Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kzd-8/2025-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od suca za mladež Biljane Đilas, predsjednika vijeća, te sudaca porotnika za mladež Siniše Wholmuta i Mire Devetak, članova vijeća, uz sudjelovanje Nikoline Velki, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog IN zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2. KZ/11 i u vezi s člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11) povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOz-DO-7/2025 od 23. listopada 2025., nakon rasprave održane 18. prosinca 2025., 12., 13. i 23. siječnja 2026., 10., 23. i 24. veljače 2026. s koje je bila isključena javnost, u prisutnosti zamjenice za mladež županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, Mikice Munjin- Wertag, optuženog IN i njegovog branitelja Mladena Jurića, odvjetnika iz Osijeka, 26. veljače 2026. objavio je, a 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Optuženi KN, OIB [osobni identifikacijski broj], sin I i K, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Bosne i Hercegovine, po zanimanju vozač kamiona i mehaničar, sa završenom srednjom stručnom spremom, zaposlen u DT Logistika d.o.o., s primanjima od 1.800,00 eura do 2.200,00 eura, razveden, otac dvoje maloljetne djece, vlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta, vojsku nije služio, nije odlikovan, nema vojni čin, ne vodi se drugi kazneni postupak, kazneno neosuđivan, prekršajno kažnjavan, nalazi se u istražnom zatvoru,

k r i v  j e

I/ što je,

tijekom noći 1./2. srpnja 2025. u Čepinskim Martincima, Trg hrvatskih branitelja 10, na parkirališnom prostoru, u nakani da spolno iskoristi INB (rođ. **.**.2009.), iako svjestan da je ona dijete i da je vidljivo dezorijentirana govoreći mu kako je pobjegla iz Udruge Breza, da je do sada bila u zatvoru i da je posvojena, svjestan da se radi o mladoj, nezreloj, neafirmiranoj i nesređenoj osobi s psihičkim poteškoćama, iskorištavajući takvo njeno stanje, dob i težak položaj, držeći ju za ruku odvukao je u parkirani kamion DAF, reg. oznake [registarska oznaka] bijele boje, svojim tijelom zapriječio pristup vratima kamiona i na taj način joj onemogućio bijeg, nakon čega ju je razodjenuo i na ležaju koji se nalazi iza sjedala kamiona, protivno njezinoj volji ljubio je po grudima i spolovilu, te unatoč tome što ga je ona odgurivala i govorila mu da to ne želi, stavio njezine noge na svoja ramena, spolovilom penetrirao u njezino spolovilo, nakon čega joj je još i prstima penetrirao u njezino spolovilo i analni otvor, a potom tražio da njegovo spolovilo stavlja u svoja usta, što je ona u strahu i učinila,

II/ dakle, izvršio spolni odnošaj i sa spolnim odnošajem izjednačene spolne radnje, a kazneno djelo je počinjeno uporabom sile i prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine dobi i bolesti,

čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - teško kazneno djelo protiv spolne slobode opisano u čl. 154. st. 2. u vezi sa st. 1. t. 2. KZ/11 i u vezi s čl. 153. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 154. st. 2. KZ/11

III/ te se optuženi KN na temelju čl. 154. st. 2. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) godina i 6 (šest) mjeseci

IV/ Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom NN se u izrečenu kaznu zatvora uračunava uhićenje i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. srpnja 2025. pa nadalje.

V/ Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP), nalaže se optuženom NN da podmiri troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP i to nagradu i nužne izdatke psihologijskog vještačenja u iznosu od 852,60 eura, nagradu i nužne izdatke psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 758,00 eura, iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP u paušalnoj svoti od 300,00 eura, odnosno ukupno 1.910,60 eura u korist državnog proračuna u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude te iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08, nagradu i nužne izdatke opunomoćenice djeteta žrtve čija će visina sukladno čl. 148. st. 4. ZKP biti određena posebnim rješenjem, a oslobađa se plaćanja nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

Obrazloženje

1. Optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOz-DO-7/2025 od 23. listopada 2025., optužen je KN zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u vezi sa st. 1. t. 2. i čl. 153. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/1.

2. Optužnica KOz-DO-7/2025 od 23. listopada 2025. potvrđena je rješenjem optužnog vijeća za mladež Županijskog suda u Osijeku broj Kovm-8/2025 od 26. studenog 2025.

3. Na temelju čl. 388. st. 1. t. 1. ZKP sud je isključio javnost s cijele rasprave radi zaštite osobe mlađe od osamnaest godina budući da iz sadržaja obrasca o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom proizlazi da je mlt. INB kao žrtva kaznenog djela protiv spolne zahtijevala isključenje javnosti s rasprave. Stranke i branitelj odrekli su se prava na žalbu protiv rješenja kojim je isključena javnost s rasprave.

4. Zastupana po opunomoćenici Ivani Mandić, odvjetnici iz Osijeka, oštećena mlt. INB u ovom postupku nije postavila imovinskopravni zahtjev.

5. Pozvan da se očituje o optužbi, optuženi EN iskazao je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom.

6. U dokaznom postupku na prijedlog optužbe, a uz suglasnost obrane optuženika reproducirana je snimka ispitivanja svjedoka-žrtve djeteta INB s dokaznog ročišta od 27. kolovoza 2025. (snimka na listu 230/3. dio spisa), pročitan je zapisnik Županijskog suda u Osijeku od 27. kolovoza 2025 (list 218-219/3. dio spisa) i prijepis iskaza svjedoka djeteta žrtve INB (list 220-229/3. dio spisa). Reproducirana je snimka ispitivanja svjedoka djeteta ZN od 14. listopada 2025. (snimka na listu 303/3. dio spisa), pročitan je zapisnik Županijskog suda u Osijeku o ispitivanju svjedoka djeteta ZN od 14. listopada 2025. (list 293/3. dio spisa) i prijepis snimke ispitivanja svjedoka djeteta ZN (list 296- 298/3. dio spisa). Reproducirana je snimka ispitivanja svjedoka djeteta KNB od 14. listopada 2025. (snimka na listu 303/3. dio spisa), pročitan je zapisnik Županijskog suda u Osijeku o ispitivanju svjedoka djeteta KNB od 14. listopada 2025. (list 294/3. dio spisa) i prijepis snimke ispitivanja svjedoka djeteta KNB (list 299-300/3. dio spisa). Reproducirana je snimka ispitivanja svjedoka djeteta UN od 14. listopada 2025. (snimka na listu 303/3. dio spisa), pročitan je zapisnik Županijskog suda u Osijeku o ispitivanju svjedoka djeteta UN od 14. listopada 2025. (list 295/3. dio spisa) i prijepis snimke ispitivanja svjedoka djeteta UN (list 301-302/3. dio spisa).

6.1. Neposredno su na raspravi na prijedlog optužbe, a uz suglasnost obrane optuženika ispitani svjedoci HN (str. 473-474/5. dio spisa), VN (str.477-478/5. dio spisa), ĐN (str.483-484/5. dio spisa) JN (str.485-487/5. dio spisa), TN (str. 487-488/5. dio spisa), LN (str. 489/5. dio spisa), DN (str. 524-525/5. dio spisa), ĆN (str. 539-542/5. dio spisa) te stalni sudski vještak za psihologiju doc. dr. sc. Marina Perković Kovačević (str. 474-476/5. dio spisa), a pročitani je i pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka doc. dr. sc. Marine Perković Kovačević od 12. rujna 2025. (list 244-260/3. dio spisa).

6.2. Na prijedlog optužbe, a uz suglasnost obrane optuženika pročitani su materijalni dokazi i to: obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom (list 20/1. dio spisa), nalaz KBC Osijek, Klinike za ginekologiju i opstetriciju, protokol broj: 2025001664 na ime INB od 14. srpnja 2025. (list 21/1. dio spisa), nalaz KBC Osijek, Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju, HDP, protokol broj: 2025000372 na ime INB od 15. srpnja 2025. (list 22/1. dio spisa), zapisnik o očevidu (list 24-25/1. dio spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj: 00273432 sa zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta od 17. srpnja 2025. (list 26-29/1.dio spisa), preslika poruke e-pošte Udruge Breza od 1. srpnja 2025. (list 33/1. dio spisa), ispis iz Evidencije potraga i objava za osobama broj:220511437 od 1. i 2. srpnja 2025. (list spisa 34-37/1. dio spisa), službena bilješka policijskih službenika GN i FN o postupanjima po dojavi tražitelja intervencije ĆN dana 1. srpnja 2025. (list 38/1. dio spisa), službena bilješka o postupanjima policijskih službenika PN i CN (list 39/1. dio spisa), zamolba za smještaj INB, Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Varaždin od 19. svibnja 2025. (list 42-43/1. dio spisa), sociopedagoški podaci za INB, Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Varaždin od 14. svibnja 2025. (list 44-47/1. dio spisa), socijalna anamneza na ime mlt. INB Centra za socijalnu skrb Varaždin od 29. kolovoza 2019. (list 54-56/1. dio spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Varaždin, KLASA:UP/I-551-05/25-02/6, URBROJ:139-086-11/13-25-2 od 1. srpnja 2025. (list 50-52/1. dio spisa), preslika poruke e-pošte Udruge Breza od 14. srpnja 2025. (list 59/1. dio spisa), ispis iz Evidencije potraga i objava za osobama broj:220512174 od 14. i 15. srpnja 2025. (list spisa 60-64/1. dio spisa), preslika poruke e-pošte Udruge Breza od 15. srpnja 2025. (list 65/1. dio spisa), službena bilješka policijskih službenika BN i ON od 17. srpnja 2025 (list 68/1. dio spisa), službena bilješka Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta broj: 511-07-09-K-63/25 od 18. srpnja 2025. (list 69/1. dio spisa) i posebno izvješće PU osječko-baranjske, Službe općeg kriminaliteta od 29. kolovoza 2025. sa izjavom o pristanku za uzimanje biološkog materijala i izviješćem o daktiloskopskoj provjeri (list 233-238/3. dio spisa).

6.3. Na prijedlog obrane optuženika izvanraspravno je putem video-konferencije sa Županijskim sudom u Varaždinu u svojstvu svjedoka ispitana NNB (str.589-590/6. dio spisa), a njezin iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi 23. veljače 2026. Nadalje, na prijedlog obrane optuženika provedeno je psihijatrijsko vještačenje žrtve djeteta INB po stalnom sudskom vještaku psihijatru prof. prim. dr. sc. Katarina Dodig Ćurković te je u dokaznom postupku neposredno ispitan vještak prof. prim. dr. sc. Katarina Dodig Ćurković (str. 592-593/6. dio spisa), a pročitan je i pisani nalaz i mišljenje vještaka od 20. veljače 2026. (str. 562-586/5. dio spisa). Na prijedlog obrane optuženika pribavljena je i u dokaznom postupku pročitana medicinska dokumentacija Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba na ime žrtve INB (str. 421-428/4. dio spisa), medicinska dokumentacija Opće bolnice Varaždin na ime žrtve INB (str. 429-435/4. dio spisa), medicinska dokumentacija Odgojnog zavoda u Požegi na ime žrtve INB (str. 436- 467/4. dio spisa), medicinska dokumentacija Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež na ime žrtve INB (str. 509-520/5. dio spisa) te vagarski listovi PAPUK NAŠICE d.o.o. od 2. srpnja 2025. na ime vozača IN (str. 504-508/5. dio spisa).

6.4. Prije ispitivanja optuženika pročitano je uvjerenje Općinskog suda u Orašju, Bosna i Hercegovina od 12. rujna 2025. (list 275), uvjerenje PP Gradačac, Bosna i Hercegovina od 15. rujna 2025. i izvadak iz prekršajne evidencije (list 118).

6.5. Na kraju dokaznog postupka ispitan je optuženi KN (str.595-597/6. dio spisa).

7. Optuženi KN u iskazu iznesenom na raspravi 23. veljače 2026. navodi da je 1. srpnja 2025., ujutro išao u [adresa] na utovar jer se vozila pšenica te se negdje oko 18.00 sati vratio na parking u [adresa] gdje inače boravi i gdje ostavlja kamion dok ne ide na neku vožnju. Sjeća se da je oko 19.00 sati došao VN i još jedan VN kojem ne zna prezime, a za jedno pola sata došli su HN i ĆN da bi oko 20.00 sati prvo otišli HN i AN, a onda su otišli VN i taj drugi VN. Nakon nekih dva do dva i pol sata vratili su se HN i AN, s time da je HN otišao spavati u svoj kamion, dok je on ostao razgovarati s ĆN koji je bio sa svojim vozilom Audi A4. Negdje oko 23.00 sata došla je djevojka koja je rekla da se zove INB, da je pobjegla od doma i tražila ih je mobitel kako bi nazvala sestru. Telefon joj je dao ĆN te je on čuo kada je ta djevojka INB govorila svojoj sestri da ne želi biti u domu, da ima tamo nekih problema, a čuo je i kada je sestra od INB, pitala tko je to jer su on i AN nešto razgovarali. Sjeća se da je AN uzeo mobitel i pričao sa sestrom od te djevojke, a on je sjeo za stol i do njega je došla INB te ga pitala da joj da cigaru što je i učinio te su njih dvoje sjedili nekih 15 minuta dok je AN pričao s njezinom sestrom. Navodi da mu je prišao ŽN i šapnuo da je zvao policiju te da proba zadržati tu djevojku, na što je on komentirao kako da je zadrži jer je bio svjestan da je nije mogao držati za ruku. Djevojka ga je pitala što je ŽN pričao na telefon, a on joj je rekao da će sestra doći po nju. Nakon toga djevojka ga je pitala za toalet, pokazao joj je gdje se nalazi, čak je upalio i svjetlo na kamionu da bi vidjela kuda treba ići jer je na parkingu mrak. Kako te djevojke nije bilo par minuta otišao je pogledati gdje je i našao ju je kako sjedi na sjedalu kamiona te ju je zamolio da izađe van, što je ona i učinila. Sjeća se da mu je tom prilikom djevojka rekla da je iz Varaždina ili Čakovca, da je završila školu te da se neki momak zbog nje ubio, a potom je krenula prema ŽN koji je pričao s njezinom sestrom i koji je bio udaljen nekih 30-ak metara od njih. Kada je došao do ŽN, isti ga je pitao gdje je djevojka, na što mu je odgovorio da je krenula prema njemu (ŽN), ali djevojke tamo nije bilo. Nakon toga ŽN je otišao do HN i njih dvojica su zajedno otišli tražiti tu djevojku. Vidio je da je prolazilo policijsko vozilo, ali isti nisu dolazili na parking. Sjedio je još malo za stolom, počistio i otišao do svog kamiona. Vidio je da je neko auto prolazilo, došli su HN i ŽN te je HN otišao leći u svoj kamion, a ŽN je s vozilom otišao do ceste. Vidio je da prolazi neko auto, izašao je iz kamiona s upaljenom baterijom na njemu jer se znalo događati da im izbuše gume na vozilima koja su imali na parkingu, međutim to vozilo je bilo od ŽN i on je zapravo još jednom prošao, rekao je da nema ništa, da nisu našli djevojku, da će doći krim. policija nakon čega je otišao spavati u kamion. Negdje oko 06.00 ujutro išao je na utovar za Našice, točnije vozio je pšenicu na relaciji [adresa] – [adresa] i misli da ga je probudio VN i da su zajedno kamionima otišli prema [adresa]. Osporava da bi tu djevojku zvao ili odvukao u kamion, da bi s njom imao bilo kakav spolni odnos jer je i sam otac dvoje ženske djece i ne bi mu palo na pamet takvo što učiniti.

7.1. Na pitanja zastupnice optužbe odgovara da mu je ĆN šapnuo na uho da je pozvao policiju, na koju informaciju nije ništa posebno reagirao u smislu da bi negodovao ili se protivio njegovom pozivanju policije jer se nema razloga bojati policije. Djevojka mu nije rekla koliko ima godina, a njegov prvi dojam o izgledu te djevojke bio je da je "nadrogirana" ili pijana jer je usporeno pričala i tako se nekako držala. Misli da je djevojka na sebi imala hlače i majicu kratkih rukava, a drugog se ne sjeća. Misli da je jednom ili dva puta za vrijeme potrage za djevojkom zvao ĆN. Za ležaj koji se nalazi u kabini navodi da je gotovo u istoj ravnini sa sjedalom vozača, a njemu se pristupa tako da se s mjesta vozača ili suvozača kroz razmak između sjedala dođe do ležaja, odnosno istom se ne može pristupiti direktno kroz vrata.

