Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-218/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, na prijedlog sudske savjetnice Marine Dodig, u pravnoj stvari tužitelja SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Željka Radoš Radičević, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Ukop d.o.o. iz Osijeka, Vinkovačka cesta 63/d, OIB: 00509601366, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Stanić, odvjetnik iz OD Stanić & Zrno j.t.d. iz Osijeka, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave 20. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude, 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku UKOP d.o.o., Vinkovačka cesta 63/d, 31000 Osijek, OIB: 00509601366, da tužitelju SE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete, po osnovu povrede prava osobnosti, isplati iznos od 2.000,00 eura (dvije tisuće eura) sa zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 2024., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku UKOP d.o.o., Vinkovačka cesta 63/d, 31000 Osijek, OIB: 00509601366, da tužitelju SE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći isplati iznos od 358,20 eura (tristo pedeset osam eura i dvadeset centi) sa zateznim kamatama od 26. veljače 2026., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku UKOP d.o.o., Vinkovačka cesta 63/d, 31000 Osijek, OIB: 00509601366, MBS: [matični broj subjekta] da tužitelju SE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.712,97 eura (tisuću sedamsto dvanaest eura i devedeset sedam centi ) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom na ime neimovinske štete za daljnji iznos od 1.376,66 eura sa kamatama tekućim od 29. studenog 2024. kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos imovinske štete tekućom od 29. studenog 2024. do presuđenja kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 13. studenog 2023., na groblju Svete Ane u Osijeku, došlo do štetnog događaja, na način da je, prilikom čišćenja grobnog mjesta čiji je korisnik tužiteljeva supruga, sa susjednog groba, došlo do pada kamenog spomenika, na prste desne šake tužitelja, a kojom prilikom je tužitelj zadobio tjelesne ozljede u vidu otvorene rane prstiju bez oštećenja nokta, te višestruki prijelom prstiju. Navodi kako je zbog posljedica pretrpljenih ozljeda, pretrpio imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege, te neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti i to po osnovu pretrpljenih fizičkih bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti i naruženosti. Za nastanak štetnog događaja tužitelj smatra odgovornim tuženika kao pravnu osobu koja upravlja grobljem na kojemu je došlo do štetnog događaja budući da je odredbom članka 10. Zakona o grobljima propisano da grobljem upravlja pravna osoba ili drugi subjekt osnovan prema uvjetima i na način propisan posebnim propisom koji je pritom odgovoran za cjelokupno upravljanje grobljem koje podrazumijeva između ostalog i uređenje, održavanje i rekonstrukciju groblja. Odlukom o grobljima donesenom od strane Gradskog vijeća Grada Osijeka propisano je da je Grad Osijek vlasnik svih groblja na području grada Osijeka, dok grobljima na području grada Osijeka upravlja tuženik odnosno UKOP d.o.o. za pogrebne usluge. Slijedom navedenog tužitelj navodi kako su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za naknadu štete sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, a s obzirom da tuženik kao odgovorna osoba nije ispunio svoju obvezu koja mu je Zakonom o grobljima, a onda i Odlukom o grobljima donesenom od strane Gradskog vijeća Grada Osijeka nametnuta, budući da je zanemario svoju dužnost i obvezu održavanja groblja, a što je za posljedicu imalo nastanak štetnog događaja. Navodi kako se, prije podnošenja tužbe, obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom, međutim kako je tuženik otklonio svoju odgovornost tužitelj je podnio ovu tužbu potražujući na ime naknade neimovinske štete iznos od 6.500,00 eura, te na ime imovinske štete iznos od 900,00 eura, sa kamatama od dana podnošenja tužbe.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, kako po osnovu tako i po visini, navodeći kako tužitelj ničim nije dokazao da bi do štetnog događaja došlo na način opisan u tužbi, odnosno nije dokazao da je štetu pretrpio na groblju kojim upravlja tuženik, na način da bi mu nadgrobni spomenik, u naravi piramida, pao na ruku, te da je do toga došlo zbog neodržavanja groblja od strane tuženika. Naveo je kako je groblje Sv. Ane u Osijeku kojim upravlja tuženik jedno od najvećih groblja u Osijeku i istog uredno održava veliki broj zaposlenika tuženika, kao i brojni korisnici grobnih mjesta, a sporni nadgrobni spomenik - piramida nije bio oštećen niti je na bilo koji način ugrožavao sigurnost korisnika i posjetitelja groblja. Tuženik zaključuje da je do pada predmetnog spomenika došlo uslijed namjerne ili nenamjerne ljudske radnje, odnosno djelovanjem odgovarajuće ljudske sile na vrh piramide, pa zbog toga smatra da pad navedenog nadgrobnog spomenika nije posljedica neodržavanja groblja od strane tuženika, već posljedica djelovanja treće osobe ili samog tužitelja na koju tuženik nije mogao utjecati. Zaključno, ističe kako medicinska dokumentacija nije i ne može biti dokaz o tome da je tužitelj pretrpio ozljedu baš na groblju kojim upravlja tuženik i to baš od pada spornog nadgrobnog spomenika

