Poslovni broj: Us I-1543/2024-45

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, OIB: 95131524528, zastupan po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a, radi utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma priznatog hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 13. veljače 2026., u prisutnosti tužitelja, a u odsutnosti tuženika, dana 26. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/22- 01/6604, Urbroj: 522-4/1-1-1-23-6 od 24. siječnja 2023.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, obitelj i branitelje Metković, Klasa: UP/I-562-02/21-02/312, Urbroj: 2117- 12/4-22-4 od 01. lipnja 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje) je točkom I. izreke tužitelju, rođenom **.**.1960., priznatom hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata VIII. skupine sa 40% oštećenja organizma za stalno po osnovi psihičke bolesti PTSP nastale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, odbija se zahtjev za utvrđivane novog postotka oštećenja organizma po osnovi bolesti sluha i centra za ravnotežu. Točkom II. izreke je određeno da se ostavlja na snazi rješenje Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Ispostave u Metkoviću, Pododsjeka za društvene djelatnosti, Klasa: UP/I-562-02/09-02/132, Urbroj: 2117- 10/4-09-4 od 30. srpnja 2009., a na koje je rješenja Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti dalo suglasnost svojim rješenjem Klasa: UP/II-562- 02/02-1901/37, Urbroj: 519-04/2-2-10-25 od 25. veljače 2010. te je točkom III. izreke određeno da se tužitelj odbija sa zahtjevom za priznavanje prava na naknadu troškova za prijevoza u drugo mjesto radi pregleda ili sudjelovanja pred liječničkim vijećem.

2.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-562-02/22-01/6604, Urbroj:

522-4/1-1-1-23-6 od 24. siječnja 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) je točkom I. izreke uvažena žalba tužitelja, točkom II. izreke je poništeno rješenje Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, obitelj i branitelje Metković, Klasa: UP/I-562-02/21-02/312, Urbroj: 2117-12/4-22-4 od 01. lipnja 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje) i riješeno da se tužitelj, rođen **.**.1960., priznaje hrvatskim ratnim vojnim invalidom iz Domovinskog rata VII. skupine s 50% oštećenja organizma počevši od 01. siječnja 2022., za stalno uslijed bolesti PTSP, bolesti sluha i centra za ravnotežu, zadobivenih u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te mu je određeno pravo na osobnu invalidninu u iznosu od 60,92 EUR/458,99 kuna mjesečno, počevši od 01. siječnja 2022. Određeno je i to da se u dijelu kojim se tužitelj odbija sa zahtjevom za putne troškove, predmet vraća prvostupanjskom tijelu a ponovni postupak.

3.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu navodi da je pobijano rješenje nezakonito i nepravilno. U tužbi se ističe da, iako bi pobijanim drugostupanjskim rješenjem formalno bila usvojena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, tužitelj smatra da je i tim drugostupanjskim rješenjem oštećen, odnosno, da tuženik, prilikom odlučivanja o žalbi i ocjene postotka oštećenja nije cijenio sve relevantne činjenice i okolnosti koje tužitelju idu u prilog. Ponajprije tuženik da je zanemario rješenje HZMO područna služba u Zagrebu

Klasa:140-18/04-01/OB:03134810797, Urbroj: 341-25-03/1-04-092624 od 3. prosinca 2005., te da je utvrđeni postotak od 50% oštećenja organizma prenizak, odnosno, tužitelj smatra kako mu se, s obzirom na sve okolnosti, treba priznati stupanj oštećenja organizma od 100%, jer da se sve njegove dijagnoze i njegovo opće stanje svodi isključivo na to da je isto posljedica bolesti zadobivenih u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Pored toga se ističe da je tuženik donio rješenje koje se uopće ne može ispitati, jer da u obrazloženju istog nigdje nije navedeno kako i na koji način je utvrđeno da je stupanj oštećenja organizma 50%, s obzirom na postojanje dva zasebna oboljenja i oštećenja organizma u različitim postocima. Naime, rješenjem HZMO Područna služba u Zagrebu, Klasa: 140-18/04-01/ OB:03134810797, Urbroj:

341-25-03/1-04-092624 od 3. prosinca 2005. tužitelju, kod kojega je nastupio trajni gubitak radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad), da je priznato pravo na invalidsku mirovinu, pri čemu da iz obrazloženja toga rješenja proizlazi kako je u provedenom postupku utvrđeno da je, prema nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka dr. N kod tužitelja kao osiguranika, prema članku 76. stavak 3. ZOPHBDR, dana 1. lipnja 2004. nastao trajni gubitak radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad), dijelom (100%) - zbog bolesti - kao neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, što se smatra ozljedom na radu pri obavljanju vojne dužnosti. Isto tako, iz vještačenja provedenog za potrebe toga postupka da je razvidno kako kod tužitelja, osim onih oštećenja koji su posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta RH nema nikakvih drugih bolesti ili oštećenja organizma uslijed kojih bi mu bio umanjen stupanj radne sposobnosti. Stoga da je očito da bi tužiteljev trajni gubitak radne sposobnosti bio isključivo posljedica bolesti koje su nastupile kao neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, slijedom čega da je stupanj postotka oštećenja organizma od 50%, kojeg je odredio tuženik, u neskladu sa činjenicom razloga utvrđenja statusa tužitelja kao opće nesposobnog za rad. S tim u svezi, a što da proizlazi iz rješenja Ministarstva obrane RH Klasa: POV.805-01/97-04/04, Urbroj: 512-20-08/2-97-271 od 16. rujna 1997., tužitelj da je primljen u DVS kao gardista i raspoređen, kako proizlazi iz izreke toga rješenja, a na rok od 36 mjeseci, što da znači da je tužitelj bio osoba koja nije imala nikakvih drugih bolesti, te da je primljena u Državnu vojnu službu kao zdrava osoba, a da su se zdravstveni problemi, i to PTSP te bolest sluha i centra za ravnotežu, javili isključivo kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta RH, dakle, kao bolesti zadobivene u obrani suvereniteta RH. Ujedno, tužitelja da je vještačilo Žalbeno liječničko vijeće u Zagrebu, koje djeluje pri Ministarstvu hrvatskih branitelja, dakle pri tuženiku, što da je samo po sebi dovoljan razlog da se takvo vještačenje ne prihvati jer da je riječ o pristranom tijelu, a ne neovisnom tijelu koje bi vještačenje obavilo bez osobne involviranosti u postupak. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se njegova tužba uvaži, osporavano rješenje tuženika poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