7.2. Na pitanja predsjednika vijeća odgovara da je s HN i SN tražio tu djevojku u krugu parkinga, ali nije išao prema cesti. Nije točno vidio kuda je ta djevojka otišla jer je bio mrak pa ne zna je li otišla prema kapiji ili negdje drugdje. Pretpostavljao je da je otišla prema kapiji jer nije otišla do ŽN. Kamion kojim upravlja ima kabinu u kojoj se nalazi sjedalo vozača i upravljač, jedan manji ležaj na kojem inače spava. Djevojka ga je pitala za ime i rekao joj je da se zove EN. Nije vidio tu djevojku nakon što je otišla niti ju je sutradan vozio automobilom. Na parkingu je bilo njegovo vozilo VW Passat plave boje, a bila su i dva vozila marke Golf, sive i plave boje koja pripadaju drugim osobama. Kritične večeri na sebi je imao odjevenu potkošulju i kratke hlače, a popio je dvije čaše vina. Djevojci te večeri nije rekao da je pozvana policija niti je vidio da bi tko po dolasku te djevojke svijetlio baterijom prema njezinom licu. U kabinu vozila ulazi se penjanjem preko četiri stepenice jer je ulaz sigurno 1,2 m / 1,30 metara od tla, a može se izaći na vrata vozača ili suvozača, s time da se vrata ne zaključavaju automatski nego manualno. Iza ležaja u kabini ima još malo prostora te još jedan ležaj koji se nalazi više u odnosu na ovaj koji je u razini sa sjedalom vozača. Ne može se sjetiti je li ĆN rekao da je djevojka pobjegla prema cesti, a potraga za njom je trajala dva do tri sata. Šefu VN je sutradan rekao ukratko što je bilo, odnosno da je došla ta djevojka, da je pobjegla i da su ju tražili, a s HN i ĆN je u dobrim odnosima. Ne zna iz kojih razloga i zašto ga ta djevojka tereti da bih učinio ovo za što sam optužen, u 25 godina nije imao više od četiri kazne za prekršaje. Razveden je i otac dvoje djece u dobi od 12 i 16 godina i za istu plaća alimentaciju.

8. S obzirom na iskaz optuženika, u ovom postupku nije sporno da se optuženi KN u inkriminirano vrijeme nalazio na mjestu događaja kako mu se to stavlja na teret optužnicom, niti da je na to mjesto oko 23.00 sata došla žrtva INB. Nesporno je da se na parkirališnom prostoru u [adresa] nalazilo više kamiona i osobnih automobila među kojima je bio i kamion kamion DAF, reg. oznake [registarska oznaka] kojim je zadužen optuženi KN, a koji unutar kabine ima ležaj.

9. Sporno je u postupku je li optuženik izvršio spolni odnošaj i sa spolnim odnošajem izjednačene spolne radnje na način kako se to navodi u optužnici, odnosno je li svojim spolovilom penetrirao u spolovilo žrtve INB, je li prstima penetrirao u njezino spolovilo i analni otvor, jesu li navedene radnje poduzete protivno volji žrtve te je li optuženik pritom uporabio silu. Nadalje, sporno je , je li žrtva posebno ranjiva zbog svoje dobi i bolesti, kao i je li optuženik bio svjestan posebne ranjivosti žrtve i njezine bolesti.

10. Navedene sporne činjenice sud je utvrdio iskazom žrtve INB te njegovim dovođenjem u vezu s činjenicama utvrđenim provedenim psihologijskim i psihijatrijskim vještačenjem, medicinskom dokumentacijom na ime žrtve, iskazima svjedoka kojima se oštećena povjerila, iskazima svjedoka koji su se kritične zgode zatekli na mjestu događaja te drugom materijalnom dokumentacijom izvedenom u dokaznom postupku, što se dalje obrazlaže.

11. Ispitana na dokaznom ročištu pred sucem istrage kao svjedok, žrtva INB je u svom iskazu navela da je rođena **.**.2009. te da od 1. srpnja 2025. živi u [adresa] u Udruzi Breza u koju je došla iz zatvora po naredbi suda. Navodi da je više puta bježala iz Udruge, a prvi puta je pobjegla odmah po dolasku jer nije htjela tamo biti te je i prije dolaska rekla socijalnoj radnici da ne želi ići u Brezu. Navodi da je pobjegla tako što je otključala vrata Udruge i odšetala do jednog parkirališta pored groblja gdje su bili parkirani kamioni, a tamo je vidjela jedan parkirani automobil Audi, crne boje i ljude, htjela je pitati nekoga za mobitel jer je željela otići kod svoje sestre NNB. Dolaskom do automobila vidjela je EN i njegovog prijatelja za kojeg ne zna kako se zove te je tražila da joj kratko daju mobitel kako bi nazvala sestru i Harisov prijatelj joj je dao mobitel. Razgovor sa sestrom stavila je na razglas i rekla sestri da je pobjegla iz Udruge i pitala može li doći po nju, a EN se ubacio u razgovor i sjeća se da je sestra pitala tko je to, na što je on rekao „ EN je, EN je“ i tu je sestru maknula s razglasa. Navodi da je Harisov prijatelj otišao negdje sa svojim autom, pričao je s njezinom sestrom i kada se vratio, EN joj je rekao da će doći policija. Sjeća se da je prije toga zapalila s EN i da ju je pitao hoće li nešto popiti, a vidjela je da u čaši ima alkohola i smrdio je na alkohol, s time da nije odmah primijetila da je pijan. EN joj je rekao „ajd sakrij se, doći će policija“ pa kako je bila u strahu sakrila se, a EN je došao do nje, primio je za lice i govorio kao „ko tebi želi zlo“, laskao joj i onda ju počeo ljubiti s time da se ona nije htjela s njim ljubiti te mu je i rekla da mu može biti kćer. Vidjela je da je policija stalno kružila i onda ju je EN odvukao u njegov kamion bijele boje na način da ju je primio za ruku. Pokraj njih nije bilo drugih osoba, EN joj je rekao da njegov prijatelj spava, a vidjela je da taj njegov prijatelj svijetli, čak mu je i rekao da mu može biti kćer na što se on oglušio i tada je počelo to silovanje. EN joj je rekao „nemoj reći da je to bilo silovanje“ i „završit ću u zatvoru zbog tebe“ na što mu je ona rekla da neće završiti u zatvoru, bilo ju je strah, a pitao ju je i kako se zove, preziva, sve mu je rekla, doslovno sve, da je tek izašla iz zatvora, da je posvojena, da ima sestru, a on njoj nije ništa rekao o sebi. Sljedeći dan ujutro EN ju je odveo, rekla mu je Udruga Breza i on je „guglo maps“ di bi to moglo biti i onda je bila neka crkva i vrtić te je EN rekao da ode tamo i pita, da njega ne spominje, rekao joj je „nemoj ništa govorit EN, EN“. Sjeća se da ju je pitao kako je zapamtila njegovo ime te mu je rekla da je gledala Farmu i da se jedan dečko tamo zvao EN i zato je zapamtila da se zove EN. Kod tog vrtića žene su je pitale je li dobro, bila je skroz blijeda i dehidrirana, nudile su joj vodu i Cedevitu te su zvale policiju. Kada je došla u Udrugu nije ništa govorila, tek je nakon dva tjedna rekla što je bilo. Sjeća se da joj je EN te večeri rekao da će sestra doći tek ujutro po nju ali sad ne zna je li ju slagao ili joj govorio istinu. Kritične zgode na sebi je imala crnu trenirku, bijelu majci s nekom ružom i bijeli šuškavac, a imala je i menstruaciju koju je dobila 1. srpnja te je koristila uloške. Sjeća se da je prije bijega iz Udruge popila večernju terapiju od koje se osjeća smireno, a nekad je „prebaci“ pa bude nekako tužna. Kod psihijatra se liječila zato što se htjela ubiti. Za parkirališni prostor navodi da se nalazi na glavnoj cesti, da je ograđen i mračan, da se na istom nalazilo više kamiona i auta, a vidjela je stol i klupice. Za optuženog IN navodi da je nizak, da ima bosanski naglasak, pivski trbuh i malo spuštene kapke na očima, a bio je odjeven u bijelu potkošulju, za hlače nije sigurna, misli da su bile maslinasto zelene. EN i njegov prijatelj su joj djelovali pristupačni, od njih je tražila pomoć u vidu da joj daju mobitel, sestrin broj zna napamet i prijatelj od EN ga je utipkao te joj onda dao telefon. Razgovor između sestre i nje su čuli EN i njegov prijatelj jer je sestru stavila na spiker mikrofon, a Harisov prijatelj joj je uzeo mobitel i onda pričao s njezinom sestrom, a sestra joj je pokazala poruke s Harisovim prijateljem kada joj je došla u posjetu. Misli da je njezina sestra zvala policiju jer joj je tako rekao EN, a onda joj je rekao da se sakrije te je otišla iza neke kuće u njivu gdje je bila dosta dugo sama. Vidjela je plava svjetla policije, mogla ih je dozvati, ali joj je EN rekao da šuti. Vidjela je neku svjetiljku, ali nisu išli tamo iza jer je EN rekao da je ona odšetala i da ih je on otjerao. Kada se skrivala u njivi čula je razgovor EN i nekog čovjeka koji mu je rekao da mu može biti kćer i taj drugi prijatelj kojeg nije vidjela da bi ga mogla opisati je posvijetlio u nju te su nešto međusobno pričali, ali sada ne zna šta. Kada je policija otišla, na parkiralištu je ostao samo EN te se sjeća da joj je rekao kako će joj dati broj telefona ako se nađe u nekoj situaciji i da će joj uvijek pomoći. Vani joj je govorio da je lijepa i da ima lijepu kosu, a prije ulaska u kamion nije predložio da imaju spolne odnose. U kamionu ju je počeo ljubiti što ona nije htjela, govorio joj je da ju može ljubiti cijelu noć i dan, a ona se „odmakivala“ jer joj je to bilo odvratno. Navodi da ju je EN ljubio u usta, po grudima, di je stigao, a ona mu je rekla da prestane, da neće. Ne sjeća se je li u kamion ušla svojevoljno ili joj je EN rekao da mora, osjećala se čudno ali nije vikala niti koga zvala u pomoć. Ne sjeća se kako je kamion izgledao iznutra, EN joj je rekao da će ju ujutro odvesti i da sada ne može nigdje ići, a nije se osjećala da može svojevoljno izaći iz kamiona jer je on sjedio na sicu. Unutar kamiona EN ju je počeo skidati i onda je sve krenulo. Nije ništa govorila EN jer se bojala i nije mogla da mu kaže jer je on dosta jači od nje, ali se opirala. Ne zna na koji način ju je EN skinuo jer je imala zatvorene oči, nije htjela da se toga uopće sjeća, a kasnije je on skinuo i sebe, ona ga nije ni dirnula. Silovanje se dogodilo u kabini, EN je njezine noge stavio na svoj vrat, dok je ona ležala, stavio je svoj spolni organ u njezin, ne sjeća se koliko puta, a stavljao joj je prste u vaginu i u anus. Sjeća se da ju je lizao „ dolje“ po vagini i naredio joj da stavi njegov spolni organ u svoja usta što joj je bilo odvratno. Za spolni odnos navodi da ne zna koliko je trajao, dugo al kratko, rekla mu je da se makne, da se želi maknuti i da ne želi, izderala se, a on ju je pitao zašto je takva. Sjeća se da su ispušili cigaru, da je EN spavao na sicu, a ujutro ju je dignuo i rekao da on mora ići negdje. Nije probavala je li kamion zaključan, ali zna da je EN bio pored vrata pa da je i htjela ne bi mogla. Kada su izašli iz kamiona bio je dan, a EN je uzeo auto i odvezao je tamo, a ne zna kojim vozilom, bila je pospana i sva nekako nikakva. EN joj je davao cigarete te se sjeća da su bile Marlboro. Povjerila se o događaju curama iz Breze, rekla im je šta je bilo te noći ali ne detaljno. Kada se skrivala te večeri nije bila daleko udaljena od kamiona, možda neka tri metra, a to je trajalo možda sat, sat i nešto, a EN joj je rekao da će doći po nju kad ode policija te je iz polja izašla kada je on došao po nju. Do mjesta na kojem ju je EN ujutro ostavio vozili su se dosta dugo, možda 45 minuta, zato što nije bilo tamo, pa nije bilo vamo, pa mu je govorila nije to, on je govorio ne znam. Te večeri na parkiralištu bio je EN, njegov prijatelj koji je otišao i jedan dečko koji je posvijetlio u nju, ali njega na kraju nije vidjela, ne zna kuda je otišao, valjda je bio u kamionu, a misli da joj je rekao nešto „mala“ ovo, ono i počeo se smijat. Misli da je ona prva ušla u kamion i misli da je nešto vikala te večeri ali sada se ne sjeća što.

12. Tijekom postupka provedeno je psihologijsko vještačenje žrtve INB po stalnom sudskom vještaku doc. dr. sc. Marini Perković-Kovačević kliničkom psihologu pa tako iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka, pri kojem je ostala i na raspravi 12. siječnja 2026., proizlazi da se njezin vještački nalaz temelji na sadržaju sudskog spisa, psihologijskih testova, forenzičkog intervjua sa žrtvom djetetom INB i mišljenja kao integracije svih prikupljenih informacija.

12.1. U odnosu na intelektualne sposobnosti i strukturu ličnosti žrtve INB vještak psiholog navodi da je maloljetna INB primarno ekstrovertirana, emocionalno nestabilna, nezrela, nesigurna, depresivna i anksiozna adolescentica, sniženog samopouzdanja i samopoimanja s elementima granične strukture (nesigurna, tjeskobna, depresivna, ljuta prema drugima, emocionalno labilna, slabe regulacije emocija, impulzivna, s poviješću nestabilnih odnosa i autodestruktivnih ponašanja), elementima antisocijalnog poremećaja ( povijest antisocijalnih djela i uključenost u nezakonite aktivnosti, problemi s autoritetima) te smetnjama socijalne prilagodbe (nestabilni i poremećeni međuljudski odnosi, teškoće u održavanju bliskih odnosa, nepovjerljivost i sumnjičavost prema drugima, osjećaj odbacivanja i nedostatka potpore, impulzivno i autodestruktivno ponašanje, impulzivnost u područjima visokog rizika uključujući i zlouporabu psihoaktivnih tvari, agresivnost, prkosno suprotstavljanje, učestale hospitalizacije zbog kriznih stanja i suicidalnih prijetnji, problemi sa zakonom i boravak u zatvoru, poteškoće u prihvaćanju autoriteta i sukobi s okolinom, sukobljavanje s autoritetima, ispoljavanje agresivnosti i prijetnji prema odgajateljima, prijeteća i destruktivna ponašanja u institucijama, problemi u školskom funkcioniranju).

12.2. U odnosu na sposobnost reprodukcije upamćenog (aktivno prisjećanje) vještak psiholog navodi da je ta sposobnost kod maloljetne INB prosječna, kao sposobnost prepoznavanja upamćenog. Navodi da se u okvirima prosječne sposobnosti pamćenja ne nalaze smetnje odloženog pamćenja niti se registriraju smetnje dugoročnog pamćenja, a od kvalitativnih poremećaja pamćenja nije uočena sklonost konfabuliranju niti značajna sugestibilnost.

