/2023-21 od 6. ožujka 2024.

-preinačuje u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 6.318,00 eura sa zateznim kamatama i u tom dijelu sudi tako da se tuženiku JA nalaže isplatiti tužitelju GA iznos od 6.318,00 eura (šesttisućatristoosamnaesteura) sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2014. do isplate po godišnjim stopama kako slijedi: do 31. srpnja 2015. po stopi od 12%; od 1. kolovoza do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14%; od 1. siječnja do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05%; od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88%; od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68%; od 1. srpnja do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41%; od 1. siječnja do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09%; od 1. srpnja do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82%; od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54%; od 1. srpnja do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30%; od 1. siječnja do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11%; od 1. srpnja do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% od 1. siječnja do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75%; od 1. srpnja do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%; od 1. siječnja do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49%; od 1. srpnja do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% od 1. siječnja do 2023. po stopi od 5,50%; od 1. srpnja do 31. prosinca 2023. po stopi od 7% te od 1. siječnja 2024. nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana,

- potvrđuje u preostalom dijelu točke I. izreke;

- preinačuje u točki II. izreke i o troškovima postupka odlučuje tako da se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju parnične troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.400,00 eura sa zateznim kamatama od 6. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbe u iznosu od 175,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom je prvostupanjskog suda odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku isplatiti mu iznos od 339.975,00 kuna, kao protuvrijednost 45.330,00 eura, sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2011. do isplate u roku od 15 dana (točka I. izreke).

1.1. O troškovima parničnog postupka odlučeno je na način da je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku trošak u iznosu od 9.248,86 eura sa zateznim kamatama od 4. travnja 2024. do isplate u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ukazuje da je sa tuženikom sklopio usmeni ugovor o kupnji dionica te je tuženiku za te dionice u više navrata isplatio više od 36.000,00 eura a tuženik se obvezao da će tužitelju isplaćivati dividende, međutim, isplatio je samo 5.000,00 kuna 27. prosinca 2013., što predstavlja protuvrijednost 670,00 eura, dok mu je ostao dužan utuženi iznos od 45.330,00 eura. Navodi kako iz iskaza tuženika proizlazi da je on tužitelju prodavao dionice, za što mu je isplaćivao novac, te mu je jednom prilikom u tu svrhu isplatio 4.000,00 kuna; dok je iz iskaza svjedokinje DA, koja je pozajmila tužitelju 3.000,00 eura, koji novac mu je trebao za isplatu tuženiku, razvidno da je telefonskim putem razgovarala s tuženikom o povratu tog novca tužitelju a tuženik joj je rekao da će on taj dug riješiti i da će svjedokinji vratiti taj iznos od 3.000,00 eura. Stoga smatra neosnovanim zaključak prvostupanjskog suda da između tužitelja i tuženika nije sklopljen nikakav posao, jer iz provedenih dokaza proizlazi da je između njih sklopljen posao o kupnji dionica i da je tuženik bio u obvezi da tužitelju isplati očekivanu dividendu a da to nikada nije izvršio.

2.1. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i prvostupanjsku presudu preinači na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, a podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova postupka, kao i žalbe u iznosu od 1.500,00 eura.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet je spora tužiteljev zahtjev radi isplate iznosa od 45.330,00 eura (339.975,00 kuna) za koji tužitelj tvrdi da je isplatio tuženiku s ciljem kupnje udjela u tadašnjoj firmi tuženika i stjecanja zarade. S obzirom na to da mu je tužitelj obećao cjelokupni iznos vratiti i isplatiti kroz zaradu a to nije učinio, tužitelj u ovome postupku potražuje povrat uplaćenih iznosa sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2011.

6. Prvostupanjskom je presudom poslovni broj: P-234/2021-12 od 18. siječnja 2022. bio odbijen tužbeni zahtjev jer je prvostupanjski sud ocijenio istaknuti prigovor zastare u cijelosti osnovanim. To stoga što je ocijenio da je tužba podnesena gotovo deset godina od kada je tužitelj "kupio dionice" (2010.) isplativši tuženiku utuženi iznos i očekujući obećanu zaradu. Pri tome je sud izrazio stav da i u slučaju kada bi tuženik po osnovi zarade isplatio tužitelju na ime spornog ulaganja 27. prosinca 2013. iznos od 5.000,00 kuna a koja uplata bi se eventualno mogla smatrati priznanjem duga, da bi i u tom slučaju nastupila zastara s obzirom na to da je od dana predmetne uplate do podnošenja tužbe protekao rok od 5 godina. Sud je utvrdio početak tijeka zastare od uplaćenih iznosa tužitelja tuženiku tijekom 2010., odnosno najkasnije od kada je izvršena uplata tuženika tužitelju u iznosu od 5.000,00 kuna, 2013. godine.

