REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-223/2025-94

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja ĐŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Franji Ribiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Ceste Karlovac d.d. Barilović, Belajske Poljice, Poslovni park Karlovac, 1/A, OIB 30218158872, zastupan po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, i umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d Zagreb, V.Jagića 33, OIB 26187994862, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 13. siječnja 2026., u nazočnosti tužitelja osobno i njegovog punomoćnika, te punomoćnice tuženika i direktora tuženika, ĐŽĐ, te punomoćnice umješača SŽ, odvjetnice iz OD Hanžeković & partneri d.o.o. Zagreb, 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Ceste Karlovac d.d. Barilović, Belajske Poljice, Poslovni park Karlovac, 1/A, OIB 30218158872, da tužitelju ĐŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade:

- neimovinske štete iznos od 3.717,94 EUR sa zateznom kamatom od 1. veljače 2016. do isplate,

- imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 483,30 EUR sa zateznom kamatom od 26. veljače 2026. do isplate, i to sve po stopi zatezne kamate do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

- imovinske štete na ime izgubljene zarade iznos od 9.619,30 EUR, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosu na neimovinsku štetu u iznosu od 6.298,67 EUR sa zateznom kamatom od 1. veljače 2016. do isplate, zatim dio tužbenog zahtjeva radi isplate imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 484,25 EUR sa zateznom kamatom od 27. veljače 2026. do isplate, te dio tužbenog zahtjeva radi isplate imovinske štete na ime izgubljene zarade u iznosu od 9.619,31 EUR.

i r i j e š i o j e

I. Ne dopušta se preinaka tužbe iz podneska od 25. svibnja 2025..

II. Ne dopušta se daljnja preinaka tužbe iz podneska od 4. lipnja 2025.

III. Ne dopušta se daljnja preinaka tužbe iz podneska od 4. prosinca 2025.

IV. Nalaže se tuženiku Ceste Karlovac d.d. Barilović, Belajske Poljice, Poslovni park Karlovac, 1/A, OIB 30218158872, da tužitelju ĐŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 1.287,74 EUR sa zateznom kamatom od 26. veljače 2026. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi je 28. kolovoza 2013. na temelju radnog naloga tuženika bio raspoređen na strojnu sječu grana uz cestovni pojas, dok je njegova uloga bila čišćenje granja i sječa manjih stabala motornom pilom koja su ostala neposredno iza radnog stroja, Tužitelj navodi da se poskliznuo na skliskom tlu i porezao motornom pilom po lijevoj nozi u predjelu stopala noge s gornje strane, uslijed čega je zadobio teški prijelom lijeve noge. Stoga tužitelj ovom tužbom traži od tuženika kao svog poslodavca naknadu štete temeljem odredbe čl.111. Zakona o radu i čl.25. Zakona o zaštiti na radu, kojima je propisano da je poslodavac dužan naknaditi štetu radniku koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom, i to prema načelu objektivne odgovornosti. Tužitelj dalje navodi da je zadobio ozljedu lijeve potkoljenice i gležnja, presječene su mu anatomske strukture sprijeda, tibija i trohleja talusa uz defekt kosti 1x3 cm, zbog čega je imao jake bolove u lijevoj potkoljenici, te mu je otežana pokretljivost, zbog čega je pretrpio 100% gubitak radne sposobnosti te potražuje na ime naknade neimovinske štete tadašnjih 200.000,00 kn umanjenih za iznos od 15.986,00 kn na ime isplaćenog iznosa od strane osiguratelja tuženika na ime nespornog iznosa neimovinske štete, pa potražuje iznos od tadašnjih 184.014,00 kn sa zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Obzirom je bio djelatnik tuženika obavljajući poslove cestara, navodi da je primao mjesečnu plaću u iznosu od tadašnjih 4.500,00 kn u godišnjem razdoblju od 15.3.do 15.11., dok je od 15.11.do 15.3. za vrijeme zimske službe imao veću plaću zbog prekovremenog rada, i to u iznosu od tadašnjih 5.500,00 kn. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Rijeci tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu s danom 31.12.2014. u iznosu od 2.500,00 kn, zbog čega ovom tužbom potražuje izgubljenu dobit, koja čini razliku između iznosa invalidske mirovine i neto plaće koju je tužitelj ostvarivao, i to u ukupnom iznosu od 2.400,00 kn mjesečno, počevši od 1. siječnja 2015. pa nadalje, sve dok za to postoje zakonski uvjeti, sa zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos od 1.u mjesecu za prethodni mjesec. Tužitelj još potražuje trošak liječenja u iznosu od 12.000,00 kn obzirom na dugotrajan postupak liječenja, i to sa zateznom kamatom od dana nastanka troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi navodima tužbe i tužbenom zahtjevu. Tuženik navodi da je netočan navod tužitelja da je 28. kolovoza 2013. temeljem radnog naloga tuženika raspoređen na strojnu sječu granja uz cestovni pojas, gdje bi njegova uloga bila, između ostalog, sječa manjih stabala motornom pilom obzirom tužitelj nije imao zaključen ugovor o radu za navedene poslove (Đ 1) već je imao zaključen ugovor za radno mjesto Đ 2, a koje radno mjesto isključuje rukovanje "malom" mehanizacijom, među kojima je i motorna pila. Naime, tuženik tvrdi da je tužitelj prilikom izvršenja radnih zadataka samoinicijativno uzeo motornu pilu da bi odrezao drvo agacije koje nije posječeno strojem, obzirom je tužitelj znao da to ne smije raditi jer za to nije niti osposobljen, niti ima propisanu zaštitnu opremu, a niti je to njegova obveza temeljem Ugovora o radu koji je zaključio s tuženikom. Tuženik ističe da tu okolnost tužitelj ne osporava, potvrdio ju je svojim iskazom u prekršajnom postupku koji se vodio protiv tuženika pred Prekršajnim sudom u Karlovcu u predmetu G- 1157/13 te Izjavom koju je dao neposredno nakon nastanka povrede 28. kolovoza 2013. Osim toga, tuženik ističe da je u navedenom prekršajnom postupku donesena pravomoćna presuda kojom je tuženik oslobođen optužbe da je počinio prekršaj iz članka 44. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu, odnosno utvrđeno je da tuženik nije dopustio ili naredio djelatniku ĐŽ, ovdje tužitelju, da obavlja poslove čišćenja granja uz cestu s motornom pilom za koje poslove imenovani radnik nije osposobljen za rad na siguran način, kao i da nije propustio da se radni postupci organiziraju i provode na način da se njima štetno ne utječe na zdravlje i sigurnost radnika. Tuženik dalje ističe, a što proizlazi iz iskaza svjedoka ŽŽ, da je tužitelj u nekoliko navrata i prije znao kršiti svoje obveze iz radnog odnosa na način da je uzimao motornu pilu i njome rukovao, iako je znao da za te poslove nema niti zaključen ugovor o radu, niti je osposobljen niti ima propisanu zaštitnu opremu da bi ih mogao obavljati sukladno pozitivnim propisima, pa je upravo iz tog razloga grupovođa ŽŽ ujutro prije početka izvršenja radnih zadataka dodatno upozorio tužitelja da ne rukuje "malom mehanizacijom", odnosno u konkretnom slučaju motornom pilom. Obzirom tužitelju nije prvi put da postupa suprotno zahtjevima svog radnog mjesta, odnosno suprotno ugovorom preuzetim obvezama, a na to su ga često upozoravali rukovoditelji prije početka rada znajući da je sklon, bez razmišljanja o mogućim posljedicama, pristupiti poslovima za koje nije osposobljen pa tuženik smatra da iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj isključivo odgovoran za ozljedu koju je pretrpio 28. kolovoza 2013. Opreza radi, tuženik prigovara visini postavljenog zahtjeva na ime neimovinske štete, zatim visini zatražene naknade za liječenje obzirom je tužitelj dostavio dokaz samo za troškove bolničkog liječenja, i to u iznosu od 1.400,00 kn, dok za preostali dokaz nije dostavio dokaz. U odnosu na zahtjev radi izgubljene zarade također prigovara i visini zahtjeva jer je tužitelj netočno naznačio plaću. Predlaže da se kao umješača pozove Croatia osiguranje d.d. Zagreb, kod koje tuženik ima ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti.