12.3. U odnosu na sposobnost valjanog, objektivnog svjedočenja o proživljenim događajima koji su predmet postupka, vještak psiholog navodi da je maloljetna INB na temelju svojih kognitivnih sposobnosti, koje uključuju percepciju, pažnju, pamćenje i inteligenciju, sposobna opažati događaje, procesirati informacije, pravilno razumjeti uzročnoposljedične veze, pamtiti i ponoviti upamćeno, dok je ukupna mjere sugestibilnosti kod iste kao mogućeg svjedoka prosječna, odnosno pokazuje prosječnu sugestibilnost pod utjecajem sugestivnih pitanja te prosječnu sklonost promjene odgovora pod utjecajem socijalnog pritiska. Za uočene crte ličnosti žrtve navodi da svojom kvalitetom i intenzitetom ne ugrožavaju sposobnost valjanog i istinitog iskazivanja u ulozi svjedoka. Navodi da formalno-strukturalna i sadržajna analiza izjave žrtve pred vještakom, sukladno kriterijima vjerodostojnosti, pokazuje da je žrtva sposobna vjerodostojno izjavljivati o proživljenim događajima koji su predmet postupka. Za izjavu žrtve navodi da je sadržajno koherentna, jasna i logična, nestrukturirane produkcije s opširnim detaljima koji uključuju opise mjesta, vremena, osoba i događaja, povezana je s vremenskim kontekstom, sadrži opise interakcija, reprodukcije razgovora, obilje detalja kritičnog događaja, navode o subjektivnom psihičkom stanju, postoji priznavanje nedostataka prisjećanja i opis uključuje sadržajne elemente specifične za seksualno zlostavljajuće ponašanje. Vještak navodi da kod žrtve nisu utvrđeni elementi patološke motivacije za optuživanje, a analiza konteksta otkrivanja mogućeg kaznenog djela ne ukazuje na hotimično, planirano optuživanje, a posebice za neistinito optuživanje.

12.4. U odnosu na posljedice vezane uz događaje koji su predmet postupka, vještak psiholog navodi da se kod maloljetne INB uočavaju klinički značajni simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja kao moguće traumatsko iskustvo kojima su pridruženi anksiozno-depresivni simptomi, ljutnja, sniženo samopoimanje te smetnje u ponašanju.

12.5. Ispitana na raspravi 12. siječnja 2026. vještak doc. dr. sc. Marina Perković- Kovačević na upit obrane optuženika vezano za korištenje iskaza svjedoka i iskaza optuženika pri izradi pisanog nalaza i mišljenja te koju je medicinsku dokumentaciju koristila pri izradi nalaza i mišljenja, navela je kako je uobičajena praksa vještaka da u uzme u obzir do tada prikupljene izjave svjedoka kako bi prilikom provođenja forenzičkog intervjua s osobom koja se vještači provjerile eventualne nedosljednosti u odnosu na druge izjave ili iskaze, a tijekom vještačenja koristila je samo medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu, odnosno nalaz psihijatra KBC Osijek od 15. srpnja 2025., kao i nalaz Poliklinike za zaštitu djece i mladeži koji se nalazi u sklopu socioanamnestičkih podataka za žrtvu te je iz iste uzela u obzir ranije opisane smetnje kao i sve ono što je dobila primjenom psihodijagnostičkih instrumenata prilikom vlastitog vještačenja. Na upit suda da objasni pojam afirmirane osobe vještak psiholog navodi da je afirmirana osoba jedna zrela osoba koja je u svom socijalnom okruženju prilagođena na socijalno emocionalnoj razini, a u slučaju žrtve navodi da se radi o adolescentici koja se nalazi u formativnoj, razvojnoj fazi i kao takva nije zrela, s time da žrtva pokazuje i znakove emocionalne nestabilnosti kao rezultata niza nepovoljnih egzogenih čimbenika kroz život koje je detaljno opisala u nalazu. Kod žrtve nisu utvrđene naznake modificiranja ili prikazivanja sebe u bilo pozitivnom ili negativnom svjetlu, rezultati kontrolnih ljestvica su prosječni, ona ne pokazuje značajnije odstupanje od prosjeka, što ukazuje da kod iste postoji prosječna vjerojatnost u usporedbi s ostalim vršnjacima da bi iskaz mogao biti oblikovan njezinim subjektivnim viđenjem ili potrebama. U odnosu na pitanje da li bi i u kojoj mjeri na njezino mišljenje vezano za pitanja koja su bila postavljena nalogom za vještačenje utjecala medicinska dokumentacija koju nije imala na raspolaganju te da li bi na njezin nalaz i mišljenje imalo utjecaja eventualno psihijatrijsko vještačenje žrtve, vještak psiholog navodi da ukoliko su dijagnoze u okvirima poremećaja ponašanja i emocija te poremećaja ličnosti, a ne psihotičnih poremećaja za koje eventualno nije znala prilikom vlastitog vještačenja, zaključak njezinog vještačenje bi ostao isti. Kao vještak psiholog nema ovlasti niti stručne kompetencije procjenjivati farmako dinamičke učinke farmakološke terapije jer je to područje psihijatrije i u svom vještačenju se nije očitovala o samoj terapiji koju je koristila žrtva već o psihologijskim posljedicama koje su eventualno uočljive u funkcioniranju osobe. Ponavlja da u konkretnom slučaju kod žrtve nisu utvrđene smetnje kognitivnih funkcija, pamćenja, pažnje niti sposobnosti razumijevanja i reprodukcije događaja koje bi imale značaj za procjenu valjanosti iskaza, neovisno o postojanju farmakoterapije.

13. Na nalaz i mišljenje vještaka doc. dr. sc. Marine Perković-Kovačević obrana optuženog IN stavila je prigovor da je nalaz i mišljenje suprotan dokumentaciji koja je pribavljena od suda, prije svega nalazima i mišljenjima koji prileže spisu, a iz kojih proizlazi da je žrtva sugestibilna te da je suprotan dokumentaciji koja je pribavljena u spis i onom što su iskazivale osobe koje su opisivale ponašanje žrtve, primjerice roditelji koji tvrde da je sklona izmišljanju i manipuliranju što pokazuje još od rane dobi, kao i da je u toj dokumentaciji u više navrata apostrofirano da se žrtva želi pokazati u socijalno povoljnom svjetlu pa iz tog razloga i određeni dijelovi vještačenja nisu mogli biti s njom odrađeni.

13.1. Suprotno izloženim prigovorima obrane, po ocjeni ovog suda, nalaz i mišljenje vještaka psihologa doc. dr. sc. Marine Perković-Kovačević je stručan, sadržajno cjelovit i detaljno stručno obrazložen. Vještakinja je u pisanom nalazu i mišljenju odgovorila na sva stručna pitanja postavljena nalogom državnog odvjetnika, a tako i u dopuni mišljenja na raspravi. Iz pisanog nalaza i mišljenja proizlazi da je vještak psiholog doc. dr. sc. Marina Perković-Kovačević primijenila maksimalna stručna znanja pri izradi nalaza i mišljenja provođenjem psihologijskih testova, prikupljanjem informacija primjenom forenzičnog intervjua te uvidom u spis i na temelju istih iznijela ocjenu sposobnosti djeteta žrtve INB za valjano i istinito iskazivanje o proživljenim događajima, analizu moguće sugestibilnosti djeteta kao i njezinu motiviranost za iskazivanje. Kako se radi o profesionalnoj osobi koja nije zainteresirana za ishod postupka, a uz to posjeduje stručna znanja iz kliničke psihologije, to je njezin nalaz sud cijenio objektivnim, nepristranim i sačinjenim u skladu s pravilima struke. Ujedno se napominje da je psihologijsko vještačenje samo jedan od dokaza koji služi sudu za valoriziranje cjelokupnog dokaznog materijala i podložno je ocjeni suda kao i svaki drugi dokaz, a ocjenu o tome treba li žrtvi vjerovati ili ne donijet će sud, i to nakon analize iskaza žrtve samog za sebe i u vezi s drugim dokazima.

14. Međutim, kako se vještak psiholog doc. dr. sc. Marina Perković-Kovačević u svom nalazu i mišljenju nije očitovala o mogućem utjecaju farmakoterapije koju je žrtva uzimala na njezine kognitivne sposobnosti, niti je ovlaštena procjenjivati učinke psihofarmaka u kontekstu psihijatrijskih dijagnoza, a iz medicinske dokumentacije koja je na prijedlog obrane optuženika pribavljena i izvedena u dokaznom postupku kao i socioanamnestičkih podataka proizlazi da je žrtvi dijagnosticiran mješoviti poremećaj ponašanja, da je više puta hospitalizirana zbog agresivnih ispada, te da su u ranijim stručnim nalazima opisani obrasci ponašanja koji uključuju manipulativnost, socijalno poželjno prikazivanje i agresivnost, to je sud usvojio prijedlog obrane za provođenjem psihijatrijskog vještačenja žrtve na okolnost boluje li dijete žrtva od kakve duševne bolesti ili neke druge teže duševne smetnje, je li s obzirom na svoje psihičko stanje tempore criminis bila sposobna pravilno opažati događaje koji su predmet kaznenog postupka, zapamtiti opažene događaje i naknadno ih reproducirati, je li na njezine kognitivne funkcije, uključujući pažnju, pamćenje, prosudbu i ponašanje utjecala farmakoterapija koju je uzimala u vrijeme i neposredno prije inkriminiranog događaja, te je li kombinacija psihičkog stanja žrtve i farmakoterapija mogla utjecati na njezino doživljavanje ili interpretaciju događaja koji su predmet postupka, na koji način i u kojoj mjeri, koje vještačenje je provedeno po stalnom sudskom vještaku psihijatru za dječju i adolescentnu psihijatriju prof. prim. dr. sc. Katarini Dodig-Ćurković.

15. Tako iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka prof. prim. dr. sc. Katarine Dodig- Ćurković od 20. veljače 2026. koje se temelji na sadržaju sudskog spisa i sve medicinske dokumentacije o liječenju žrtve mlt. INB koju je sud pribavio na prijedlog obrane optuženika, proizlazi da je maloljetna INB adolescentica u fazi srednje adolescencije koja je odrastala u nepovoljnim i deprivirajućim uvjetima za rani rast i razvoj djeteta. Vještak psihijatar navodi da je žrtva, koja je posvojena u ranoj dobi, teško uspostavlja bliske i dugotranije odnose, sklona je konfliktima, niskog samopouzdanja, slabom slikom o sebi, rivalizirajućim odnosom prema sestri i bratu iz posvojiteljske obitelji radi toga što kroz ranu životnu dob nije imala kontinuitet skrbništva niti jedan topao, privrženi i za dijete siguran roditeljski odnos. Kod žrtve vrlo rano dolazi do poteškoća prilagodbenog karaktera koje su se posebno intezivirale nakon razvoda roditelja, a iz svih medicinskih nalaza vidi se da je već u dobi od devet godina iskazivala poteškoće u ponašajnom smislu, bila impulzivna, slabo reagirala na upute, nije poštivala autoritet roditelja koji su rano nad njom izgubili odgojni utjecaj, pokazivala je prkosno i nepredvidljivo ponašanje, ulazila u sukobe sa sestrom i bratom, prema njima i roditeljima bila fizički i verbalno agresivna te su roditelji nad njezinim ponašanjem izgubili nadzor, a radi učestalih suicidalnih prijetnji, prijetnji članovima obitelji dolazi do njezinog izmještanja iz primarne obitelji. Nadalje, vještak psihijatar navodi da ulaskom u fazu puberteta kod žrtve dolazi do kontinuiteta i inteziviranja smetnji u psihičkom funkcioniranju u smislu pojačane agresivnosti prema sebi i drugima, iskazivanja verbalne agresije spram okoline, autoagresivnog ponašanja prema sebi u vidu samoozljeđivanja, heteroagresivnog ponašanja prema okolini, stvarima, inventaru, impulzivnosti, slaboj kontroli emocija i postupaka općenito, nemogućnosti adekvatnog procesiranja svojih negativnih emocija, slabe slike o sebi, narušenog samopouzdanja, prkošenju, narušenom odnosu s posvojiteljima i bez uvida u svoje postupke, što klinički odgovara dijagnozi mješovitog poremećaja u ponašanju i emocijama kod primarno i emocionalno nezrele adolescentice i u sklopu rizičnih ranih uvjeta za njezino odrastanje i razvoj. Vještak psihijatar navodi da je prema medicinskoj dokumentaciji žrtva INB od 2018. u kontinuiranom psihijatrijskom tretmanu u raznim ustanovama, liječena je u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Zagrebu primarno zbog rizičnih obrazaca ponašanja, iskazivanju suicidalnih ideja i heteroagresivnih poriva, a također i ambulantno pregledavana u Općoj bolnici u Varaždinu, Zavodu za dječju i adolesentnu psihijatriju KBC Osijek, Zatvorskoj bolnici u Zagrebu i Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba te je u skladu s uočenim poteškoćama i kliničkoj slici, primarno radi psihomotornog smirivanja i kontrole nad njezinim impulzivnim ponašanjem, agresivnošću, prijetnjama suicidom i prijetnjama drugima oko sebe, ali i radi ulazaka u konfliktne i rizične odnose s drugim maloljetnim osobama uvedene psihofarmakoterapija i to u situacijama agresivnog i rizičnog ponašanja kombinacija antipsihotika i anksiolitika, hipnotika za regulaciju sna i neuroleptika koji u nižim dozama ima smirujuće djelovanje, a s obzirom na njezinu razvojnu dob i hormonski utjecaj uz pogoršanje kliničke slike u terapiju je uveden i depo preparat haloperidola s ciljem postepenog dugodjelovajućeg učinka antipsihotika u stanjima agresivnog i nepredvidljivog ponašanja. Za sve doze vještak psihijatar navodi da su u skladu s propisanim smjernicama u vezi maloljetnih osoba i u skladu s kliničkom slikom žrtve te nema podataka da je žrtva imala neke ozbiljne neželjene rekacije primjenom istih. Slijedom navedenog vještak iznosi mišljenje da je maloljetna INB adolescentica sada u srednjoj fazi adolescencije koja iskazuje značajne poteškoće u psihičkom funkcioniranju u smislu izraženih smetnji u ponašanju i emocijama, uz tendenciju i razvoj nekog od poremećaja ličnosti kroz odraslu životnu dob te da je u skladu sa svojim psihičkim stanjem u vrijeme inkriminiranog događaja bila sposobna pravilno opažati događaje koji su predmet kaznenog postupka i naknadno ih reproducirati. Mišljenja je da farmakoterapija koja je navedena u ambulantnim nalazima maloljetne INB uz opisanu kliničku sliku, nije utjecala na njezine kognitivne funkcije te da kombinacija njezinog psihičkog stanja i farmakoterapija nisu utjecali na njezino doživljavanje ili interpretaciju događaja. Navodi da je svrha propisivanja psihofarmaka kod mlt. INB primarno s ciljem da se psihomotorno smiri, da se reduciraju autoagresivni i heteroagresivni privi, ali ne i da utječu na njezino kognitivno funkcioniranje, nego da upravo može funkcionirati u okruženju u kojem se nalazi ili je smještena.

15.1. Neposredno ispitana na raspravi 23. veljače 2026. vještaka prof. prim. dr. sc. Katarina Dodig-Ćurković navodi da je s obzirom na detaljne podatke u spisu o tijeku odrastanja žrtve, ali i tijeku liječenja, mišljenja da se kod maloljetne INB radi se o izrazito izraženim ponašajnim smetnjama uz poteškoće na planu emocija gdje zadovoljava i kriterije za poremećaj ličnosti, najvjerojatnije antisocijalni poremećaj ličnosti s obzirom na njezinu kronološku dob, s time da se obično navedena dijagnoza ne uzima odmah, ali se može dati preporuka u kom smjeru će se dosadašnje poteškoće najvjerojatnije razvijati. Ponavlja da farkakoterapija koju je žrtva uzimala, s obzirom na propisivanu vrstu farmakoterapije i doze, nije utjecala na njezin kapacitet da pravilno opaža događaje koji su predmet kaznenog postupka, a u odnosu na opaženu situaciju hiper salivacije (slinjenje) gdje se u nalazu ističe da je pacijentici umjesto Misara dan Helex, ističe da se radi o istoj skupini lijeka, različitih proizvođača te je zaključka da navedeno također nije utjecalo na njezinu sposobnost da pravilno opaža događaj i reproducira isti. Na pitanje obrane optuženika odgovara da svaki lijek u teoriji ima određene nuspojave, ali u konkretnom slučaju nema podataka da su lijekovi koje je uzimala žrtva na bilo koji način kod nje utjecali na njeno kognitivno funkcioniranje u smislu zbunjenosti ili poremećaja pamćenja. Na pitanje optužbe odgovara da je doza i vrsta lijekova koja je propisivana žrtvi u skladu s njezinom dobi i opisanom kliničkom slikom, a primjenom lijeka Rivotril, odnosno klonazepama moglo bi doći do hiper salivacije, a kako maloljetna INB godinama uzima lijekove, različitu skupinu lijekova postoji mogućnost neke neučinkovite ili neželjene situacije, ali se ista vrlo brzo otkloni korekcijom lijeka ili isključivanjem lijeka. Iako je u spisu našla podatak da je po mišljenju jedne od svjedokinje terapija koju je koristila maloljetna INB procijenjena kao "jaka", ističe da se ne radi o osobi koja je kompetentna iznijeti takvo mišljenje, doziranje lijekova djeci vrši se na način da se daje ona terapija koja će omogućiti djeci s poteškoćama u ponašanju, kao što je žrtva, da normalno funkcioniraju u svom okruženju, da pri tom ne predstavljaju opasnost za sebe i druge, odnosno djecu se ne sedira jer bi to bilo protivno pravima djeteta, tako da u konkretnom slučaju iznosi mišljenje da je terapija koju je žrtva koristila nakon izlaska iz Požege i dolaska u Udrugu Breza zapravo terapija koja je bila u skladu s njezinom kliničkom slikom i funkcioniranjem, jer da je žrtva bila sedirana u tom slučaju ne bi mogla niti pobjeći. Na pitanje na koji način je na ponašanje žrtve kritične zgode utjecala terapija u vidu njezinih obrambenih sposobnosti, iznosi mišljenje da je prema podacima u spisu žrtva bila uplašena i osjećala strah te da je njezina pasivnost kritične zgode rezultat straha.

