REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 60 Pn-483/2022-46

U  I M E  R E P U B L I K E  HRVATSKE

P R E S U D A

Opcinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradskog ureda za izgradnju grada, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. veljače 2026. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 26. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e :

Odbija se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari koji glasi: « /. Nalaže se tuženiku Grad Zagreb, Gradski ured za izgradnju grada, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 isplatiti tužiteljici ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova naknade štete ukupan iznos od 4.810,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 29.6.2021.g. pa sve do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022.9. određuie za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stania kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.9. do 30.12.2023.9. po stopi koja se određuie za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne sfope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

ll. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.>>, kao neosnovan.

Obr a zlože nj e

Tužiteljica utužbi navodi, da sedana22.10.2020. godine u Zagrebu, na Jelačićevom trgu ozlijedila hodajući prema tramvajskoj stanici na način da je zapela nogom na izbodenu kocku na nogostup koji se nalazila uzdignuto od razine drugih što nije mogla očekivati niti vidjeti s obzirom na druge pješake koji su se tuda kretali i stajali. Pomoć joj je pružila FI. Potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete prema liječničkoj dokumentaciji i izvršenom vještačenju.

Tuženik ne priznaje navode iz tužbe osobito da se štetni događaj dogodio kako to tvrdi tužiteljica, očevida od strne policije nije bilo, pa je ozlijede mogla zadobiti bilo gdje.

Osporava postojanje uzročnoposljedične veze, odgovornost.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u sve isprave u spisu, saslušanje tužiteljice i svjedokinje FI, a izveden je i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. R. Tomislavu Trajbaru.

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem dl. 7. st. 1. i 61. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Valja reći, da je temeljem odredbe cl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, Sto znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvr5en uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno cl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Naime, prvenstveno je sporan nastanak štetnog događaja i sama dinamika istoga, kao i odgovornost tuženika.

Tužiteljica prvo u tužbi tvrdi, da je pala na ",.. način da je zapela nogom za izbodenu kocku na nogostup koja se nalazila uzdignuto od razine drugih...". Na samom očigledu na dan 03. ožujka 2023. godine, tužiteljica je prstom pokazala da je pala na položaju između 2 poprečne ploče (a ne kocke ) kako to inicijalno navodi u tužbi, s time da su na površini Jelačić trga jasno vidljive i poprečne betonske pravokutne ploče kao i prateći (popunjavajući) betonski heksagonski opločnici.

Logički gledano, postoji određena kontradikcija u inicijalnom i kasnijem iskazu tužiteljice o mjestu pada navodeći da je riječ o "izbodenoj kocki", iako takvog tijela nema već samo poprečnih pravokutnih betonskih ploda. Točna je činjenica, da tužiteljica u postupku nije dokazala da da bi o događaju obavijestila policiju, no sud svjedokinja FI je potvrdila mehaniku pada kako ga je opisala i tužiteljica (no ne i mjesto).

lz samog je mjesta koji je pokazala tužiteljica jasno da je jedna od betonskih ploda neznatno uzdignuta u odnosu na drugu.

Stoga, postojanje krivnje tuženika u ovom postupku nije moguće utvrditi, jer nije dokazano zbog čega je navedena betonska ploča uopće uzdignuta - ako je to dosita i mjesto pada tužiteljice, da li zbog kao rezultat vremenskih prilika, kretanja pješaka i biciklista ili nečeg trećeg, npr. manjkave instalacije. Postojanje krivnje tuženika je dokazi teret na strani tužitelja.

Svakako je nemoguće očekivati od tuženika da da svaki dio hodajuće površine bude neprestano održavan u savršenom stanju.

U svakom slučaju, sama je ploča neznatno izdignuta u odnosu na susjednu, no ni u kome slučaju u tolikoj mjesni da bi to ulazilo u kategoriju opasnog neodržavanja hodajuće površine. U svakom slučaju, svaki stanovnik Grada Zagreba znade da su u takvoj urbanoj situaciji, i pločnici kao i kolnici u stanju kakvom jesu, a ono svakako nije idealno.

Kako dakle niti jedan pješačka površina u Zagrebu nije u savršenom stanju, razumski je i logično očekivati da je tijekom nužnog kretanja po prometnicama Zagreba svaka osoba dužna koristi razumnu pažnju tijekom kretanja, a osobito gledati ispred sebe odnosno kuda hoda.

Dužnost je suda pritom, procjenjivati sve kriterije koji bi bili po prirodi stvari od eventualnog utjecaja na zatraženu naknadu štete.

Kako je dakle tužiteljica u konkretnom slučaju bila krajnje neoprezna te je posljedično pala, to je time i isključivo odgovorna za nastali štetni događaj, a nažalost i za posljedice istoga.

Stoga posljedično u konkretnom slučaju niti ne postoji odgovornost tuženika zbog koje bi ga se obvezalo na naknadu zatražene štete, a na što također ukazuje i recentna sudska praksa drugostupanjskih sudova.

Sud stoga nije dalje analizirao rezultate medicinskog vještačenja, jer isti nisu više odlučni u konkretnom slučaju. Ni ostali izvedeni dokazi i isprave ne ukazuju na drugačiji zaključak u odnosu na tako utvrđeno činjenično stanje.

Sto se tiče troška parničnog postupka, tužiteljica je izgubila ovu parnicu pa nema pravo na trošak ovog parničnog postupka (6l 1S2 ZPP-a).

-

U Zagrebu, dana 26. veljače 2026. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTAOPRAVNOMLIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. tužiteljici po pun. - pristojba na odluku € 94,55

2. tuženiku po pun.