- piramide na groblju Sv. Ane, te je u konačnici predložio sudu tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan, uz obvezu naknade prouzročenih parničnih troškova tuženiku.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu, tužitelj je podneskom od 17. veljače 2025. istaknuo kako su neosnovani svi navodi iz odgovora na tužbu u bitnome navodeći kako pasivna legitimacija i odgovornost tuženika proizlazi iz odredbe čl. 10. Zakona o grobljima, iz koje zakonske odredbe proizlazi da je tuženik kao osoba koja upravlja grobljem odgovoran za cjelokupno upravljanje grobljem koje podrazumijeva između ostalog i uređenje, održavanje i rekonstrukciju groblja. Odlukom o grobljima donesenom od strane Gradskog vijeća Grada Osijeka propisano je da je Grad Osijek vlasnik svih groblja na području grada Osijeka, dok grobljima na području grada Osijeka upravlja tuženik. Nadalje, u članku 18. spomenute Odluke o grobljima propisana je obveza uprave groblja pisanim putem upozoriti korisnike grobnih mjesta na obvezu saniranja oštećenih grobnih ploča, spomenika i ostalih uređaja na grobnim mjestima koji su prijetnja sigurnosti posjetiteljima groblja, pa kako je tuženik zanemario svoju dužnost, a što je za posljedicu imalo nastanak štetnog događaja, to tužitelj smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja. U cijelosti se protivio navodima tuženika da bi do štetnog događaja došlo krivnjom samog tužitelja ističući kako tužitelj nije imao nikakav utjecaj na sam nastanak štetnog događaja budući je do pada spomenika došlo bez djelovanja bilo kakve vanjske sile.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju za tužitelja (list 8-18 spisa), fotografije sa lica mjesta štetnog događaja (list 19-31 spisa), zahtjev za naknadu štete upućen tuženiku (list 32 spisa), fotografije groblja prije nastanka štetnog događaja (list 51-53 spisa), dopis tuženika o nepostojanju snimke nadzorne kamere (list 57 spisa), račun za oštećeni spomenik (list 59 spisa), policu osiguranja od odgovornosti koju je tuženik ugovorio sa HOK osiguranjem (list 69-71 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Ivana Lovrića (list 80-81spisa), te je saslušao tuženika kao stranku u postupku i svjedoke IE, ŠE, JE, OE i CE.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku radi naknade štete nastale tužitelju kao posljedica štetnog događaja od 13. studenog 2023., a koji događaj se prema navodima iz tužbe dogodio na groblju Svete Ane, na način da je tužitelj, uslijed pada kamenog spomenika, zadobio tjelesne ozljede, a za nastanak štetnog događaja smatra odgovornim tuženika kao pravnu osobu koja upravlja navedenim grobljem.

6. Među parničnim strankama je sporna osnovanost, odnosno odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, kao i visina tužbenog zahtjeva.

7. O otpočetoj parnici sud je, sukladno prijedlogu tuženika, obavijestio HOK osiguranje d.d., a sve s obzirom na činjenicu da je tuženik u vrijeme štetnog događaja, kod navedenog osiguravajućeg društva imao ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti. Navedenu obavijest HOK osiguranje d.d. je zaprimilo dana 29. svibnja 2025.

8. Iz medicinske dokumentacije (list 8-18 spisa) proizlazi da je tužitelj, neposredno po nastanku štetnog događaja 13. studenog 2013. zaprimljen na Objedinjeni hitni bolnički prijem KBC Osijek gdje je medicinski obrađen i kojom prilikom su mu dijagnosticirane ozljede, a iz ostatka medicinske dokumentacije proizlazi da se tužitelj, zbog posljedica štetnog događaja, liječio ambulantno još nekih šest mjeseci.

9. Iz fotografija koje je tužitelj dostavio uz tužbu (list 19-31 spisa) utvrđen je položaj kamenog spomenika-piramide nakon nastanka štetnog događaja, a iz navedenih fotografija vidljiva su i oštećenja koja su nastala na susjednom grobu čiji je korisnik supruga tužitelja, uslijed pada predmetne piramide i to u vidu puknuća nadgrobne ploče.