4.Tuženik je u odgovoru na tužbu citirao izreku osporavanog rješenja kao i prvostupanjskog rješenja, citirao j e i odredbe članka 173. stavak 1. te članka 12. stavka 1. točke c), članka 181. stavak 1. te 179. stavak 1. točka f) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji te se pozvao na nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Klasa: UP/II-562-02/22-01/6604, Urbroj: 522-4/5-Ž-23-5 od 17. siječnja 2023. Ističe da je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, na koje se tužitelj poziva, irelevantno u postupu utvrđivanja statusa HRVI iz Domovinskog rata budući da se nalaz i mišljenje koji se odnosi na postupak priznavanja prava iz mirovinskog osiguranja donosi prema drukčijim pravilima, načinima vještačenja, a bolesti da se cijene prema drugoj listi oštećenja organizma za razliku od liste oštećenja koja se primjenjuje kod ocjenjivanja uzročno posljedične veze sudjelovanja u Domovinskom ratu i oštećenja organizma u postupku utvrđivanja statusa HRVI iz Domovinskog rata. Smatra neprihvatljivim tužbene navode da Žalbeno vijeće ne bi bilo neovisno tijelo, pogotovo u odnosu na tužitelja (u žalbenom postupku priznat mu je status HRVI iz Domovinskog rata temeljem bolesti navedenih u zahtjevu) budući da isti ne daje nikakve konkretne dokaze za takvu tvrdnju već da se navodi svode na (eventualno) neispunjenje legitimnih očekivanja. Ističe i da u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva jer da tužitelj svojim navodima nije doveo u pitanje stručno-medicinska utvrđenja Žalbenog vijeća jer da se nigdje u tužbi ne poziva na neki konkretan medicinski nalaz koji bi trebalo drugačije protumačiti odnosno da ne daje uvjerljive razloge zbog kojih se taj nalaz i mišljenje ne bi trebali smatrati stručnim i objektivnom. Imajući u vidu i činjenicu da je ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja prema stručnim medicinskim saznanjima i standardima, u kojem sudjeluju liječnici specijalisti, da je njihova ocjena povoljnija za tužitelja u odnosu na ocjenu revizijskog vijeća, tuženik smatra da je nalaz i mišljenje sačinjen u smislu članka 7., 8. 15., 19. i 23. Pravilnika te da je isti prihvaćen kao temelj za donošenje pobijanog rješenja. Slijedom svega navedenog tuženik smatra da je osporavano rješenje pravilno i zakonito te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovane.

5.Kod ovoga suda je dana 13. travnja 2023. zaprimljen i podnesak opunomoćenika tuženika u kojem se isti u bitnome pridružuje navodima iz tuženikovog odgovora na tužbu, smatra da je pobijano rješenje tuženika pravilno i zakonito te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

6.Tužitelj se u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda dana 09. svibnja 2023. očitovao na tuženikov odgovor na tužbu i navedeni podnesak opunomoćenika istoga na način da poriče navode iz istih u bitnome ističući da je sukus odgovora na tužbu sveden na to da je predmetno rješenje po tuženiku povoljno za tužitelja slijedom čega da njegova tužba nije osnovana. Takav stav tuženika smatra pogrešnim u bitnome ponavljajući navode iz tužbe.

7.U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu te je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku za medicinu rada mr.sc. Mariji Muše Danielov dok je odbijen prijedlog tužitelja za pribavom spisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u kojem je doneseno rješenje Klasa:140-18/04-01/ OB:03134810797, Urbroj: 341-25-03/1-04-092624 od 3. prosinca 2005. te da se sudska vještakinja mr.sc. Marija Muše Danielov, pozove na raspravu radi davanja usmenog nalaza i mišljenja, kao suvišne cijeneći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

8.Presudom ovoga suda, poslovni broj: 18 UsI-509/2023-15 od 13. listopada 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za poništenje osporavanog drugostupanjskog rješenja.

9.Tužitelj je na tu presudu izjavio žalbu koja je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-641/2024-2 od 18 travnja 2024. poništena te je predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak, uz obrazloženje, da je povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranke iz odredbe članka 6. stavka 1. ZUS-a s obzirom na to da je tužitelj prigovorio nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje, a prvostupanjski sud te prigovore nije dostavio vještakinji na očitovanje, niti je pozvao vještakinju da svoj nalaz i mišljenje obrazlože na raspravi, te da je tužitelj takvim postupanjem onemogućen u raspravljanju.

10.U ponovljenom postupku zakazano je ročište za raspravu za dan 13. rujna 2024. na koju su pozvani tužitelj i tuženik odnosno opunomoćenici stranaka uz dostavu navedene drugostupanjske odluke.

11.Na navedeno ročište za raspravu nije pristupio tuženik odnosno opunomoćenik istoga, a nije pristupao ni na ostala ročišta za raspravu, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga su sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 91. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24 – dalje ZUS) ročišta za raspravu održana u odsutnosti tuženika odnosno opunomoćenika istoga.

12.Tužitelj je na navedenom ročištu za raspravu ustrajao u navodima tužbe, tužbenom zahtjevu, svim navodima tijekom spora te posebno u podnesku od 2. listopada 2023. gdje je iznio prigovore na nalaz i mišljenje sudske vještakinje dr. Marije Muše Danielov. Ujedno je tužitelj u spis predmeta predao rješenje HZMO-a, Područne službe u Zagrebu Klasa: 140-18/04-01/OB:03134810797, Urbroj: 341-25- 03/1-04-092624, broj predmeta: 476527 od 3. prosinca 2005. te je predložio da se pribavi cjelokupan spis HZMO-a u kojem je doneseno navedeno rješenje, a potom da se sudska vještakinja dr. Marija Muše Danielov, nakon pregleda cjelokupne dokumentacije, izjasni o njegovim prigovorima iz navedenog podneska te dopuni svoj nalaz i mišljenje koji je dala u ovom sporu. Tužitelj je i na ostalim ročištima za raspravu ustrajao u navodima tužbe i navodima tijekom spora.