16. Nalaz i mišljenje vještaka prof. prim. dr. sc. Katarine Dodig-Ćurković sud je u cijelosti prihvatio jer je psihijatrijski vještak na temelju opsežne medicinske dokumentacije, vrlo stručno, argumentirano i na znanstveno utemeljeni način analizirao osobine ličnosti žrtve, a ujedno i očitovao o utjecaju utvrđenih smetnji u ponašanju i emocionalnom funkcioniranju te farmakoterapiji koju je koristila na njezine kognitivne funkcije. Osim toga na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu iznosile primjedbe.

17. Slijedom navedenog, sud u obrazloženju ne iznosi posebno sadržaj opsežne medicinske dokumentacije na ime žrtve djeteta INB, koja je pribavljena na prijedlog obrane, budući da je ista bila predmet analize vještaka psihijatra koji ju je detaljno razmotrio i elaborirao u svom nalazu i mišljenju prilikom davanja odgovora na postavljena vještačka pitanja. Kako sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan, potpun i uvjerljiv, to nije bilo potrebe zasebno reproducirati sadržaj navedene medicinske dokumentacije.

18. Dovodeći u vezu nalaz i mišljenje vještaka psihijatra te nalaz i mišljenje vještaka psihologa s iskazom žrtve INB koji je prethodno reproduciran, sud nalazi da navedeni stručni nalazi potvrđuju njezinu sposobnost da vjerno i istinito svjedoči o proživljenim događajima. Naime, prema nalazu vještaka psihologa žrtva ima očuvane kognitivne sposobnosti za valjanog svjedoka, ne pokazuje sklonost konfabulacijama niti značajnu sugestibilnost, a kod nje nisu utvrđeni motivi za lažno terećenje optuženika, dok su istodobno prisutni izraženi simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja povezani s proživljenim događajem. Također, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da unatoč prisutnim smetnjama u ponašanju i emocionalnom funkcioniranju, kod žrtve nije utvrđena duševna bolest niti druga teža duševna smetnja koja bi dovodila u pitanje njezinu sposobnost pravilnog opažanja, pamćenja i reprodukcije događaja, da farmakoterapija koju je žrtva koristila nije utjecala na njezine kognitivne funkcije niti je kombinacija njezina psihičkog stanja i terapije mogla utjecati na način na koji je doživjela ili interpretirala predmetni događaj.

19. Stoga sud iskaz žrtve djeteta INB ocjenjuje vjerodostojnim, pri čemu posebno cijeni da je žrtva na način koji je logičan i životno uvjerljiv opisala bitne okolnosti događaja, uključujući mjesto i vrijeme, opisala izgled optuženika i što joj je optuženik radio, kako se osjećala, slijed događaja nakon toga te kome se i kada povjerila. Određene manjkavosti i manje proturječnosti u iskazu žrtve, po mišljenju suda, nisu posljedica njezine nedosljednosti u opisu inkriminiranog događaja koje bi upućivale na nevjerodostojnost njezina iskaza, već rezultat strukture njezine ličnosti.

20. Iskaz djeteta žrtve INB potkrepljuju iskazi svjedoka po čuvenju mlt. ZN, mlt. KNB, mlt. UN, ĐN, JN, TN, DN i NNB.

21. Tako iz iskaza svjedoka mlt. ZN proizlazi da živi u Udruzi Breza u Čapinskim Martincima gdje se nalazila i u vrijeme kada je u navedenu Udrugu došla i žrtva INB. Navodi da joj je žrtva pričala o događajima vezano za osobu po imenu EN te se sjeća da je to bilo kada su nešto vani obavljali i da joj je INB kroz smijeh rekla da joj mora nešto ispričati u vezi događaja kada je prvi puta pobjegla iz Udruge. Navodi da joj je žrtva tom prilikom rekla da je hodala do groblja u [adresa], da je taj EN bio u društvu s nekim ljudima, da ju je zvao i pitao šta tu radi sama, da je ona pitala za mobitel da nekoga nazove, valjda svoju sestru, da ju je EN uhvatio za ruku, zatvorio kombi i nije ju htio pustit van do jutra pa da je zato policija nije našla. Iskazuje da joj je žrtva rekla da ju je EN silovao, a da je ona samo htjela pitati za pomoć, a opisala ga je kao malo "višljeg" od nje, ni mršav ni "debel", da ima bradu i liči kao da ima četrdeset i nešto godina. Navodi da nije povjerovala INB zato što su ljudi koji znaju tog čovjeka rekli da ne vjeruju da je to istina i da je ona po priči, njega samo pitala za mobitel, da mu nije htjela izaći iz kombija te da je on zvao svog šefa da pita šta da napravi. Sjeća se da joj je INB rekla da je tražila tog čovjeka na Instagramu, a poznato joj je da je opet pobjegla i da ga je išla tamo tražiti, ali ga nije našla i stalno je pričala o njemu. Navodi da je INB pila jako veliku terapiju, da je pričala jako usporeno i nikad nije znala da li laže ili ne laže u vezi nekih stvari. Za vozilo u kojem je bila INB navodi da se nije radilo o malom kombiju nego o velikom kamionu, a o događaju između INB i EN čula je od jedne cure koja živi s njima, točnije od njezinog dečka čiji su roditelji nešto znali, a i od ljudi s kojima radi na praksi. Poznato joj je da je INB u više navrata bježala iz Udruge i da je išla gledati je li taj čovjek tamo, te se sjeća da joj je rekla kako je tamo bio auto od EN i da je provalila u auto, razbila ga i uzela mu cigare, VIP i neke pare što je našla u autu. Navodi da je INB pričala nešto za neku trudnoću, da misli da je s njim ostala trudna u koju priču ona nije povjerovala jer je INB svakome rekla drugu priču. Iskazuje da je INB za tog čovjeka rekla da je on bio agresivan prema njoj, što joj je bilo čudno jer nije imala nikakvih plavica po rukama i nogama.

22. Iz iskaza svjedoka mlt. KNB proizlazi da živi u Udruzi Breza i poznato joj je da je žrtva INB pobjegla odmah prvu noć i vratila se oko sedam ujutro i sve normalno radila. Navodi da joj je INB ispričala da ju je silovao jedan dečko, nije rekla kako se zove, a opisala ga je kao da ima kratku kosu, proćelav, kao siva boja kose i da je imao nekakav plavi auto, da ju je odveo i silovao, a kada je opet pobjegla da se to isto dogodilo, sada s nekim kombijem, da ju je odvukao u kombi, taj neki EN, tada im je rekla ime, a smijala se dok je to pričala njoj i ZN što im je bilo malo čudno. Sjeća se da im je INB rekla da je tražila samo cigaretu od njega i mobitel da nazove sestru pa kada se čula sa sestrom i dobila cigare, da je ušla kod njega u kombi i da ju je opet kao silovao u kombiju, a to im je ispričala možda tri, četiri dana poslije. Sjeća se da im je INB rekla da se boji da nije trudna i onda je pitala odgajateljice da joj kupe test za trudnoću. Odmah je INB rekla da to nije zezancija i da ide reći nekoj odgajateljici, a sjeća se i da se INB kasnije vraćala na to mjesto i da je rekla kako mu je ukrala cigarete i još nešto, ali se sada ne sjeća što. Kada je INB došla kod njih u Udrugu prvo je bila u redu, a kasnije je išla s nožem po kući, razbijala, htjela je tući djecu. Poznato joj je da se INB povjerila o tom događaju pred više osoba, rekla im je da ju je taj čovjek odvukao u kombi i silovao, ali nije govorila na koji način. Navodi da im je INB rekla kako se išla šetati, da je po putu vidjela taj auto, da je tu noć bila kod njega u kući.

23. Svjedok mlt. UN iskazala je da žrtvu INB poznaje iz Udruge Breza, da su si bile OK te da joj je INB rekla za tog čovjeka koji ju je silovao. Sjeća se da joj je INB prvo rekla nešto kao da je trudna, pa kada ju je pitala kao zašto, onda joj je rekla da je tu noć kad je pobjegla bila s nekim, da je vidjela neke ljude i pričala s njima, da je otišla do groblja i tamo je plakala pa kad se vraćala, da se upleo neki gospodin EN koji ju je zaključao u kamion ili kombi i da ju je tamo silovao. Navedeno joj je INB ispričala taj dan kada je bila na pregledu kod ginekologa, a za tog čovjeka je rekla da se zove EN, da je malo "višlji" i da izgleda kao da je u tridesetim godinama. Na početku joj je INB izgledala potresena, a sve ostalo je rekla onako opušteno pa je mislila da laže, jer su ostale cure kojima je rekla, KNB i ZN rekle da je baš bila potresena i da je plakala, a kada je njoj govorila malo se i zezala. Misli da se INB nije vraćala na to mjesto, a poznato joj je da je par puta pobjegla usred noći. Ponašanje INB opisuje kao psihički poremećeno, na velikoj je terapiji i dosta usporena. Za kombi joj je INB rekla da je bio jako velik i da je bio parkiran u prolazu kod groblja gdje su inače kamioni, da ju je taj čovjek kao gurnuo za zid od kombija, krenuo ljubit i skidat. Za INB navodi da je tijekom boravka u Udruzi bila agresivna, da je par puta prijetila nožem, prepirala se i natezala s odgajateljicom, a čula je i da je jednoj odgajateljici bacila ključeve u glavu.

24. Iz iskaza odgajateljice Udruge Breza, svjedoka ĐN, proizlazi da je 1. srpnja 2025. zaprimila INB koja je došla u njihovu Udrugu i koja je dosta rano otišla na spavanje, da bi negdje oko 22.00 sata INB ponovno došla do nje i rekla joj da ne može biti u prostoru Udruge, da joj se ne sviđaju pravila ponašanja i da će otići. Pokušala je razgovarati s INB i odgovoriti je od odlaska, no kako je INB izašla iz prostora i krenula prema glavnoj cesti i kako je nije mogla nasilno spriječiti da napusti Udrugu, pozvala je policiju koja je došla relativno brzo i nakon obavljenog razgovora, otišli su tražiti INB, da bi joj povratno javili kako je nisu pronašli. Negdje oko 07.00 sati to jutro policija je dovezla INB natrag u Udrugu pa kada je pitala INB gdje je bila, je li spavala i je li se što dogodilo, ona nije htjela s njom pričati, samo joj je rekla da nije baš spavala te izrazila svoje žaljenje što je pobjegla. Negdje dva tjedna nakon bijega, štićenica ZN joj je rekla da joj se INB povjerila da ima nekih zdravstvenih problema, da se boji za zdravlje, nakon čega je pokušala razgovarati s INB i tada joj je INB u razgovoru rekla da je imala spolne odnose i da želi ići kod ginekologa i da su se ti spolni odnosi dogodili prvi dan kada je došla i pobjegla, da nije htjela da se to dogodi, ali joj nije pričala nikakve detalje. Kasnije su joj kolegice rekle da im se INB povjerila da je spolni odnos imala u kamionu, a poznato joj je da se kod groblja u [adresa] nalazi jedno parkiralište s kamionima. Sjeća se da je INB druga kolegica vodila na pregled u bolnicu u Osijeku i da je događaj prijavljen policiji. Navodi da joj INB nije govorila ništa o osobi s kojom je navodno imala spolni odnos, samo je govorila da se radi o muškarcu i da je to bilo u kamionu te je spominjala ime na "H". Navodi da je INB te večeri popila terapiju, da je nakon terapije nerazgovjetno govorila pa čak malo i teturala, odnosno imala problem s hodanjem i ravnotežom. INB joj se povjerila u vezi spolnih odnosa pred štićenicama KNB i ZN i tom prilikom je tražila da ide kod doktora jer se brinula i bojala da je trudna, a isto tako rekla je da nije željela spolne odnose. Kritične večeri INB je na sebi imala crne hlače, bijelu majicu, bijelu jaknicu i bijele papuče, a kada ju je policija vratila, bila je isto odjevena i nije primijetila da bi njezin izgled bio drugačiji nego kada je pobjegla iz Udruge, nije bila raščupana, nije na njoj vidjela nikakve masnice. Kada joj se INB povjerila pred KNB i ZN izgledala je vidno uplašeno, odnosno bojala se jako za svoje zdravlje, a osobu s kojom je imala spolni odnos opisala je kao ćelavu i nižu, starije dobi. Sjeća se da je INB nakon što je rekla da se radi o starijoj osobi rekla nešto u smislu „nemojte me gledati tako“, po čemu je zaključila da je ona shvatila kao da ju zbog toga drugačije gledaju te je nakon ove izjave rekla da je odnos bio neželjen. Nije joj poznato je li INB tog 1. srpnja 2025. imala mjesečnicu, a na njezinoj odjeći nije primijetila da bi imala kakve mrlje od krvi ili da bi izgledala drugačije nego kad je otišla. Poznato joj je da je štićenica INB imala jako dobar odnos sa sestrom, sestra na nju jako dobro utječe, zna da su za vrijeme boravka INB u Kaznionici imale samo telefonski kontakt, nisu se dugo vidjele i INB je izražavala želju da vidi sestru i govorila da će jednog dana kada izađe iz Udruge ići živjeti kod sestre.