10. Iz fotografija koje je tuženik dostavio (list 51-53 spisa) vidljivo je stanje groblja prije nastanka štetnog događaja.

11. Po prijedlogu tužitelja sud je od tuženika zatražio snimku nadzorne kamere na dan štetnog događaja, međutim tuženik je dopisom od 10. travnja 2025. (list 57 spisa) izvijestio sud da nije u mogućnosti dostaviti traženu snimku navodeći kako predmetno područje na kojemu je došlo do štetnog događaja nije pokriveno video nadzorom.

12. Na pripremnom ročištu održanom 8. travnja 2025. sud je usvojio dokazne prijedloge parničnih stranaka za saslušanjem tužitelja na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, te za saslušanjem djelatnika tuženika ŠE, IE i JE na okolnost stanja spornog nadgrobnog spomenika i na okolnost održavanja groblja, te saslušanje svjedoka OE i CE na okolnost ozljeđivanja tužitelja.

13. Saslušan kao svjedok ŠE je naveo kako je djelatnik tuženika, te kako radi na radnom mjestu rukovoditelja tehničke službe groblja i krematorija. Vezano uz sam štetni događaj je iskazao kako ga je jedna radna kolegica izvijestila da je došlo do ozljeđivanja tužitelja te da je, prema navodima tužitelja, do ozljede došlo na način da je piramida sa susjednog groba pala i ozlijedila tužitelja odnosno da je do pada piramide došlo kada je tužitelj prolazio pored nje. Naveo je i kako su djelatnici tuženika, prema kazivanju radne kolegice, tužitelju pružili prvu pomoć. Nakon što je saznao za nastanak štetnog događaja otišao je pogledati lice mjesta i vidio je da je piramida srušena, te da je na susjednom grobu zbog pada piramide došlo do štete na nadgrobnoj ploči. Naveo je kao je pregledom piramide, kao dugogodišnji djelatnik s radnim iskustvom od preko 20 godina, zaključio da je do pada iste došlo djelovanjem neke vanjske sile s obzirom da je postolje piramide bilo u vaservagi, odnosno postolje na kojem ta piramida stoji je bilo potpuno ravno, te smatra kako je nemoguće da je to palo samo od sebe. Naveo je kako su znale biti i vremenske nepogode koje su doslovce čupale okolna stabla, a spomenici su i dalje stajali na svom mjestu. Zaključno u iskazu je naveo da je odštetni zahtjev postavljen u mirnom postupku otklonjen, budući da su vizualnim pregledom lica mjesta i sporne piramide, a kojem pregledu su nazočili on, pravnik i voditelj klesarstva, utvrdili da je do pada piramide moglo doći jedino djelovanjem neke mehaničke sile, te su stoga smatrali da ne postoji odgovornost tuženika. Naveo je i kako je, po njegovoj slobodnoj procjeni, piramida teška oko 200- tinjak kilograma, te je dodao kako na groblju Sv. Ane svakodnevno radi najmanje 20- tak djelatnika Ukopa, te se groblje konstantno održava. Također je u iskazu naveo i da su djelatnici tuženika, nekoliko dana nakon nastanka štetnog događaj, spornu piramidu samo podigli, bez vraćanja na postolje, a to sve iz razloga što navedeni spomenik nema ovlaštenog korisnika, pa se gledalo da se na najbrži i najlakši način riješi problem.

13.1. Sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka u dijelu u kojemu je svjedok opisao kako je došlo do pada piramide budući da svjedok nije bio neposredni očevidac štetnog događaja, a osim toga iskaz svjedoka u tom dijelu je u suprotnosti sa iskazom tužitelja, te u suprotnosti i sa opisanom dinamikom nastanka štetnog događaja i zaključkom sudskog vještaka medicinske struke. Sud nije prihvatio vjerodostojnim iskaz svjedoka niti u dijelu u kojemu svjedok zaključuje kako je do pada sporne piramide došlo djelovanjem neke mehaničke sile budući da svjedok nije stručna osoba, a osim toga sud je ocijenio da je svjedok, svojim iskazom, kao dugogodišnji djelatnik tuženika, nastojao pogodovati tuženiku.