13.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu te je postupajući po gore citiranoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i uputi sadržanoj u istoj, kao i uvažavajući prijedloge tužitelja, izveden dokaz čitanjem i pregledom spisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u kojem je doneseno rješenje HZMO-a, Područne službe u Zagrebu Klasa: 140-18/04- 01/OB:03134810797, Urbroj: 341-25-03/1-04-092624, broj predmeta: 476527 od 3. prosinca 2005. te je proveden dokaz dopunskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada mr.sc. Mariji Muše Danielov. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

14.Tužitelj je zatražio i popisao trošak ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

15.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

16.Iz sadržaja spisa ovog upravnog spora te sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno te među strankama nije sporno:

-da je rješenjem Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Ispostave u Metkoviću, Pododsjeka za društvene djelatnosti, Klasa: UP/I-562-02/09- 02/132, Urbroj: 2117-10/4-09-4 od 30. srpnja 2009. tužitelju priznat status HRVI iz Domovinskog rata VIII. skupine sa 40% oštećenja organizma za stalno po osnovi psihičke bolesti PTSP nastale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, s pravom na pripadajući iznos osobne invalidnine, počevši od 01. srpnja 2007. pa nadalje, dok za to ispunjava uvjete iz zakona te je istim rješenjem tužitelju odbijen zahtjev za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata po osovi oboljenja sluha i oštećenja centra za ravnotežu, a na temelju nalaza i mišljenja Drugostupanjskog liječničkog povjerenstva, broj: 15542/09 od 17. prosinca 2009., kojim je utvrđeno da je oštećenje organizma po osnovi oboljenja sluha i centra za ravnotežu maje od 20%;

-da je tužitelj dana 27. prosinca 2021. zbog pogoršanja zdravstvenog stanja podnio zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma po osnovi bolesti sluha i centra za ravnotežu te da je uz zahtjev priložio noviju medicinsku dokumentaciju.

17.Odredbom članka 173. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHBDR-a) propisano je da kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma. Stavkom 2. istog članka propisano je da kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske manje od 20% i nije priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata postane izvršno, a kod hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s oštećenjem organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata može, nakon isteka šest mjeseci od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

18.Prema odredbi članka 12. stavka 1. točke c) ZHBDR-a hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

19.Prema odredbi članka 179. stavku 1. točki f) ZHBDR status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske utvrđuje se u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i dokaza iz ovoga Zakona nakon nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. ovoga Zakona.

20.Odredbom članka 181. stavak 1. ZHBDR propisano je da se činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. Zakona.

21.Odredbom članka 180. stavak 1.h) ZHBDR-a je propisano da prema ovom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona dokazuje se slijedećim: medicinska dokumentacijom da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva.

22.Pravilnikom o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 118/21 – dalje Pravilnik) se propisuje način imenovanja i metodologija rada liječničkih vijeća koja u postupku rješavanja o pravima po Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (»Narodne novine«, br. 121/17, 98/19 i 84/21) daju nalaz i mišljenje, između ostalog, o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (članak 1. stavak 1. točka a.).

23.Člankom 2. Pravilnika je propisano da nalaz i mišljenje o činjenicama iz članka 1. stavka 1. ovoga Pravilnika, a prije donošenja prvostupanjskog rješenja, po pisanom zahtjevu prvostupanjskog tijela daje prvostupanjsko liječničko vijeće i revizijsko liječničko vijeće u postupku revizije nalaza i mišljenja prvostupanjskog liječničkog vijeća kojim su utvrđene činjenice za stjecanje prava prema Zakonu (stavak 1.). Nalaz i mišljenje o činjenicama iz članka 1. stavka 1. ovoga Pravilnika u drugostupanjskom upravnom postupku daje žalbeno liječničko vijeće po pisanom zahtjevu drugostupanjskog tijela koje rješava o žalbi (stavak 2.).

24.Člankom 7. Pravilnika propisano je da predsjednike i članove liječničkih vijeća imenuje odlukom ministar nadležan za hrvatske branitelje (u daljnjem tekstu: ministar) na temelju javnog poziva (stavak 1.). Prvostupanjsko liječničko vijeće sastavljeno je od triju liječnika specijalista (stavak 2.). Revizijsko i žalbeno liječničko vijeće sastavljeno je od pet liječnika specijalista (stavak 3.). Odlukom o imenovanju iz stavka 1. ovoga članka ministar određuje sjedište i područje rada vijeća te broj liječničkih vijeća (stavak 4.). Svakim liječničkim vijećem predsjedava predsjednik vijeća (stavak 5.).

25.Nadalje iz sadržaja spisa ovog upravnog spora te sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu proizlazi:

-da je tužitelj hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je sudjelovao u Domovinskom ratu ukupno 1743 dana u borbenom sektoru (potvrda tuženika od 03. siječnja 2022.);

-da je prvostupanjsko tijelo, postupajući po zahtjevu tužitelja, pribavilo nalaz i mišljenje Prvostupanjskog liječničkog povjerenstva Ministarstva hrvatskih branitelja, u Splitu, Klasa: 562-2/22-01/1236, Urbroj: 522-4/5-ST-2-2-4 od 19. svibnja 2022. prema kojem je po pregledu medicinske i druge dokumentacije te pregledu tužitelja ocijenjeno da kod tužitelja nije došlo do pogoršanja u odnosu na raniju ocjenu te da oštećenje organizma po osnovi bolesti sluha i centra za ravnotežu iznosi manje od 20%;

-da je temeljem navedenog nalaza i mišljenja prvostupanjskim rješenjem od 01. lipnja 2022. zahtjev tužitelja odbijen odnosno odlučeno kako je to pobliže navedeno u izreci tog rješenja;