7. Rješenjem ovog suda poslovni broj: Gž-203/2022-2 od 20. travnja 2023. ukinuta je navedena presuda prvostupanjskog suda poslovni broj: P-234/2021-12 od 18. siječnja 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz uputu da je u nastavku postupka potrebno dopuniti činjenično stanje vezano za okolnosti i sadržaj sklapanja predmetnog ugovora, odnosno potrebno je definirati prirodu pravnog odnosa među strankama i podvesti ga pod materijalne zakonske odredbe na način da sud utvrdi kakav je to usmeni ugovor između stranaka sklopljen i kojeg sadržaja, u kojim rokovima se tuženik obvezao vratiti uloženi novac tužitelju, kao i dinamiku komunikacije među njima tj. je li tuženik cijelo vrijeme obećavao taj iznos vratiti i je li se tužitelj u to obećanje pouzdao misleći da će se realizirati povrat uloženog novca.

8. Sada pobijanom presudom prvostupanjski je sud ponovno odbio tužiteljev tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da tužitelj nije ničim dokazao kakav je to pravni posao sklopio s tuženikom ni kojega sadržaja, ne prihvaćajući tužiteljeve tvrdnje o eventualnoj kupnji dionica "Magic Gold" s obzirom na to da se dionice mogu kupiti samo na tržištu dionica tj. Burzi pa smatra nedvojbenim da tužitelj nije kupio dionice niti je dokazao što je to uopće kupio.

8.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi i kako iz iskaza svjedoka DA i HA proizlazi da nisu poznavali tuženika niti su s njim bili u poslovnom odnosu pa nisu prisustvovali ni navodnom sklapanju pravnog posla između tužitelja i tuženika.

9. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je tuženikova žalba djelomično osnovana jer bitne činjenice koje upućuju na djelomičnu osnovanost tužbenog zahtjeva proizlaze iz isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu pa su time ostvarene pretpostavke za primjenu članka 373.a ZPP.

10. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti, ali je žalba, kao što je već navedeno djelomično osnovana jer prvostupanjski sud nije našao utvrđenima neke bitne činjenice koje proizlaze iz stanja spisa pa je propustio i pravilno primijeniti materijalno pravo.

11. Iz iskaza svjedoka DA i HA te iskaza parničnih stranaka naime jasno proizlazi kako se tužitelj i tuženik poznaju još od najkasnije 2010. godine i da su se upoznali u vezi s tuženikovim aktivnostima organizacije i promicanja financijskog sustava "Magic Gold" a tuženik i sam priznaje da je bio jedan od (on kaže 12) suvlasnika toga sustava za koji se uz mnoge druge zainteresirao i tužitelj.

11.1. Iako su navedeni svjedoci iskazali kako nisu nikada vidjeli tuženika i susreli se s njim, iz njihovih iskaza jasno proizlazi kako su s njim razgovarali telefonom u vezi s novčanim iznosima koje su pozajmili tužitelju (svjedokinja [adresa].000,00 eura a svjedok HA 30.000,00 kuna) kako bi on taj novac dao tuženiku za ulaganje u neki unosan posao te je tuženik 2014. godine rekao telefonom DA da će joj on vratiti 3.000,00 eura ("Pustite GA, ja ću to već riješiti") a za taj je "unosan" posao i svjedok HA pozajmio tužitelju iznos od 30.000,00 kuna koji je tužitelj uplatama u nekoliko navrata vratio svjedoku do 2015. godine.

12. Uzimajući u obzir iskaze svjedoka i stranaka nema sumnje u to da je tužitelj davao novac tuženiku koji je obećavao tužitelju (i drugima) veliku ("astronomsku") zaradu i da mu je svakako dao 3.000,00 eura (pozajmljenih od svjedokinje DA) i 30.000,00 kuna (pozajmljenih od svjedoka HA) i da je tuženik tužitelju obećavao veliku zaradu od uloženog novca pa mu je tako 27. prosinca 2013. preko računa uplatio iznos od 5.000,00 kuna. Tuženik doduše tvrdi da je time tužitelju vratio pozajmicu koju mu je dao tužitelj kako bi mogao isplatiti jednog svog partnera koji je došao na seminar zatraživši isplatu iznosa od 4.000,00 kuna koje tuženik tada nije imao jer se taj partner nije prethodno najavio da će podići svoju zaradu ali to nije dokazao.

Iz tuženikova iskaza proizlazi da je i tužitelj imao status partnera, odnosno domaćina tvrtke "Magic Gold", iako navodi da je tužitelj kupio samo jedan paket s 15 stranica (internet stranica) koji je platio 330,00 eura i to za svog prijatelja kojega je doveo na seminar, međutim njegov iskaz nije uvjerljiv pa treba smatrati utvrđenim da se uplata u iznosu od 5.000,00 kuna izvršena 27. prosinca 2013. odnosila na tužiteljevu zaradu zbog ulaganja većih iznosa u financijski sustav "Magic Gold" u kojemu je tuženik nesporno bio suvlasnik.

