Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: P-560/2019-45
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužiteljice AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 2. veljače 2026., u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tužene, dana 26. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 9012386265 zaključen između tužiteljice i tužene dana 3. travnja 2007. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak, slijedom čega se nalaže tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 74.954,52 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća pa do isplate i to na:
− iznos od 137,83 EUR sa kamatom od 05.05.2007. godine
− iznos od 263,18 EUR sa kamatom od 05.06.2007. godine
− iznos od 258,94 EUR sa kamatom od 05.07.2007. godine
− iznos od 287,18 EUR sa kamatom od 05.08.2007. godine
− iznos od 288,37 EUR sa kamatom od 05.09.2007. godine
− iznos od 284,91 EUR sa kamatom od 05.10.2007. godine
− iznos od 285,40 EUR sa kamatom od 05.11.2007. godine
− iznos od 288,41 EUR sa kamatom od 05.12.2007. godine
− iznos od 290,25 EUR sa kamatom od 50.01.2008. godine
− iznos od 311,53 EUR sa kamatom od 05.02.2008. godine
− iznos od 321,45 EUR sa kamatom od 05.03.2008. godine
− iznos od 319,32 EUR sa kamatom od 05.04.2008. godine
− iznos od 64,23 EUR sa kamatom od 30.04.2008. godine
− iznos od 311,56 EUR sa kamatom od 05.05.2008. godine
− iznos od 314,18 EUR sa kamatom od 05.06.2008. godine
− iznos od 313,12 EUR sa kamatom od 05.07.2008. godine
− iznos od 307,9 EUR sa kamatom od 05.08.2008. godine
− iznos od 310,07 EUR sa kamatom od 05.09.2008. godine
− iznos od 316,17 EUR sa kamatom od 05.10.2008. godine
− iznos od 333,99 EUR sa kamatom od 05.11.2008. godine
− iznos od 326,29 EUR sa kamatom od 05.12.2008. godine
− iznos od 347,5 EUR sa kamatom od 05.01.2009. godine
− iznos od 346,43 EUR sa kamatom od 05.02.2009. godine
− iznos od 349,42 EUR sa kamatom od 05.03.2009. godine
− iznos od 341,67 EUR sa kamatom od 05.04.2009. godine
− iznos od 65,51 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine
− iznos od 343,39 EUR sa kamatom od 05.05.2009. godine
− iznos od 340,00 EUR sa kamatom od 05.06.2009. godine
− iznos od 335,80 EUR sa kamatom od 05.07.2009. godine
− iznos od 335,67 EUR sa kamatom od 05.08.2009. godine
− iznos od 338,56 EUR sa kamatom od 05.09.2009. godine
− iznos od 336,33 EUR sa kamatom od 05.10.2009. godine
− iznos od 335,64 EUR sa kamatom od 05.11.2009. godine
− iznos od 339,03 EUR sa kamatom od 05.12.2009. godine
− iznos od 343,43 EUR sa kamatom od 06.01.2010. godine
− iznos od 346,84 EUR sa kamatom od 05.02.2010. godine
− iznos od 345,97 EUR sa kamatom od 05.03.2010. godine
− iznos od 353,09 EUR sa kamatom od 05.04.2010. godine
− iznos od 64,06 EUR sa kamatom od 03.05.2010. godine
− iznos od 352,88 EUR sa kamatom od 05.05.2010. godine
− iznos od 359,85 EUR sa kamatom od 05.06.2010. godine
− iznos od 375,88 EUR sa kamatom od 05.07.2010. godine
− iznos od 366,60 EUR sa kamatom od 05.08.2010. godine
− iznos od 388,87 EUR sa kamatom od 05.09.2010. godine
− iznos od 381,30 EUR sa kamatom od 05.10.2010. godine
− iznos od 371,23 EUR sa kamatom od 05.11.2010. godine
− iznos od 379,79 EUR sa kamatom od 05.12.2010. godine
− iznos od 394,22 EUR sa kamatom od 05.01.2011. godine
− iznos od 387,60 EUR sa kamatom od 05.02.2011. godine
− iznos od 385,32 EUR sa kamatom od 05.03.2011. godine
− iznos od 379,44 EUR sa kamatom od 05.04.2011. godine
− iznos od 64,94 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine
− iznos od 389,11 EUR sa kamatom od 05.05.2011. godine
− iznos od 403,82 EUR sa kamatom od 05.06.2011. godine
− iznos od 396,53 EUR sa kamatom od 05.07.2011. godine
− iznos od 444,54 EUR sa kamatom od 05.08.2011. godine
− iznos od 435,38 EUR sa kamatom od 05.09.2011. godine
− iznos od 399,77 EUR sa kamatom od 05.10.2011. godine
− iznos od 396,98 EUR sa kamatom od 05.11.2011. godine
− iznos od 393,16 EUR sa kamatom od 05.12.2011. godine
− iznos od 400,61 EUR sa kamatom od 05.01.2012. godine
− iznos od 407,22 EUR sa kamatom od 05.02.2012. godine
− iznos od 406,35 EUR sa kamatom od 05.03.2012. godine
− iznos od 402,54 EUR sa kamatom od 05.04.2012. godine
− iznos od 66,40 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine
− iznos od 404,15 EUR sa kamatom od 05.05.2012. godine
− iznos od 407,11 EUR sa kamatom od 05.06.2012. godine
− iznos od 404,03 EUR sa kamatom od 05.07.2012. godine
− iznos od 405,36 EUR sa kamatom od 05.08.2012. godine
− iznos od 402,99 EUR sa kamatom od 05.09.2012. godine
− iznos od 399,28 EUR sa kamatom od 05.10.2012. godine
− iznos od 403,33 EUR sa kamatom od 05.11.2012. godine
− iznos od 401,82 EUR sa kamatom od 05.12.2012. godine
− iznos od 405,53 EUR sa kamatom od 05.01.2013. godine
− iznos od 399,26 EUR sa kamatom od 05.02.2013. godine
