REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

Poslovni broj : Povrv-119/2024.-13.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sutkinji Davorki Podnar, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Ulica grada Vukovara 37 , Zagreb, OIB:43965974818, kojega zastupa punomoćnik Mario Patača, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika: 1. ČT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Marin Barić, odvjetnik iz Rijeke, radi isplate ( v.p.s. 35,42 EUR ), nakon provedenog ročišta za glavnu raspravu dana 14. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i u odsutnosti tuženih i punomoćnika,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Tus iz Novog Vinodolskog, posl.br. Ovrv-2568/2024, od 18.lipnja 2024. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

III. Nalaže se tužitelju HEP ELEKTRA, OIB:43965974818 da tuženima 1. ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak postupka u iznosu od 187,50 EUR ( slovima: stoosmadesetsedameuraipedesetcenti), u roku pod 15 dana.

Obrazloženje

1. Povodom prijedloga tužitelja kao ovrhovoditelja protiv tuženih kao ovršenika radi donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, javni bilježnik Jelena Tus iz Novog Vinodolskog, donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. broj Ovrv-2568/2024 od 18. lipnja 2024.

2. Tuženi su izjavili prigovor. Povodom prigovora tuženih kao ovršenika ovaj je sud donio rješenje posl. broj Povrv-119/2024, od 5. veljače 2025. kojim je rješenjem stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene ovršne radnje. Istim je rješenjem odlučeno da će se postupak nastaviti voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U nastavku postupka pismenim podneskom od 14. ožujka 2025. tužitelj ističe kako je rješenje o ovrsi doneseno za iznos od 517,50 EUR zajedno s kamatama, a potraživanje proizlazi iz računa broj: 2201930379-230620-2, a koji su tuženima uredno dostavljeni na podmirenje. Navodi i kako je s tuženom ČT bio u pregovorima radi sklapanja sporazuma o podmirenju nastalog duga ( dalje: Sporazum) prema računu gdje je kao kupac evidentirana bila ZT. Sporazum nije zaključen jer tužitelj nije povratno primio potpisani primjerak sporazuma. Unatoč tome, tužitelj u dobroj vjeri nije postupao protiv ČT sve dok u poslovnoj evidenciji tužitelja nije nastupila deaktivacija predloženog Sporazuma zbog nepodmirenja prve dogovorene rate koja je dospjela 25.siječnja 2024. Tužitelj je i 26.ožujka 2024., prije pokretanja ovršnog postupka poslao opomene tuženima. Potraživanje tužitelja je ukupno 517,50 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i odnosi se na utrošak električne energije za obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj obračunskog mjernog mjesta: 1200223646, broj brojila 9026367 kako i proizlazi iz izvoda otvorenih stavaka. Tužitelj je ispunio svoju ugovornu obvezu i u spornom razdoblju omogućio korištenje električne energije na navedenom obračunskom mjernom mjestu. Tuženici su nakon utuženja podmirili iznos glavnice. Sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" br. 35/05, 41/08125/11, 78/15 i 29/18 dalje : ZOO), dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate, a obzirom na to da je dužnik podmirio glavnicu nakon dospijeća tj. nakon utuženja, tužitelj je djelomično povukao tužbeni zahtjev i to za iznos glavnice od 517,50 EUR, a ostao kod zahtjeva za isplatu zateznih kamata na podmirenu glavnicu, trošak ovršnog postupka te parničnog troška kako je specificirao u tom podnesku.