25. Iz iskaza svjedoka JN proizlazi da je bila prisutna kada je u Udrugu Breza 1. srpnja 2025. došla INB, ali je otišla kući prije 22.00 sata, a nakon što ju je kontaktirala odgajateljica ĐN i rekla da je štićenica INB napustila prostor Udruge bez dopuštenja, rekla je ĐN da o tome obavijesti policiju. Poznato joj je da je INB došla iz Kaznionice u Požegi, ona se nikako nije mogla prilagoditi na program njihove socijalno-terapijske zajednice, a korisnice su se na nju teško privikavale, jer je INB bila posebna po ponašanju, promjenjivog raspoloženja, a korisnice ni odgajatelji nisu mogli znati što utječe na njezine promjene raspoloženja i kako će reagirati u pojedinim situacijama te je s njom bilo dosta teško. Navodi da je najviše ostajala nasamo s INB i u toj komunikaciji „jedna na jedan“ mogla je nešto postići, uspjela bi od INB dobiti povratne informacije i imala je utjecaj na njezino ponašanje jer su svi bili u ozbiljnom strahu da ne bi naškodila sebi ili drugima. U odnosu na kritični događaj, poznato joj je da je štićenica INB ujutro vraćena od strane policije i toga dana nisu znali ništa o događajima koji su predmet postupka niti je INB taj dan kome rekla što se događalo za vrijeme dok je bila u bijegu. Sjeća se da je s INB išla na pregled kod psihijatra kada joj je rekla da je silovana, pa kako nije znala da li da joj vjeruje ili ne, više puta je tražila INB da joj ispriča u vezi tog silovanja kako bi provjerila da li joj može vjerovati, a INB više puta ponovila da je silovana i da je to učinio muškarac imena EN kojeg je opisala kao proćelavog i okruglastog lica. Sjeća se da je INB rekla da je te večeri pri dolasku u Udrugu odšetala, da je srela tog čovjeka i tražila ga cigaretu, a pokazala joj je i gdje se taj događaj zbio te su vozilom došle do groblja u [adresa], pokazala joj je prostor koji je ograđen žicom s kapijom koja je bila širom otvorena, na tom parkingu bila su parkirana neka vozila, a ona joj je pokazala dva auta tamne boje, upisala je registracije tih vozila i rekla je da jedan auto pripada počinitelju, a drugi njegovom prijatelju. Kada ju je pitala od kuda zna ime počinitelja rekla je da je tom prilikom došao još jedan muškarac koji je toga muškarca oslovio s imenom EN te je rekla da se spolni odnos dogodio u kabini kamiona i da joj je bilo odvratno. Pitala je INB je li se tom prilikom odupirala, borila, a ona je rekla da nije jer se bojala i da je on fizički od nje jači te da je pristala na odnos bez otpora, a ta joj je osoba rekla „O ovome da nisi nikome pričala, ne želim imati problema zbog tebe“. Sjeća se da je INB rekla da se radilo o kamionu bijele i nešto plave boje. Za automobile koji su bili na parkingu INB je rekla da je iz jednog od njih izašao čovjek, prijatelj tog EN i da ga je on oslovio imenom EN, a da drugo vozilo pripada EN, ali ne zna točno koje. Nakon što je se INB povjerila se o tim događajima, govorila je da se osjeća prljavo, loše, izražavala je gađenje i strahovala od moguće trudnoće. Terapija koju je uzimala INB na nju je djelovala tako što bi sporije i nerazgovjetnije pričala, u ustima joj se skupljala pljuvačka i bila je usporena u reakcijama, no unatoč tome spavati gotovo nikada nije mogla. Ne zna koje su registarske oznake bile na vozilima, ali zna da nisu bile osječke.

26. Svjedok TN, predsjednica Udruge Breza iskazala je da je maloljetna INB u njihovu Udrugu došla 1. srpnja 2025. jer nitko drugi u Hrvatskoj nije htio niti imao mjesta primiti je. Osobno nije bila na primopredaji, ali su joj poznate okolnosti Ivinog bijega te iste večeri, što nije ništa neuobičajeno jer je INB kod njih došla iz Kaznionice i razumije potrebu za slobodom, tim više što se radilo o osobi koja je imala određene emocionalne i psihičke poteškoće. Poznato joj je da je INB vraćena sutradan, da je pronađena u [adresa] i da je tom prilikom odgajateljicama rekla kako je samovoljno otišla i samovoljno se vratila, da je lutala, ali da se svakako htjela vratiti natrag u Udrugu. Nakon nekih dva tjedna od tog bijega, INB joj se obratila, bila je vidno uznemirena i tražila je da s njom razgovara te su razgovor obavile nasamo i tom prilikom INB joj je rekla da je imala spolni odnos s muškom osobom imena EN, da taj odnos nije bio dobrovoljan, odnosno da je silovana. Prema protokolu kada dobije takvu informaciju postavlja daljnja pitanja u smislu što se dogodilo, kada se dogodilo, gdje se dogodilo, okolnosti samog događaja i zna da joj je INB rekla da je bila u strahu i stresu kada je došla k njim u Udrugu, da je htjela izaći van i otišla u pravcu crkve, a potom desno prema glavnoj cesti, da je tražila tko će joj dati cigarete i da je tamo kod kamiona bio neki momak koji joj je dao cigaretu. Također ista je rekla da je bila zatvorena u nekoj kabini u kamionu, da je imala spolni odnos na koji nije pristala i premda je malo i nepovezano pričala jer je spominjala i nekakvu sobu i kuću, stalno je ponavljala da se radilo o spolnom odnosu koji nije bio dobrovoljan, da je to bilo u kabini i da je tek ujutro mogla otići. Kada joj je objasnila da se takvi događaji moraju prijaviti, da se radi o ozbiljnim situacijama i ponovno ju pitala je li se to stvarno dogodilo, INB joj je potvrdno odgovorila, a kada je pitala zašto to ranije nije rekla, ista je odgovorila da ju je bilo sram i rekla je kako je tražila odgajateljice da je vode kod ginekologa jer se plašila da je trudna. Sjeća se da joj je INB rekla kako je te večeri išla tražiti cigarete da se smiri, a kod takvih osoba to doslovno znači da je spremna ići od kuće do kuće tražiti cigarete. Kada joj je ispričala što se dogodilo, bila je ljuta na sebe, govorila je da nije smjela to napraviti, bilo ju je sram, a specifično je kod nje to da ona uvijek kada napravi nešto što nije dozvoljeno, odmah to i kaže, sama sebe prijavi pa tako za primjer navodi situaciju kada je INB sama nazvala policiju i prijavila sebe da je napala jednu od odgajateljica u Udruzi. Za INB navodi da je jako vezana za sestru, sestra joj je jedina stabilna osoba koja ju želi i prihvaća, kod jednog bijega poslije ovog događaja tražila je bilo koga tko će joj dati telefon da nazove sestru te joj je odobren kontakt sa sestrom, a sestra ju je i posjetila u Udruzi. Potvrđuje da je INB od svog dolaska u Udrugu imala svakodnevne ispade u ponašanju, međutim nakon što se saznalo za ovaj događaj koji je predmet postupka ti ispadi su bili intenzivniji tako da je tražila svaki dan da se čuje sa sestrom, a kada joj se ne bi odobrilo tada bi vikala, plakala, a isto se odnosilo i na konzumaciju cigareta. Poznato joj je da je INB željela trajno živjeti kod svoje sestre.

27. Svjedok DN, odgajateljica u Udruzi Breza iskazala je da joj je radna kolegica ĐN ispričala da je od jedne korisnice saznala da se INB povjerila toj korisnici o događajima kada je pobjegla iz Udruge, te da je ĐN nakon toga razgovarala s INB i rekla joj je da je od INB saznala kako ju je te večeri silovao jedan čovjek. Tjedan ili dva nakon 1. srpnja 2025. razgovarala je s INB i tom prilikom INB joj je rekla da je u noći kada je pobjegla iz Udruge Breza otišla do parkirališta u [adresa] kod groblja, da je tamo bio bijeli kamion i nekoliko osobnih automobila, da je bilo više ljudi od kojih se jedan zvao EN, da ju je taj EN ponudio cigaretom i pozvao u svoj kamion, a nakon toga silovao. INB joj nije pričala nikakve detalje u smislu na koji način se odvijao taj događaj, a ona ju nije o tome detaljno ispitivala jer je bila uzrujana i rasplakala se. Navodi da je INB nakon uzimanja terapije djelovala usporeno, izgledala je emocionalno umrtvljena, bila je usporena u govoru, znala je „zafrfljati“, motorički je bila slabija, a znala se spotaknuti ili da joj nešto ispadne. Pričala je sa štićenicama ZN i KNB kojima se INB povjerila, one su joj rekle što im je INB navodila u vezi tog događaja, primijetila je da se ono što im je INB rekla u nekim dijelovima razlikuje od onoga što je njoj rekla njoj, pa tako navodi da je njoj rekla kako se radilo o bijelom kamionu, dok je štićenicama rekla da je bio kombi, čak je spominjala i automobil i zna da joj štićenice nisu povjerovale, a u razgovoru s njima saznala je da INB ni tim štićenicama nije detaljno objasnila detaljno kako se taj događaj odvijao. Ponašanje INB od njezinog dolaska pa do razgovora s njom nije se po njezinom mišljenju promijenilo, nije vidjela nekakve promjene u njenom ponašanju, niti je po njezinom ponašanju mogla zaključiti da bi se nešto dogodilo tog prvog dana kada je bila u bijegu.

28. Svjedok NNB iskazala je da su joj poznate okolnosti bijega njezine sestre INB iz Udruge Breza jer ju je sestra negdje oko 23.00 sata nazvala s nepoznatog broja i rekla joj „upomoć, samo mi ti možeš pomoći“, a kasnije je saznala da se nalazila na parkingu u Čepinskim Marticima. Sjeća se da je čula jedan muški glas, nije razumjela što govori, djelovalo joj je kao da je pod utjecajem alkohola, a onda se na telefon javio drugi muški glas koji joj je objasnio situaciju i rekao da je njezina sestra izgubljena, da misli da je pod tabletama i ne zna kako da joj pomogne, a INB je navodno opet pobjegla s tog mjesta i negdje se skrivala. Sjeća se da je toj muškoj osobi rekla da zove policiju, da bi INB trebala biti u Brezi, a poznato joj je da je INB tražila policija, misli čak i neki lovci, ali da ju nisu pronašli. Navodi da je s tom muškom osobom bila u kontaktu i on joj je javljao što se događa, a policija ju je nazvala sutradan oko 09.00 sati i rekli da je INB pronađena. Nakon ovog događaja bila je dva dana u posjeti kod sestre te je u razgovoru s njom shvatila da INB želi s njom živjeti, ali joj je objasnila da trenutno nema mogućnosti brinuti se o njoj jer se još uvijek školuje. Kritične večeri pitala je sestru o čemu se radi nakon što je tražila njezinu pomoć, INB je govorila da ne može biti u Brezi, da ne želi tamo biti, a njezin poziv u pomoć shvatila je u smislu njezine izgubljenosti te večeri. Nakon ovog događaja čula se sa sestrom telefonom i ona joj je u razgovoru rekla da je s tim čovjekom bila nasamo, da su bili negdje od iza kombija, da ju je počeo dirati, da je s njim imala odnos koji nije željela, koji je bio protiv njezine volje i da joj o tome ne želi detaljno pričati. Sjeća se da joj je sestra rekla i ime te osobe kojeg se ona sada ne može sjetiti. Sestra joj nije opisivala izgled tog čovjeka ali se sjeća da je rekla kako se neželjeni odnos dogodio unutar vozila. Policajac koji ju je nazvao je rekao da je INB navodno išla od kuće do kuće gdje bi se smjestila, ali ona ne zna što je od toga istina. Ne zna na koji je način njezina sestra s mjesta gdje se dogodio spolni odnos završila u nekakvoj kući gdje ju je pronašla policija, a INB joj nije spominjala da bi se naknadno išla na mjesto gdje se to dogodilo niti da bi bila u kontaktu s tom osobom. Prije ovog događaja, njezina sestra INB nije nikada optuživala nekoga za neželjeni spolni odnos, ovo je prvi puta da je tako nešto izjavila. Misli da joj je sestra navedeni događaj ispričala nakon što je već prijavljen policiji. Navodi da je njezina sestra emocionalna osoba i da se s njom može lako manipulirati.

29. Dovođenjem u vezu iskaza žrtve INB s iskazima svjedoka koji su s njom boravili u Udruzi Breza kao i iskazom njene sestre NNB, sud utvrđuje da se oni u bitnim okolnostima međusobno podudaraju i potvrđuju navode žrtve. Naime, svjedoci odgajateljice i štićenice Udruge Breza suglasno navode da im se žrtva povjerila kako je tijekom noći kada je pobjegla iz Udruge imala neželjeni spolni odnos s muškarcem imena EN kojeg je upoznala na parkiralištu kod groblja u [adresa] gdje su bila parkirana teretna i osobna vozila. Iz njihovih iskaza proizlazi da je žrtva INB navodila kako je od te osobe tražila cigaretu i/ili mobilni telefon kako bi nazvala sestru, pri čemu većina svjedoka navodi da je žrtva govorila kako se radilo o kamionu ili kombiju u kojem je bila zatvorena tijekom noći. Također iz iskaza ovih svjedoka proizlazi da je žrtva u razgovorima s više osoba izražavala zabrinutost zbog mogućnosti trudnoće te je tražila odlazak ginekologu, što potvrđuju svjedoci ĐN i TN. Iskaz svjedoka NNB dodatno potvrđuje dio iskaza žrtve prema kojem je te večeri s parkirališta telefonom kontaktirala sestru i tražila pomoć, pri čemu je ova svjedokinja čula i muške glasove u pozadini, što je u skladu s navodima žrtve da se u tom trenutku nalazila na parkingu u društvu EN i njegovog prijatelja. Osim toga i svjedok NNB potvrđuje da joj se sestra povjerila kako je s tim čovjekom, čijeg se imena sada ne sjeća, bila nasamo, da ju je počeo dirati i da je s njim imala odnos koji je bio protiv njezine volje i koji se dogodio unutar vozila. Određena odstupanja u iskazima svjedoka u pogledu pojedinih detalja koje im je žrtva INB prenijela, primjerice u pogledu vrste vozila u kojem se događaj zbio ili pojedinih okolnosti koje su prethodile događaju, sud ne smatra odlučnima. Naime, svjedoci mlt. ZN, mlt. KNB, mlt. UN, ĐN, JN, TN, DN i NNB RN nisu iskazivale o vlastitom opažanju događaja, već o sadržaju razgovora koje su naknadno vodili sa žrtvom INB, pri čemu treba imati u vidu da su ti razgovori vođeni u različitim vremenskim razdobljima i u neformalnim okolnostima, zbog čega su određene razlike u pojedinostima očekivane. Međutim, sud nalazi da su iskazi imenovanih svjedoka suglasni u bitnim okolnostima događaja koje je u svom iskazu navela i sama žrtva, a to je da je žrtva tijekom noći kada je pobjegla iz Udruge došla do parkirališta kod groblja u [adresa], da je ondje stupila u kontakt s muškarcem imena EN i da ju je taj muškarac silovao u vozilu. Pri tome treba imati u vidu nalaze sudskih vještaka psihijatra i psihologa, iz kojih proizlazi da žrtva ima očuvane kognitivne sposobnosti da vjerno svjedoči o proživljenim događajima, da ne pokazuje sklonost konfabulacijama niti značajnu sugestibilnost, dok su kod nje prisutni simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja vezanog uz proživljeni događaj. Okolnost da iz iskaza maloljetnih svjedoka ZN, KNB i UN proizlazi da je žrtva INB prilikom razgovora o navedenom događaju djelovala opušteno ili se smijala, kao i da je nakon događaja odlazila na mjesto gdje se isti zbio, sud ne smatra okolnostima koje bi same po sebi dovodile u pitanje vjerodostojnost njezina iskaza, tim više što iz iskaza svjedoka ĐN, JN i TN proizlazi da je žrtva tijekom razgovora o predmetnom događaju bila vidno potresena, plakala ili izražavala strah i gađenje zbog onoga što se dogodilo. Takve razlike u načinu na koji je žrtva INB različitim osobama govorila o događaju sud smatra razumljivima, imajući u vidu njezino psihičko stanje, životne okolnosti i činjenicu da se radi o osobi koja je u vrijeme događaja bila korisnica ustanove i nalazila se pod terapijom. Okolnost da je iskazom svjedoka NNB utvrđeno da žrtva nikad prije nije nikoga optuživala za neželjene spolne odnose dodatno potvrđuje iskrenost i istinitost njenog iskaza. Slijedom navedenog, sud smatra da način na koji je žrtva INB pojedinim osobama prepričavala događaj, kao i njezino ponašanje nakon događaja, ne dovode u pitanje vjerodostojnost njezina iskaza u pogledu bitnih okolnosti samog događaja.

30. Stoga je sud iskaze svjedoka, štićenica Udruge Breza ZN, KNB i UN kao i iskaze svjedoka ĐN, JN, TN i DN cijenio vjerodostojnim jer se njihovi iskazi odnose na činjenice o neposrednim opažanjima emocionalnog i fizičkog stanja žrtve, spontanom sadržaju njezina povjeravanja i okolnostima pod kojima je do povjeravanja došlo. Osim toga imenovane svjedokinje imaju samo posredna saznanja o inkriminiranom i radi se o osobama koje ne poznaju optuženika i koje nisu zainteresirane za ishod postupka. Prihvaćen je kao istinit i vjerodostojan iskaz svjedoka NNB, jer unatoč srodnom odnosu sa žrtvom, i ova svjedokinja je iskazivala samo o činjenicama koje su joj poznate te u tom smislu iskazom nije niti pogodovala obrani optuženika niti je otežala.