14. Saslušan kao svjedok IE je naveo kako nema neposrednih saznanja o samom štetnom događaju jer u vrijeme štetnog događaja nije bio upravitelj na navedenom groblju, te je iskazao kako je čuo od kolegice koja je bila na groblju Sv. Ane u vrijeme štetnog događaja, da je jedan gospodin srušio piramidu, da se ozlijedio i da su mu oni ponudili da zovu hitnu. U iskazu je naveo da kao upravitelj groblja smatra da niti jedna piramida sama za sebe ne može pasti, te da je za pad piramide, po njegovu mišljenju, potrebno djelovanje ljudske sile. U iskazu je općenito opisao i proceduru vezano uz potencijalno opasne spomenike.

14.1. Iskaz svjedoka IE, a s obzirom da isti također nije bio svjedok, sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojemu je svjedok naveo kako je čuo da je tužitelj „srušio“ piramidu kao i u dijelu u kojemu je svjedok naveo kako je za pad piramide uvijek potrebno djelovanje neke mehaničke sile, budući da je svjedok navedeni zaključak dao kao djelatnik tuženika, te isti nije stručna osoba koja bi mogla donositi takve zaključke, a niti je navedena činjenica utvrđena drugim dokazima u ovom postupku.

15. Saslušan kao svjedok JE je iskazao kako je zaposlen kod tuženika 25 godina, te kako od 2019. radi kao voditelj odjela klesarije. Naveo je kako nema neposrednih saznanja o samom nastanku štetnog događaja, ali je, nakon nastanka štetnog događaja, zajedno sa svjedokom ŠE i još jednim kolegom išao pogledati lice mjesta, odnosno pregledati piramidu koja se srušila, te je naveo kako su pregledom srušene piramide utvrdili da se ista nije mogla srušiti sama od sebe nego da je do pada moglo doći samo djelovanjem neke mehaničke sile, a sve imajući u vidu težinu same piramide. U iskazu je općenito naveo da o potencijalnoj opasnosti nekih spomenika budu obaviješteni od strane upravitelja groblja ili od posjetitelja. Zaključno je naveo kako smatra da se spomenici ne mogu rasklimati čak niti kada bi se osobe za njih pridržavale.

15.1 Iskaz svjedoka JE sud je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojemu je svjedok naveo kako je, zajedno sa radnim kolegama, utvrdio da je do pada piramide došlo djelovanjem neke mehaničke sile, budući da je svjedok navedeni zaključak dao kao djelatnik tuženika, te isti nije stručna osoba koja bi mogla donositi takve zaključke, a niti je navedena činjenica utvrđena drugim dokazima u ovom postupku.

16. Saslušan kao svjedok CE je iskazao kako ga je tužitelj, nakon što je obavio pregled u KBC Osijek, neposredno po ozljeđivanju, nazvao telefonski sa zamolbom da dođe po njega u KBC Osijek. Naveo je, kako ga je tužitelj po dolasku u KBC Osijek zamolio da odu zajedno pogledati lice mjesta nastanka štetnog događaja kako bi tužitelj mogao navedeno poslikati. Naveo je, kako mu je tužitelj tom prilikom ispričao kako je došlo do ozljede i to na način da je piramida sa susjednog groba, dok je čisto spomenik, pala i ozlijedila mu prste. Naveo je kako je dolaskom na lice mjesta štetnog događaja tužitelj isto fotografirao, a svjedok je tom prilikom vidio kako je nadgrobna ploča na grobu koji je tužitelj kritične zgode čistio bila oštećena, odnosno napuknuta.

16.1. Iskaz svjedoka CE sud je ocijenio vjerodostojnim budući da je iskaz svjedoka bio jasan i bez proturječnosti.

17. Saslušana kao svjedok OE je navela kako je ona izvanbračna supruga tužitelja, te ujedno i korisnica groba koji je oštećen prilikom pada piramide koju je njezin suprug kritične zgode čistio. Navela je kako je njezin suprug 13. studenog 2023. otišao na groblje Sv. Ane kako bi očistio grob, a nakon određenog vremena suprug ju je nazvao i rekao kako se ozlijedio na način da se spomenik sa susjednog groba srušio i ozlijedio mu prste, te da čeka dolazak hitne pomoći. Navela je kako joj je suprug u telefonskom razgovoru rekao da je do pada piramide došlo u trenutku dok je čistio grob i bio u sagnutom položaju. Također je navela i kako do groba koji je tužitelj kritične zgode čistio postoji put, te da nema nikakve potrebe da se dodiruju susjedni spomenici. Vezano uz sam tijek liječenja tužitelja navela je kako je isti u štetnom događaju ozlijedio prste, te da je liječenje trajalo nekih četiri mjeseca. U iskazu je navela i kako se tužitelj, zbog predmetne ozljede, jedno vrijeme nije mogao samostalno hraniti i odijevati, te da mu je ona u svemu tome pomagala. Zaključno, a u odnosu na grobno mjesto sa kojega je pala piramida, je navela da taj grob nije bio održavan, te da je primijetila da isti nitko ne posjećuje već duži niz godina.