4. U prigovoru, koji se prigovor ima smatrati odgovorom na tužbu, tuženi navode kako su stranke zaključile Sporazum koju dostavljaju u prilogu pa je ovrha neosnovana. U odnosu na podnesak tužitelja od 14.ožujka 2025. najprije prigovaraju visini predmeta spora predlažući da se isti odredi u iznosu od 35,42 EUR. Prigovaraju osnovu i visini zahtjeva. Ističu prigovor pasivne legitimacije u odnosu na II.tuženika jer isti nije potpisnik Sporazuma o podmirenju već samo I.tužena. Dalje navode kako je Sporazum očito stupio na snagu budući da je tužitelj izjavio kako je došlo do deaktivacije istog što znači da je prije toga bio aktivan tj. ispunjavao se, tužena je ispunjavala obveze iz sporazuma, a tužitelj je primao ispunjenje istih. Smatra kako to što je tužena ispunjavala obveze izvan roka je opravdano budući da u Sporazumu nije naveden rok kao bitan sastojak ugovora kako je to predviđeno odredbom čl. 362. ZOO- a. Ukazuje i na to što su zadnje dvije rate sporazuma dospijevale 25.05.2024. i 25.06.2024., a tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu 24.05.2024., dakle prije dospijeća. Tuženi smatraju kako su navodi tužitelja u izravnoj suprotnosti s njegovim postupanjem jer samim time što je prihvaćao uplate i knjižio ih, priznao je i pravnu valjanost i postojanje Sporazuma, a to što isti nije formalno bio potpisan ne znači da nije bio na snazi jer se uredno izvršavao. Predmetni sporazum je bio valjano zaključen, proizvodio je pravne učinke te je izvršen pa se predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tužitelj osporava navode tuženika. Smatra kako je neosnovan prigovor pasivne legitimacije budući da je 2.tuženik nasljednik ZT. Također, Sporazum nije dokumenat koji bi predstavljao temelj potraživanja tužitelja jer da jest tako onda bi tužitelj isto potraživao tužbom. Navodi kako je sukladno čl. 161.st.2. ZOO-a dužan primiti ispunjenje od svake osobe koja ima neki pravni interes da obveza bude ispunjena pa to što je primao uplate ne znači da je priznavao Sporazum. Navodi kako tužena nije obveze iz Sporazuma na vrijeme izvršavala. Bez obzira da li je Sporazum postojao ili ne, tuženi su dužni platiti zatezne kamate i troškove postupka.

6. Na okolnosti navoda iz tužbe te odgovora tuženika sud je pročitao sve isprave u spisu.

Tako iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od dana 24.svibnja 2024. proizlazi da je dug na ime obračunskog mjernog mjesta broj: 2201930379, na ime ZT iznos od 517,50 EUR. Prema rješenju o nasljeđivanju iza ZT njeni su nasljednici ČT, ST, NT i OT. Javni bilježnik je rješenje o ovrsi donio 18.lipnja 2024., na koje su tuženi izjavili prigovr. Tuženi su na ime ZT, svoje prednice primili uplatnice za plaćanje u šest rata i to za razdoblje od 25.01.2024.do 25.06.2024., svaki mjesec je trebalo platiti ratu do 25. u mjesecu. Sporazum od 9.siječnja 2024. zaključen je između tužitelja i ČT, koja je nastupila kao pristupatelj dugu, određeno je da postoje potraživanja na ime neplćenih računa za struju na ime ZT, određen je način i dinamika otplate, a Sporazum nije potpisan, iako je priložena elektronička pošta iz koje se vidi da je 1.tužena upozorena da treba potpisati Sporazum i potpisan vratiti tužitelju. No, prema potvrdama o plaćanju koje tuženi prilažu vidi se da su plaćene sve rate s malim zakašnjenjima. Tužitelj se poziva na račun kao vjerodostojnu ispravu iz koje se vidi da je dug na ime ZT bio 1.541,19 EUR i to za razdoblje od 1.07.2022. do 30.06.2023. Priložen je i zahtjev za obročnom otplatom koji je tužitelju podnesen 20.12.2023. Tužitelj dostavlja i obračun kamata koji je obračun sastavljen za punomoćnika tužitelja prema kojemu za račune od 22.srpnja 2023. na iznose od 505,89 kamate iznose ukupno 35,42 EUR koji iznos tužitelj potražuje zajedno s procesnim kamatama u istom iznosu.