31. Međutim, kako optuženik osporava da bi se žrtva INB kritične večeri nalazila s njim u kamionu kao i da bi žrtvu u jutarnjim satima osobnim automobilom prevezao do N to je valjalo iskaz optuženika dovesti u vezu s iskazima svjedoka ĆN, MN, ČN i LN, te u vezu s materijalnim dokazima, preslikom poruke e-pošte Udruge Breza od 1. srpnja 2025., ispisom iz Evidencije potraga i objava za osobama od 1. i 2. srpnja 2025., službenom bilješkom policijskih službenika GN i FN o postupanjima po dojavi tražitelja intervencije ĆN od 1. srpnja 2025., službenom bilješkom o postupanjima policijskih službenika PN i CN, službenom bilješka Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta broj: 511-07-09-K-63/25 od 18. srpnja 2025. i vagarskim listom trgovačkog društva Papuk Našice.

32. Tako je svjedok ĆN iskazao da se sjeća kako u vrijeme žetve pšenice bio na parkingu u [adresa] kod VN, s time da je prethodno s HN išao na večeru u Osijek, a kada su se vratili na parkingu je bio KN te su se njih trojica kratko družili. Sjeća se da je HN u jednom trenutku otišao spavati u svoj kamion, a dok je razgovarao s EN, pojavila se neka djevojka koja mu je izgledala "nadrogirano" ili pijano. Za tu djevojku navodi da je bila sva zbunjena i tražila je telefon da nekoga nazove pa kada joj je dao svoj telefon, ona je nazvala neku osobu koja je imala varaždinski naglasak, a kasnije je saznao da se radi o sestri te djevojke. Čuo je razgovor između te djevojke i njezine sestre, zna da je govorila nešto u smislu da ona tu ne može biti, tražila je sestru da dođe po nju, nije spominjala gdje je prije toga bila, tako da uopće nije znao odakle se ta djevojka pojavila na parkingu. Sjeća se da je sestra te djevojke tražila da s njim razgovara i da se malo udalji od mjesta gdje se nalazila ta djevojka i onda mu je u razgovoru rekla da je ta djevojka pobjegla od policije, da treba pozvati policiju što je on i učinio. Sjeća se da su mu policijski službenici u razgovoru rekli da oni već traže tu djevojku i da ju pokušaju zadržati na tom mjestu. Za vrijeme dok je pričao na telefon, ta djevojka je sjedila za stolom sa ŠN, a kada je prekinuo razgovor, otišao je do kamiona u kojem je spavao IM i rekao mu što se događa, s time da mu IM isprva nije vjerovao, a onda se ipak ustao i krenuo s njim do mjesta gdje je bila ta djevojka, ali nje više nije bilo. Pitao je IN gdje je djevojka, a on mu je rekao da je pobjegla prema cesti. Ubrzo je došla policija kojoj su rekli da je ta djevojka pobjegla prema cesti, te je on zajedno s HN i policijom tražio tu djevojku. Napominje da je bio mrkli mrak i da se ništa nije vidjelo pa kako ju nisu pronašli, policija im je rekla da se mogu razići, a to se sve događalo između jedan i pola dva u noći. Da je ta djevojka "nadrogirana" ili pijana zaključio je po njezinom izgledu i govoru, jer se tresla, teško je govorila i izgledala mu je kao da ima Parkinsonovu bolest. Kada je ta djevojka nazvala svoju sestru, razgovor je stavila na razglas tako da je čuo razgovor između njih dvije, a kada je sestra te djevojke tražila da priča s njim, on se malo odmaknuo i tada nije imao uključen zvučnik, tako da djevojka nije mogla čuti što je pričao s njezinom sestrom. Kada je pozvao policiju otišao je do HN, a KN je mogao čuti da je pozvao policiju jer je bio blizu njega, dok ta djevojka nije znala da je zvao policiju. Tom prilikom KN nije gestikulirao ništa u vezi pozivanja policije nego je rekao nešto u smislu kako da ju zadrže do dolaska policije jer mu je rekao da je traži policija traži i da ju trebaju zadržati, a ŠN nije znao na koji način. Nakon što je otišao po HN, ŠN i ta djevojka su ostali sami za stolom možda sedam do deset minuta, a kada se vratio s HN do ŠN te djevojke više nije bilo i ŠN mu je rekao da je otišla i da ju nije mogao zadržati. Nije čuo da bi tom prilikom netko rekao rečenicu „može ti biti kćer“, niti je on tako što rekao NN. Po dolasku policije, HN i on su bili na ulazu u dvorište parkinga, a ŠN je ostao sjediti za stolom unutar dvorišta. Policiji su objasnili sve vezano za telefonski poziv te djevojke kao i njegov razgovor sa sestrom te djevojke, dogovorili se čak da ode po svoju termoviziju i da je zajedno traže, podijelili su se, gledali u dvorišta, otišli do crkve, pa kako djevojku nisu našli policajci su im rekli da je vjerojatno nekoga stopirala. Vozilo s kojim je s večere došao s HN je Audi A4, parkirao ga je unutar dvorišta na kojem je bilo više kamiona. Za kamion u kojem je spavao HN navodi da je bio skroz iza ureda, dok je Harisov bio odmah do ureda. Po opremu s kojom je tražio djevojku zajedno s HN i policijom, otišao je nakon što je došla policija i to u [adresa] za što mu je trebalo par minuta. Ne sjeća se je li za vrijeme potrage za djevojkom primio poziv od IN, a tijekom potrage razgovarao je s njezinom sestrom te su si slali poruke, a potraga je trajala sigurno dva sata. Za djevojka navodi da mu nije djelovala staro, vidjelo se da se radilo o djevojci. Ne zna u kojem trenutku je KN otišao u svoj kamion, on je to učinio dok su oni bili u potrazi za djevojkom, ali kada se s HN vratio na parking E nije bilo za stolom, s time da on tom prilikom nije ulazio unutar prostora parkinga nego je vozilom stao na prilaz. Čuo je kada je ta djevojka tijekom razgovora sa sestrom govorila da ne može tu više izdržati, da je tu loše, da je muče, ali nije spominjala mjesto gdje se nalazila. Sa ŠN nakon potrage za djevojkom nije razgovarao niti je vidio da bi tko za vrijeme dok je djevojka bila na parkingu osvjetljavao njezino lice baterijom.

32.1. Budući da je svjedok ĆN odstupio od iskaza iznesenog u državnom odvjetništvu, istom je na temelju čl. 426. ZKP predočen dio iskaz u kojem navodi da je u trenutku kada je ŠN s djevojkom sjedio na klupi, došao do ŠN i rekao da ova djevojka nije normalna i da moraju zvati policiju, na što mu je ŠN rekao da ne zove policiju, da će djevojci dati cigaretu, da će malo sjediti s njime i popiti te mu je gestikulirao da će djevojku pozvati u kamion, svjedok je naveo da je tako iskazao na ispitivanju, ali da ne ostaje pri svojoj izjavi. Pojašnjava da tom prilikom KN nije znao sadržaj njegovog razgovora sa sestrom od te djevojke pa kada mu je rekao da će zvati policiju, ŠN se raspitivao iz kojih razloga, komentirao je u smislu zbog čega će zvati policiju, a onda je ŠN rekao da policija već traži tu djevojku i da su mu rekli da ju zadrže na što je on rekao „što, da joj dam cigaru, kako da ju zadržim“ te je tom prilikom gestikulirao kao da će ju pozvati u kamion, ali da je on je to shvatio kao da će ju ŠN zadržati do dolaska policije. Svjedoku ĆN predočen je i dio iskaza u kojem navodi da je nakon toga, dok je bio na telefonskoj vezi s HN, obišao prostor oko parkirališta svojim automobilom da se našali s ŠN budući da se bojao policije te je vidio da je ŠN izašao iz svog kamiona i „doletio“ do njegovog automobila i pitao što radite, uplašio se jer je mislio da je on policija, na što je svjedok izjavio da je tako iskazao na ispitivanju u državnom odvjetništvu, ali da ne ostaje kod tog dijela iskaza jer se više ne sjeća detalja događaja, obzirom da je prvi iskaz dao prije par mjeseci. Posebno upitan da odgovori po čemu je zaključio da se KN boji policije, svjedok navodi da nema saznanja da bi ŠN od prije imao kakvih problema s policijom, a to što je rekao da se isti boji policije objašnjava na način da je nakon njegovog i Damirovog povratka iz potrage za djevojkom, ŠN u jednom trenutku svijetlio s mobitelom u odnosu na njih, rekao „aha, to ste vi“, pa je zaključio da se uplašio da nije policija. Nakon što je svjedoku predočen i dio iskaza u kojem navodi da je u tom vremenu zvao ga ŠN na njegov mobitel broja [broj telefona] i tražio da makne auto iz prostora parkirališta na ulicu, što je on i učinio, također je zvao i HN, a kada je maknuo auto, pri tome mu je ŠN govorio zašto je zvao policiju, odnosno negodovao je, svjedok je naveo da je tako iskazao na ispitivanju u državnom odvjetništvu i da ostaje kod tog dijela iskaza, ali ne zna objasniti na koji je način optuženik negodovao.

33. Svjedok HN iskazao je da je kritične bio u restoranu u Osijeku zajedno s kolegom KM odakle su se vratili na parking u Čapinske Martince iza 23.00 sata. Kada su došli na prostor parkinga vidjeli su IN kako sjedi na klupi i tom prilikom ŠN je pio crno vino, kratko su popričali i on je otišao spavati u kamion koji je bio parkiran dublje u dvorištu, a na jedno dvadesetak metara od njegovog kamiona nalazio se parkiran kamion kojim je upravljao KN. Sjeća se da je došao KM i rekao mu da izađe van, da je kod ŠN došla djevojka, pa kada je nakon nekih pet minuta izašao iz kamiona, djevojke više nije bilo. Sjeća se da je KM zvao policiju i da su na ulazu na parking čekali policiju koja je došla za nekih desetak minuta, policija je tražila djevojku, a tražili su je i on i KM, međutim nisu je pronašli. Navodi da se u blizini parkinga nalazi groblje i kuće, a iza kuća nalaze se poljoprivredne površine. Sjeća se da je s KM otišao njegovoj kući u [adresa] po termoviziju i da je KM tražio djevojku s termovizijom, ali ju nije pronašao, dok KN nije s njima tražio djevojku. Poslije mu je KM ispričao da je sestra od te djevojke javila da su djevojku pronašli ujutro. Na parkingu je osim kamiona bilo i osobnih automobila, njegov Audi A6, Harisov Passat i Dinin pickup. Navodi da je s tog parkinga otišao između pet i šest sati dalje vršiti prijevoz i tom prilikom nije vidio nikakvu djevojku niti je primijetio da bi na parkingu nedostajalo koje osobno vozilo. Kada su se KM i on vratili i krenuli u [adresa], ŠN je bio vani na klupi, a kada su se vratili ležao je u kamionu i imao telefon u ruci. Ne sjeća se je li to jutro kada je išao voziti svoju turu Harisov kamion bio još na parkingu. Policija nije ulazila u prostor parkinga i tražila djevojku nego su otišli cestom prema Martincima, a tom prilikom na vozilu su imali upaljena rotaciona svjetla. Kada je s KM otišao u [adresa] i vratio se natrag, policije više nije bilo, a njihov odlazak i povratak trajao je jedno petnaest do dvadeset minuta. Na parkingu nije bučno, nema prometa, a nalazi se pored groblja. Nakon potrage za djevojkom otišao je spavati, a to je mogla biti ponoć, ponoć i trideset. Te večeri je koristio svjetiljku, bateriju, a ne može se sjetiti je li tom prilikom baterijom iz kamiona nekoga osvjetljivao ili s nekim razgovarao. Nije ništa govorio ŠN te večeri u vezi djevojke, nije mu govorio „može ti biti kćer“ jer djevojku nije ni vidio, a spavao je sa zatvorenim prozorima na kabini. Ujutro nije vidio ŠN niti je s njim razgovarao.

34. Svjedok VN iskazao je da je vlasnik tvrtke Dino Transport i da je KN njegov zaposlenik. Kritičnog dana, oko 23.00 sata nazvao ga je ĆN koji mu rekao da imaju problem, da je na parkingu neka curica i da ne znaju što će s njom, na što mu je odmah rekao da zove policiju i da ga ništa drugo ne zanima. Sutradan ujutro oko 07.00 sati je s kamionom otišao na utovar, s time da je ŠN otišao ranije jer su se mimoišli, a HN je otišao možda oko 04.00 ili 05.00 sati. Sjeća se da su vozili pšenicu iz [adresa] za Našice tako da dozvoljava mogućnost da su išli na isto mjesto, samo u različito vrijeme. Sjeća se da ga je ujutro zvao ĆN i rekao da su zvali policiju, da su tražili djevojku po cesti i njivama, na što mu je odgovorio da ga to ne zanima. KN mu nije ništa pričao u vezi te djevojke, a da je imao nekakav problem, vjeruje da bi mi rekao jer su nakon tog događaja zajedno išli na put u Njemačku. Na parkingu u kritično vrijeme nije bila rasvjeta, isti je ograđen ogradom i to samo od strane groblja dok tamo gdje se nalaze klupe nema ograde. Na prostoru parkinga ima jedna kućica, „bajta“, iza nje se nalazi polje, a na prostor parkinga se ulazi kroz kapiju. Tom prilikom na parkingu je bilo između pet i sedam kamiona, Z se nalazio uz bajtu, a U jedno 20 metara iza bajte. Osim kamiona na prostoru parkinga bilo je i osobnih automobila, Harisov Passat, njegov Audi, NM Golf, a misli da je bio i Pickup od KM te njegov Caddy. Ključeve od vozila u pravilu ostavljaju na desnoj gumi tako da se svatko može poslužiti vozilom kada mu zatreba. Pokraj parkinga se s jedne strane nalazi napuštena stara kuća, a s druge strane groblje i parking je malo uvučen od glavne ceste.

35. Svjedok LN, ravnateljica Vrtića "Zvončić" u [adresa] iskazala je da ju je u jutarnjim satima početkom srpnja 2025., nazvala odgajateljica i rekla da se u prostoru vrtića, koji se nalazi u Pastoralnom centru u Čepinu kod crkve, nalazi djevojka koja se čudno ponaša, na što je odmah rekla neka pozove policiju i vrlo brzo je došla u vrtić, jer živi u blizini. Sjeća se da je u prostoru sjenice zatekla njihovu domaćicu i tu mladu djevojku koja joj je djelovala dezorijentirano i kao da je pod sedativima. Tom prilikom ta djevojka je rekla da je pobjegla iz Udruge Breza, da je hodala cestom i skrivala se od policije, a na sebi je imala bijeli gornji dio trenerke, crni donji dio, bijele Puma papuče i bila je čista. Tijekom razgovora djevojka je jako sporo pričala, usta su joj bila suha, ponudili su je Cedevitom i cigaretom te je bila je s njima do dolaska policije i nije se opirala odlasku s policijom, premda je ranije rekla da se boji policije. Sjeća se da je djevojka rekla da ima 16 godina i da je bila u Zatvoru u Požegi, da je pričala o sestri, spominjala je svoje biološke roditelje, posvojitelje, boravak u zatvoru, dolazak u Brezu, navela da je isti dan pobjegla i da je zbog crkve koja se nalazi u blizini, došla u Udrugu Breza. Za vrtić navodi da je dosta udaljen od Udruge Breza, a odgajateljica je negdje oko 06.00-06.15 obavijestila da se ta djevojka nalazi u prostoru sjenice, ali nije rekla na koji način je ta djevojka došla u prostor vrtića, da li pješice ili ju je tko dovezao.

36. Iz preslike poruke e-pošte Udruge Breza od 1. srpnja 2025. proizlazi da je nestanak žrtve djeteta INB policiji prijavljen u 23.10 sati, dok iz evidencije potraga i objava za osobama broj: 220511437 od 1. i 2. srpnja 2025. proizlazi da je za maloljetnom žrtvom 1. srpnja 2025. policija raspisala potragu, a ista je pronađena 2. srpnja 2025. u 06.22 sati na adresi u [adresa], nakon čega je u 06.50 sati predana odgajateljici Udruge Breza ĐN.

