REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-1001/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ... [adresa], [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Alanu-Stjepku Soriću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika [obrt] 36, [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno, od 7. listopada 2024., poslovni broj: P-769/2022-51, u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I Žalba tuženika [obrt]“, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, od 7. listopada 2024., poslovni broj: P-769/2022-51 u pobijanoj točki I izreke.
II Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku [obrt] 36, [adresa], [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ..., [adresa]; [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.263,79 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 25. lipnja 2021. godine pa do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, kao i prouzročeni parnični trošak u iznosu 3.212,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. U preostalom dijelu u iznosu 858,28 eura zahtjev za naknadu parničnog troška odbija se kao neosnovan."
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i tužba odbaci, odnosno odbije, uz naknadu tuženiku parničnog troška ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak žalbenog postupka.
2.1. U žalbi navodi da je još u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije, da tužitelj za to, uz tužbu, nije dostavio adekvatne dokaze i to dokaz da je utuženi iznos isplatio svom osiguraniku, da je potvrdu banke o plaćanju iznosa štete dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka, čemu se tuženik protivio jer je tužitelj u prekluziji prava na predlaganje novih dokaza pa slijedom toga smatra da je prvostupanjski sud tužbu trebao odbaciti.
2.2. Dalje navodi da je istaknuo i prigovor promašene pasivne legitimacije budući da se predmetni štetni događaj nije dogodio u lovištu tuženika i da na ove okolnosti tužitelj nije predložio adekvatne dokaze i to provođenje vještačenja po vještaku geodetske struke s ciljem utvrđenja navedene pravno relevantne činjenice, zatim da iz mišljenja ... od 27. rujna 2023., suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ne proizlazi da bi se predmetni događaj dogodio na području lovišta tuženika i da je svjedok kojeg je sud saslušao zainteresiran za ishod spora jer ukoliko se štetni događaj dogodio na području važenja PZD-a, [adresa] postaje pasivno legitimiran, a da se ova činjenica ne može utvrditi niti iz nalaza vještaka prometne struke koji je vještačio isključivo na okolnosti dinamike i visine štete, zatim ističe da prvostupanjski sud ne navodi iz kojeg konkretnog kartografskog prikaza izvlači zaključak da se štetni događaj nije dogodio na području PZD-a [adresa], već na području lovišta tuženika i da kartografski prikaz ni u kojem slučaju ne može biti podloga sudu da zaključuje o navedenoj pravno relevantnoj činjenici.
2.3. Osim toga navodi da je prigovor promašene pasivne legitimacije istaknuo i zbog toga što divljač koja bi se eventualno mogla dovesti u vezu s predmetnim događajem nije pronađena, da prvostupanjski sud ovu činjenicu utvrđuje na temelju jednog personalnog dokaza i to iskaza osiguranika tužitelja, iako se ova činjenica morala utvrditi provođenjem vještačenja dlake životinje na koju je vozilo naletjelo, a koje vještačenje tužitelj nije predložio.
2.4. Tuženik se u žalbi poziva na članak 80. stavak 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20) iz kojeg proizlazi argumentum a contrario da ukoliko se ne utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova nema odgovornosti lovoovlaštenika, da je Zakon o lovstvu lex specialis i kao takav derogira primjenu Zakona o obveznim odnosima, kao općeg propisa i da se u vrijeme štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provodile nikakve lovne aktivnosti pa da stoga nema niti odgovornosti lovoovlaštenika za nastalu štetu, da divljač nije opasna stvar, a kad bi tuženik i odgovarao po principu uzročnosti, tužitelj bi bio dužan dokazati uzročnu vezu između nastale štete i štetne radnje, odnosno propusta tuženika, što tužitelj nije dokazao te da eventualni propust tuženika kao lovoovlaštenika ne proizlazi niti iz isprava koje se nalaze u sudskom spisu.