13. Očito je stoga da se u konkretnom slučaju radilo o financijskom sustavu i to po tzv. piramidalnoj shemi uz nerealno obećanje visoke zarade na uloženi novac koje obećanje svakako predstavlja prijevarno postupanje tuženika kao suvlasnika tog sustava u kojemu je tužitelj imao status partnera pa nije čudno ni da je tužitelj smatrao da ulaganjem stječe pravo partnerstvo u smislu stjecanja udjela odnosno, kako je to on shvatio, dionica.

14. Kako je općepoznato da su te piramidalne sheme kratkoga vijeka i da mnogi izgube novac kako bi ga raniji ulagači mogli dobiti kao veliku zaradu, to upućuje i na protivnost takvih sustava moralu društva a sve upućuje na to da se o takvom nemoralnom sustavu i poslu radilo i u ovom slučaju.

14.1. Tužitelj je stoga verbalnom umješnošću tuženika uvučen u taj nemoralni financijski sustav i uložio novac koji je uzajmljivao od drugih osoba. U ovoj je parnici međutim dokazao samo uplate, uz prethodno uzajmljivanje, iznosa od 3.000,00 eura i 30.000,00 kuna koje je iznose tuženik primio a nije ih vratio ni tužitelju ni njegovim zajmodavcima, osim što je 27. prosinca 2013. na tužiteljev račun uplatio iznos od 5.000,00 kuna.

15. Iz svega prethodnog navedenoga proizlazi da je tužitelj predao tužitelju navedene iznose po ugovoru koji je protivan moralu društva pa time i ništetan prema odredbi članka 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO/05).

16. Posljedice su ništetnosti propisane u članku 323. stavku 1. ZOO/05 i sastoje se u tome da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora. U konkretnom je slučaju utvrđeno da je tužitelj predao tuženiku iznose od 3.000,00 eura i 30.000,00 kuna a tuženik mu je isplatio 5.000,00 kuna pa mu je dužan još isplatiti 3.000,00 eura i 25.000,00 kuna (3.318,00 eura) ili ukupno 6.318,00 eura sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2014. jer je novac tuženiku predan neutvrđenih dana 2013. godine kada ga je tužitelj dobio na zajam od DA i HA.

16.1. Kako je ništetnost pravnog posla na temelju kojega je tužitelj predao tuženiku navedene iznose ustanovljena u ovoj parnici nije osnovan ni tuženikov prigovor zastare.

17. U preostalom dijelu žalba nije osnovana jer tužitelj nije dokazao da je tuženiku predao i druge novčane iznose osim 3.000,00 eura i 30.000,00 kuna a nije osnovan ni zahtjev za plaćanje zateznih kamata prije 1. siječnja 2014.

18. Prvostupanjska je presuda stoga djelomično preinačena – za iznos od 6.318, 00 eura sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2014. do isplate a u preostalom dijelu potvrđena, što se sve odnosi na odluku o glavnoj stvari i zateznim kamatama.

19. Preinačena je i odluka o troškovima postupka jer se radi o djelomičnom uspjehu u sporu pa o troškovima postupka treba odlučiti na temelju članka 154. stavka 2. ZPP.

19.1. Tužitelj je u pogledu osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti a u pogledu visine njegov uspjeh iznosi 14% ili ukupno gledajući 57% [(100 više 14) dijeljeno 2 jednako 114 dijeljeno 2 jednako 57)] a tuženikov 43% (100 manje 57 jednako 43) tako da je tužitelj stranka koja ima pravo na naknadu troškova postupka i to 14% svojih troškova (57 manje 43 jednako 14).

19.2. Troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i iznose 9.750,00 eura (za sastavljanje tužbe i podneska od 8. studenog 2011. po 1.000,00 eura a sastavljanje žalbe protiv prethodne presude u iznosu od 1.250,00 eura, za zastupanje na ročištima 30. rujna 2021., 18. siječnja 2022., 13. kolovoza 2023. i 6. ožujka 2024. po 1.000,00 eura a na ročištima 29. studenog 2011., 24. svibnja te 4. listopada, 7. studenog i 21. prosinca 2023. po 500,00 eura – 50% nagrade).

20. Tužitelju pripadaju i troškovi žalbe u iznosu od 175,00 eura (14% od 1.250,00 eura koliko iznosi nagrada odvjetniku za sastavljanje žalbe prema Tbr.10. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine" broj: 138/2023).

21. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju članaka 373.a i 166. stavaka 1. i 2. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli, 27. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Igor Rakić