37. Iz službene bilješke policijskih službenika GN i FN o postupanjima po dojavi tražitelja intervencije ĆN dana 1. srpnja 2025. proizlazi da su u potrazi za maloljetnom žrtvom sudjelovale tri policijske ophodnje s ukupno šest policijskih službenika te dva pripadnika civilne zaštite, a potraga se odvijala na prostoru Osječke ulice u mjestu [adresa] i okolnih sela pri čemu je u vremenskom razdoblju od 02.00 do 03.30 sati iz ptičje perspektive putem drona obavljen vizualni pregled mjesta [adresa] i svih okolnih polja, kojom prilikom nije uočeno nikakvo kretanje osobe, niti su u okolnim poljima uočeni pokreti pregledom termovizijskom kamerom.

38. Iz službene bilješke o postupanjima policijskih službenika PN i CN proizlazi da su navedeni policijski službenici u [adresa] zatekli maloljetnu INB te istu u 06.50 dovezli u Udrugu Breza i predali odgajateljici.

39. Iz službene bilješke Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta broj:

511-07-09-K-63/25 od 18. srpnja 2025. proizlazi da je zatražen izlist telefonskog broja kojim se koristi NNB te je sačinjena analiza poziva za 1. i 2. srpnja 2025. pa je tako utvrđeno da je 1. srpnja 2025. u 23.12 sati, 23.30 sati, 23.37 sati, 00.23 sati i 00.50 sati zabilježen dolazni poziv od telefonskog broja registriranog na ĆN.

40. Iz vagarskog lista - otpremnice broj 2025-38-000369 trgovačkog društva Papuk Našice od 2. srpnja 2025. proizlazi da je vozač KN u 07.06 sati sa skupom vozila reg. oznaka [registarska oznaka] i [registarska oznaka] bio na otkupnom mjestu u [adresa], odakle je nakon utovara pšenice otišao u 07.31 sati te je prema primki 2025-01-001997 u 08.56 sati došao na silos u Našice.

41 . Dovođenjem u vezu iskaza svjedoka ĆN, HN, VN i LN sa sadržajem materijalnih dokaza i iskazom žrtve INB, sud utvrđuje da nije istinita niti vjerodostojna obrana optuženika u kojoj osporava da bi se dijete žrtva INB kritične večeri nalazila s njim u kabini kamiona niti obrana u dijelu u kojem osporava da bi žrtvu u jutarnjim satima osobnim automobilom prevezao do mjesta na kojem su je zatekli policijski službenici.

42. Naime, iz iskaza optuženika i svjedoka ĆN proizlazi suglasnost u pogledu dolaska žrtve na prostor parkirališta pa tako obojica navode da je oko 23.00 sata na prostor parkirališta došla djevojka koja je tražila mobilni telefon, da joj je telefon dao svjedok ĆN te da je razgovor žrtve sa sestrom bio stavljen na razglas. Iz iskaza svjedoka ĆN proizlazi da je potom nasamo razgovarao sa sestrom žrtve NNB koja mu je rekla da zove policiju, a na pozivanje policije uputio ga je i svjedok VN, vlasnik navedenog parkirališnog prostora, kojeg je svjedok ĆN obavijestio o dolasku maloljetne INB. Iz iskaza svjedoka ĆN proizlazi da taj razgovor žrtva nije čula niti je mogla znati da je pozvana policija, a navedenu informaciju isti je podijelio s optuženikom, nakon čega je otišao do kamiona u kojem se nalazio svjedok HN. Optuženik navodi da je u tom vremenu žrtvi pokazao gdje se nalazi toalet te da je ona nakon toga na određeno vrijeme nestala iz njegova vidokruga, a da ju je potom zatekao kako sjedi u njegovom kamionu. Takve navode optuženika ne potvrđuje niti jedan drugi izvedeni dokaz. Naprotiv, iz iskaza svjedoka ĆN proizlazi da je u trenutku kada je on otišao probuditi svjedoka HN, žrtva ostala na parkiralištu u društvu optuženika, a da je po njegovom povratku zajedno sa svjedokom HN više nije bilo, pri čemu je optuženik rekao da je otišla i da ju nije mogao zadržati. Iskazom žrtve utvrđeno je da je sjedila na klupi s optuženikom koji ju je ponudio pićem i cigaretom te da joj je upravo optuženik rekao da će doći policija, da se sakrije, što je ona i učinila tako što se sakrila u polje (njivu) iza kuće u blizini parkirališta. Postojanje takvog prostora potvrđuju svjedoci VN i HN koji navode da se u neposrednoj blizini parkirališta nalaze kuće iza kojih se protežu poljoprivredne površine, s time da iz iskaza svjedoka VN proizlazi da prostor parkirališta nije ograđen u predjelu gdje se nalaze klupe. Nadalje, iz iskaza svjedoka ĆN proizlazi da mu je optuženik rekao da je djevojka pobjegla prema cesti nakon čega je on zajedno s HN dočekao policiju na ulazu u parkirališni prostor, koja u taj prostor nije ulazila, a potom su napustili parkiralište kako bi potražili djevojku, pri čemu su čak odlazili u mjesto [adresa] po termoviziju, dok je optuženik za to vrijeme ostao na parkiralištu. Svjedoci ĆN i HN suglasno iskazuju da optuženik nije sudjelovao u potrazi za žrtvom. Iz iskaza svjedoka HN proizlazi da se na parkiralište vratio oko ponoći, ponoć i trideset, da tom prilikom nije vidio optuženika, da je te večeri koristio bateriju ali da s istom nije osvjetljavao lice žrtve niti je govorio optuženiku da mu žrtva može biti kćer. Međutim, sud ove navode svjedoka cijeni neuvjerljivim i usmjerenim na pogodovanje optuženiku. Naime, iz iskaza žrtve proizlazi da se skrivala u njivi, gdje je bila dosta dugo sama, a tom prilikom je vidjela plava svjetla policije i vidjela neku svjetiljku te je čula razgovor optuženika i nekog čovjeka koji mu je rekao „može ti biti kćer“ i da je taj čovjek, kojeg nije vidjela da bi ga mogla opisati, posvijetlio u nju. Slijedom navedenog sud zaključuje da se ovaj događaj odvija po povratu svjedoka HN iz potrage, a prije nego što se žrtva našla u kamionu optuženika, budući da se iskaz žrtve logično uklapa u takav slijed događaja, tim više što ista navodi da je optuženik kada je došao po nju, rekao da njegov prijatelj spava, a vidjela je da taj njegov prijatelj svijetli i čula njegove komentare. Osim toga, iz iskaza svjedoka ĆN proizlazi da nakon povratka iz potrage s HN više nije ulazio u prostor parkinga kao i da ga je upravo optuženik tražio da svoj automobil premjesti iz prostora parkinga na ulicu, tako da on nije mogao biti osoba koja je svjetlila baterijom prema žrtvi INB. Okolnost da je nakon dojave o bijegu maloljetne INB iz Udruge Breza organizirana opsežna potraga u kojoj su sudjelovale tri policijske patrole s ukupno šest policijskih službenika kao i dva pripadnika civilne zaštite, koji upravo zbog informacije da je žrtva pobjegla prema cesti nisu ulazili na prostor parkinga nego su pretraživali [adresa] u [adresa] i okolna sela, a u vremenskom razdoblju od 02.00 do 03.30 sati iz ptičje perspektive putem drona obavili vizualni pregled mjesta [adresa], okolnih sela i svih okolnih polja, kojom prilikom nije uočeno nikakvo kretanje osobe, upućuje na zaključak da se žrtva u navedenom vremenu nije nalazila na otvorenom prostoru u okolnim poljima, već na mjestu koje nije bilo vidljivo niti dostupno sredstvima kojima je potraga provođena. Navedena okolnost u skladu je s iskazom žrtve prema kojem se, nakon što joj je optuženik rekao da se sakrije zbog dolaska policije, sakrila iza kuće u njivi te ondje čekala dok je optuženik ponovno nije pozvao, nakon čega ju je odvukao u kamion, a što se očito dogodilo prije potrage dronom, dakle prije 02.00 sata i u kojem vremenu je optuženik imao nesmetanu mogućnost doći do mjesta gdje se žrtva skrivala i odvući je u kamion. Dakle, rezultati provedene potrage ne samo da ne dovode u pitanje iskaz žrtve, već ga dodatno potvrđuju, dok istodobno obranu optuženika da žrtva nije bila kod njega u kabini kamiona čine nelogičnom i neživotnom.

43. Nadalje, iz iskaza svjedoka HN i VN proizlazi vremenski okvir kretanja osoba na parkiralištu u jutarnjim satima. Tako iz iskaza svjedoka HN proizlazi da je s parkirališta otišao između pet i šest sati ujutro, dok svjedok VN navodi da je na parkiralište došao oko sedam sati s time da je optuženik otišao ranije jer su se mimoišli. Time je potvrđeno da je u razdoblju nakon odlaska svjedoka HN, a prije dolaska svjedoka VN, optuženik imao mogućnost napustiti parkiralište bez prisutnosti drugih osoba. Nadalje, iskazom svjedoka VN utvrđeno je da vozači ključeve automobila ostavljaju na desnoj gumi vozila kako bi se svatko od njih mogao poslužiti bilo kojim automobilom, što znači da je optuženik imao mogućnost uzeti bilo koje vozilo s parkirališta i s istim prevesti žrtvu do [adresa]. Iskazom svjedoka LN utvrđeno je da je žrtva već oko 06.00-06.15 sati bila u prostoru sjenice vrtića koji se nalazi u Pastoralnom centru u Čepinu, dok iz evidencije potraga i objava za osobama od 1. i 2. srpnja 2025. proizlazi da je žrtva pronađena 2. srpnja 2025. u 06.22 sati na adresi u [adresa], nakon čega je u 06.50 sati predana odgajateljici Udruge Breza, a to znači da je od vrtić do Udruge Breza potrebno manje od 30 minuta vožnje. Dovođenjem u međusobnu vezu utvrđenog vremenskog slijeda događaja, s činjenicom da je optuženik u 07.06 sati s kamionom evidentiran na utovaru pšenice u [adresa], sud zaključuje da je optuženik u tom vremenskom razdoblju nesumnjivo imao dovoljno vremena žrtvu odvesti s parkirališta do [adresa], a potom se vratiti na parkiralište, preuzeti kamion i uputiti se na utovar. Slijedom navedenog, obrana optuženika u kojoj osporava da bi žrtvu u jutarnjim satima osobnim automobilom prevezao do [adresa] je neuvjerljiva, neživotna i nelogična, dok je vremenski slijed događaja u potpunosti sukladan iskazu žrtve.

44. Prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka ĆN i HN, unatoč uočenim nedosljednostima, sud nalazi da ovi svjedoci u bitnim dijelovima potvrđuju ključne elemente iskaza žrtve te ih je u tim dijelovima prihvatio kao vjerodostojne, dok je u dijelu u kojem ovi svjedoci nastoje umanjiti ili prikriti ulogu optuženika u predmetnom događaju cijenio nevjerodostojnim. Iskaz svjedoka VN i svjedoka LN sud je cijenio kao istinite i vjerodostojne jer se radi se o osobama koje o inkriminiranom događaju nemaju nikakvih saznanja te su posve slučajno involvirane u sudski postupak, (VN kao vlasnik parkirališta, LN kao ravnateljica vrtića u kojem se zatekla žrtva), a svjedočili su samo o činjenicama o kojima imaju neposredna saznanja i njihovim iskazima nije niti potvrđeno niti osporeno moguće počinjenje kaznenog djela.

45. U postupku je, iskazom žrtve INB utvrđeno da je bila odjevena u crni donji dio trenerke, bijelu majicu i bijeli "šuškavac" kao i da je toga dana dobila menstruaciju. Navode žrtve o vrsti i boji odjeće potvrđuju svjedoci ĐN i LN koje uz to još navode da je žrtva na nogama imala bijele papuče. Nadalje, iz iskaza svjedoka LN proizlazi da je žrtva bila čista i uredna, a navedenu činjenicu u svom iskazu potvrđuje i svjedoka ĐN koja navodi da je žrtva po povratku u Udrugu bila isto odjevena, na njezinoj odjeći nije primijetila mrlje od krvi, nije bila raščupana niti je vidjela masnice. Međutim, sud smatra da nije nužno niti je iskustveno pravilo da početak menstruacije mora rezultirati vidljivim tragovima krvi na odjeći, osobito imajući u vidu da se intenzitet i tijek menstruacije razlikuju od osobe do osobe, a iz samog iskaza žrtve ne proizlazi da bi došlo do takvog krvarenja koje bi nužno ostavilo vidljive tragove na njezinoj odjeći, tim više što navodi da je koristila higijenske uloške. Okolnost da je žrtva u iskazu navela da ju je optuženik, između ostalog, dodirivao (lizao) jezikom po vagini i ljubio gdje je stigao, ne znači nužno da su na njezinoj odjeći ili tijelu trebali ostati tragovi krvi, osobito imajući u vidu da iz njezinog iskaza proizlazi da je optuženik prije same radnje izvršenja djela s nje skinuo odjeću. Osim toga, logično je i životno uvjerljivo da je pozornost svjedoka koji su bili u kontaktu sa žrtvom, koja je u to vrijeme bila u dezorijentiranom stanju i pod terapijom prvenstveno bila usmjerena na njezino stanje, a ne na eventualno postojanje tragova na njezinom tijelu ili odjeći, a iz njihovih iskaza ne proizlazi da bi izvršili detaljan pregled žrtve i njezine odjeće. Takva površna opažanja stoga ne predstavljaju pouzdanu osnovu za zaključak o eventualnom postojanju ili nepostojanju tragova na njezinu tijelu ili odjeći, a jednako tako, izostanak tragova na odjeći ili tijelu ne isključuje mogućnost tjelesnog kontakta kako ga opisuje žrtva.

46. Dakle, izostanak materijalnih tragova koji je posljedica vremenskog odmaka između događaja i prijave, nije okolnost koja bi dovodila u pitanje istinitost iskaza žrtve, osobito imajući u vidu da je njezin iskaz ocijenjen uvjerljivim i potkrijepljen drugim provedenim dokazima, uključujući iskaze svjedoka kojima se povjerila te nalazima i mišljenjem psihologijskog i psihijatrijskog vještaka.

47. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući obranu optuženika i dovodeći istu u vezu s povedenim dokazima, sud je optuženikovu obranu u dijelu u kojem u cijelosti osporava da bi počinio terećeno kazneno djelo, ocijenio neistinitom i nevjerodostojnom te usmjerenom na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

48. Ovo stoga što je iskazom žrtve INB, koji je prihvatio kao istinit i vjerodostojan, nedvojbeno utvrđeno da je optuženi KN, nakon što je žrtvu pozvao iz mjesta gdje se skrivala, držeći za ruku odvukao u parkirani kamion, svojim tijelom zapriječio pristup vratima kamiona, razodjenuo i na ležaju iza sjedala kamiona, protivno njezinoj volji, ljubio po grudima i spolovilu, te unatoč tome što ga je ona odgurivala i govorila mu da to ne želi, stavio njezine noge na svoja ramena i svojim spolovilom penetrirao u njezino spolovilo, a potom prstima penetrirao u njezino spolovilo i analni otvor te tražio da njegovo spolovilo stavlja u svoja usta, što je ona u strahu i učinila. Iskazom žrtve utvrđeno je da je u više navrata jasno iskazivala protivljenje postupanju optuženika, kako verbalno (govorila mu da prestane, da neće, da se makne, da ne želi, „izderala se“) tako i fizički („odmakivala se“ opirala), što nedvojbeno upućuje na izostanak njezina pristanka. Unatoč tome, optuženik je nastavio s radnjama koje su se odvijale u skučenom prostoru na ležaju u kabini kamiona gdje je koristeći svoju tjelesnu nadmoć i strah žrtve (žrtva navodi da se bojala i da je ŠN dosta jači od nje) stavio njezine noge na svoja ramena i svojim spolovilom penetrirao u njezino spolovilo, dakle s njom ostvario potpuni spolni odnošaj, a potom prstima penetrirao u njezino spolovilo i analni otvor te tražio da njegovo spolovilo stavlja u svoja usta, što je ona u strahu i učinila, koje radnje, s obzirom na njihov spolni karakter, način izvršenja i intenzitet zadiranja u spolni integritet žrtve po svojoj naravi predstavljaju radnje izjednačene sa spolnim odnošajem. Sud nalazi da se uporaba sile u konkretnom slučaju očitovala u fizičkom povlačenju i odvlačenju jer primanje za ruku i odvlačenje žrtve u kamion predstavlja tjelesnu silu kojom se žrtva dovodi u situaciju protiv svoje volje, skidanju njezine odjeće, onemogućavanju njezina kretanja zbog skučenosti prostora jer se ležaju pristupa kroz razmak između sjedala, ali i položaju tijela, od nje iznuđeno ponašanje protivno njezinoj volji. Iako pružanje tjelesnog otpora žrtve nije nužna pretpostavka za postojanje ovog kaznenog djela, u provedenom dokaznom postupku utvrđeno je da je žrtva bila pod utjecajem farmakoterapije, da se otežano kretala i govorila što je zasigurno umanjilo njezinu mogućnost pružanja otpora, a što je optuženik iskoristio za poduzimanje inkriminiranih radnji. Sud naglašava da uporaba sile ne mora imati oblik izrazitog fizičkog nasilja, niti mora rezultirati tjelesnim ozljedama, već je dostatno da je uporabljena sila takvog intenziteta da može slomiti otpor žrtve, što je u konkretnom slučaju dokazano.