− iznos od 402,75 EUR sa kamatom od 05.03.2013. godine
− iznos od 406,67 EUR sa kamatom od 05.04.2013. godine
− iznos od 67,10 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine
− iznos od 402,97 EUR sa kamatom od 05.05.2013. godine
− iznos od 395,67 EUR sa kamatom od 05.06.2013. godine
− iznos od 394,27 EUR sa kamatom od 05.07.2013. godine
− iznos od 392,77 EUR sa kamatom od 05.08.2013. godine
− iznos od 397,24 EUR sa kamatom od 05.09.2013. godine
− iznos od 402,68 EUR sa kamatom od 05.10.2013. godine
− iznos od 400,31 EUR sa kamatom od 05.11.2013. godine
− iznos od 403,08 EUR sa kamatom od 05.12.2013. godine
− iznos od 401,39 EUR sa kamatom od 05.01.2014. godine
− iznos od 348,03 EUR sa kamatom od 05.02.2014. godine
− iznos od 349,01 EUR sa kamatom od 05.03.2014. godine
− iznos od 346,72 EUR sa kamatom od 05.04.2014. godine
− iznos od 67,09 EUR sa kamatom od 30.04.2014. godine
− iznos od 346,38 EUR sa kamatom od 05.05.2014. godine
− iznos od 344,42 EUR sa kamatom od 05.06.2014. godine
− iznos od 346,41 EUR sa kamatom od 05.07.2014. godine
− iznos od 348,86 EUR sa kamatom od 05.08.2014. godine
− iznos od 350,72 EUR sa kamatom od 05.09.2014. godine
− iznos od 350,91 EUR sa kamatom od 05.10.2014. godine
− iznos od 352,99 EUR sa kamatom od 05.11.2014. godine
− iznos od 353,95 EUR sa kamatom od 05.12.2014. godine
− iznos od 353,99 EUR sa kamatom od 05.01.2015. godine
− iznos od 354,77 EUR sa kamatom od 05.02.2015. godine
− iznos od 354,78 EUR sa kamatom od 05.03.2015. godine
− iznos od 354,78 EUR sa kamatom od 05.04.2015. godine
− iznos od 66,97 EUR sa kamatom od 30.04.2015. godine
− iznos od 354,77 EUR sa kamatom od 05.05.2015. godine
− iznos od 354,78 EUR sa kamatom od 05.06.2015. godine
− iznos od 354,78 EUR sa kamatom od 05.07.2015. godine
− iznos od 354,77 EUR sa kamatom od 05.08.2015. godine
− iznos od 354,79 EUR sa kamatom od 05.09.2015. godine
− iznos od 354,77 EUR sa kamatom od 05.10.2015. godine
− iznos od 354,78 EUR sa kamatom od 05.11.2015. godine
− iznos od 354,78 EUR sa kamatom od 05.12.2015. godine
− iznos od 130,75 EUR sa kamatom od 05.01.2016. godine
− iznos od 155,99 EUR sa kamatom od 05.02.2016. godine
− iznos od 154,37 EUR sa kamatom od 05.03.2016. godine
− iznos od 152,54 EUR sa kamatom od 05.04.2016. godine
− iznos od 65,98 EUR sa kamatom od 30.04.2016. godine
− iznos od 152,64 EUR sa kamatom od 05.05.2016. godine
− iznos od 152,34 EUR sa kamatom od 05.06.2016. godine
− iznos od 152,84 EUR sa kamatom od 05.07.2016. godine
− iznos od 152,03 EUR sa kamatom od 05.08.2016. godine
− iznos od 151,44 EUR sa kamatom od 05.09.2016. godine
− iznos od 151,84 EUR sa kamatom od 05.10.2016. godine
− iznos od 152,15 EUR sa kamatom od 05.11.2016. godine
− iznos od 152,65 EUR sa kamatom od 05.12.2016. godine
− iznos od 6.216,87 EUR sa kamatom od 03.01.2017. godine
− iznos od 141,82 EUR sa kamatom od 05.02.2017. godine
− iznos od 146,99 EUR sa kamatom od 05.03.2017. godine
− iznos od 147,29 EUR sa kamatom od 05.04.2017. godine
− iznos od 65,91 EUR sa kamatom od 30.04.2017. godine
− iznos od 147,59 EUR sa kamatom od 05.05.2017. godine
− iznos od 146,79 EUR sa kamatom od 05.06.2017. godine
− iznos od 146,91 EUR sa kamatom od 05.07.2017. godine
− iznos od 146,69 EUR sa kamatom od 05.08.2017. godine
− iznos od 146,79 EUR sa kamatom od 05.09.2017. godine
− iznos od 148,48 EUR sa kamatom od 05.10.2017. godine
− iznos od 148,97 EUR sa kamatom od 05.11.2017. godine
− iznos od 149,57 EUR sa kamatom od 05.12.2017. godine
− iznos od 5.310,90 EUR sa kamatom od 14.12.2017. godine
− iznos od 140,20 EUR sa kamatom od 05.01.2018. godine
− iznos od 142,08 EUR sa kamatom od 05.02.2018. godine
− iznos od 142,37 EUR sa kamatom od 05.03.2018. godine
− iznos od 142,08 EUR sa kamatom od 05.04.2018. godine
− iznos od 65,41 EUR sa kamatom od 30.04.2018. godine
− iznos od 141,51 EUR sa kamatom od 05.05.2018. godine
− iznos od 141,03 EUR sa kamatom od 05.06.2018. godine
− iznos od 141,12 EUR sa kamatom od 05.07.2018. godine
− iznos od 141,60 EUR sa kamatom od 05.08.2018. godine
− iznos od 141,98 EUR sa kamatom od 05.09.2018. godine
− iznos od 141,89 EUR sa kamatom od 05.10.2018. godine
− iznos od 277,23 EUR sa kamatom od 05.11.2018. godine
− iznos od 11,85 EUR sa kamatom od 05.11.2018. godine
po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 5. svibnja 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
II. Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4.1. i 4.2. Ugovora o kreditu broj: 9012386265 koji su stranke zaključile dana 3. travnja 2007. godine, te da su nezakonite donesene odluke tužene o promjenama kamatnih stopa, kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli, slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tužena izvršila, kao i promjenjivom tečaju CHF, a koje promjene su nastale nakon 3. travnja 2007. godine pa nadalje.