-da je tužitelj na navedeno rješenje izjavio žalbu te je tuženik, povodom iste, pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog Klasa: UP/II-562-02/22-01/6604, Urbroj: 522-4/5-Ž-23-5 od 17. siječnja 2023 iz kojeg proizlazi da je po pregledu medicinske i druge dokumentacije koja prileži spisu, te po pregledu tužitelja, ocijenjeno oštećenje organizma tužitelja temeljem bolesti PTSP sa 40% prema T238b (kao i prema nalazu Drugostupanjskog liječničkog povjerenstva od 17.prosinca 2009.) a oštećenje organizma zbog pogoršanja zdravstvenog stanja uslijed oštećenja oba vestibularisa ocijenjeno je sa 30% prema T 179 b. uz članak 29. Liste postotka oštećenja organizma – Lista I (koja je sastavni dio Pravilnika) sa sveukupnom ocjenom 50% za stalno. Žalbeno vijeće svoj nalaz i mišljenje obrazlaže navodeći: „Zahtjev za priznavanje statusa HRVI temeljen je na bolesti: pogoršanje bolesti sluha i centra za ravnotežu (ranije cijenjeno sa manje od 20% stalno) te bolesti PTSP (utvrđen HRVI sa 40% oštećenja organizma za stalno osnovom bolesti PTSP). Sudionik je obrane suvereniteta RH od 22.09.1991. -28.02.1992. te od 01.03.1993.-30.06.1996., ukupno 1743 dana borbenog sektora. Čin narednika. Žalbi je priložen nalaz specijaliste ORL iz KBC Split od 26.05.2022. u kojem je navedeno kako oštećenje sluha po ČP iznosi 23,2% što se ne tretira kao tjelesno oštećenje uz oštećenje vestibularnog osjetila uslijed paralize i cijeni se sa 80% Uredbe o metodologijama vještačenja (Lista 1-civilna). Prema nalazu ORL specijaliste od 22.12.2022. kada se postavlja definitivna dijagnoza obostrane definitivne vestibularne pareze te obostrane zamjedbene nagluhosti. U nalazu od 17.06.2021. se navodi kako posljednjih oko 20 godina ima nesigurnost pri kretanju, najgore je u mraku i na mekoj podlozi, radio je dvije godine u dezinfekciji, živi u kraju gdje se koriste insekticidi, trpi tonalni šum na oba uha. Po DLP-u od 17.12.2009. broj 15542/09 PTSP se cijeni po T238b sa 40% stalno, pareza n. vestibularisa lijevo sa manje o 20% stalno; DLP broj 1542/09 od 28.02.2010. potvrđuje navedeni status HRVI. Kako se ne dostavlja nova dokumentacija o daljnjem psihijatrijskom liječenju, a ujedno je već dodijeljen maksimalan postotak za PTSP, ocjena ostaje nastavno ista. Osnovom oštećenja vestibularnog osjetila cijeni se po T 197b sa 30%. Ukupno oštećenje organizma za stjecanje statusa HRVI cijeni se sa 50% stalno.“;

-da je slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, tuženik osporavanim rješenjem od 24. siječnja 2023. žalbu tužitelja uvažio, poništio prvostupanjsko rješenje te tužitelja priznao HRVI iz Domovinskog rata kao i pravo na pripadajuću osobnu invalidninu, a sve kako je to pobliže navedeno u izreci tog rješenja;

-da je po prijedlogu tužitelja proveden dokaz sudsko medicinskim vještačenjem po sudskoj vještakinji medicine rada mr. sc. Mariji Muše Danielov, dr. med. a na okolnosti ocjene postotka oštećenja organizma tužitelja po osnovi bolesti PTSP, bolesti sluha i centra za ravnotežu kao neposredne posljedice sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i to pojedinačno i ukupno;

-da je iz pisanog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje mr. sc. Marije Muše Danielov, dr. med. specijaliste medicine rada, zaprimljenog kod ovoga suda dana 10. srpnja 2023., koje je uredno dostavljenu strankama u sporu putem njihovih opunomoćenika, razvidno da je vještakinja detaljno pročitala spis ovog upravnog spora kao i spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu te istima priležeću medicinsku i drugu dokumentaciju. Navedeni stalna sudska vještakinja u svom navedenom nalazu i mišljenju ocjenjuje da je posttraumatski stresni poremećaj (dalje: PTSP) bolest od koje je tužitelj obolio kao djelatna vojna osoba, nakon sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i koja je uzrokovala 40% oštećenje organizma, sukladno T 238 c iz Liste II Uredbe i Liste I Pravilnika. Obostrano oštećenje sluha, koje po Ču iznosi 23,3% ne ocjenjuje se postotkom oštećenja organizma jer je manje od 60% po Ču, sukladno glavi G osjetilo za sluh i ravnotežu iz Liste I Pravilnika. Izolirano obostrano nekompenzirano oštećenje vestibularnog aparata (odgovornog za ravnotežu) je trajna posljedica akustične i blast ozljede, koju je tužitelj zadobio kao djelatna vojna osoba u obrani suvereniteta RH i koje uzrokuje 30% oštećenje organizma sukladno T 197 b Liste II Uredbe i Listi I Pravilnika. Ukupni postotak oštećenja organizma kod tužitelja, uzrokovan posljedično sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH iznosi 50%, sukladno članku 29. Pravilnika i članku 32. Uredbe i to od 01. siječnja 2022., kako je to utemeljeno utvrdilo Žalbeno liječničko vijeće Ministarstva branitelja u siječnju 2023.