17.1. Iskaz svjedokinje OE sud je ocijenio vjerodostojnim budući da je isti bio jasan i bez proturječnosti.

18. Saslušan kao parnična stranka tužitelj SE je u svom iskazu naveo kako je 13. studenog 2023. u jutarnjim satima otišao na groblje Sv. Ane u namjeri da očisti grob u kojemu su sahranjeni roditelji njegove izvanbračne supruge. Naveo je kako je u trenutku nastanka štetnog događaja bio u sagnutom položaju budući da je skidao svijeće sa groba i u tom trenutku je došlo do pada piramide sa susjednog groba koja mu je oštetila prste desne ruke. Naveo je kako se, nakon nastanka štetnog događaja, a s obzirom da nikoga drugoga nije u tom trenutku bilo u blizini, uputio prema upravi groblja. Naveo je kako je prilikom dolaska do uprave groblja tamo zatekao nekoliko osoba, neki su bili djelatnici, a neki i korisnici, te su ga isti odmah pitali što se dogodilo, a on im je ispričao kako je došlo do ozljede. Nakon toga dvije osobe su mu pomogle sanirati ranu, jedna od njih je bila medicinska sestra, te je nakon toga pozvana hitna pomoć. Naveo je kako je, prije odlaska u KBC Osijek, nazvao suprugu kako bi je izvijestio što se dogodilo. U odnosu na samo liječenje je iskazao da su mu na hitnom prijemu šivali prste i obavili sve druge potrebne pretrage, te je dobio upute za daljnju proceduru oko liječenja, a koje je trajalo nekoliko mjeseci. Naveo je da jedno vrijeme nije mogao sa desnom rukom ništa napraviti tako da mu je pomoć oko pripremanja hrane i obavljanja osobne higijene pružala supruga. Nakon što su mu predočene fotografije s lica mjesta štetnog događaja tužitelj je na istima pokazao mjesto na kojem se nalazio prilikom pada piramide, te je ponovno opisao dinamiku nastanka štetnog događaja navodeći kako se u trenutku nastanka štetnog događaja nalazio u položaju čučnja. Zaključno u iskazu je naveo kako je prije podnošenja ove tužbe kontaktirao tuženika u namjeri da dođe do podataka o vlasniku, odnosno korisniku grobnog mjesta sa kojega je pala piramida, međutim kako je od djelatnika tuženika dobio informaciju da se korisnici sporne piramide navodno nalaze u Australiji, isti je podnio ovu tužbu protiv tuženika. Nakon što je saslušao primjedbu punomoćnika tuženika na dio iskaza vezano uz sam uzrok nastanka štetnog događaja i opisanu dinamiku, tužitelj je u cijelosti ostao kod danog iskaza.

18.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnim budući da je isti bio jasan, detaljan i logičan.

19. S obzirom da je među strankama tijekom postupka bila sporna i visina tužbenog zahtjeva kao i dinamika nastanka štetnog događaja, odnosno sam mehanizam nastanka ozljeda kod tužitelja, sud je u dokaznom dijelu postupka radi utvrđivanja te odlučne činjenice proveo i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim.dr.sc. Ivanu Lovriću, dr. med., specijalistu opće kirurgije i traumatologije i to na okolnost mehanizma nastanka ozljede kod tužitelja, postojanja, intenziteta i trajanja fizičkih bolova, straha, umanjenja životne aktivnosti, naruženosti kao i na okolnost potrebe i vremenskog trajanja tuđe pomoć i njege. Pored navedenog sud je vještaku dao zadatak i da se očituje je li, s obzirom na dinamiku nastanka štetnog događaja opisanu po tužitelju, a uzimajući u obzir samu težinu piramide koja je prema navodima tužitelja pala sa susjednog groba, moglo doći do ozljede koju je tužitelj zadobio.