III. Dužna je tužena isplatiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 3.302,06 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate i to na:
− iznos od 24,75 EUR sa kamatom od 05.08.2007. godine
− iznos od 24,85 EUR sa kamatom od 05.09.2007. godine
− iznos od 24,55 EUR sa kamatom od 05.10.2007. godine
− iznos od 24,59 EUR sa kamatom od 05.11.2007. godine
− iznos od 24,85 EUR sa kamatom od 05.12.2007. godine
− iznos od 25,01 EUR sa kamatom od 05..01.2008. godine
− iznos od 46,37 EUR sa kamatom od 05.02.2008. godine
− iznos od 47,85 EUR sa kamatom od 05.03.2008. godine
− iznos od 47,53 EUR sa kamatom od 05.04.2008. godine
− iznos od 46,38 EUR sa kamatom od 05.05.2008. godine
− iznos od 46,77 EUR sa kamatom od 05.06.2008. godine
− iznos od 46,61 EUR sa kamatom od 05.07.2008. godine
− iznos od 45,83 EUR sa kamatom od 05.08.2008. godine
− iznos od 46,16 EUR sa kamatom od 05.09.2008. godine
− iznos od 47,07 EUR sa kamatom od 05.10.2008. godine
− iznos od 49,72 EUR sa kamatom od 05.11.2008. godine
− iznos od 48,57 EUR sa kamatom od 05.12.2008. godine
− iznos od 53,06 EUR sa kamatom od 05.01.2009. godine
− iznos od 52,90 EUR sa kamatom od 05.02.2009. godine
− iznos od 53,36 EUR sa kamatom od 05.03.2009. godine
− iznos od 52,17 EUR sa kamatom od 05.04.2009. godine
− iznos od 52,44 EUR sa kamatom od 05.05.2009. godine
− iznos od 51,92 EUR sa kamatom od 05.06.2009. godine
− iznos od 51,28 EUR sa kamatom od 05.07.2009. godine
− iznos od 51,26 EUR sa kamatom od 05.08.2009. godine
− iznos od 51,70 EUR sa kamatom od 05.09.2009. godine
− iznos od 51,36 EUR sa kamatom od 05.10.2009. godine
− iznos od 51,25 EUR sa kamatom od 05.11.2009. godine
− iznos od 51,77 EUR sa kamatom od 05.12.2009. godine
− iznos od 52,44 EUR sa kamatom od 06.01.2010. godine
− iznos od 51,70 EUR sa kamatom od 05.02.2010. godine
− iznos od 51,55 EUR sa kamatom od 05.03.2010. godine
− iznos od 52,61 EUR sa kamatom od 05.04.2010. godine
− iznos od 52,51 EUR sa kamatom od 05.05.2010. godine
− iznos od 53,61 EUR sa kamatom od 05.06.2010. godine
− iznos od 56,00 EUR sa kamatom od 05.07.2010. godine
− iznos od 54,62 EUR sa kamatom od 05.08.2010. godine
− iznos od 57,94 EUR sa kamatom od 05.09.2010. godine
− iznos od 56,81 EUR sa kamatom od 05.10.2010. godine
− iznos od 55,31 EUR sa kamatom od 05.11.2010. godine
− iznos od 46,75 EUR sa kamatom od 05.12.2010. godine
− iznos od 48,52 EUR sa kamatom od 05.01.2011. godine
− iznos od 47,71 EUR sa kamatom od 05.02.2011. godine
− iznos od 47,43 EUR sa kamatom od 05.03.2011. godine
− iznos od 46,70 EUR sa kamatom od 05.04.2011. godine
− iznos od 47,89 EUR sa kamatom od 05.05.2011. godine
− iznos od 42,08 EUR sa kamatom od 05.06.2011. godine
− iznos od 41,32 EUR sa kamatom od 05.07.2011. godine
− iznos od 46,32 EUR sa kamatom od 05.08.2011. godine
− iznos od 36,97 EUR sa kamatom od 05.09.2011. godine
− iznos od 33,94 EUR sa kamatom od 05.10.2011. godine
− iznos od 33,71 EUR sa kamatom od 05.11.2011. godine
− iznos od 33,38 EUR sa kamatom od 05.12.2011. godine
− iznos od 34,02 EUR sa kamatom od 05.01.2012. godine
− iznos od 34,58 EUR sa kamatom od 05.02.2012. godine
− iznos od 34,50 EUR sa kamatom od 05.03.2012. godine
− iznos od 34,18 EUR sa kamatom od 05.04.2012. godine
− iznos od 34,32 EUR sa kamatom od 05.05.2012. godine
− iznos od 34,57 EUR sa kamatom od 05.06.2012. godine
− iznos od 34,31 EUR sa kamatom od 05.07.2012. godine
− iznos od 34,42 EUR sa kamatom od 05.08.2012. godine
− iznos od 34,22 EUR sa kamatom od 05.09.2012. godine
− iznos od 33,90 EUR sa kamatom od 05.10.2012. godine
− iznos od 34,25 EUR sa kamatom od 05.11.2012. godine
− iznos od 34,12 EUR sa kamatom od 05.12.2012. godine
− iznos od 34,43 EUR sa kamatom od 05.01.2013. godine
− iznos od 35,37 EUR sa kamatom od 05.02.2013. godine
− iznos od 35,68 EUR sa kamatom od 05.03.2013. godine
− iznos od 36,03 EUR sa kamatom od 05.04.2013. godine
− iznos od 35,70 EUR sa kamatom od 05.05.2013. godine
− iznos od 35,05 EUR sa kamatom od 05.06.2013. godine
− iznos od 34,93 EUR sa kamatom od 05.07.2013. godine
− iznos od 33,38 EUR sa kamatom od 05.08.2013. godine
− iznos od 33,76 EUR sa kamatom od 05.09.2013. godine
− iznos od 34,22 EUR sa kamatom od 05.10.2013. godine
− iznos od 34,02 EUR sa kamatom od 05.11.2013. godine
− iznos od 34,26 EUR sa kamatom od 05.12.2013. godine
− iznos od 34,11 EUR sa kamatom od 05.01.2014. godine