2.5. Zaključno tuženik navodi da su na prometnoj dionici evidentirane ukupno 23 prometne nesreće uzrokovane naletom divljači i da je stoga osoba koja je upravljala osobnim vozilom bila upoznata da cesta nije sigurna za prometovanje pa se njezin propust ne može pripisati odgovornost lovoovlaštenika i da je sudski vještak utvrdio da se na cesti nalazi prometni znak upozorenja „Opasnost od izlijetanja životinja“, da na toj cesti nema nikakve zaštite opreme, a ona bi učinila cestu sigurnijom pa bi se spriječio štetni događaj, a da o ovim relevantnim činjenicama u prvostupanjskoj odluci nema dostatnog obrazloženja, kao i o činjenici da se osiguranik tuženika u takvim uvjetima ceste kretao brzinom od 77,76 km/h, dok je brzina prometnim znakom bila ograničena na 70 km/h pa da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo, a pri tome da je počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1. Zakona o parničnom postupku, smatrajući da pobijana odluka ne sadrži jasne i nedvojbene razloge o bitnim i odlučnim činjenicama i da se zbog toga prvostupanjska presuda ne može ispitati. Osporava i odluku o parničnim troškovima kao nezakonitu, smatrajući da je prvostupanjski sud tužbu trebao odbaciti odnosno odbiti i naložiti tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora zahtjev tužitelja za regresnu isplatu iznosa od 3.263,79 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 25. lipnja 2021. do isplate.
6. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi:
- da se 3. svibnja 2021. dogodila prometna nezgoda na način da je HF upravljao osobnim automobilom reg. oznake PU 285-OZ kolnikom 1. dionice županijske ceste 5096 iz pravca juga u pravcu sjevera te da je dolaskom kod 4 km + 900 metara, iznenada na cestu s njegove desne strane, istrčala divlja svinja, uslijed čega je vozač naletio na istu prednjim desnim dijelom vozila, nakon čega se životinja udaljila,
- da je na navedenom dijelu kolnika iz smjera kretanja osobnog automobila postavljen prometni znak opasnosti „Divljač na cesti“,
- da je osobni automobil na dan štetnog događaja osiguran kod tužitelja kasko policom Moj auto broj: 04400819387 plus,
- da je tužitelj na temelju navedene police, obrtu za autolimarske radove [obrt], vlasništvo ĆF iz [adresa], prema računu R2 broj 20-1-1 od 21. 6. 2021., za izvršeni popravak osobnog automobila PU285OZ u vlasništvu HFE, isplatio iznos od 24.591,06 eura, prema nalogu za isplatu KA06834/21-
1(1) dana 24. lipnja 2021.,
- da su prema izvješću ..., ..., oštećenja na vozilu tipična za nalet divljači te da se na prednjem desnom blatobranu, prednjim te stražnjim desnim vratima nalazio obris dlake divljači koja je vjerojatno prolazila kroz mokru travu, raslinje, a potom i zemlju te da je u periodu od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2020 na dionici ŽC5096, [adresa], evidentirano 23 prometnih nesreća naletom na divljač,
- da svjedok ŽF, tajnik tuženika, nema neposrednih saznanja o štetnom događaju, da mu je poznato da se na ovoj dionici i prethodno događao nalet na divljač, da je tuženik još 2011. tražio postavljanje prometnog znaka na ovoj dionici i da mjesto štetnog događaja nije unutar lovišta od 2020. od kada postoji Program zaštite divljači,
- da je svjedok HF, koji je upravljao osobnim automobilom u vrijeme štetnog događaja, potvrdio da mu je s desne strane na prometnicu izletjela divlja svinja, koju je uočio par sekundi prije nego ju je udario desnim krajem automobila, da se divljač zarotirala i udarila u stražnja desna vrata, da se divljač udaljila, a da je iza toga pozvao policiju, da je vozio brzinom oko 60 km/h i da nije imao mogućnost kočenja nakon što je uočio divlju svinju,
- da je svjedok ZF, službenik u gradskoj upravi [adresa], iskazao je da dionica ceste na kojoj se dogodila prometna nesreća nije obuhvaćena Programom zaštite divljači grada [adresa], da taj program djelomično obuhvaća i ceste, međutim da se radi o lokalnim cestama, dok je u konkretnom slučaju riječ o županijskoj cesti koja sigurno nije obuhvaćena tim programom, a da u područjima