20. Sudski vještak je, na temelju pregleda cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu, te nakon pregleda tužitelja dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje iz kojega proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju od 13. studenoga 2023., kada mu je kameni spomenik pao na prste desne šake zadobio razdero-nagnječnu rana III i IV prsta desne šake, te prijelom zadnjeg članka III i IV prsta desne šake. Navedene ozljede su dijagnosticirane, istoga dana, na OHBP KBC Osijek. Vještak je u nalazu opisao tijek liječenja tužitelja, te je u konačnici u završnom mišljenju naveo da je tužitelj, zbog posljedica pretrpljenih ozljede, trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 14 dana, te bolove lakog intenziteta u trajanju od 21 dana. Tužitelj je, zbog samog štetnog događaja i njegovih posljedica osjećao sekundarni strah i to srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, te lakog intenziteta u trajanju od 10 dana. Zbog posljedica predmetnog štetnog događaja kod tužitelja je došlo do smanjenja životne aktivnosti od 3%, dok prema ocjeni sudskog vještaka ozljede nastale u štetnom događaju kod tužitelja nisu prouzročile naruženost. U odnosu na potrebu tuđe pomoći i njege vještak je naveo da je, s obzirom na karakter i lokalizaciju ozljede kao i konačni ishod liječenja, tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega nemedicinske osobe i to u trajanju od 30 dana po 3 sata dnevno u obavljanju osnovnih životnih potreba. Zaključno, vještak je naveo kako je ozljeda kod tužitelja mogla nastati na opisani način, uslijed pada piramide sa susjednog groba. Saslušan na ročištu održanom 20. siječnja 2026. sudski vještak je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja, te je dodatno obrazložio da je predmetna ozljeda kod tužitelja mogla nastati na način kako je to tužitelj opisao, a sve s obzirom na činjenicu da je piramida rubno zahvatila šaku tužitelja, te mu oštetila krajnje članke III i IV prsta desne ruke. Nakon što je ponovno izvršio uvid u fotografije sa lica mjesta štetnog događaja, a na upit punomoćnika tuženika da se očituje da li bi, imajući u vidu težinu piramide i visinu sa koje je ista pala, u situaciji da ista padne na ruku tužitelja ozljede bile puno teže vještak je odgovorio da bi ozljede zasigurno bile puno teže da je piramida tužitelju pala na cijelu šaku, međutim vještak je ponovno pojasnio da je u konkretnom slučaju piramida zahvatila samo rubni dio šake tužitelja odnosno krajnje članke III i IV prsta, a koje ozljede su mogle nastati na način kako je to opisao tužitelj.

21. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 19. rujna 2025. izvijestio sud kako nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, te je navedenim podneskom tužitelj specificirao tužbeni zahtjev na način da je na ime naknade neimovinske štete po osnovu povrede prava osobnosti potraživao iznos od 3.376,66 eura, te na ime imovinske štete po osnovu tuđe pomoći i njege iznos od 358,20 eura, sve sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate.

22. Podneskom od 6. listopada 2025. tuženik se očitovao na nalaz sudskog vještaka na način da je istome prigovorio u dijelu samog mehanizma nastanka ozljede, odnosno dinamike nastanka štetnog događaja u bitnome navodeći kako vještak nije u cijelosti postupio po zadatku suda, odnosno kako nije razmotrio mogućnost nastanka štetnog događaja, te je predložio da se vještak na navedene okolnosti dodatno očituje.

23. Nakon što je sudski vještak na ročištu održanom 20. siječnja 2026. usmeno obrazložio nalaz i mišljenje, te dodatno obrazložio uzročnu vezu između pada piramide i nastanka ozljede kod tužitelja, tuženik je i dalje ostao kod ranije iznesenih primjedbi na nalaz, ne predlažući provođenje drugog vještačenja.

23.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Ivana Lovrića, s obzirom da je nalaz sačinjen objektivno i sukladno pravilima struke, te ga ovaj sud ocjenjuje obrazloženim, stručnim, jasnim i argumentiranim. Osim toga sudski vještak je argumentirano odgovorio na primjedbe tuženika, te dodatno obrazložio mogućnost nastanka ozljede kod tužitelja tako da sud nije imao razloga sumnjati u pravilnost danog nalaza i mišljenja, a osim toga tuženik nije niti predlagao provođenje drugog vještačenja.

24. Nakon usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja sudskog vještaka, sud je odbio tuženika sa dokaznim prijedlogom za provođenjem očevida na licu mjesta ocjenjujući navedeni dokazni prijedlog nepotrebnim i neekonomičnim budući da je, po ocjeni suda, činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari dovoljno utvrđeno.

25. Tijekom postupka parnične stranke su učinile nespornim cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,98 eura.

26. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

27. Ocjenom svih provedenih dokaza sud je utvrdio da je do štetnog događaja u kojemu je tužitelj zadobio tjelesne ozljede došlo na način i na mjestu opisanome u tužbi, te da je za nastanak štetnog događaja odgovoran tuženik.