-da sudska vještakinja svoj navedeni nalaz i mišljenje obrazlaže navodeći da je tužitelj od 1991. kao djelatna vojna osoba sudjelovao u Domovinskom ratu gdje je na prvoj liniji bojišnice bio izložen životno ugrožavajućim situacijama, uključujući detonacijama granata. Prema medicinskoj dokumentaciji iz zdravstvenog kartona od 1994. započinju tegobe s lijevim uhom, učestale upale i operativno liječenje, tegobe s centrom za ravnotežu i psihijatrijsko ambulantno liječenje, koje traje kontinuirano do 2009. Tužitelju je u srpnju 2009. priznat status HRVI sa 40% trajnog oštećenja psihičkog zdravlja (teži PTSP), kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta RH nalazom i mišljenjem Prvostupanjskog liječničkog povjerenstva za pregled hrvatskih branitelja Ministarstva branitelja, sukladno T 238 c. i ZHBDR i to potpuno i utemeljeno, obzirom da oštećenje sluha i ravnoteže nisu bila veća od 20%. Obzirom da su se tegobe vezane za sluh, više lijevog uha i tegobe vezane za bolest centra za ravnotežu postupno pogoršavale tužitelj je nastavio redovito praćenje stanja sluha i ravnoteže sve do lipnja 2021., kada je nalazom i mišljenjem Žalbenog liječničkog vijeća tuženika u Zagrebu ocijenjeno oštećenje oba vestibularna živca (živca za ravnotežu) nastalo u svezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu sa 30% oštećenja organizma sukladno T 197 b Liste II iz Uredbe i Liste I iz Pravilnika. Nakon utvrđenih više vrsta oštećenja organizma i to do 40% po osnovi psihičke bolesti (teži PTSP) i 30% po osnovi izoliranog nekompenziranog oštećenja vestibularnog aparata (oba vestibularna živca odgovorna za ravnotežu) ona se sukladno članka 29. Pravilnika i člana 32. Uredbe ne zbrajaju, nego se većem %-tku oštećenja (40%) dodaje 10% za drugo oštećenje (koje je manje od 60%), tako da ukupno oštećenje iznosi 50%, a datum nastanka oštećenja utvrđuje se na dan vještačenja i obavljenog pregleda sukladno članku 19. Pravilnika. Sudska vještakinja smatra da je žalbeno liječničko vijeće tuženika pravilno ocijenilo ukupni postotak oštećenja organizma 17. siječnja 2023. u svom nalazu i mišljenju sa 50% obzirom na zadana pravila iz Pravilnika i Uredbe, koja je temelj pri vještačenju. Nadalje sudska vještakinja navodi da je tužitelj 2004. pokrenuo postupak ocjene radne sposobnosti u sustavu mirovinskog osiguranja, a koji postupak je neovisan o utvrđivanju postotka oštećenja organizma hrvatskih branitelja u sustavu Ministarstva branitelja, sukladno čl. 20.t.5. Uredbe, pa je ovlašteni vještak HZMO-a u srpnju 2004. svojim nalazom i mišljenjem utvrdio trajni gubitak radne sposobnosti sa 100% zbog bolesti nastale u svezi sudjelovanja u Domovinskom ratu. Vještak revizor je promijenio ocjenu pa je rješenjem HZMO-a, PU Zagreb, od 03. prosinca 2005. tužitelju konačno utvrđen trajni gubitak radne sposobnosti od 60% zbog bolesti nastalih u obrani suvereniteta RH, a 40% zbog druge bolesti. Sudska vještakinja kao važno napominje da je ukupni postotak oštećenja organizma od 50%, nastao kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta RH, može uzrokovati 100% radnu nesposobnost, ovisno o zahtjevima radnog mjesta za koje se radna sposobnost ocjenjivala. Sudska vještakinja je zaključno navela da, iako su sve oštećenja organizma tužitelja trajna i ne mogu se poboljšati liječenjem, da isti mora, kontinuirano, prema preporukama ordinirajućih kliničkih specijalista pratiti svoje zdravstveno stanje, uz održavajuću terapiju i preporuke;

-da je presudom ovoga suda, poslovni broj: 18 UsI-509/2023-15 od 13. listopada 2024. zahtjev tužitelja odbijen te da je presudom Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usž-641/2024-2 od 18. travnja 2024. navedena presuda ovoga suda poništena i predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak.

26.Postupajući po uputi iz navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te je, prihvaćajući prijedlog tužitelja vezano za spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, po pribavi spisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u kojem je doneseno rješenje HZMO-a, Područne službe u Zagrebu

Klasa: 140-18/04-01/OB:03134810797, Urbroj: 341-25-03/1-04-092624, broj predmeta: 476527 od 3. prosinca 2005., proveden dokaz dopunskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada mr.sc. Mariji Muše Danielov vezano za prigovore tužitelja iz podneska tužitelja od 2. listopada 2023. i u žalbi od 24. studenog 2023. na presudu ovog suda od 27. listopada 2023.