te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 6.535,95 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na:
− iznos od 5,92 EUR sa kamatom od 05.03.2008. godine
− iznos od 4,11 EUR sa kamatom od 05.04.2008. godine
− iznos od 1,43 EUR sa kamatom od 05.10.2008. godine
− iznos od 16,59 EUR sa kamatom od 05.11.2008. godine
− iznos od 10,04 EUR sa kamatom od 05.12.2008. godine
− iznos od 26,76 EUR sa kamatom od 05.01.2009. godine
− iznos od 25,85 EUR sa kamatom od 05.02.2009. godine
− iznos od 28,38 EUR sa kamatom od 05.03.2009. godine
− iznos od 21,81 EUR sa kamatom od 05.04.2009. godine
− iznos od 23,27 EUR sa kamatom od 05.05.2009. godine
− iznos od 20,40 EUR sa kamatom od 05.06.2009. godine
− iznos od 16,84 EUR sa kamatom od 05.07.2009. godine
− iznos od 16,73 EUR sa kamatom od 05.08.2009. godine
− iznos od 19,18 EUR sa kamatom od 05.09.2009. godine
− iznos od 17,30 EUR sa kamatom od 05.10.2009. godine
− iznos od 16,71 EUR sa kamatom od 05.11.2009. godine
− iznos od 19,58 EUR sa kamatom od 05.12.2009. godine
− iznos od 23,31 EUR sa kamatom od 06.01.2010. godine
− iznos od 27,46 EUR sa kamatom od 05.02.2010. godine
− iznos od 26,74 EUR sa kamatom od 05.03.2010. godine
− iznos od 32,80 EUR sa kamatom od 05.04.2010. godine
− iznos od 32,69 EUR sa kamatom od 05.05.2010. godine
− iznos od 38,56 EUR sa kamatom od 05.06.2010. godine
− iznos od 52,20 EUR sa kamatom od 05.07.2010. godine
− iznos od 44,30 EUR sa kamatom od 05.08.2010. godine
− iznos od 63,25 EUR sa kamatom od 05.09.2010. godine
− iznos od 56,81 EUR sa kamatom od 05.10.2010. godine
− iznos od 48,24 EUR sa kamatom od 05.11.2010. godine
− iznos od 65,37 EUR sa kamatom od 05.12.2010. godine
− iznos od 78,02 EUR sa kamatom od 05.01.2011. godine
− iznos od 72,21 EUR sa kamatom od 05.02.2011. godine
− iznos od 70,22 EUR sa kamatom od 05.03.2011. godine
− iznos od 65,06 EUR sa kamatom od 05.04.2011. godine
− iznos od 73,53 EUR sa kamatom od 05.05.2011. godine
− iznos od 94,06 EUR sa kamatom od 05.06.2011. godine
− iznos od 87,53 EUR sa kamatom od 05.07.2011. godine
− iznos od 130,54 EUR sa kamatom od 05.08.2011. godine
− iznos od 130,73 EUR sa kamatom od 05.09.2011. godine
− iznos od 98,14 EUR sa kamatom od 05.10.2011. godine
− iznos od 95,59 EUR sa kamatom od 05.11.2011. godine
− iznos od 92,10 EUR sa kamatom od 05.12.2011. godine
− iznos od 98,92 EUR sa kamatom od 05.01.2012. godine
− iznos od 104,96 EUR sa kamatom od 05.02.2012. godine
− iznos od 104,17 EUR sa kamatom od 05.03.2012. godine
− iznos od 100,68 EUR sa kamatom od 05.04.2012. godine
− iznos od 102,16 EUR sa kamatom od 05.05.2012. godine
− iznos od 104,86 EUR sa kamatom od 05.06.2012. godine
− iznos od 102,05 EUR sa kamatom od 05.07.2012. godine
− iznos od 103,26 EUR sa kamatom od 05.08.2012. godine
− iznos od 101,09 EUR sa kamatom od 05.09.2012. godine
− iznos od 97,70 EUR sa kamatom od 05.10.2012. godine
− iznos od 101,40 EUR sa kamatom od 05.11.2012. godine
− iznos od 100,03 EUR sa kamatom od 05.12.2012. godine
− iznos od 103,42 EUR sa kamatom od 05.01.2013. godine
− iznos od 96,21 EUR sa kamatom od 05.02.2013. godine
− iznos od 99,39 EUR sa kamatom od 05.03.2013. godine
− iznos od 102,96 EUR sa kamatom od 05.04.2013. godine
− iznos od 99,60 EUR sa kamatom od 05.05.2013. godine
− iznos od 92,93 EUR sa kamatom od 05.06.2013. godine
− iznos od 91,66 EUR sa kamatom od 05.07.2013. godine
− iznos od 91,71 EUR sa kamatom od 05.08.2013. godine
− iznos od 95,80 EUR sa kamatom od 05.09.2013. godine
− iznos od 100,78 EUR sa kamatom od 05.10.2013. godine
− iznos od 98,61 EUR sa kamatom od 05.11.2013. godine
− iznos od 101,15 EUR sa kamatom od 05.12.2013. godine
− iznos od 99,60 EUR sa kamatom od 05.01.2014. godine
− iznos od 103,79 EUR sa kamatom od 05.02.2014. godine
− iznos od 104,84 EUR sa kamatom od 05.03.2014. godine
− iznos od 102,40 EUR sa kamatom od 05.04.2014. godine
− iznos od 102,04 EUR sa kamatom od 05.05.2014. godine
− iznos od 99,80 EUR sa kamatom od 05.06.2014. godine
− iznos od 102,06 EUR sa kamatom od 05.07.2014. godine
− iznos od 104,68 EUR sa kamatom od 05.08.2014. godine
− iznos od 106,66 EUR sa kamatom od 05.09.2014. godine
− iznos od 106,87 EUR sa kamatom od 05.10.2014. godine
− iznos od 109,09 EUR sa kamatom od 05.11.2014. godine
− iznos od 110,12 EUR sa kamatom od 05.12.2014. godine
− iznos od 110,16 EUR sa kamatom od 05.01.2015. godine
− iznos od 111,00 EUR sa kamatom od 05.02.2015. godine