28. Naime, iz provedenih dokaza, odnosno iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja proizlazi da je tužitelj predmetnu ozljedu zadobio na groblju Sv. Ane, a iz medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je utvrdio koje ozljede je tužitelj zadobio, te je utvrdio i da je do štetnog događaja došlo na način opisan u tužbi budući da je sudski vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju, kao i prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja, potvrdio uzročnu vezu između ozljeda koje je tužitelj zadobio kritične zgode i dinamike nastanka štetnog događaja opisane po tužitelju, odnosno pada predmetnog spomenika-piramide.

29. Nadalje, tijekom dokaznog postupka je utvrđeno da je na groblju Sv. Ane, a kojim grobljem upravlja tuženik, došlo do pada piramide koja je prouzročila tjelesne ozljede tužitelju, međutim tuženik je tijekom postupka osporavao svoju odgovornost ističući kako je do pada sporne piramide moglo doći samo djelovanjem neke mehaničke sile, odnosno djelovanjem treće osobe ili samog tužitelja, a koju tvrdnju tuženik tijekom postupka nije dokazao.

30. Odgovornost tuženika kao pravne osobe koja upravlja grobljem, proizlazi iz odredbe čl. 10. Zakona o grobljima („Narodne novine“ 78/25.,- u nastavku ZOG) a u vezi sa odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima. („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23., u nastavku: ZOO).

31. Odredbom čl. 10. ZOG je propisano da je pravna osoba koja upravlja grobljem, između ostalog, odgovorna za uređenje, održavanje i rekonstrukciju groblja, dok je

1 0

odredbom čl. 1045. ZOO propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

32. U smislu odredbe čl. 10. ZOG održavanje, uređenje i rekonstrukcija groblja prema ocjeni suda znači da je pravna osoba koja upravlja grobljem, a u konkretnom slučaju tuženik, dužna poduzimati sve mjere, između ostalog i u cilju zaštite posjetitelja groblja, odnosno poduzimati sve potrebne mjere kako bi se spriječila opasnost, pa kako je u konkretnom slučaju, zbog pada predmetne piramide, došlo do ozljeđivanja tužitelja, sud je utvrdio da se radi o propustu tuženika, a zbog čega postoji njegova odgovornost i obveza naknade prouzročene štete tužitelju.

33. Prema ocjeni suda tuženik u konkretnom slučaju odgovara po načelu presumirane krivnje, pa je slijedom navedenog na tuženiku bio teret dokaza da šteta nije nastala kao posljedica propusta, odnosno da je nastala bez njegove krivnje.

34. Zaključno, a s obzirom na činjenicu da je tijekom postupka utvrđeno da je sporna piramida pala sa grobnog mjesta koje se ne održava od strane korisnika, tuženik je u konkretnom slučaju bio dužan sa većom pozornošću nadzirati stanje predmetnog spomenika, a kako bi spriječio nastanak potencijalne opasnosti.

35. Kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi do pada piramide došlo djelovanjem neke mehaničke sile, odnosno djelovanjem samog tužitelja ili neke treće osobe, te kako iz iskaza samog tužitelja i svjedokinje OE proizlazi da tužitelj nije imao nikakvog razloga dodirivati predmetni spomenik, te kako je u konačnici i medicinskim vještačenjem potvrđena uzročna veza između ozljeđivanja tužitelja i pada predmetne piramide, sud je utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja, te je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva isti ocijenio osnovanim u cijelosti.

36. Naime, ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22., i 155/23. u nastavku: ZPP), sud je utvrdio da je tužitelj u konkretnom slučaju dokazao sve pretpostavke odgovornosti za štetu, dok tuženik nije dokazao da je do štete došlo bez njegove krivnje odnosno djelovanjem neke treće osobe.

37. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud je isti ocijenio djelomično osnovanim.

38. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - u nastavku ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih bolova i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Pri utvrđivanju visine sud se rukovodio nalazom i mišljenjem sudskog vještaka i Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete donesene 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na sjednici građanskog odjela VSRH (Su-IV-47/20). Pri tome sud ističe da

1 1

orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već u primjeni istih valja imati na umu sve okolnosti konkretnog slučaja, a o čemu je sud vodio računa prilikom utvrđivanja dosuđenog iznosa.

39. Na temelju rezultata provedenog medicinskog vještačenja, te na temelju rezultata provedenog postupka, ovaj sud utvrdio je da je tužitelju, uslijed pretrpljenih ozljeda, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbe čl. 19. st. 2., a u vezi sa čl. 1046. ZOO. Utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade.