27.Iz dopunskog nalaza i mišljenja navedene sudske vještakinje, koji je kod ovoga suda zaprimljen dana 13. siječnja 2025., proizlazi da je ista proučila prigovore tužitelja te pregledala gore navedeni spis HZMO te da je u cijelosti ostala kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 5. srpnja 2023. navodeći da je u istom odgovorila na sva pitanja iz rješenja ovog suda o zdravstvenom stanju tužitelja, i njegovim bolestima, nastalim u svezi sudjelovanja u obrani suvereniteta RH i stupnja oštećenja organizma koje su te bolesti posljedično uzrokovale. Stoga smatra neosnovanim prigovor tužitelja na str. 43. i 44. ovosudnog spisa, u podnesku tužitelja od 2. listopada 2023. da nije odgovorila na niti jednu točku iz rješenja suda. Ističe naime da je prigovor tužitelja da nije uzela u obzir nalaz i mišljenje OV HZMO-a, PU Zagreb od 19. srpnja 2004., o općoj nesposobnost za rad, uzrokovanoj 100% bolešću nastaloj u Domovinskom ratu, činjenično netočan i neosnovan jer ga je navela u 5. pasusu na str. 3. nalaza i mišljenja. Navodi da je povjerenstvo Ministarstva branitelja posebno ocjenjivalo stupanj oštećenja organizma, a posebno radnu sposobnost, koju ocjenu je imala na uvid tek iza rujna 2024, iz spisa HZMO-a, a što tužitelj očito ne razlikuje, pa od tuda nastaju ovi neutemeljeni prigovori na njezin nalaz i mišljenje i brojne žalbe upućene različitim tijelima vještačenja. Nadalje, prigovor da nije izvršila uvid u spis predmeta HZMO-a i rješenje HZMO-u PU Zagreb, smatra djelomično osnovanim jer je spis HZMO dostavljen nakon rujna 2024. a o rješenju HZMO-a PU Zagreb od 3. prosinca 2005. je pisala u 6. i 7. pasusu na str. 3. svog nalaza i mišljenja. Obzirom da predmet njenog vještačenja, prema zahtjevu ovog suda, nije bila ocjena radne sposobnosti, nego stupanj oštećenja organizma tužitelja, to nije iznosila svoje mišljenje na rješenje HZMO-a, jer nije sadržavalo obrazloženje ocjene. Obzirom da je naknadno pribavljen cjelokupni spis HZMO-a i da sada ima potrebitu dokumentaciju očitovala se na rješenje HZMO-a, PU Zagreb od 3.12.2005. o radnoj sposobnosti kojim je trajni gubitak radne sposobnost tužitelja nastao 60 % zbog bolesti u svezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, a 40 % zbog drugih bolesti. Sudska vještakinja naime navodi da je rješenje HZMO-a doneseno na temelju ocjene invalidnosti Povjerenstva za reviziju Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 31.8.2005. (temeljem čl. 1 Pravilnika o radu Povjerenstva za reviziju NN 18/02 i čl. 78 ZOPHBDR). Po odluci Povjerenstva: "uzrok invalidnosti je bolest, uz obrazloženje da je uzrok invalidnosti bolest (PTSP) 60 % kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta RH i u manjem omjeru bolest (poremećaj strukture ličnosti) 40% koja sama po sebi nije posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta RH, utemeljeno na nalazima psihijatra i psihologa". Vještakinja napominje da je ocjeni invalidnosti Povjerenstva za reviziju, prethodio nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka HZMO, PU Zagreb od 19. srpnja 2004. kojim je utvrđeno da je dana 1. lipnja 2004. nastao trajni gubitak radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad) 100 % zbog bolesti, kao neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta RH, s čijom ocjenom se vještakinja i potpunosti slaže jer je utemeljena na pravilima struke. Navodi i da se slaže s ocjenom invalidnosti Povjerenstva za reviziju od 31. kolovoza 2005. da je opća radna nesposobnost nastala zbog bolesti PTSP, nastala u svezi obrane suvereniteta RH, ali ne i s postotcima uzroka invalidnosti, uz slijedeće obrazloženje: iz medicinske dokumentacije i druge relevantne dokumentacije se iščitava više argumenata koji idu u prilog da je poremećaj ličnosti manifestacija kroničnog PTSP-a, a ne posebna bolest: 1. funkcioniranje prije rata bilo je uredno, usprkos nepovoljnim okolnostima odrastanja, rani razvoj je bio uredan, uredno je završeno školovanje, uredno radno funkcioniranje u djelatnoj vojnoj službi prije rata, pa bi poremećaj ličnosti koji nije vezan za PTSP bio je prije rata evidentan u radu na mjestu veterinarskog tehničara, i drugim radnim mjestima na kojima je tužitelj radio prije sudjelovanja u obrani (prema radnoj knjižici i zdravstvenom kartonu); 2. postojale su objektivne okolnosti koje idu u prilog kompliciranoj, kronificiranoj slici PTSP-a, koja obuhvaća promjene u strukturi ličnosti, (a to su dugotrajna izloženost ratnim zbivanjima, ranjavanje); 3. organske promjene koje su detektirane na kognitivnom planu (vizualna retencija) vjerojatno su vezane uz dugotrajni efekt stresa (kortizol) koji imaju učinak na promjenu ličnosti kroz promjene u kori mozga. Sa ovim mišljenjem u pogledu navedene dvije različite psihijatrijske bolesti, koje su vještaci u upravnom postupku razdvojili, da bi se trebao složiti i vještak psihijatar jer je to u njegovoj ovlasti. Vezano za navedeno vještakinja zaključno navodi da je tužitelj od 1. lipnja 2004. imao trajnu radnu nesposobnost, uzrokovanu 100% bolešću PTSP, sukladno toč. 38.1 iz zdravstvenih kriterija propisanih Pravilnikom o utvrđivanju ocjene zdravstvene sposobnosti kandidata za prijem u vojnu službu i praćenja zdravstvenog stanja....iz 1996. i Pravilnikom o izmjeni istog pravilnika iz 2001., uzročno posljedično vezanu za sudjelovanje u obrani suvereniteta RH, obzirom da prije uključivanja u obranu nije imao evidentiranih bolesti koje bi utjecale na radnu nesposobnost. Nadalje sudska vještakinja navodi da su prigovori tužitelja na str. 62.- 65. ovosudnog spisa u žalbi Visokom upravnom sudu od 23. studenog 2023. isti prigovori kao i na str. 43. i 44. u kojima se vidi da tužitelj ne razlikuje utvrđivanje % oštećenja organizma od utvrđivanja instituta opće radne nesposobnosti. O potrebi pregleda tužitelja u svrhu ocjene radne sposobnosti a nakon 19 godina od utvrđivanja iste u sustavu mirovinskog osiguranja, na koju se tužitelj žali, vještakinja smatra deplasiranom i da nije indicirana te da nije sukladna ni Uredbi o metodologijama vještačenja, poglavito bez novih nalaza psihijatra i psihologa, o čemu je odgovorila u 4. pasusu na str. 2. svog nalaza i mišljenja. Zaključno je vještakinja navela da su prigovori na str. 83. i 84. na raspravi od 13. rujna 2024. i str. 85. i 89. spisa jednaki onima na koje je dala odgovor i nadopunila ga, nakon dostave spisa HZMO-a i uvida u ocjenu invalidnosti Povjerenstva Ministarstva branitelja od 31. kolovoza 2005.

28.Tužitelj se u podnesku od 07. veljače 2025. te podnesku zaprimljenom kod ovoga suda dana 12. veljače 2025. očitovao na nalaz i mišljenje sudske vještakinje za medicinu rada mr.sc. Marije Muše Danielov navodeći, u bitnome, da je ovaj sud nije postupio sukladno uputi iz gore navedene drugostupanjske odluke da se vještak sasluša usmeno na raspravi. Ističe da očitovanje sudske vještakinje ne predstavlja dopunu nalaza i mišljenja jer da se ništa novo nije saznalo tom dopunom. Smatra kako vještakinja nije uopće cijenila rješenje HZMO, Područna služba u Zagrebu

Klasa:140-18/04-01/0B:03134810797, Urbroj:341-25-03/1-04-092624 od 3. prosinca 2005., a što da ukazuje da nije niti pregledan cjelokupni spis HZMO jer da jeste onda da bi se vještakinja očitovala na svu dokumentaciju u tom spisu s tim da vještakinja u određenom dijelu neizravno priznaje da su sve tužiteljeve utvrđene dijagnoze i njegovo opće zdravstveno stanje posljedica bolesti zadobivenih u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Ističe da je nesporno da je kod njega nastupio trajni gubitak radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad), te da mu je navedenim rješenjem HZMO Područna služba u Zagrebu od 3.prosinca 2005. priznato pravo na invalidsku mirovinu uz utvrđenje kako je u provedenom postupku utvrđeno da je, prema nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka dr. N kod njega kao osiguranika, prema članku 76. stavak 3. ZOPHBDR, dana 1. lipnja 2004. nastao trajni gubitak radne sposobnosti (opća nesposobnost za rad), dijelom (100%) zbog bolesti-kao neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, što se smatra ozljedom na radu pri obavljanju vojne dužnosti. Isto tako da je iz vještačenja provedenog za potrebe toga postupka razvidno kako osim onih oštećenja nastalih kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta RH nema nikakvih drugih bolesti ili oštećenja organizma uslijed kojih bi mi bio umanjen stupanj radne sposobnosti. Kako je to rješenje i sve isprave iz toga spisa pribavljeno za potrebe ovog postupka smatra kako vještakinja nije uopće uzela te činjenice u obzir te da je dopunu nalaza i mišljenja izradila samo paušalno odnosno da nije u obzir uzela sve relevantne isprave i dokaze iz toga postupka. Tužitelj ističe da u ovom sporu treba utvrditi samo to da li je njegov trajni gubitak radne sposobnosti nastao kao isključiva posljedica bolesti koje su nastupile kao neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, te da je očito je kako prije nije imao bilo kakvih drugih bolesti, što potvrđuje i to da je 1.veljace 1992. primljen u DVS kao gardista i raspoređen na određenu dužnost, a sto znači da tada nije imao nikakvih drugih bolesti. To da se navodi i u dopuni vještva sudske vještakinje radi čega da je nejasno zbog čega se govori o stupnju te da je primljen u Državnu vojnu službu kao zdrava osoba a da su se zdravstveni problemi i to PTSP te bolest sluha i centra za ravnotežu javili isključivo kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta RH, dakle, kao bolesti zadobivene u obrani suvereniteta RH. Tužitelj se pita kako je onda moguće da je rješenjem Dubrovačko-neretvanske Županije, Upravnog odjela za zdravstvo, obitelj i branitelje Metković, Klasa: UP/I-562-02/21-02/312,ur.broj:2117- 12/4-22-4 od 1. lipnja 2022.,odbijen njegov zahtjev za utvrđivanjem novog postotka oštećenja organizma po osnovi bolesti sluha i centra za ravnotežu, odnosno kako je tuženik sam mogao riješiti da mu se priznaje status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata VII. skupine sa 50% oštećenja organizma počevši od 1. siječnja 2022. za stalno, uslijed bolesti PTSP, bolesti sluha i centra za ravnotežu zadobivenih u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, te smatra da je to pitanje koje treba razriješiti u ovom sporu. Nadalje tužitelj ističe da vještakinja sasvim neosnovano spominje vještačenje Žalbenog liječničkog vijeća u Zagrebu, koje Vijeće djeluje pri Ministarstvu hrvatskih branitelja, dakle pri tuženiku, iako da tu nema nikakvog vještačenja niti isprave koja bi ukazivala na to da je takvo vještačenje provedeno, pa da je samo spominjanje te činjenice neosnovano u cijelosti. Smatra da je zadatak vještaka bio utvrditi stupanj stvarnog oštećenja organizma kao posljedice njegova sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, imajući u vidu vrstu oštećenja koja su mu nesporno priznata iz onoga što se može iščitati iz spisa i nalaza, a što da očito spominje i vještakinja, ne postoji niti jedan drugi razlog nastanka bolesti izvan onoga koji je izravna posljedica njegova sudjelovanja u obrani suvereniteta RH. Zaključno je tužitelj ustrajao u svim dosadašnjim navodima.

29.Tuženik se na dopunu nalaza i mišljenja sudske vještakinje očitovao u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda dana 03. veljače 2025. Naveo je u bitnome da na isti nema primjedbi te da potvrđuje kako je tuženik u upravnom postupku pravilno utvrdio činjenično stanje, odnosno zakonito odlučio na način i u postupku propisanom odredbama ZHBDR-a i primjenom odredbi Pravilnika.

30.Obzirom na prigovore tužitelja iz gore navedenih podnesaka sudska vještakinja je dala i svoj dopunski nalaz i mišljenje na ročištu za raspravu održanom dana 28. svibnja 2025., koji su joj, uz zapisnik sa ročišta od 16. rujna 2025., dostavljeni uz poziv na navedeno ročište za raspravu. Sudska vještakinja je navela da u cijelosti ostaje pri svojim dosadašnjim nalazima i mišljenjima u kojima je odgovorila na tužiteljeve prigovore te je ponovno istakla da tužitelj ima 50% oštećenje organizma, koje je nastalo isključivo zbog bolesti nakon sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Na upit tužitelja kako je mogla temeljiti svoj nalaz i mišljenje na dokumentaciji koja je nelegalna sudska vještakinja je navela da je temelj vještačenja u medicini rada nalaz funkcijske dijagnostike koja je obavljena za sve bolesti koje se vještače a to je u slučaju tužitelja nalaz psihologa, nalaz psihijatra i nalaz audiologa sa audiometrijom temeljem čega se vještači. Na daljnji upit tužitelja, a vezano za potpise i pečate, „da li je to validno odnosno je li verificirano i je li legalno" sudska vještakinja je navela da je u svojoj pisanoj dopuni i zaključku utvrdila da je tužitelj od 1. lipnja 2004. imao trajnu radnu nesposobnost uzrokovanu 100 % bolešću PTSP sukladno T 38.1 iz zdravstvenih kriterija propisanih Pravilnikom o utvrđivanju ocjene zdravstvene sposobnosti kandidata za prijem u vojnu službu i praćena zdravstvena stanja iz 1996. i Pravilnikom o izmjeni istog iz 2001., a uzročno- posljedično vezano za sudjelovanje u obrani suvereniteta RH, obzirom da prije uključivanja u obranu nije imao evidentiranih drugih bolesti koje bi utjecale na radnu nesposobnost.

31.Tužitelj je nakon očitovanja sudske vještakinje naveo da se ista očito ne slaže sa ocjenom invalidnosti Povjerenstva za reviziju od 31. kolovoza 2005. te da on i nadalje smatra da je ta ocjena invalidnosti nelegalna, da Vijeće za reviziju ima pet članova, da nije potpisano od svih tih članova niti ovjereno niti pečatirano.

32.Tužitelj je u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda dana 27. lipnja 2025. te 24. studenog 2025. a vezano za dopunski nalaz i mišljenje sudske vještakinje u bitnome ustrajao u svojim prigovorima tijekom spora, da nalaz i mišljenje sudske vještakinje nije ništa drugo nego prepisivanje prethodnih nalaza i mišljenja iz prethodnih postupaka a koja da su manjkava i kojima da se uskraćuju njegova prava i umanjuje stupanj invalidnosti, da Povjerenstvo za reviziju 31. kolovoza 2025. a ni sudska vještakinja, nisu postupali profesionalno u provođenju vještačenja, da nalaz i mišljenje Povjerenstva za reviziju nije na propisanom obrascu te da sastav liječničkog vijeća nije u propisanom sastavu.

33.Na ročištu za raspravu održanom dana 13. veljače 2026. tužitelj je ustrajao u svim prigovorima na nalaze i mišljenja vještaka u upravnom postupku kao i na nalaz i mišljenje sudske vještakinje mr. sc. Marije Muše Danielom te dopune tog nalaza i mišljenja, ističući da navedena vještakinja nije vještačila, da njeno vještvo nije sukladno propisima i dokumentaciji te smatra da se sva vještačenja trebaju odbaciti kao neosnovana kao i svi podnesci tuženika te da je, po njegovoj ocjeni, jedino pravilno vještačenje koje je provedeno u postupku pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje. Naveo je i da nema daljnjih prijedloga za izvođenje dokaza.

34.Ovaj sud prigovore tužitelja iznesene tijekom ovoga spora smatra neosnovanim.

35.Naime, iz svih prednjih utvrđenja posebno iz suglasnog nalaza i mišljenja Žalbenog liječničkog vijeća u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu te nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za medicinu rada mr. sc. Marije Muše Danielov te dopunskih nalaza i mišljenja iste, po ocjeni ovoga suda, nedvojbeno proizlazi da je tužitelj od 1991. sudjelovao u Domovinskom ratu, da je prvoj liniji bojišnice bio izložen životno ugrožavajućim situacijama, uključujući detonacijama granata, da je tužitelju u srpnju 2009. priznat status HRVI sa 40% trajnog oštećenja psihičkog zdravlja (teži PTSP), kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta RH, da su se tegobe tužitelja vezane za sluh, više lijevog uha i tegobe vezane za bolest centra za ravnotežu postupno pogoršavale, da je tužitelju nalazom i mišljenjem Žalbenog liječničkog vijeća tuženika ocijenjeno oštećenje oba vestibularna živca (živca za ravnotežu) nastalo u svezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu sa 30% oštećenja organizma sukladno T 197 b Liste II iz Uredbe i Liste I iz Pravilnika, da je nakon utvrđenih više vrsta oštećenja organizma i to 40% po osnovi psihičke bolesti (teži PTSP) i 30% po osnovi izoliranog nekompenziranog oštećenja vestibularnog aparata (oba vestibularna živca odgovorna za ravnotežu), a koja se, ne zbrajaju, nego se većem postotku oštećenja (40%) dodaje 10% za drugo oštećenje (koje je manje od 60%), tako da ukupno oštećenje iznosi 50%, počevši od 01. lipnja 2022. Nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog povjerenstva je u dostatnoj mjeri obrazložen a sudska vještakinja se u svom nalazu i mišljenju te dopunama istog vrlo iscrpno i argumentirano izjasnila o svim spornim pitanjima te je detaljno odgovorila na sve prigovore tuženika. Nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog povjerenstva te nalaz i mišljenje sudske vještakinje kao i dopune njenog nalaza i mišljenja su sukladni pravilima struke, u suglasju su sa medicinskom i drugom dokumentacijom u spisu te nisu u protivnosti sa odredbama Pravilnika i ZHBDR-a.

36.Uzevši u obzir sve izloženo ovaj sud nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća te nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje mr. sc. Marije Muše Danielov te dopune njenog nalaza i mišljena prihvaća kao vjerodostojne i objektivne dokaze jer su sačinjeni po pravilima medicinske struke i znanosti te sukladno mjerodavnim odredbama ZHBDR i Pravilnika. Tužitelj, po ocjeni ovoga suda, svojim navodima i prigovorima nije doveo u sumnju nalaz i mišljenje sudske vještakinje te dopune tog nalaza i mišljenja a činjenica je i da isti nije predložio provođenje dokaza po nekom drugom stalnom sudskom vještaku.

37.Vezano za tužiteljeve prigovore je za istaći da se tužitelj u upravnom postupku suglasio sa sastavom liječničkih vijeća, da su liječnička vijeća bila u propisanom sastavu, da su nalazi i mišljenja potpisani od svih članova vijeća, te da je upravo tužitelj u spis koji je prethodio ovom upravnom sporu dostavio medicinsku i drugu dokumentaciju, koja je izdana od ovlaštenih ustanova te potpisana po nadležnim specijalistima, a sve sukladno važećim propisima. Sudska vještakinja za medicinu rada mr.sc. Marija Muše Danielov je stalna sudska vještakinja sa popisa stalnih sudskih vještaka te je ista ovlaštena vještačiti kako u ovom tako i u drugim sudskim postupcima. Stoga su prigovori tužitelja u navedenom smislu neosnovani.

38.Što se tiče navoda tužitelja koji se odnose na rješenje HZMO-a, Područne službe u Zagrebu Klasa: 140-18/04-01/OB:03134810797, Urbroj: 341-25-03/1-04- 092624, broj predmeta: 476527 od 3. prosinca 2005. te predmeta HZMO u kojem je navedeno rješenje doneseno, a koji spis je pribavljen na inzistiranje tužitelja te je sudska vještakinja isti pregledala i dala svoje mišljenje, za reći je da taj postupak nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Naime, u postupku koji je vođen pred HZMO rješavalo se o priznavanju prava tužitelja na invalidsku mirovinu a u postupku koji je prethodio ovom sporu rješavalo se o priznavanju tužitelja novog postotka oštećenja organizma s osnova, kako je i sam tužitelj naveo u svom zahtjevu, sluha i centra za ravnotežu. Postupak radi priznanja prava na invalidsku mirovinu te nalaz i mišljenje koji se odnosi na postupak vještačenja kod priznavanja prava iz mirovinskog osiguranja provodi se i donosi prema propisima, pravilima i načinima vještačenja drugačijim od onih koji se primjenjuju kod utvrđivanja statusa HRVI odnosno, u konkretnom slučaju, utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma HRVI iz Domovinskog rata. Na sve navedeno pravilno ukazuje i tuženik. Slijedom navedenog ovaj sud drži neosnovanim i prigovore tužitelja i pozivanje tužitelja na gore navedeno rješenje od 3. prosinca 2005. doneseno u postupku priznavanja prava na invalidsku mirovinu.

39.U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir citirane odredba ZHBDR-a i Pravilnika kao i sva prednja utvrđenja, ovaj sud ocjenjuje osporavano drugostupanjsko rješenje pravilnim i zakonitim. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Prigovori tužitelja nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

40.Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

41.Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev istog za naknadom troškova predmetnog upravnog spora te odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 26. veljače 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju,

-tuženiku putem opunomoćenika,

-u spis.