7. Ocjenom svih provedenih dokaza na temelju odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08., 57/11, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP) sud utvrđuje tužbeni zahtjev neosnovanim.

8. Najprije valja istaći kako je tužitelj podneskom od 14.ožujka 2025. povukao tužbu te tražio uplatu kamata na ime isplaćene glavnice. Tuženi se tome nisu protivili pa se smatra da su pristali na djelomično povlačenje tužbe. Pasivna legitimacija tuženika nije sporna jer su oboje nasljednici ZT, a nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine ( čl. 139 . Zakona o nasljeđivanju, NN br. 48/2023, 163/2023, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019). U konkretnom slučaju tuženici i preostalo dvoje nasljednika je naslijedilo veliki broj nekretnina među kojima i kuću u [adresa] pa imajući u vidu vrijednost nekretnina na otoku Krku koja je znatna, svakako su naslijedili više od dugovanog iznosa. Tužitelj je tužio tužene kao solidarne dužnike.

9. Međutim, sud je stajališta da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. U vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu 1.tužena je uplatila četiri rate duga prema Sporazumu tj. u vrijeme podnošenja prijedloga dana 24.svibnja 2024. nije bilo dugovanja jer je peta rata dospijevala 25.svibnja, a šesta 25.lipnja 2024. Činjenica je da uplate nisu bile redovite, ali Sporazumom nije ugovoren rok, a jedna je rata plaćena i prije dospijeća. Da se Sporazum izvršavao proizlazi iz ponašanja tužitelja kao i same I.tužene. Tužitelj je prijedlogom za ovrhu/tužbom tražio isplatu iznosa od 517,50 EUR što je upravo iznos zadnje dvije rate koje su onda uplaćene 10.srpnja 2024. pa je tužba u tom dijelu povučena. Dakle, iz samog postupanja tužitelja proizlazi da se držao Sporazuma jer je tražio isplatu duga koji predstavlja zbroj 5. i 6. rate prema Sporazumu s time da je postupak pokrenuo prije dospijeća 5. rate tj. 24.svibnja 2024.

10. Nakon djelomičnog povlačenja tužbe, potraživanje tužitelja predstavlja kamata na glavnicu. Tužitelj je dostavio izračun koji nije sačinjen po sudskom vještaku ili ustanovi koja bi za to bila ovlaštena. Iz tog izračuna se ne vidi na koji se to dio duga odnose kamate, o kojim se razdobljima radi i sl. Tužitelj je odustao od dokaznih prijedloga za provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja na okolnost visine obračunatih kamata kao i od ostalih dokaznih prijedloga.

11. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom I. ( čl. 464.a i 221. a. ZPP-a).

12. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda RH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji s odnosi na donošenje rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom zajedno s ostalim troškovima parničnog postupka.

13. O troškovima je odlučeno na temelju odredbi čl. 154. i 155. ZPP- a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14 i 118/14 i 107/15, 37/22 i 126/22 dalje: OT). Tužitelj nije uspio u sporu radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

14. Tuženi su uspjeli u sporu pa su im priznati slijedeći troškovi: za sastav prigovora/odgovora na tužbu 100,00 EUR prema Tbr. 8.t.1. jer je u to vrijeme vrijednost spora bila 517,50 EUR, za sastav podneska od 2.travnja 2025. 50,00 EUR jer je u to vrijeme vrijednost spora bila 35,42 EUR budući je tužitelj djelomično povukao tužbu. Na te iznose dodan je PDV od 25% što je ukupno 187,50 EUR. Tuženima nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer u spisu nema dokaza da su to platili. Stoga je o troškovima tuženih odlučeno pod točkom III. presude.

U Krku 14.siječnja 2026.

Sutkinja:

Davorka Podnar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda , u roku od 15 dana od dana primitka otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Županijski sud.