PZD-a [adresa] ima status lovoovlaštenika,
- da je zakonski zastupnik tuženika KF iskazao da je bio na licu mjesta kad se proveo očevid, da toga dana nije bilo lovnih aktivnosti u lovištu i da mu je poznato da na toj relaciji ima veći broj evidentiranih naleta divljači, da je na inicijativu lovačkog društva još 2011. stavljena na predmetnu dionicu prometna signalizacija, a da su ujedno tražili i dodatnu opremu, međutim ona nije postavljena, da je mjesto događaja obuhvaćeno PZD-om [adresa] te da tuženik ima ugovor s [adresa] od 2021., da pristupe na njihov poziv i preuzmu divljač za njihov račun,
- da je prometni vještak na osnovu prikazanih oštećenja na vozilu utvrdio da je vozilo prednjom desnom stranom naletjelo na divljač, koja je prelazila kolnik s desna na lijevo u odnosu na smjer kretanja vozila, da je mjesto naleta na prometnici, neposredno do odvojka ili prilaznog puta, da se vozilo kretalo brzinom od 77,76 km/h, da nije postojala mogućnost poduzimanja nikakve radnje vozača kojom bi bio izbjegnut nalet, a da su postojali uvjeti za kočenje nalet bi bio izbježiv za sve brzine kretanja vozila niže od 7,45 km/h i da je visina štete točno obračunata po izvidu štete i iznosi 24.591,06 eura,
- da je vještak na ročištu potvrdio da vozilo nije moglo naletjeti na nekakav objekt, ali nalet na neku drugu životinju se mogao dogoditi, da mu je mjesto izlijetanja životinje poznato isključivo na temelju kazivanja vozača, a da je mjesto izlijetanja bilo negdje drugdje i dinamika prometne nesreće bila bi drugačija, da na predmetnoj dionici ceste nema nikakve zaštitne opreme, a ona bi učinila cestu sigurnijom, odnosno u konkretnom slučaju spriječio bi štetni događaj, a s obzirom na kartografski dio [obrt], mjesto štetnog događaja nije obuhvaćeno [obrt] [adresa],
- da iz dopisa ... proizlazi da ako [adresa] upravlja predmetnom dionicom ceste onda je ta dionica obuhvaćena [obrt] bez obzira na kartografski prikaz i tekstualni dio Programa, a ako [adresa] ne upravlja tom dionicom potrebno je utvrditi tko upravlja i je li uopće izradio [obrt] za ceste kojima upravlja.
7. Polazeći od naprijed utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je, na temelju članka 1045. stavak 3., članka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje ZOO) i članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje ZOL), utvrdio da za nastalu imovinsku štetu odgovara tuženik po principu objektivne odgovornosti, da nema doprinosa vozača osobnog automobila prometnoj nesreći i da je tužbeni zahtjev osnovan u cjelokupnom iznosu. Pri tome prvostupanjski sud obrazlaže da je divljač dobro od interesa za [adresa] i ima njezinu osobitu zaštitu pa da stoga za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik), da je odgovornost lovoovlaštenika objektivna, a teret ekskulpacijskih razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a je na tuženiku i da je u ZOL-u propisano da granice lovišta moraju biti uočljive, a određuju se ovisno o prirodnoj cjelini, ekološkim, geografskim i drugim uvjetima, obalnim pojasom mora i autocestama koje sprječavaju prirodnu migraciju divljači, a ako granice lovišta nije moguće odrediti u tom smislu, određuju se željezničkim prugama, županijskim i lokalnim cestama, putovima, rijekama ili na drugi način te da osim toga prilikom utvrđenja granica lovišta mora se uzeti prirodna migracija divljači pa da je s obzirom na činjenicu da je mjesto štetnog događaja izvan obuhvata Programa zaštite divljači Grada [adresa], na cesti koja presijeca lovište, neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.
7.1. Ujedno prvostupanjski sud utvrđuje neosnovanim prigovor podijeljene odgovornosti jer odgovornost vozača osobnog automobila ne proizlazi iz provedenih dokaza i da je nalet divlje svinje isključivi uzrok štete na motornom vozilu osiguranom po polici kasko osiguranja kod tužitelja te da je tužitelj platio popravak oštećenja na vozilu i da je takvom isplatom došlo do zakonske subrogacije u smislu odredbe članka 963. ZOO-a.
8. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo te je obrazložio sve odlučne i relevantne činjenice u postupku, osim istaknutog prigovora promašene aktivne legitimacije pa tuženik osnovano ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP- a. To međutim u konkretnom slučaju nije razlog za ukidanje presude suda prvog stupnja jer je nedostatak u prvostupanjskoj odluci moguće otkloniti u ovom žalbenom postupku, primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a, s obzirom da je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze.
9. Tuženik u žalbi ukazuje na odredbu članka 80. stavka 6. ZOL-a, kojom je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, pa kako se u vrijeme štetnog događaja nisu provodile nikakve lovne aktivnosti, smatra da nije odgovoran za predmetnu štetu, kao i da je pitanje njegove odgovornosti trebalo razriješiti primjenom citirane odredbe jer ista predstavlja lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a o objektivnoj odgovornosti. Međutim, navedenom zakonskom odredbom nije propisano po kojem se kriteriju odgovara za štetu u slučaju kada ona nije posljedica provođenja lova pa tom odredbom nisu derogirane odredbe čl. 1045., 1063. i 1067. ZOO-a, koje reguliraju odgovornost za štetu po principu uzročnosti, a na što izričito upućuje odredba članka 76. stavka 2. ZOL-a, koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se određuju obvezni odnosi, ako taj zakon ne propisuje drugačije.
9.1. S tim u vezi bitno je navesti da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-I/4249/2018 od 18. lipnja 2019., odbijen prijedlog za ocjenu ustavnosti odredbe članka 80. stavka 6. ZOL-a i da je pri tome Ustavni sud dao slijedeće obrazloženje: „Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći), koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane, već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača."
9.2. Stoga, prema odredbi članka 80. stavka 6. ZOL-a, za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta i ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, ako je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe ZOO u smislu odredbe članka 76. stavka 2. ZOL-a, kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud. Navedena odredba propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drukčije. S obzirom na to da je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar, to u slučaju kada je do štete došlo naletom vozila na divljač, a nije se provodio lov, lovačko društvo kojoj je divljač povjerena, imatelj je opasne stvari pa suprotno žalbenim navodima tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti.
9.3. Ujedno, u odnosu na žalbene tvrdnje da se predmetni šetni događaj nije dogodio na području lovišta tuženika, valja navesti da je riječ o šteti koju je počinila divljač, koja stalno živi u lovištu tuženika i pritom nije odlučno što šteta nije nastala u samom lovištu jer je tuženica kao imatelj opasne stvari odgovorna i za divljač koja se nalazi na javnoj prometnici te po načelu uzročnosti, s obzirom da je divljač opasna stvar, odgovora za štetu koju je divljač na javnoj prometnici prouzročila pa je prvostupanjski sud pravilno i zakonito utvrdio da nije osnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.
10. Na temelju članka 1067. stavka 2. i 3. ZOO imatelj opasne stvari može se osloboditi odgovornosti u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Dakle, odgovornost tuženika za štetu koja je nastala na vozilu osiguranika tužitelja je objektivna jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar pa tuženik za štetu odgovara po načelu uzročnosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim brojnim odlukama kao npr. poslovni broj: Rev- 1057/2014-2 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/2016-2 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022., Rev-2976/2017 od 14. prosinca 2022. Rev-352/2022 od 5. travnja 2022.).
11. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza i to: dokumentacije dostavljene od Policijske uprave, provedenim vještačenjem, iskazom svjedoka EF, kao i na temelju nesporne činjenice da su u razdoblju od nekoliko godina, na ovom području evidentirane 23 prometne nesreće uzrokovane naletom divljači, pravilno zaključio da je do prometne nesreće došlo zbog izlijetanja divljači na prometnicu jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi predmetni štetni događaj nastao naletom automobila na neku drugu životinju, a ne na divljač, čime je tužitelj dokazao uzročno posljedičnu vezu između štete i propusta tuženika.
12. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije dokazao razloge koji bi ga u konkretnom slučaju oslobodile od odgovornosti niti djelomično, budući da je prometnim vještačenjem, koje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, a prihvaća ga i ovaj sud jer je u skladu s materijalnim dokazima i pravilima struke, utvrđeno da se osobni automobil kretao brzinom od 77,76 km/h, da nije postojala mogućnost poduzimanja nikakve radnje vozača kojom bi bio izbjegnu nalet, a da su postojali uvjeti za kočenje nalet bi bio izbježiv za sve brzine kretanja vozila niže od 7,45 km/h. Dakle, vozač osobnog automobila nije imao tehničku pretpostavku za izbjegavanje nesreće kočenjem, a u odnosu na činjenicu da je prometnica bila obilježena prometnim znakom opasnosti "Divljač na cesti", valja reći da znakovi upozorenja služe da se sudionici u prometu na cesti upozore na opasnost koja prijeti na određenom dijelu ceste i da se obavijeste o prirodi te opasnosti (članak 16. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 71/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17) pa kada je u konkretnoj prometnoj situaciji vozač nezgodu mogao izbjeći samo pri brzini manjoj od 7,45 km/h za zaključiti je da postupanje osiguranika tuženika nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja, dok su odgovori vještaka na postavljena pitanja tuženika hipoteze bez činjeničnih zaključaka. Ujedno je potrebno uvažiti i činjenicu da pojava divljači na cesti predstavlja posebno opasnu situaciju u prometu jer se divljač najčešće pojavljuje kao zapreka u vremenu kraćem od vremena i prostora mogućeg zaustavljanja osobnog vozila.
13. Kako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da u upravljanju vozilom na strani vozača nije bilo protupravnog postupanja i da je u utvrđenim okolnostima nalet na divljač bio neizbježan, odnosno da vozač nije mogao izbjeći nalet na divljač, osim da se kretao brzinom manjom od 7,45 km/h (što nije realno za očekivati u okolnostima konkretnog slučaja kada je ograničenje brzine 70 km/h), a što nedvojbeno upućuje na zaključak da šteta nije nastala radnjom treće osobe zbog koje bi se vlasnik opasne stvari mogao osloboditi odgovornosti za naknadu štete niti djelomično, iz čega proizlazi pravilan zaključak prvostupanjskog suda - da ne postoje ekskulpacijski razlozi na temelju kojih bi se tuženik oslobodio obveze naknade štete koja je nastala tužitelju u predmetnom štetnom događaju.
14. U odnosu na žalbene razloge da na predmetnoj cesti nema nikakve zaštite opreme, a da bi ona učinila cestu sigurnijom pa bi se spriječio štetni događaj i da o ovim relevantnim činjenicama u prvostupanjskoj odluci nema dostatnog obrazloženja, valja reći da objektivna odgovornost lovačkog društva prema pravilima o odgovornosti za opasnu stvar nije derogirana odredbom članka 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 22/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21 i 114/22; dalje ZC) te ukazati na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev 352/2022 od 5. travnja 2022.: „nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika iz čl. 50. stavka 2. ZOC oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti samo ako je to postupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom jer bi lovoovlaštenik u tom slučaju dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl.1067. ZOO“. Kako tuženik tijekom postupka nije predložio dokaze na ove okolnosti niti je isticao odgovornost pravne osobe ovlaštene za upravljanje javnom cestom, prvostupanjski sud nije odluku niti trebao obrazlagati u odnosu na te okolnosti.
15. Nadalje, neosnovan je istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije. Tužitelj i vlasnica osobnog automobila ĆFE, sklopili su policu kasko osiguranja broj 04400819387, koja je dostavljena uz tužbu. Isto tako uz tužbu je dostavljen račun [obrt], vlasništvo ĆF iz [adresa], R2 broj 20-1-1 od 21. 6. 2021., za izvršeni popravak osobnog automobila PU285OZ u vlasništvu HFE te nalog tužitelja za isplatu iznosa od 24.591,06 eura, prema nalogu za isplatu KA06834/21-1(1), koja je izvršena dana 24. lipnja 2021., a koji dokazi nedvojbeno potvrđuju činjenicu o plaćenom predmetnom iznosu i aktivnu legitimaciju tužitelja.
16. Stoga je, na temelju članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena je prvostupanjska odluka u pobijanoj točki I izreke.
17. Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, budući da su tužitelju, koji je u cijelosti uspio u postupku, dosuđeni samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, a koji troškovi su obračunati sukladno vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).
18. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a u svezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
19. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.
Slavonski Brod, 27. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