3. Umješač Croatia osiguranje d.d. Zagreb pridružio se parnici na strani.

4. Dakle, prema prvo postavljenom zahtjevu u tužbi tužitelj traži:

- iznos od 184.014,00 tadašnjih kn sa zateznom kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate (ne navodeći pojedinačno vidove štete)

- iznos od 12.000,00 tadašnjih kn sa zateznom kamatom od dana nastanka troškova

- iznos od 2.400,00 tadašnjih kn na ime mjesečne naknade za izgubljenu zaradu (kao razlike plaće i invalidske mirovine) počam od 1. siječnja 2015. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos od 1. u mjesecu za prethodni mjesec.

5. Obzirom je nakon toga provedenog medicinskog vještačenja po dr.Koraću (kirurg) na okolnost fizičkih bolova, trajnog smanjenja životne aktivnosti, naruženja i trajne pomoći i njege, a po dr.MŽ (psihijatar) na okolnost pretrpljenog straha, tada ovaj sud utvrđuje da je iznosom od tadašnjih184.014,00 kn, tužitelj potraživao naknadu neimovinske štete na ime pretrpljenih fizičkih bolova, straha, pojačanih napora zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, te naknadu za tuđu pomoć i njegu kao imovinsku štetu. Stoga neosnovano tuženik smatra da je tužitelj preinačio tužbu kada je naknadno naznačio zahtjev obzirom na kriterij naruženosti obzirom je isti sadržan u prvopostavljenom zahtjevu od 184.014,00 kn.

6. Nakon provedenog financijskog vještačenja na okolnost izgubljene zarade (strana 100 spisa) u ukupnom iznosu od 144.953,20 tadašnjih kn, tužitelj podneskom od 24. svibnja 2021. specificirao tužbeni zahtjev na iznos od 144.953,20 kn, navodeći na glavnoj raspravi da iznos od 144.953,20 kn potražuje iz svih osnova štete. Zahtjev je postavljen bez sporednog potraživanja radi isplate zateznih kamata.

7. Prema utvrđenju ovog suda, iako tužitelj navodi da iznosom od 144.953,20 kn potražuje naknadu iz svih osnova štete, očito je da tim iznosom specificira samo dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu zaradu koju potražuje u ukupno izvještačenom iznosu bez potraživanja zateznih kamata. Stoga se ima smatrati da je do tada, osim naknade na ime izgubljene zarade, tužitelj potražuje i iznos od 184.014,00 kn sa zateznim kamatama s osnove neimovinske štete (obzirom na kriterije fizičke boli, straha, smanjene životne aktivnosti, naruženosti) i imovinske štete (tuđe pomoći njege) te posebno imovinske štete s osnove troškova liječenja 12.000,00 kn sa zateznim kamatama.

8. Neovisno o tome je li sud u ukinutim presudama koje je sud donio tijekom postupka (poslovni broj Pr-36/2016-54 od 6. srpnja 2021. i poslovni broj Pr-2159/2021- 79 od 6. svibnja 2025.) odlučio o svim zahtjevima, u odnosu na dio s kojim nije uspio u sporu, tužitelj je izjavio žalbu koja se u tom dijelu ima smatrati prijedlogom za dopunu presude pa je time tužitelj spriječio presumirano povlačenje tužbe za onaj dio njegovog zahtjeva o kojem sud nije odlučio.

9. Nakon toga, tužitelj je u podnesku od 25. svibnja 2022.:

- smanjio zahtjev kada je postavio zahtjev za neimovinsku štetu na iznos od 75.425,00 kn sa zateznom kamatom i za imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege od 7.290,00 kn sa zateznom kamatom (u odnosu na ranije postavljeni iznos od 184,014,00 kn sa zateznom kamatom)

- povukao tužbu radi isplate troškova liječenja od 12.000,00 kn obzirom ovaj zahtjev određeno ne postavlja u ovom podnesku

- preinačio tužbu kada je zahtjev radi izgubljene zarade povećao za zatezne kamate koje potražuje na ukupan iznos od 144.953,20 kn te postavio zahtjev za isplatu naknade za izgubljenu zaradu ubuduće u iznosu od 1.058,77 kn mjesečno od 1. siječnja 2021. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 1.u mjesecu za prethodni mjesec.

10. Tuženik se protivio preinaci tužbe, a u slučaju da sud dopusti preinaku, izjavio prigovor zastare.

11. Odredbom članka 190. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP) tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je stavkom 2. određeno da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Odredbom stavka 3. propisano je da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

12. Dopustit će se tužitelju da, nakon što primi nalaz i mišljenje vještaka, preinači tužbu na način da povisi svoj tužbeni zahtjev radi usklađivanja istoga s nalazom i mišljenjem vještaka (Županijski sud u Slavonskom Brodu, Gž 91/2022-3 od 24. veljače 2022.). "Konačno postavljeni zahtjev sukladno odredbi članka 190. st, 1. ZPP-a, u tehničkom smislu predstavlja preinaku tužbe, iako se u naravi zapravo radi o usklađivanju tužbenog zahtjeva sa nalazom vještaka. Drugostupanjski sud smatra da zakon treba tumačiti smisleno kao jednu cjelinu a ne parcijalno pojedine članke kao da drugih odredbi u zakonu nema. Svrha odredbe članka 190. st. 1. ZPP-a, usmjerena je na ubrzavanje postupka i sprečavanje procesnih zloupotreba, a dodavanje stavka 2. istog članka ima za cilj sprečavanje zloupotreba prava od strane tuženika i izbjegavanje prisiljavanja tužitelja da u trenutku podnošenja tužbe postavlja nerealno visoke zahtjeve zbog bojazni da će u daljnjem tijeku postupka biti onemogućen u usklađivanju svog zahtjeva sa stvarnim stanjem, pogotovo imajući u vidu da se tuženik jednako kao u slučaju preinake tužbe može protiviti i povlačenju tužbe. Onemogućavanjem preinake tužbe u slučaju da se radi o povećanju tužbenog zahtjeva nakon nalaza vještaka, tužitelj bi bio onemogućen u ostvarivanju svog prava na pravično suđenje što je u suprotnosti s odredbama članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske."

13. U konkretnom slučaju kada je nakon provedenog financijskog vještačenja na okolnost izgubljene zarade, tužitelj prvo povukao zahtjev radi isplate zatezne kamate na ukupni iznos izgubljene zarade i povukao zahtjev radi isplate mjesečnih iznosa izgubljene zarade ubuduće pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a tek u kasnijem tijeku postupka ponovno postavio ove zahtjeve, ne radi se o opisanoj situaciji kada tužitelj povisi zahtjev radi usklađivanja s nalazom i mišljenjem. Stoga, ovaj sud smatra da je u konkretnom slučaju preinaka tužbe prema zahtjevu iz podneska od 25. svibnja 2022. nije dopuštena te takvu preinaku nije dopustio.

14. Prema odredbi članka 191. stavak 3. ZPP tužba nije preinačena ako je tužitelj smanjio zahtjev.

15. U ovom postupku umješač se protivio smanjenju zahtjeva (za neimovinsku štete te imovinsku za tuđu pomoć i njegu te troškove liječenja), dok se tuženik, kojoj stranci se pridružio, nije protivio smanjenju zahtjeva.

16. Sukladno odredbi članka 208. stavak 4. ZPP kojom je propisano da parnične radnje umješača imaju za stranku kojoj se pridružio pravni učinak ako nisu u suprotnosti s njezinim radnjama, to ovaj sud nije uvažio izjavu umješača kojom se protivio smanjenju zahtjeva jer je suprotna radnji tuženika, te je u odnosu za smanjeni dio zahtjeva, tužba u tom dijelu povučena.

17. Podneskom od 4. travnja 2025. tužitelj nije samo postavio zahtjev u važećoj valuti i specificirajući ga u skladu s povišenim iznosima Orijentacijskih kriterija, nego je ujedno izvršio preinaku tužbe povećanjem zahtjeva pa ovaj sud ponovno nije dopustio preinaku tužbe, pozivajući se na iste razloge u odnosu na prije odbijenu preinaku tužbe pa je ponovno odbijena preinaka, i to za iznos glavnice od 13,24 EUR, zatim za zateznu kamatu na iznos od 19.250,093 EUR, i u odnosu na ponovljeni zahtjev radi isplate mjesečne naknade u iznosu od 140,61 EUR počam od 1. siječnja 2021. pa nadalje, dok za to postoje zakonski uvjeti, sa zatraženim zateznim kamatama.

18. Podneskom od 4. prosinca 2025. tužitelj je ponovno preinačio tužbu postavljanjem zahtjeva na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 969,30 EUR, u odnosu na ranije postavljeni zahtjev od 967,55 EUR kao protuvrijednost iznosa od 7.290,00 kn, pa je sud ponovno odbio ovu preinaku za iznos od 1,75 EUR sa zateznom kamatom iz gore već navedenih razloga. Tužitelj je ponovno postavio i zahtjev radi isplate troškova liječenja u iznos od 85,81 EUR sa zateznom kamatom, koji je ranije povukao, pa sud nije dopustio ovu preinaku iz gore već navedenih razloga. U odnosu na izgubljenu zaradu od 19.238,61 EUR, ponovno je tužitelj postavio zahtjev za isplatu zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose, koju preinaku sud nije dopustio iz već navedenih razloga. Iz već navedenih razloga preinaka nije dopuštena i u odnosu na ponovljeni zahtjev radi isplate mjesečne naknade u iznosu od 140,61 EUR počam od 1. siječnja 2021. pa nadalje, dok za to postoje zakonski uvjeti, sa zatraženim zateznim kamatama.

19. Stoga ovaj sud utvrđuje da je predmet zahtjeva o kojem sud treba odlučiti:

- 10.016,61 EUR (ranije 75.425,00 kn) sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, na ime neimovinske štete

- 967,55 EUR (ranije 7.290,00 kn) sa zateznom kamatom od dana donošenja presude, na ime tuđe pomoći i njege

- 19.238,61 EUR (ranije 144.953,20 kn), na ime izgubljene zarade, bez zateznih kamata.

20. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prekršajni spis tadašnjeg Prekršajnog suda u Karlovcu, Stalne službe Duga Resa, D-1157/13, potvrda Ceste Karlovac od 12. svibnja 2015., rješenje HZMO, Područne službe u Rijeci od 3. travnja 2015., medicinsku dokumentaciju na listu 8-14, izjavu na listu 21, pročitao iskaze svjedoka: TŽ, PŽ, , iskaz svjedoka ŽŽ, DŽ, EŽ, direktora tuženika ČŽ, svjedoka ĐŽ, saslušao kao stranke direktora ĐŽĐ te tužitelja. čita se iskaz, pročitao nalaz i mišljenje dr. Marije Zavalić, nalaz i mišljenje dr. IŽ, nalaz i mišljenje dr. MŽ, nalaz i mišljenje financijskog vještaka D&S d.o.o. Karlovac. Obzirom na provedene dokaze, te okolnost da se postupak vodi pred izmijenjenim sucem, stranke su ponovno saslušane, dok, prema utvrđenju ovog suda, nije bilo potrebno ponovno saslušavati već saslušane svjedoke pa su ti dokazni prijedlozi odbijeni, kao i da se ponovno provedu već provedena vještačenja. Odbijen je prijedlog za provođenje vještačenja po vještaku zaštite na radu, obzirom krivnjom tužitelja ovo vještačenje nije predloženo prije zaključenja prethodnog postupka, a prethodni postupak zaključen je na ročištu 7. veljače 2017. (list 36 spisa).

21. Tužbeni zahtjevi su djelomično osnovani.

22. U vrijeme štetnog događaja (28. kolovoza 2013.) tužitelj bio radnik tuženika. Prema potvrdi tuženika o vrsti poslova koje je radnik obavljao i trajanju radnog odnosa od 12. svibnja 2015. (strana 6 spisa) tužitelj je bio u radnom odnosu kod tuženika od 1. ožujka 1996. do 12. svibnja 2015. na radnom mjestu Đ.

23. Nesporno je da je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu za poslove radnog mjesta Cestar 2, te da poslovima tog radnog mjesta nije obuhvaćen rad s motornom pilom.

24. Saslušan kao stranka, direktor tuženika ČŽ, potvrdio je u svom iskazu da je tužitelj bio u kategoriji cestar 2 jer su to osobe koje ne mogu obavljati složene poslove i ne mogu proći liječnički pregled da bi obavljali poslove s posebnim ovlastima. U odnosu na kategoriju cestar 1, direktor tuženika je iskazao da su to zaposlenici koji su osposobljeni za rad na siguran način na više različitih strojeva.

25. Nesporno je da tužitelj u vrijeme štetnog događaja nije bio osposobljen za siguran rad s motornom pilom.

26. Nije sporno da se tužitelj ozlijedio dok je za vrijeme radnog vremena na radnom mjestu rukovao motornom pilom.

27. Nesporno je da se štetni događaj zbio prilikom vršenja radova strojne sječe uz županijsku cestu Duga Resa – Generalski Stol.

28. Za izvršenje tog radnog zadatka, građevinski poslovođa bio je EŽ, u odnosu na kojeg je utvrđeno da u vrijeme štetnog događaja nije bio na licu mjesta, što je i sam potvrdio u svom iskazu. Iz njegovog iskaza sud je utvrdio da je tog dana formirana radna grupa prema mjestu stanovanja radi lakšeg dolaska na posao, i prema vrsti radnog zadatka tako da u svakoj grupi bude uvijek osoba koja je osposobljena za rad na siguran način.

29. Nadalje, u postupku je utvrđeno da je kritične zgode radove vršila radna grupa koja se sastojala od šest radnika:

- grupovođa ŽŽ

- vozač stroja za rezanje Živčić koji strojem sječe grane uz cestu, a iza kojeg stroja hodaju radnici koji uklanjaju grane s ceste, a to su bili

- radnici DŽ i FŽ koji su bili osposobljeni za rad motornom pilom, i koji su tog dana i radili s motornom pilom koja je stajala na kombiju koji se pomicao kako su se i oni pomicali pa su motornu pilu uzimali s kombija u trenutku kada je neku granu trebalo prerezati ukoliko je ostala nakon strojne sječe

- te radnici: tužitelj OŽ i svjedok OŽ koji nisu bili osposobljeni za rad na siguran način i koji su tog dana trebali odbacivati grane koje padnu na cestu nakon što ih stroj posječe. Da je to bio radni zadatak tužitelja, potvrdio je i tužitelj u svom iskazu (strana 68 spisa):"…i moja je obveza bila da ja odbacujem te grane koje je stroj posjekao da nisu uz cestu…".

30. Obzirom je bila predviđena sječa grana motornom pilom koje ostanu nakon strojne sječe, to ovaj sud utvrđuje da je radna grupa bila formirana u skladu s obvezom tuženika da kao poslodavac osiguran rad na siguran način obzirom su u grupi bile dvije osobe (DŽ i FŽ) koje su bile osposobljene za rad na siguran način motornom pilom, i koje su bile predviđene da taj dan rade s motornom pilom. To je u svom iskazu potvrdio DŽ koji je iskazao da je tog dana bio određen, i da je radio, s FŽ na motornoj pili obzirom bi bilo previše za jednog radnika da radi s motornom pilom.

31. S druge strane na radnom mjestu nije bio poslovođa EŽ pa se zbog ove okolnosti radi o propustu tuženika da osigura rad na siguran način obzirom je poslovođa trebao nadzirati obavljaju li radnici samo one povjerene zadatke za koje su osposobljeni. U konkretnom slučaju to je osobito bilo potrebno jer je tuženik kao poslodavac imao saznanja da je tužitelj sklon tome da uzme motornu pilu i s njom radi iako nije osposobljen za rad na siguran način pa je poslovođa, prije početka obavljanja radnog zadatka u konkretnom slučaju, trebao na licu mjesta provjeriti da se to neće dogoditi u ovom slučaju.

32. Okolnost da je tuženik kao poslodavac znao da je tužitelj sklon ponašanju da radi s motornom pilom iako nije osposobljen za rad na siguran način proizlazi iz iskaza samog direktora tuženika, ČŽ koji je iskazao:"…znam da su ga upozoravali da ne uzima strojeve za koje nije osposobljen…", a da je tužitelj bio usmeno upozoravan od strane poslovođe potvrdio je u svom iskazu radnik OŽ, saslušan kao svjedok, koji je kritične zgode, kao i tužitelj trebao raditi samo na uklanjanju odrezanih grana obzirom obojica nisu bili osposobljeni za rad na siguran način motornom pilom. Svjedok DŽ (koji je tog dana radio s motornom pilom jer je bio osposobljen za rad na siguran način) također je potvrdio da je tužitelj i ranije bio upozoren da ne radi s motornom pilom.

33. Iako je tužitelja očito usmeno upozoravao prije štetnog događaja da ne smije raditi s motornom pilom jer nije osposobljen za rad na siguran način, tuženik je, prema utvrđenju ovog suda propustio tužitelju izreći i pisano upozorenje o kršenju obveza iz radnog odnosa, obzirom je tuženik imao saznanja da je tužitelj nekoliko puta radio s motornom pilom.

34. S druge strane, tužitelj nije dokazao da mu je kritične zgode netko dao nalog da zaostalu granu posječe motornom pilom. U svojoj izjavi koju je dao neposredno nakon štetnog događaja, to nije spomenuo (strana 21 spisa). U prekršajnom postupku (strana 29) triput je mijenjao iskaz: prvo je tvrdio da mu je takav nalog dao EŽ, a kad je suočen s okolnošću da isti tog dana nije bio na licu mjesta, onda je tvrdio da mu je takav nalog dao grupovođa ŽŽ, a konačno je na pitanje suca iskazao da je pilu uzeo samoinicijativno.

35. Da je tužitelj uzeo samoinicijativno pilu proizlazi i iz drugih okolnosti koje su utvrđene u ovom postupku. Prije svega, GŽ nije mogao dati tužitelju nalog za rad motornom pilom jer tog dana nije bio na licu mjesta. Saslušan kao svjedok ŽŽ osporio je da je tog dana naredio tužitelju da posječe zaostalu granu. Svjedok DŽ koji je tog dana radio s motornom pilom iskazao je da je tužitelj samoinicijativno uzeo motornu pilu kako bi nešto odrezao. U ovom postupku, tužitelj u svom iskazu na glavnoj raspravi 23. rujna 2019. (strana 68 spisa) nije tvrdio da mu je netko dao nalog da posječe granu motornom pilom, dok je dopuni svog iskaza na glavnoj raspravi (strana 198 spisa) naposljetku iskazao da mu je sada pok.DŽ rekao da prereže granu.

36. Obzirom je tužitelj u više postupaka stalno mijenjao iskaz tko mu je naredio da posječe granu, sud mu naposljetku nije povjerovao da mu je bilo tko dao nalog da posječe zaostalu granu već je tužitelj očito postupio samoinicijativno, iako je znao da nije osposobljen za rad na siguran način.

37. Nije sporno da se u tom trenutku tužitelj ozlijedio.

38. Presudom Prekršajnog suda u Karlovcu broj G-1157/13 od 16. travnja 2015.

1.okr.Ceste Karlovac d.d. i 2.okr.ČŽ, kao odgovorna osoba, oslobođeni su optužbe da dana 28.8.2013. u 8,30 na lokaciiji uz državnu [adresa] dozvolili djelatniku ĐŽ obavljanje poslova čišćenja grana uz cestu motornom pilom, a da radnik nije osposobljen za rad na siguran način s motornom pilom, te u opisu njegovog radnog mjesta cestar 2, nije propisan rad s motornom pilom, uslijed čega je došlo do ozljede na radu radnika ĐŽ u vidu porezotine lijevog skočnog zgloba, uzrokovana radom s motornom pilom, što je protivno članku 44. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu, pa su time oslobođeni optužbe da su počinili prekršaj kažnjiv po članku 109. stavak 1. podstavak 9. Zakona o zaštiti na radu.

39. Iako je tuženik oslobođen prekršajne odgovornosti, u ovom postupku je trebalo razmotriti njegovu građanskopravnu odgovornost koja je šira od prekršajne odgovornosti.

40. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, i na okolnost da je tužitelj, u vrijeme utuženog štetnog događaja (28.8.2013.), bio radnik tuženika koji se ozlijedio na radnom mjestu za vrijeme radnog vremena, to su prema pravnom shvaćanju ovog suda mjerodavne odredbe Zakona o radu (Narodne novine broj 149/2009, 61/2011, 82/2012, 73/13, u daljnjem tekstu: ZR) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, i to u odnosu na odgovornost, odredba članka 103. stavak 1. ZR koja propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi radniku štetu po općim propisima obveznog prava.

41. Obzirom je u postupku utvrđeno da se tužitelj ozlijedio prilikom rukovanja motornom pilom dok je obavljao poslove čišćenja grana nakon strojne sječe, to ovaj sud utvrđuje da, u konkretnom slučaju tužiteljev rad s motornom pilom predstavlja opasnu djelatnost što znači da tuženik odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti koja je propisana odredbom članka 1045. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, u daljnjem tekstu: ZOO) kojom je određeno da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju.

42. Odredbom članka 1063. ZOO propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

43. Daljnjom odredbom članka 1064. ZOO propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njom bavi.

44. U skladu s odredbom članka 1067. stavak 1. vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Stavkom 2. je određeno da se vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, dok je stavkom 3. propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

45. Pritom je cjelokupnu situaciju potrebno je razmotriti i kroz odredbe članka 5. stavak 3. ZR kojom je propisano da je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.

46. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud utvrđuje da postoje razlozi za djelomično oslobođenje odgovornosti tuženika obzirom na doprinos tužitelja koji se sastoji u tome da je

- tužitelj postupao samoinicijativno (tuženik mu nije dao takav nalog) kada je uzeo motornu pilu da njome posječe drvo koje je je ostalo neposječeno od strane stroja koji je vršio strojnu sječu granja uz cestovni pojas

- tužitelj znao da nije osposobljen za siguran rad motornom pilom

- tužitelj znao da krši obveze iz radnog odnosa jer je više puta bio usmeno upozoren da ne radi s motornom pilom jer nije osposobljen za rad na siguran način.

47. Nema uvjeta za isključenje odgovornosti tuženika u cijelosti bez obzira na tužiteljevo samoinicijativno ponašanje obzirom je tuženik znao da je tužitelj sklon takvom ponašanju te je propustio kritične zgode poduzeti sve mjere da do toga ponovno ne dođe (poslovođe nije bio na licu mjesta te nije pisano upozorio tužitelja na kršenje obveza iz radnog odnosa u situaciji kada radi s motornom pilom dok nije osposobljen za rad na siguran način).

48. Stoga ovaj sud smatra da se radi o podijeljenoj odgovornosti u omjeru od 50:50% te je tuženik dužan u omjeru od 50% naknaditi tužitelju prouzročenu štetu, umanjenu za nesporan iznos od tadašnjih 15.986,00 kn, sada iznos od 2.121,71 EUR, koji je umješač Croatia osiguranje d.d. isplatio tužitelju temeljem police osiguranja broj [broj police osiguranja] koju je tuženik ugovorio s umješačem.

49. Radi utvrđenja postojanja štete i visine naknade neimovinske štete i imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege, a na temelju medicinske dokumentacije u spisu, sud je proveo vještačenja po stalnom sudskom vještaku, prim.dr.sc.IŽ, dr.med., spec.kirurg. i dr.MŽ, spec. neuropsihijatar.

50. Na temelju provedenih medicinskih vještačenja sud je, u skladu s odredbom članka 1100.stavaj 1.i 2. ZOO utvrdio da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade s obzirom na jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, straha, naruženosti i smanjenja životne aktivnosti.

51. Prema mišljenju vještaka, tužitelj je, prema medicinskoj dokumentaciji u spisu i nakon osobnog pregleda tužitelja, u predmetnom štetnom događaju zadobio sljedeće ozljede i posljedična stanja:

- rana lijeve potkoljenice i gležnja

- otvoreni zglob gležnja

- defekti kosti donjeg dijela lijeve goljenice i talusa

- presječene tetive opružača prstiju stopala i prednjeg goljeničnog mišića

- presječena prednja goljenična arterija i peronealni živac.

52. Radi navedenih ozljeda, prema mišljenju vještaka dr.IŽ, tužitelj je trpio fizičke bolove:

- jakog intenziteta osam dana

- srednjeg intenziteta 30 dana

- slabog intenziteta 60 dana

- slabog intenziteta povremenog trajanja - koji ulaze u trajno smanjenje životnih aktivnosti.

Tužitelj je trpio i sljedeće nelagodnosti: hospitalizacija, podvrgavanje anesteziji i operacijskom zahvatu, primanje injekcija, infuzija, previjanje rane, odstranjenje šavova, RTG snimanja, nošenje imobilizacije, korištenje štakama, fizikalne terapije.

53. Obzirom na trajanje i intenzitet fizičkih bolova te brojne nelagodnosti tijekom liječenja, sud je ocijenio da je prema ovoj osnovi, tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti pa, temeljem odredbe članka 1100. ZOO, a u vezi sa člankom 19. ZOO, naknada za ovaj vid štete iznosi 3.500,00 EUR,

54. Prema mišljenju vještaka dr.MŽ, tužitelj je doživio primarni strah koji je trajao 3 do 5 minuta. Vještak je dalje naveo da je primarni strah jakog intenziteta bio kratkotrajan, na razini samog događaja i kratkog vremena iza njega, nekoliko minuta. Sekundarni strah jakog intenziteta je trajao pet dana, dok nije otpušten na kućno liječenje. Sekundarni strah srednjeg u vidu nelagode tijekom liječenja i neizvjesnosti za ishod liječenja trajao je dvadeset dana. Sekundarni strah slabijeg intenziteta, trajao je još 30 dana time da strah nije ostavio trajne posljedice.

55. Cijeneći trajanje i intenzitet straha, koji nije ostavio trajnih posljedica, temeljem odredbe članka 1100. ZOO, a u vezi sa člankom 19. ZOO, tužitelju bi pripadala pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti zbog pretrpljenog straha u iznosu od 3.000,00 EUR.

56. Vještak dr. IŽ je pregledom utvrdio kod tužitelja:

- s prednje strane lijeve potkoljenice i gležnja lučni ožiljak dužine 15 cm

- II-V prsta lijevog stopala bez mogućnosti izvođenja ekstenzije

- hipoestezije dorzuma stopala i prstiju

- pri hodu šepa po peronealnom tipu

- deformacija lijevog gležnja uz limitiranost kretnji do pola opsega

- ne izvodi stajanje na peti lijevom nogom.

Stoga, vještak dr.IŽ smatra da tužitelj trpi zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti zbog opisanog stanja na lijevoj potkoljenici, gležnju i stopalu te će i ubuduće morati ulagati pojačane napore pri jačem opterećivanju lijeve noge, dužem stajanju ili hodanju, a poglavito uspinjanja, nošenju težih predmeta i sl. Trajno smanjenje životnih aktivnosti tužitelja iznosi 20%.

57. Obzirom se tužitelj ozlijedio u dobi od 51. godine, da se radi o trajnim posljedicama zbog kojih će tužitelj preostali životni vijek ulagati pojačane napore pri jačem opterećivanju lijeve noge, dužem stajanju ili hodanju, a poglavito uspinjanja, nošenju težih predmeta i sl., sud je mišljenja da bi tužitelju pripadala pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti zbog smanjenja životnih aktivnosti na razini od 20% u iznosu od 2.988,05 EUR..

58. Osnovu za naruženje predstavljaju opisani ožiljci i šepanje. Prema mišljenju vještaka dr.Koraća radi se o naruženju srednjeg stupnja, koje je trećima vidljivo ponekad pa obzirom na ove okolnosti i obzirom na životnu dob tužitelja, sud je mišljenja da tužitelju pripada novčana naknada za povredu prava osobnosti zbog naruženosti u iznosu od 2.191.24 EUR.

59. Od ukupnog iznosa neimovinske štete u iznosu od 11.679,29 EUR, tužitelju pripada naknada štete u omjeru od 50% (obzirom na doprinos tužitelja od 50%), što iznosi 5.839,65 EUR, od kojeg iznosa treba još odbiti iznos od 2.121,71 EUR (koji je umješač isplatio tužitelju s osnove police osiguranja), tako da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 3.717,94 EUR sa zateznom kamatom od 1. veljače 2016., a kako je to tužitelj i zatražio, kao dana podnošenja tužbe.

60. Naime, odredbom članka 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon.

61. Preostali dio zahtjeva radi neimovinske štete u iznosu od 6.298,67 EUR odbijen je kao neosnovan.

62. U odnosu na imovinsku štetu radi tuđe pomoći i njege, vještak dr.IŽ bio mišljenja da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega (isključeno razdoblje boravka u bolnici) na razini 3 sata dnevno 2 mjeseca, 2 sata dnevno mjesec dana i 1 sat dnevno mjesec dana. Ta mu je pomoć bila potrebna za teže poslove u kući, pospremanje , nabavu i nošenje namirnica, pripremu i nošenje ogrjeva i sl, a u prvom razdoblju dijelom i održavanje osobne higijene, oblačenje, pripremu hrane i sl. Navedenu pomoć mogao je pružiti i netko od ukućana.

63. Obzirom su tuđu pomoć u ukupnom trajanju od 270 sati tužitelju mogli pružiti i ukućani, to, temeljem odredbe čl.223. ZPP, visina naknade iznosi 966,60 EUR (270Hh x 3,58 EUR (ranije zatraženih 27,00 kn), od čega tužitelju pripada 50%, obzirom na podijeljenu odgovornost pa je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi iznos od 483,30 EUR na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, dok je preostali iznos od 484,25 EUR odbijen (utuženi iznos od 967,55 EUR-dosuđenih 483,30 EUR). Zatezna kamata na presuđeni iznos dosuđena je od dana donošenja prvostupanjske presude, a kako je to tužitelj i zatražio.

64. Dakle, sud je prihvatio nalaz i mišljenje medicinskih vještaka dr.IŽ i dr.Cara kao stručne i objektivne, a obzirom nije bilo prigovora niti prijedloga za provođenje drugog medicinskog vještačenja, na temelju njega donosi odluku o visini postavljenog zahtjeva.

65. Prema odredbi članka 1095.stavak 1. ZOO onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Obveza plaćanja rente propisana je odredbom članka 1095.stavak 2.ZOO kojom je propisano ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvoja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba je dužna plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

66. Prema rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Rijeci klasa: UP/I 141-02/15-03/05104971830 urbroj: 341-14-06/2.15-8927 od 3. travnja 2015. tužitelju je zbog ozljede na radu 100% nastao potpuni gubitak radne sposobnosti.

67. Prema nalazu i mišljenju prim.dr.sc.Marije Zavalić, dr.med., stalnog sudskog vještaka za medicinu rada, tužitelj je osoba koja ima samo osnovnu školu i kao takva može u svijetu rada obavljati samo poslove na kojima je potrebno pretežiti dio radnog vremena raditi bez slobodnog ritma, na kojima je potrebno duže stajanje i/ili hodanje i/ili, hod po neravnom terenu i/ili rad na poslovima na kojima radnik nosi teret i/ili poslovima pri kojima je potreban čvrst oslonac na lijevu nogu (rad bilo kojim alatom- lopatom,motikom, kosirom, održavanje voćnjaka, poslovi u poljoprivredi i sl., pa stoga tužitelj ne može obavljati niti jedan posao za poslodavca ni najmanje 70% radnog vremena čak i da mu se ti poslovi prilagode. Pri obavljanju poslova kod poslodavca tužitelj mora poslove obavljati na siguran način da ne ugrožava sebe,druge osobe na radu ili materijalna dobra. Obzirom se radi o osobi sa završenom osnovnom školom trajna oštećenja koja su posljedica ozljede na radu onemogućuju mu obavljanje bilo kakvih fizičkih poslova kako je gore opisano.

68. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je kod tužitelja nastupila ne samo profesionalna nego, i opća nesposobnost za rad pa nije postojala obveza tužitelja na umanjenje štete traženjem drugog zaposlenja.

69. Stoga tužitelj trpi imovinsku štetu na ime izgubljene zarade u visini razlike između mirovine koju je tužitelj ostvario zbog ozljede na radu i plaće koju bi tužitelj ostvarivao da je ostao raditi na radnom mjestu Cestar 2, time da je trebalo uzeti u obzir razliku ljetnog i zimskog radnog vremena.

70. Na okolnost izgubljene zarade provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku D&S d.o.o. Karlovac, u osobi KŽ, koji je uzeo u obzir mjesečne iznose mirovine (podaci od HZMO PS u Rijeci) te podatke o plaći za tri usporedna radnika za rad na radnom mjestu Đ 2 (koje je pribavio od tuženika) i usporedbom tih iznosa utvrdio razliku u iznosu od 144.953,20 kn, sada iznos od 19.238,60 EUR za vremensko razdoblje od 13. svibnja 2015. do 31. prosinca 2020.

71. Od ukupnog iznosa od 19.238,60 EUR, tužitelju pripada 50% (obzirom na podijeljenu odgovornost) te mu je dosuđen iznos od 9.619,30 EUR, dok je preostali dio zahtjeva od 9.619,31 EUR (utuženi iznos od 19.238,61 EUR – presuđeni iznos od 9,619,30 EUR). Zatezna kamata nije dosuđena na pojedine mjesečne iznose prema izračunu financijskog vještaka obzirom sud nije dopustio preinaku tužbe kada je tužitelj, nakon povlačenja tužbe za zatezne kamate na izgubljenu zaradu, tijekom postupka opet postavio takav zahtjev.

72. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP obzirom je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 50% kako u odnosu na osnov, tako i u odnosu na visinu, pa isto toliko iznosi tuženikov uspjeh u sporu te je sud odlučio da u odnosu na troškove odvjetnika, svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

73. Tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova putovanja i izbivanja iz ureda njegovog punomoćnika, obzirom trošak zastupanja po odvjetniku čije je sjedište izvan područja suda pred kojom se vodila parnica može iznositi samo onoliko koliko bi iznosio trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu suda. Odredbom članka 155. stavak 2. ZPP propisano da će se parnični trošak odmjeriti u skladu sa Odvjetničkom tarifom, ukoliko je konkretni trošak propisan odredbama Tarife. Međutim, u smislu stavka 1. istoga članka sud će stranci priznati samo onaj trošak, za koji ocijeni da je bio potreban za vođenje postupka. Trošak tužitelja koji je nastao zbog činjenice da njegov punomoćnik nema ured u sjedištu suda, ne radi se o opravdanom trošku obzirom u sjedištu ovog suda radi dovoljno odvjetnika među kojima je tužitelj mogao angažirati svog punomoćnika.

74. Međutim, troškovi provedenih vještačenja i troškovi svjedoka tužitelju su bili neophodni bez obzira na uspjeh u sporu pa su ovi iznosi dosuđeni tužitelju u cijelosti na ime naknade troškova postupka, i to za dva medicinska vještačenja (1.161,00 kn/ 154,09 EUR i 1.926,40 kn/ 255,68 EUR), vještačenje po vještaku medicine rada 2.500,00 kn/ 331,81 EUR te financijsko vještačenje 2.500,00 kn/ 331,81 EUR, kao i naknada troškova svjedoku ŽŽ 300,00 kn/ 39,82 EUR, što ukupno iznosi 1.113,21 EUR.

75. U odnosu na zatraženu sudsku pristojbu u iznosu od 663,61 EUR, radi se o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 349,06 EUR, od kojeg iznosa tužitelju pripada naknada 50%, iznosa, odnosno iznos od 174,53 EUR.

76. Stoga, ukupni trošak tužitelja iznosi 1.287,74 EUR koji iznos mu je tuženik dužan naknaditi zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude.

77. Tužitelj nije tražio naknadu troškova od umješača.

78. Tužitelju ne pripada trošak sudske pristojbe na rješenje o pristojbi u iznosu od 13,27 EUR obzirom ova obveza još nije nastala, a i u tom slučaju pripisuje se krivnji tužitelja ako sudsku pristojbu ne plati prije donošenja rješenja o pristojbi jer obveza plaćanja pristojbe nastaje prije donošenja rješenja.

79. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 26. veljače 2026.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP-a). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP-a). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP-a sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP-a). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Franjo Ribić, odvjetnik u Zagrebu

2. Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu

3. OD Hanžeković & partneri d.o.o. Zagreb