− iznos od 111,00 EUR sa kamatom od 05.03.2015. godine
− iznos od 111,00 EUR sa kamatom od 05.04.2015. godine
− iznos od 111,00 EUR sa kamatom od 05.05.2015. godine
− iznos od 111,00 EUR sa kamatom od 05.06.2015. godine
− iznos od 111,00 EUR sa kamatom od 05.07.2015. godine
− iznos od 111,00 EUR sa kamatom od 05.08.2015. godine
− iznos od 111,00 EUR sa kamatom od 05.09.2015. godine
po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 5. kolovoza 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženoj Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužiteljici AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 2.716,67 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2026., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog iznosa zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnica kredita s tuženom dana 3. travnja 2007. zaključila Ugovor o kreditu broj 9012386265, kojim joj je tužena odobrila kreditni iznos od 81.575,00 CHF, uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 4,35% (čl. 4.1. i 4.2. Ugovora). Tužena da je, s obzirom na odredbe predmetnog Ugovora, jednom obavijestila tužiteljicu o promjeni kamatne stope, na što je tužiteljica usmeno prigovorila, dok je kasnije promijene tužena vršila bez da o tomu obavijesti tužiteljicu kao ugovornu stranku na bilo koji način, tako da tužiteljica nije ni imala mogućnosti za prigovor. Tužiteljica da je, istina, kroz mjesečne rate osjetila da je došlo do promjene tako da joj je mjesečni anuitet, u odnosu na prvotno ugovoreni, znatno porastao, međutim, kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužiteljice ostali su bez ikakvog rezultata. Promjene tužene u pogledu kamatne stope da su nezakonite što je, uostalom, i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tužena kamatnu stopu nije promijenila na niže odnosno u korist tužitelja. Svakako, sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tomu da nisu zakoniti ni zbog slijedećih razloga: Ugovor da je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužiteljica nije mogla pregovarati, već je nju ista, kao slabija ekonomska strana, morala prihvatiti i povinuti se sili jačega, te sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača; sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa, a ne navođenjem tih razloga ona stavlja tužiteljicu u neravnopravan položaj. Tako, njoj prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope, te bez tih podataka tužiteljica kao potrošač nije mogla provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženoj kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl. 97. st. 1. alineja 10. i 11. Zakona o zaštiti potrošača. Ugovorne odredbe koje su protivne čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača su prema čl. 102. toga zakona ništetne. Dakle, tužena je mijenjala kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužiteljice iako je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogla činiti i u korist tužiteljice, a kako to nije činila to je njezino postupanje suprotno čl. 296. ZOO. Odredba tužene da je pored prednjega, suprotna i čl. 82. st. 1. alineja 11. Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom. Odredba tužene da je protivna čl. 110. st. 1. i 2. alineja 8. te čl. 111. st. 1. i 2. alineja 1. Zakona o zaštiti potrošača. U svakom slučaju, nepoštena praksa je prema čl. 108. Zakona o zaštiti potrošača zabranjena. Osim što je, dakle, nepoštena i samim time ništetna odredba u citiranom ugovoru o promijeni kamatne stope što je, u konačnici, utvrđeno od strane Trgovačkog suda u Zagrebu po kolektivnoj tužbi to je, također, utvrđeno i da bi odredba o valutnoj klauzuli bila ništetna. Sve ovo, ponavlja se, utvrđeno je u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu pod poslovnim brojem P- 1401/12. Takvo postupanje tužene, dakle ugovaranje ništetnih odredbi, suprotno je odredbama Direktive 93/13/EEZ naročito odredbi čl. 3. st. 1. i čl. 5. citirane Direktive. Zbog naprijed navedenog, a kako predmetni ugovor ne može opstati bez ništetnih odredbi, cijeli ugovor da je ništetan što je, uostalom, utvrdio i Europski sud za ljudska prava u odluci doneseno u predmetu C-118/17, C-260/18 u identičnoj pravnoj stvari. Slijedom navedenog, te po provedenom postupku, predlaže sudu usvojiti osnovanim glavni tužbeni zahtjev, a ukoliko iz nekog razloga isti ne utvrdi osnovanim predlaže usvojiti kao osnovan podredno postavljeni tužbeni zahtjev.
2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi kako je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti zatvoren. Naime, kako povrede, u trenutku podizanja tužbe više nema, drži da odluka suda ne može biti usmjerena u cilju utvrđenja i otklanjanja povrede koje nema te se tužba ukazuje u cijelosti promašenom, budući da postupanje tužene, koje tužiteljica neosnovano i nepravilno smatra protupravnim) više ne postoji, odnosno istoga nikad nije ni bilo. Nadalje, ukazuje i na to kako je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika, te ima snagu javnobilježničkog akta, pa da su sklapanje Ugovora o kreditu i solemnizacija istoga, odraz stvarne volje ugovornih strana, te da u konkretnome slučaju nije riječ o ugovoru samo o smislu Zakona o obveznim odnosima, nego je zapravo riječ o javnobilježničkom aktu, te da je time i zahtjev za utvrđenje ništetnosti bilo koje odredbe ovoga ugovora neosnovan. Tužiteljica da je poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojila niti jedno pitanje kao „sporno" ili tražila bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza i/ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika, te da se s pravom može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Štoviše, tužiteljica da se svjesno odlučila za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama budući da je sama ocijenila kako joj, sukladno njezinim potrebama i mogućnostima, upravo najviše odgovara. Dakle, da se iz takvog ponašanja tužiteljice može razumno zaključiti da su joj bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze, a što u konačnici nedvojbeno proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog ugovora. Nadalje, da kamata koja bi se odnosila na konkretni ugovor o kreditu nikako ne bi mogla biti fiksna, i iz razloga što je prvenstveno volja ugovornih strana bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu. Nesporna da je činjenica da tužena do stupanja na snagu izmjena ZPK iz 2013. godine nije imala zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti, ali su je do tada obvezivale odredbe tada važećih propisa na definiranje uvjeta promjenjivosti kamatne stope, čemu je tužena u cijelosti i udovoljila. Tako, Ugovor o kreditu tužene da sadrži jasnu i razumljivu odredbu da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, a kriteriji za promjene da su sadržani u općim uvjetima s kojima je klijent prethodno upoznat što proizlazi iz odredbe 12.9. i 12.10. Ugovora. Sama činjenica da ugovor sadrži odredbu kojom je utvrđena kamatna stopa u vrijeme zaključenja ugovora, te da je ugovorena ovlast banke da prati kriterije promjenjivosti i sukladno njima, po potrebi, korigira kamatnu stopu, čini činidbu određenom odnosno odredivom. Također, iz odredbe 12.9. Ugovora o kreditu da proizlazi da je tužiteljica upoznata s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te da ju je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. Tako, da ovakvim zahtjevom tužiteljica zapravo neosnovano na tuženu prebacuje odgovornost i posljedice svog nemarnog ponašanja vezano za svoj eventualni propust da se adekvatno dodatno informira o uvjetima, posljedicama i rizicima sklapanja spornog ugovora o kreditu, ili da se obrati nadležnoj osobi tužene radi dodatnih pojašnjenja, a u situaciji u kojoj joj je tužena prethodno, u skladu sa zakonom i važećim internim propisima, omogućila upoznavanje s istima, te je obavijestio i informirao o svim mogućim rizicima i posljedicama ulaska u kreditni odnos. Sukladno Zakonu o bankama i Zakonu o kreditnim institucijama koji su omogućavali ugovaranje ovakve ovlasti na strani banaka, ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je neodrediva tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi. Zaključno, tuženik ističe kako: iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13 te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije niti ne može biti ništetna; konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru, određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva; nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate; u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom; valutna klauzula je zakonom izričito dopuštena klauzula, navedeno je nesporno i ne može biti predmet bilo kakvog preispitavanja, te je očito kako je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljem, tužena u potpunosti postupila u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka, te nije ni na koji način počinio povrede koje joj tužiteljica pokušava imputirati navodima tužbe, niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije, prilikom mijenjanja kamatne stope. Završno, tužena ističe i prigovor zastare. Slijedom svega navedenog, tužena predlaže Naslovljenom sudu tužbu odbaciti kao neurednu i nepodobnu za postupanje, podredno, istu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška postupka.
3. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u Ugovor o kreditu broj: 9012386265 od 3.4.2007. s otplatnom tablicom sa prikazom efektivne kamatne stope, potvrđen po Javnom bilježniku Alkici Kolega Zubčić iz [adresa], pod brojem OV- 7934/07 dana 5.4.2007. (l.s. 5-11), vjenčani list Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, matičnog ureda Zadar od 30.7.2009. (l.s. 13), opće uvjete poslovanja s građanima tužene (l.s. 29-37), informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela banke (l.s. 38-45), Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9012386265 od 14.12.2015. potvrđen po Javnom bilježniku Dariji Grgillo Ramljak iz [adresa], pod brojem OV-8394/15 od 17.12.2015. (l.s. 53-60), plan otplate (l.s. 61-64), 2. dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9012386265 od 24.12.2015. (l.s. 120-121), knjigovodstvenu karticu (l.s. 122-143), 3. dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9012386265 od 18.1.2017. (l.s. 157-158), plan otplate od 23.1.2017. (l.s. 159-164, 167-172), pregled uplata po kreditu na dan 27.8.2025. (l.s. 173-176), 4. dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9012386265 od 19.12.2017. (l.s. 177- 178), plan otplate od 19.12.2017. (l.s. 179-183), dopis tužene od 11.11.2015. s izračunom konverzije kredita i izvatkom otvorenih stavaka na dan 30.9.2015. (l.s. 184-194), te je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Majdi Korljan, dipl. oec., a potom izvršio uvid u njezin Nalaz i mišljenje od 5.10.2025. (l.s. 213-229), te proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke ovog postupka.
4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj Sud nije našao osnovanim glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, međutim podredno postavljeni tužbeni zahtjev cijenio je u cijelosti osnovanim.
5. Predmet ovog spora zahtjev je tužiteljice za povratom iznosa koje je preplatila tuženoj s osnova nezakonitog povećanja po ništetnoj valutnoj klauzuli i promijenjenih kamatnih stopa, pa tako, glavnim tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtijeva da se utvrdi da je Ugovor o kreditu broj: 9012386265 zaključen između nje i tužene dana 3. travnja 2007. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak, slijedom čega da se naloži tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 74.954,52 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na svaki pojedini plaćeni mjesečni iznos počevši od dospijeća pa do isplate. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtjeva da se utvrdi da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4.1. i 4.2. predmetnog Ugovora o kreditu, te da su nezakonite donesene odluke tužene o promjenama kamatnih stopa, kao što je i ništetna odredba o valutnoj klauzuli, slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tužena izvršila, kao i promjenjivom tečaju CHF, a koje promjene su nastale nakon 3. travnja 2007. godine pa nadalje, pa da se naloži tuženoj isplatiti - vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 3.302,06 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos, kao i s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 6.535,95 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.
5.1. Navedeno je tužiteljica precizirala po provedenom financijskom vještačenju po stalnom sudskom vještaku Majdi Korljan, dipl. oec., svojim podneskom od 15. listopada 2025.
6. Tako, nije sporno među strankama ovog postupka da su tužiteljica, kao korisnik kredita i tužena kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj: 9012386265 dana 3. travnja 2007., kojim ugovorom je tužiteljici odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 81.575,00 CHF, uz rok otplate od 300 mjeseci, te kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,35% godišnje.
6.1. Također, nije sporno među strankama da su dana 14. prosinca 2016. zaključile Dodatak Ugovora o kreditu broj 90123862652, temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) - konverzija kredita u kredit u EUR, te da sa stanjem na dan 30. rujna 2015. utvrđena preostala nedospjela glavnica iznosi 40.808,83 EUR, da iznos preplate po novoformiranom kreditu u valuti EUR iznosi 4.808,83 EUR, kao i da se iznos preplate koristi za podmiru 50% budućeg mjesečnog obroka, a niti da su zaključile 2. Dodatak dana 24. prosinca 2015., 3. Dodatak dana 18. siječnja 2017. i 4. Dodatak dana 19. prosinca 2017., sve zbog djelomične prijevremene otplate kredita od strane tužiteljice.
7. Međutim, u ovom postupku sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, kao i visina istog, da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja iz presuda po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača „Potrošač“, da li je predmetni Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, jesu li odredbe ugovora o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne, osporen je pravni interes tužiteljice za vođenje ovog postupka, te je istaknut prigovor zastare.
8. Tako, tužiteljica saslušana kao stranka ovog postupka, iskazala je da ostaje kod tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva, te da je predmetni Ugovor zaključila u poslovnici tužene u [adresa], u travnju 2007. Naime, od 2002. da je bila klijent ove banke, gdje je primala svoje mjesečne plaće, pa da se istima obratila kako bi podigla kredit radi rješavanja stambenog pitanja, odnosno kupnje stana. Tako, došla je u poslovnicu te je u nekoliko navrata razgovarala s kreditnim referentom, koji joj je tada ponudio kao najpovoljniji njihov novi tip Ugovora, odnosno kredit u CHF. Prikupila je papire, te joj je prilikom potpisivanja objašnjeno da je riječ o tipskom Ugovoru, da ga samo pročita i provjeri svoje osobne podatke, te joj nije dana nikada mogućnost da raspravlja o ikakvim odredbama Ugovora. Ugovor da je pročitala, te je znala da se ugovara promjenjiva kamatna stopa, no da može reći da su joj tom prilikom rekli da sve i da dođe do povećanja, da će ona to minimalno osjetiti na mjesečnoj rati. Tako, odobren joj je kredit od 81.575,00 CHF, uz rok otplate od 30 godina, a sve u svrhu kupnje stana, na kojem i dan danas ima prijavljeno prebivalište i živi sa svojom obitelji. Čitav odobreni iznos uplaćen je na račun prodavatelja stana, te je ona odmah po odobrenju, uredno počela otplaćivati svoje mjesečne rate. Nakon godinu dana, primijetila je povećanje mjesečnih anuiteta, koji su potom vrlo brzo porasli sa početnih 1.050,00 kn, na 3.300,00 kn. Kada je se pita, iskazuje da je ponekad od banke bila obaviještena o promjeni tečaja i kamatne stope, i to pisanim putem, a ponekad ne. Također, sjeća se da je nakon što je vidjela da mjesečna rata znatno raste, otišla u poslovnicu banke kako bi pitala zbog čega se to događa, no oni su joj rekli kako je to politika banke, te kako oni ne mogu ništa. Nadalje, da je 2015., a kako je već jedva podnosila i psihički, i materijalno ovu novonastalu situaciju sa tolikim mjesečnim anuitetima, zaključila Anex Ugovora, kojim je svoj kredit konvertirala u eurski. Banka joj je priznala određenu preplatu, te su joj bile smanjene mjesečne rate za pola iznosa, no kako joj je i dalje to jako teško padalo, suprug joj je dao novce, te je u 2017. u potpunosti isplatila ovaj kredit. Kada je se pita, iskazuje da ovaj stan od kupnje koristi za stanovanje sebe i svoje obitelji, te isti nikad nije bio korišten u turističke svrhe, u vidu najma, niti je u istom imala registriran obrt. Na poseban upit zamjenice punomoćnika tužene, tužiteljica je iskazala: da sada zna što je valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, ali u trenutku zaključenja Ugovora to da nije znala; da kada je bila kod Javnog bilježnika, da joj je isti rekao da će joj pojasniti odredbe Ugovora, te koliko se sjeća, rekao je, a obzirom da Ugovor zaključuje na dugi vremenski period, da je najvažnije da je svjesna da mora uredno podmirivati svoje obveze prema banci, te ukoliko to tako ne bude, da je banka upisala hipoteku na stan koji kupuje, te da će ga uzeti ukoliko ona ne bude podmirivala mjesečne obveze; banka da je imala trajni nalog, te je mjesečno, i to svakog 5. -og u mjesecu skidala s njenog računa uredno svaki mjesec iznos koji joj je trebao da namiri njenu mjesečnu obvezu; da banci je stavljala prigovore nakon što joj se povećali mjesečni anuiteti, i to da je najprije prigovarala usmeno, a kasnije da je pisala i pisane prigovore, misli jedan ili dva puta, te je dobila odgovor istih kako su njeni prigovori neosnovani; da je nakon 9 godina uredne otplate kredita, u trenutku zaključenja konverzije, banka utvrdila da je ona otprilike 10.000,00 EUR dužnija nego što je bila u trenutku kad je kredit podigla, pa da je zbog toga pristala na konverziju zdravo razumski, te da joj je bila umanjena mjesečna rata za 50% koje je banka izračunala da je preplaćeno; da ne smatra da je obeštećena sklapanjem dodatka Ugovora o kreditu; da prilikom potpisivanja dodatka Ugovora nije prigovarala ponuđenom izračunu jer ona nije stručnjak za to.
9. Tako, ovaj Sud je stava da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni Presude i Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 dana 4. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, kojom je utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tužena, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
9.1. Odlukom Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. godine odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17, u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda pod poslovnim brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
9.2. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. 96/03 – dalje ZZP), a temeljem odredbe čl. 138.a. ZZP-a, odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a. ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP, da su određeni postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10. Tako, obzirom na navedeno, poglavito utvrđenje da je i tužena, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koje je zaključila u određenom razdoblju, nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli za koju je vezana glavnica u švicarskim francima i odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostrukom odlukom tužene, to je ovaj Sud utvrdio da su odredbe čl. 1.1. (valutna klauzula), te čl. 4.1. i 4.2. (promjenjiva kamatna stopa) predmetnog Ugovora o kreditu ništetne, sukladno odredbi čl. 322., u vezi s čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. Nov. broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO), te odredbama čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. Nov. broj 96/03 – dalje ZZP/03) i čl. 96. st. 1. ZZP, to sve jer je tužena iskoristila svoj položaj i protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnula ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po kojoj odluka o promjeni ovisi isključivo o volji banke, obzirom da pozitivni propisi koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nisu propisivali obvezu ugovaranja kriterija za primjenu promjenjive kamatne stope, te iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice, koji je neizvjestan, i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača - kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
11. Tužena je tijekom postupka osporila i pravni interes tužiteljice za vođenje ovog postupka zbog sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je isti konvertiran iz valute CHF u valutu EUR. Naime, prema čl. 19. b. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Nar. Nov. br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 – dalje ZPK) konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Uvidom u predmetni Dodatak 1. Ugovora o kreditu od 24. ožujka 2017., utvrđeno je da je istim izvršena konverzija kredita radi promjene valute i to na način da se izjednači s položajem u kojem bi korisnik bio da je koristio kredit denominiran u EUR. Međutim, navedenim sklapanjem Dodatka Ugovoru preostala kreditna obveza nije umanjena radi nepoštene promjene kamatne stope od strane tužene. Prema tome, odgovornost tužene na ime obveze vraćanja stečenog bez osnove nije prestala sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je ugovorno reguliran drugi segment pravnog posla između stranaka. Ni u Dodatku ugovora ni u ZPK, nije navedeno da se višak koji je preplaćen zbog neodređene i neodredive kamate obuhvaća predmetnom konverzijom, već da se iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime neplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Konverzija je rađena s pretpostavkom da je činidba (koja je predmet Ugovora o kreditu) bila i određena i odrediva, za što je u ovom postupku utvrđeno da nije bio slučaj. Osim toga, između stranaka nije sporno da tužena nije u bilo kojem dijelu udovoljila tužbenom zahtjevu već je ponudom predmetnog Dodatka jedino postupila po obvezi iz ZPK.
12. Obzirom da tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je platila nešto što nije bila dužna, na konkretan pravni odnos ima se primijeniti institut stjecanja bez osnove, propisan odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a, prema kojoj kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Također, ističe se da je odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
13. Kako je tužena osporila i visinu tužbenog zahtjeva, to je radi utvrđivanja okolnosti visine preplaćenih iznosa, a temeljem provedenog financijskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji Majdi Korljan, koji nalaz i mišljenje ovaj Sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, utvrđeno da je tužena uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatu stopu više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 3.302,06 EUR, te uslijed promjene tečaja više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 6.535,95 EUR i to od početka otplate kredita do dospijeća zadnjeg anuiteta prema primijenjenom otplatnom planu u CHF, odnosno zaključenja Dodatka br. 1. Ugovora o kreditu, pa obzirom da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne i iste ne proizvode pravni učinak prema tužiteljici, iznos koji je sukladno istima naplaćen od tužiteljice, tužena je stekla bez osnove, pa je sukladno navedenim odredbama čl. 1111. i 1115. ZOO, stjecatelj dužan vratiti navedene iznose, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III.
14. Zaključno, u odnosu na prigovor zastare, valja reći da je zastarni rok za stjecanje bez osnove pet godina, te da je prigovor neosnovan. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018. kada je pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli i primjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pa zastarni rok od 5 godina počinje teći 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 8. ožujka 2019., to od 14. lipnja 2018. do tada nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO, sukladno pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.
15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjeli sa eventualnim tužbenim zahtjevom, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je istoj priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to za trošak sastava tužbe – 100 bodova (Tbr.7.t.1.), trošak sastava obrazloženih podneska od 2.9.2022., 30.9.2022. i 15.10.2025. – svaki po 100 bodova (Tbr.8.t.1.), trošak sastava ostalih podneska od 21.7.2021., 12.4.2024. i 13.5.2025. – svaki po 25 bodova (Tbr.8.t.4.), te trošak zastupanja na ročištima dana 3.9.2019., 6.10.2022. i 2.2.2026. – svaki po 100 bodova (Tbr.9.t.1.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 179,17 EUR, te trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 600,00 EUR, sveukupno iznosi 2.716,67 EUR, dok je preko dosuđenog zahtjev tužiteljice za naknadnom parničnog troška, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen kao neosnovan, a koji se odnosi na zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu, koje obveze je tužiteljica oslobođena kao potrošač, te previsoko naznačene iznose pojedinih radnji, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke rješenja.
Zadar, 26. veljače 2026.
S u t k i nj a
Iva Abfal
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužiteljici po pun.,
2. Tuženoj po pun.