40. Cijeneći nalaz i mišljenje sudskog vještaka, te uzimajući u obzir tijek samog liječenja, način nastanka štetnog događaja, životnu dob tužitelja, kao i sve druge okolnosti konkretnog slučaja, sud je utvrdio da tužitelju po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova pripada iznos od 1.000,00 eura, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 500,00 eura, te po kriteriju smanjenja životne aktivnosti iznos od 500,00 eura, a što u konačnici predstavlja ukupno dosuđeni iznos na ime povrede prava osobnosti u iznosu od 2.000,00 eura.

41. Imajući u vidu činjenicu da je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom po osnovu povrede prava osobnosti potraživao iznos od 3.376,66 eura, sud je tužbeni zahtjev tužitelja utvrdio djelomično osnovanim, te je tužitelju na ime povrede prava osobnosti dosuđen iznos od 2.000,00 eura, kao u točki I. Izreke presude, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.376,66 eura tužitelj odbijen kao u točki IV. Izreke

42. Odluka o kamatama na neimovinsku štetu temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO, a kojom odredbom je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je tužitelj zatezne kamate potraživao od dana podnošenja tužbe, te kako je sudski vještak prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja naveo kako je liječenje tužitelja završeno 17. svibnja 2024., to je sud kamate na neimovinsku štetu dosudio od dana podnošenja tužbe kao u točki I. Izreke presude.

43. U odnosu na tuđu pomoć i njegu sud je prihvaćajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe tijekom 30 dana po 3 sata dnevno, odnosno ukupno 90 sati, a što uzimajući u obzir cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,98 eura koju su stranke učinile nespornom, predstavlja iznos od 358,20 eura, a koji iznos je dosuđen tužitelju te je stoga odlučeno kao u točki II. Izreke presude.

44. Kamate na imovinsku štetu sud je priznato tužitelju od dana donošenja prvostupanjske presude, a sve pozivom na odredbu čl. 1095. ZOO i činjenicu da da je visina naknade štete po osnovu tuđe pomoći i njege utvrđena tek presudom, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, a osim toga tijekom postupka je utvrđeno da tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć i njegu budući da mu je ista pružana od strane člana obitelji. Stoga je u odnosu na tijek zateznih kamata u odnosu na tuđu pomoć i njegu odlučeno kao u točki II. izreke, dok je tužitelj odbijen sa potraživanjem kamata za navedeni vid štete od dana podnošenja tužbe do dana presuđenja kao u točki V. izreke presude.

1 2

45. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

46. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. stavak 2. ZPP-a, a u vezi sa čl. 155. ZPP-a. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako stranka djelomično uspije u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici procjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

46.1. Tužitelj je po konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu potraživao iznos od ukupno 3.734,86 eura, a kako mu je dosuđen iznos od 2.358,20 eura, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu sa 81,57 % (u pogledu osnove tužitelj je uspio sa 100%, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 63,14%), dok je tuženik uspio u sporu u omjeru od 18,43 % (u pogledu visine u omjeru od 36,86 %, a u pogledu osnove 0%).

46.2. Nadalje, od uspjeha tužitelja koji je u većoj mjeri uspio u sporu oduzet je postotak uspjeha tuženika, pa je troškove tužitelja potrebno odmjeriti u postotku od 63,14 %. Tužitelju su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023-u nastavku: Tarifa), te je tako tužitelju kao opravdan priznat trošak sastavka odštetnog zahtjeva u mirnom postupku u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč. 1.Tarife), trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 8. travnja 2025., 27. svibnja 2025. i 20. siječnja 2026. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), te trošak sastava dva obrazložena podneska od 17. veljače 2025. i 19. rujna 2025., i to u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. toč. 1. Tarife). Tužitelju je priznat i trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9 toč. 3. Tarife), a što uvećano za PDV predstavlja iznos od 1.875,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 60,23 eura, a što ukupno predstavlja iznos od 1.935,23 eura. Imajući u vidu utvrđeni omjer od 63,14 %, tužitelju pripada naknada troška postupka u iznosu od 1.221,90 eura. Navedenom trošku pridodan je i trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 491,07 eura, a što sve zajedno predstavlja ukupno dosuđeni trošak u iznosu od 1.712,97 eura, kao u točki III. izreke presude.

46.3. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22. svibnja 2025. budući da je sud ocijenio da navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, a osim toga tužitelju nije priznat ni zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu budući da navedeni trošak nije nastao, niti je pristojba plaćena.

1 3

47. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO.

Osijek, 26. veljače 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika