Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26d
Poslovni broj: Gž Ob-116/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, u pravnoj stvari predlagatelja MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po posebnoj skrbnici MČS, djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka protiv protustranke Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Poreč, M [adresa], radi vraćanja poslovne sposobnosti, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe predlagatelja izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj R1 Ob-341/2023-30 od 16. listopada 2025., dana 26. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba i dopuna žalbe predlagatelja odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj R1 Ob-341/2023-30 od 16. listopada 2025. u pobijanom dijelu kojim predlagatelju nije vraćena poslovna sposobnost u odnosu na donošenje odluka o psihičkom zdravlju.
II. Odbacuje se žalba i dopuna žalbe u odnosu na dio prvostupanjskog rješenja koji glasi ''... dok je u preostalom dijelu sposoban samostalno donositi odluke te mu se u preostalom dijelu vraća poslovna sposobnost koje je djelomično lišen rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču posl.br. R1 Ob-313/2020 od 10. svibnja 2021.'' kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:
'MČ, rođenom **.**.1960. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca J i majke V, državljaninu Republike Hrvatske, s prijavljenim prebivalištem u [adresa], djelomično se vraća poslovna sposobnost na način da on i nadalje nije u stanju samostalno donositi odluke o svom psihičkom zdravlju, dok je u preostalom dijelu sposoban samostalno donositi odluke te mu se u preostalom dijelu vraća poslovna sposobnost koje je djelomično lišen rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču posl.br. R1 Ob-313/2020 od 10. svibnja 2021.''
2. Navedeno rješenje žalbom i dopunom žalbe pobija predlagatelj u cijelosti zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsko rješenje i u cijelosti prihvatiti prijedlog predlagatelja za vraćanje poslovne sposobnosti u potpunosti, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba i dopuna žalbe djelomično su neosnovane, a djelomično nedopuštene.
5. Obzirom da je pobijanim rješenjem predlagatelju djelomično vraćena poslovna sposobnost (osim u odnosu na donošenje odluka o psihičkom zdravlju) koje je djelomično lišen rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču poslovni broj R1 Ob-31372020 od 10. svibnja 2021., to predlagatelj nema pravni interes za podnošenje žalbe i dopune žalbe u odnosu na taj dio prvostupanjskog rješenja jer je u tom dijelu uspio sa svojim prijedlogom za vraćanje poslovne sposobnosti, pa je temeljem odredbe čl. 367. u vezi čl. 358. st. 1. i st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023– dalje u tekstu: ZPP), a koji se Zakon u obiteljskim predmetima primjenjuje na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/2015, 98/2019 i 47/2020, dalje: ObZ), u tom dijelu valjalo rješenjem odbaciti žalbu predlagatelja kao nedopuštenu.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev predlagatelja za vraćanje poslovne sposobnosti koje je djelomično lišen rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču- Parenzo poslovni broj R1 Ob-313/2020 od 10. svibnja 2021.
7. Odlučujući o prijedlogu predlagatelja za vraćanje poslovne sposobnosti od 26. lipnja 2023., prvostupanjski sud, polazeći od činjenica utvrđenih u provedenom dokaznom postupku:
- da je predlagatelj rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču poslovni broj R1 Ob-33/2020 od 10. svibnja 2021. djelomično lišen poslovne sposobnosti u pogledu raspolaganja i upravljanja imovinom, novčanim iznosima većim od osobnih primanja, sklapanja ugovora i opterećivanja svoje imovine, sklapanja ugovora o jamstvu i kreditu, oporučnog raspolaganja imovinom, davanja suglasnosti za hospitalizaciju, donošenja odluka o zdravlju i liječenju, smještaju u domove i druge ustanove, pokretanja i vođenja sudskih postupaka, pokretanja i vođenja upravnih i drugih postupaka kod nadležnih tijela državne uprave i drugih javnopravnih tijela, obavljanja pravnih radnji i poslova koji se odnose na osobno stanje, sklapanja braka, promjene mjesta prebivališta odnosno boravišta, dok je istim rješenjem određeno da može samostalno raspolagati novčanim iznosom do visine osobnih primanja,
- da je predlagatelj u svom iskazu u bitnome naveo da bi mu trebalo vratiti poslovnu sposobnost u cijelosti jer se može sam brinuti o sebi (živi sam i sam održava domaćinstvo, ostvaruje plaću u iznosu od 900,00 EUR-a),
- da je provedeno vještačenje po vještaku psihijatrijske struke dr. Davorki Smoljanić, ali kako niti predlagatelj niti njegova posebna skrbnica niti sud nisu prihvatili nalaz te vještakinje od 2. kolovoza 2024., provedeno je novo vještačenje po vještakinji psihijatrijske struke dr. Heleni Marčinko,
- da iz nalaza i mišljenja dr. Helene Marčinko od 18. kolovoza 2025., na koji nalaz predlagatelj i njegova posebna skrbnica nisu imali primjedbe, proizlazi da predlagatelj ne boluje od neke duševne bolesti, privremenog ili trajnog duševnog poremećaja, da ga njegova karakterna struktura - Paranoidni poremećaj osobnosti - čini vulnerabilnim prema povremenim stresogenim situacijama na koje reagira dekompenzacijom u vidu paranoidnih reakcija koje mogu biti i psihotičnog karaktera, te je mišljenja da se predlagatelj u stanju brinuti o svojim pravima i interesima osim o svojem psihičkom zdravlju,
te prihvaćajući mišljenje dr. Helene Marčinko, primjenom odredbe čl. 239. st. 1. ObZ-a djelomično je vratio predlagatelju poslovnu sposobnost, osim u odnosu na donošenje odluka o psihičkom zdravlju.
8. U žalbi predlagatelj iznosi vlastiti stav u pogledu svojih sposobnosti, trenutnog zdravstvenog stanja i radnih sposobnosti, tvrdeći da se u punom opsegu može brinuti o svome zdravlju, uključujući i psihičko zdravlje. U dopuni žalbe predlagatelj prvenstveno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 338. st. 4. ZPP-a, koju obrazlaže tvrdnjom da prvostupanjski sud nije cijenio njegov iskaz niti zasebno niti u korelaciji s drugim provedenim dokazima, pa da takav propust može utjecati na pravilnost i zakonitost rješenja, radi čega za sada nije u potpunosti utvrđeno niti činjenično stanje, a ujedno je time i povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje.
9. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga predlagatelja, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 338. st. 4. ZPP-a koju obrazlaže predlagatelj u žalbi, jer suprotno tvrdnjama predlagatelja, pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima i obrazloženje pobijanog rješenja je sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, te je prvostupanjski sud pri utvrđivanju relevantnih činjenica ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz, uključujući i iskaz predlagatelja, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, pri čemu valja reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju predlagatelja ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a. Prvostupanjski sud nije povrijedio pravo predlagatelja na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine'' – Međunarodni ugovori, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, 13/2017 – dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 2/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010, 85/2010 i 5/2014), jer je predlagatelju bilo omogućeno iznositi činjenice i predlagati dokaze, očitovati se na dokumentaciju u spisu i nalaze i mišljenja vještakinja te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, te je prvostupanjski sud svoju odluku opravdao ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima, koji se ne mogu smatrati arbitrarni ili očito nerazumnim, pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi predlagatelja. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud osnovom čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.
10. Predlagatelj u dopuni žalbi ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 260. ZPP-a navodeći da je u ovom postupku provedeno vještačenje po vještakinjama dr. Davorki Smoljanić i dr. Heleni Marčinko, čiji se nalazi razlikuju u dijelu u kojem dr. Smoljanić zaključuje da on nije sposoban samostalno odlučivati o osobnim stvarima iz domene roditeljstva i zdravlja (dijagnostika, bolničko liječenje i sl.), dok je dr. Marčinko zaključila da se on nije sposoban brinuti o svom psihičkom zdravlju, pa kako je on prigovarao nalazima vještakinja, to je prvostupanjski sud bio dužan usmeno saslušati vještakinje na ročištu radi otklanjanja razlika u mišljenjima i omogućiti strankama da razjasne nalaz i mišljenje, pa kako prvostupanjski sud nije tako postupio, povrijeđeno je i njegovo pravo na poštivanje privatnog života propisano čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
11. Razmatranjem spisa utvrđeno je da je prvostupanjski sud na ročištu 25. siječnja 2023. odredio provođenje medicinskog vještačenja po sudskom vještaku psihijatrijske struke dr. Davorki Smoljanić na okolnost da li postoje uvjeti da se predlagatelju vrati poslovna sposobnost u potpunosti ili djelomično i ako da u kojim bi dijelovima bio sposoban odlučivati, koja je dana 2. kolovoza 2024. dostavila sudu svoj nalaz i mišljenje. Kako su i predlagatelj i protustranka prigovarali tom nalazu, prvostupanjski sud je na ročištu 5. lipnja 2025. usmeno saslušao vještakinju omogućivši strankama ispitivanje vještakinje, pa kako je predlagatelj i nakon usmene dopune nalaza i mišljenja prigovarao nalazu i mišljenju dr. Smoljanić, prvostupanjski sud je, prihvaćajući prijedlog predlagatelja, na istom ročištu odredio provođenje novog psihijatrijskog vještačenja po vještaku dr. Heleni Marčinko, koja je svoj pisani nalaz i mišljenje dostavila sudu 18. kolovoza 2025. Posebna skrbnica predlagatelja je podneskom od 14. listopada 2025. obavijestila sud da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje psihijatrice dr. Helene Marčinko. Predlagatelj i punomoćnica protustranke su na ročištu 15. listopada 2025. naveli da na nalaz i mišljenje dr. Helene Marčinko nemaju primjedbi.
12. Protivno žalbenim navodima predlagatelja, prvostupanjski sud, a nakon što niti on niti stranke nisu prihvatile nalaz i mišljenje dr. Smoljanić, pa je provedeno novo vještačenje po vještakinji dr. Marčinko, koji nalaz su prihvatile i stranke i sud, nije bio dužan pozvati na ročište obje vještakinje radi otklanjanja razlika u nalazima, time da valja navesti da, čak i u situaciji da je prihvaćen nalaz dr. Smoljanić, nema bitnih razlika u nalazima vještakinja, pri čemu valja istaknuti da je nalaz dr. Marčinko povoljniji za predlagatelja.
13. Odredbom čl. 234. st. 1. ObZ-a propisano je da će sud u izvanparničnom postupku punoljetnu osobu koja se zbog duševnih smetnji ili drugih razloga nije sposobna brinuti o nekom od svojih prava, potreba ili interesa, ili koja ugrožava prava i interese drugih osoba, u tom dijelu lišiti poslovne sposobnosti, dok je stavkom 3. istog članka određeno da će prije donošenja rješenja o lišenju poslovne sposobnosti sud pribaviti stručno mišljenje vještaka odgovarajuće grane medicine o zdravstvenom stanju osobe za koju je pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti i o utjecaju toga stanja na njezine sposobnosti zaštite svojega pojedinog prava ili skupine prava, ili na ugrožavanje prava i interesa drugih osoba.
14. Prvostupanjski sud je u smislu odredbe čl. 234. st. 3. ObZ-a pribavio mišljenje vještakinje psihijatrijske struke, te je imajući u vidu da iz provedenih dokaza, a posebno iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. Helene Marčinko, proizlazi da predlagatelj ne boluje od neke duševne bolesti, privremenog ili trajnog duševnog poremećaja, ali da ga njegova karakterna struktura – Paranoidni poremećaj osobnosti, čini vulnerabilnim prema povremenim stresogenim situacijama na koje reagira dekompenzacijom u vidu paranoidnih reakcija koje mogu biti i psihotičnog karaktera, a što može utjecati na poslovnu sposobnost osobe, posebno vezano za donošenje nekih bitnih životnih odluka, ali i na počinjenje određenih kaznenih djela, radi čega je predlagatelju predloženo ambulantno psihijatrijsko liječenje koje bi moglo dovesti do prepoznavanja psihičke dekompenzacije u smislu povećane anksioznosti, eventualnih sumanutosti, precijenjenih ideja ili drugih skrivljenih poimanja realiteta, a koje psihijatrijske preglede predlagatelj odbija, to je pravilno prvostupanjski sud djelomično vratio predlagatelju poslovnu sposobnost koje je djelomično lišen rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču poslovni broj R1 Ob-313/2020 od 10. svibnja 2021., dok je radi zaštite prava i interesa predlagatelja pravilno zadržao djelomično lišenje poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na donošenje odluka o psihičkom zdravlju, pa su stoga u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi predlagatelja da se sam može brinuti o svom psihičkom zdravlju.
15. Po mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud je na ovaj način postigao pravičnu ravnotežu između prava na poštivanje privatnog života predlagatelja (puna poslovna sposobnost) zajamčenog čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine'' – Međunarodni ugovori, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 – dalje: Konvencija) i legitimnog cilja (zaštita prava i interesa osobe koja se lišava poslovne sposobnosti i drugih osoba koje bi mogle na neki način biti povrijeđene radnjama ili propustima osobe koju je potrebno lišiti poslovne sposobnosti), pa su neosnovani žalbeni navodi predlagatelja da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije imao u vidu čl. 8. Konvencije.
16. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu predlagatelja djelomično odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a potvrditi prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim predlagatelju nije vraćena poslovna sposobnost u odnosu na donošenje odluka o psihičkom zdravlju.
U Varaždinu, 26. veljače 2026.
Sutkinja
Amalija Švegović