49. Međutim, kako se optuženika tereti da je spolni odnošaj i sa spolnim odnošajem izjednačene spolne radnje, uporabom sile izvršio prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine dobi i bolesti, to je u postupku valjalo utvrditi navedene kvalifikatorne okolnosti, odnosno je li dob žrtve u konkretnoj dinamici događaja bila uzrok njene posebne ranjivosti te je li zbog zdravstvenog stanja bila podložna iskorištavanju.

50. Navedene sporne okolnosti sud je utvrdio iskazima svjedoka koji su iskazivali o svakodnevnom funkcioniranju žrtve i njezinim poteškoćama, medicinskom dokumentacijom koja se odnosi na njeno zdravstveno stanje, nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra i psihologa te socionamnestičkim i sociopedagoškim podacima za žrtvu.

51. Prije svega, u postupku nije bilo sporno da je žrtva INB u inkriminirano vrijeme bila u dobi od šesnaest godina budući da je rođena **.**.2009. te se u smislu odredbe čl. 87. st. 7. KZ/11 smatra djetetom jer nije navršila osamnaest godina života. Nadalje, iskazima svjedoka ĐN, JN, TN i DN utvrđeno je da je žrtva bila korisnica Udruge Breza u [adresa], a ta činjenica utvrđena je i na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Varaždin od 1. srpnja 2025. kojim je žrtvi EM INB priznato pravo na socijalnu uslugu organiziranog stanovanja u Udruzi Breza. Nalazom i mišljenjem psihologijskog vještaka utvrđeno je da je žrtva emocionalno nestabilna i nezrela adolescentica, u formativnoj, razvojnoj fazi, kod koje su prisutni elementi graničnog i antisocijalnog poremećaja te poteškoće prilagodbe. Nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještaka utvrđeno je da je žrtva odrastala u nepovoljnim i deprivirajućim uvjetima za rani rast i razvoj, da je posvojena u ranoj dobi, od devete godine života u kontinuiranom psihijatrijskom tretmanu u raznim ustanovama, te da su kod nje prisutne značajne poteškoće u psihičkom funkcioniranju u smislu izražajnih smetnji u ponašanju i emocijama, a što proizlazi i iz medicinske dokumentacije na ime žrtve. Iz socionamnestičkih i sociopedagogoških podataka utvrđeno je da žrtva u dobi od devet mjeseci zajedno sa sestrom smještena u udomiteljsku obitelj te su je u lipnju 2012. posvojili ZM i UM, koji su se 2016. razveli te je žrtva ostala živjeti kod majke, dok je s ocem održavala kontakte, a od 2018. zbog obiteljskog nasilja, neadekvatnih odgojnih postupaka i loše roditeljske suradnje uvedene su mjere zaštite djece. Iz navedenih podataka proizlazi da je žrtva od 2020. bila smještena u Domu za odgoj djece i mladeži u Puli i Centru za pružanje usluga u zajednici Zagorje, a od 2023. u Odgojnom zavodu u Požegi kao i da je u više navrata iskazivala suicidalne namjere.

52. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da se radi o mladoj, nezreloj, neafirmiranoj i nesređenoj osobi sa značajnim psihičkim poteškoćama, a time i posebno ranjivoj zbog svoje dobi i bolesti.

53. Sud također nalazi utvrđenim da je optuženik bio svjestan okolnosti koje žrtvu čine posebno ranjivom i imao mogućnost uočiti njezine zdravstvene poteškoće. Naime, iako optuženik navodi da nije znao točnu dob žrtve, iz utvrđenih okolnosti proizlazi da je bio svjestan da se radi o mladoj, životno nezreloj i socijalno depriviranoj osobi s vidljivim psihičkim poteškoćama. Ovakav zaključak suda proizlazi iz iskaza žrtve koja navodi da je optuženiku rekla da je maloljetna, da je bila u zatvoru, da je posvojena i da je pobjegla iz Udruge Breza, odnosno da mu je rekla sve o sebi. Nadalje, optuženik navodi da je u prvom kontaktu sa žrtvom primijetio njezin usporeni govor kao i da mu je djelovala "nadrogirano" ili pijano, a uz to i da je u telefonskom razgovoru žrtve sa sestrom čuo da je pobjegla iz Doma. Nadalje, iz iskaza svjedoka ĐN proizlazi da je žrtva kritične večeri bila pod terapijom, da je teturala, imala problema sa ravnotežom i nerazgovjetno pričala, a takav izgled žrtve pod terapijom potvrđuju i svjedoci DN, JN, ZN i UN. Okolnost da je žrtva i svjedoku LN rekla svoju dob, kao i da je pobjegla iz Udruge Breza, da je posvojena i bila u zatvoru, upućuje na zaključak da je žrtva sklona nepoznatim osobama iskazivati o svojim životnim okolnostima. Stoga sud zaključuje da optuženiku ove okolnosti nisu mogle ostati nepoznate, tim više što je sa žrtvom bio u neposrednom kontaktu. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je optuženik bio svjestan ranjivosti i bolesti žrtve i da je u konkretnoj situaciji upravo navedene okolnosti iskoristio kako bi nad žrtvom, bez njenog pristanka, izvršio spolni odnošaj i sa spolnim odnošajem izjednačene radnje uporabom sile.

54. Budući da sud nije našao dokazanim da bi optuženik znao ili mogao znati da je žrtva sklona bjegovima, a imajući u vidu da mu je žrtva rekla kako je prethodno bila u zatvoru te da su bjegovi žrtve iz Udruge uslijedili nakon inkriminiranog događaja, to je sud iz činjeničnog opisa radnje kaznenog djela ispustio riječi "sklonoj bjegovima". Isto tako, sud nije našao dokazanim da bi optuženik žrtvu bacio na ležaj niti da bi ga ona sve vrijeme odgurivala od sebe rukama, jer žrtva u iskazu navodi da se "odmakivala" i opirala bez konkretiziranja na koji način se opirala i bez navođena kako se našla u ležećem položaju na ležaju u kabini kamiona, to je sud iz činjeničnog opisa radnje kaznenog djela ispustio i riječi "bacio", "sve vrijeme" i "rukama od sebe".

55. Sud je kao nevažan odbio dokazni prijedlog optuženika za pribavljanje predmeta Općinskog suda u Varaždinu, Općinskog suda u Osijeku i Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku koji se odnose na postupke u kojima je žrtva INB, bila okrivljenica radi dokazivanja da se ranije teretila za kaznena djela počinjena agresivnim postupanjem, a to iz razloga što predmet ovog postupka nije bila ocjena općih karakternih osobina žrtve, već utvrđivanje načina i okolnosti konkretnog događaja koji je predmet optužbe. Osim toga raniji kazneni postupci vođeni protiv žrtve ne mogu predstavljati dokaz njezina ponašanja u zasebnom i činjenično nepovezanom događaju, a uz to se radi o podacima iz postupaka prema maloljetniku koji su, sukladno odredbama Zakon o sudovima za mladež, tajni i podliježu posebnoj zaštiti i mogu se koristiti isključivo u svrhu propisanu tim zakonom te bi njihovo korištenje radi diskreditacije žrtve u drugom postupku bilo protivno svrsi zakonske zaštite maloljetnika tim više što je u ovom postupku već utvrđeno da je žrtva u vrijeme događaja bila pod utjecajem farmakoterapije, što može biti relevantno za ocjenu njezine percepcije i vjerodostojnosti iskaza, na koje okolnosti su već izvedeni dokazi u postupku ispitivanjem vještaka psihologa, vještaka psihijatra te medicinskom dokumentacijom, a ne uvidom u ranije kaznene predmete.

56. Primjenjujući odredbe materijalnog prava na utvrđene i ranije izložene činjenice, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da su se u ponašanju optuženog IN stekla sva zakonska obilježja kaznenog djela protiv spolne slobode - teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u vezi sa st. 1. t. 2. KZ/11 i u vezi s čl. 153. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, za koje djelo ga je proglasio krivim.

57. Glede subjektivnog odnosa optuženika prema počinjenom kaznenom djelu, sud nalazi utvrđenim da je optuženik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom. Iz utvrđenih činjenica proizlazi da je optuženik bio svjestan svih okolnosti koje čine obilježja kaznenog djela i htio njihovo ostvarenje. Naime, u provedenom postupku nesporno je utvrđeno da je žrtva kritične večeri bila dezorijentirana, da je prethodno pobjegla iz Udruge, a na parkirališni prostor došla tražeći pomoć. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je optuženik bio svjestan svih okolnosti koje žrtvu čine ranjivom zbog njezine dobi i bolesti žrtve kao i da nema pristanak žrtve za spolni odnošaj i s njim izjednačene spolne radnje, što se očitovalo u njenom verbalnom protivljenju i fizičkom odmicanju. Unatoč tome, optuženik je nad žrtvom izvršio spolni odnošaj penetracijom spolovila u spolovilo, kao i radnje izjednačene sa spolnim odnošajem, i to penetracijom prstima u spolovilo i anus žrtve, te je zahtijevao od žrtve da njegovo spolovilo stavlja u usta. Navedene radnje po svojoj prirodi predstavljaju svjesno i voljno postupanje usmjereno na spolno iskorištavanje žrtve pri čemu je optuženik bio svjestan da žrtva nije u stanju pružiti slobodan i valjan pristanak. Stoga sud zaključuje da je optuženik bio svjestan da svojim ponašanjem teško povređuje spolnu slobodu žrtve, kao i da takvo postupanje zabranjeno, ali je unatoč tome htio izvršiti opisane radnje. Time je utvrđeno da je postupao s izravnom namjerom kao oblikom krivnje. Sud nadalje utvrđuje da je optuženik bio ubrojiv, a njegova ubrojivost tijekom postupka nije bila osporavana. U odnosu na svijest o protupravnosti, sud zaključuje da je optuženik bio svjestan zabranjenosti svojeg postupanja. Ovo stoga što je optuženika zrela osoba u dobi od 44 godine, a riječ je o ponašanju koje je očito protivno pravnim i društvenim normama. Osim toga, način izvršenja djela, odvlačenje žrtve na izolirano mjesto u unutrašnjost kamiona te poduzimanje spolnih radnji nad osobom s vidljivim psihičkim poteškoćama i u očito ranjivom stanju dodatno upućuje na svijest optuženika da postupa nedopušteno. Činjenica da je u postupku utvrđeno da je nakon počinjenja djela govorio žrtvi da će zbog nje završiti u zatvoru, da ne spominje njegovo ime i da to nije bilo silovanje također ukazuje da je optuženik bio svjestan zabranjenosti djela. Sud nije utvrdio postojanje ispričavajućih razloga koji bi mogli isključiti ili umanjiti krivnju optuženika. Slijedom navedenog, sud nalazi utvrđenim da je optuženik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, svjestan protupravnosti svojeg postupanja i bez postojanja ispričavajućih razloga.

58. Pri odmjeravanju kazne optuženiku, sud je cijenio sve okolnosti propisane člankom 47. KZ/11, vodeći računa o vrsti i težini kaznenog djela, stupnju krivnje, pobudama iz kojih je djelo počinjeno, okolnostima počinjenja, posljedicama za žrtvu, osobnim prilikama optuženika i njegovom ranijem životu. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio činjenicu da optuženik do sada nije kazneno osuđivan, kao i njegove obiteljske prilike, odnosno da je otac dvije maloljetne kćerke koje je dužan uzdržavati. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio da je optuženik pri počinjenju kaznenog djela za koje je proglašen krivim postupao s izravnom namjerom, potpuno ubrojiv i da je imao punu svijest o protupravnosti. Nadalje, kao otegotna okolnost cijenjena je težina i način počinjenja kaznenog djela kao i visok stupanj kriminalne volje kod optuženika koji se očituje u činjenici da je nad žrtvom poduzeo više spolnih radnji, uključujući spolni odnošaj i druge radnje izjednačene sa spolnim odnošajem, pobude iz kojih je djelo počinjeno, odnosno činjenicu da je optuženik primarno nastojao zadovoljiti svoje seksualne potrebe, koja motivacija izlazi izvan obilježja bića kaznenog djela. Sud je također imao u vidu i znatnu dobnu razliku između optuženika i žrtve, koja se ogleda u činjenici da je žrtva INB mlada osoba, u dobi od svega 16 godina, dok je optuženik u dobi od 44 godine, čime je postojao očit nesrazmjer u dobi, životnom iskustvu i snazi, kao i činjenicu da je optuženik postupao na način koji pokazuje izrazito nepoštivanje tjelesnog integriteta i dostojanstva žrtve. Kao osobito značajnu otegotnu okolnost sud cijeni posljedice koje je kazneno djelo ostavilo na žrtvi, budući da je tijekom postupka utvrđeno da je kod nje razvijen posttraumatski stresni poremećaj, što ukazuje na intenzitet pretrpljene traume i dugotrajnost posljedica kaznenog djela.

59. Uzimajući u obzir naprijed izložene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, sud je optuženiku za kazneno djelo izrekao kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) godina i 6 (šest) mjeseci smatrajući da je takva kazna primjerena težini počinjenog djela, stupnju krivnje optuženika i svrsi kažnjavanja, pri čemu ujedno izražava jasnu poruku o neprihvatljivosti svakog oblika spolnog nasilja i nužnosti zaštite spolne slobode, osobito mladih osoba.

60. Optuženom NN u izrečenu kazanu zatvora na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato je uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. srpnja 2025. pa nadalje.

61. Sud je optuženom NN na temelju čl. 148. st. 1. ZKP u vezi čl. 145. st. 2. t. 1. i 1. ZKP naložio plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu 1.910,60 eura koji se odnose na troškove nastale provođenjem psihologijskog vještačenja u iznosu od 852,60 eura i provođenjem psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 758,00 eura te paušalnu svotu ovom sudu u iznosu od 300,00 eura. Troškovi nastali provođenjem psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja odmjereni su prema računima vještaka koji prileže spisu dok je paušalnu svotu sud odmjerio prema složenosti i trajanju postupka, a ujedno i vodeći računa o imovinskim prilikama optuženika. Optuženik je oslobođen plaćanja troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti jer s obzirom na utvrđene imovinske prilike sud smatra da ove troškove ne bi mogao podmiriti bez da time ugrožava svoje uzdržavanje i uzdržavanje dvoje maloljetne djece. Kako se oslobođenje od plaćanja troškova ne odnosi na naknadu plaćanja nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika žrtve djeteta, to je optuženik dužan platiti navedene troškove, o čijoj će visini posebno rješenje naknadno donijeti predsjednik vijeća, budući da nedostaju podaci o visini troškova.

Osijek, 26. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Biljana Đilas

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj KOz-DO-7/2025

2. Optuženi KN, putem Zatvora u Osijeku

3. Branitelj Mladen Jurić, odvjetnik iz Osijeka

4. Opunomoćenica žrtve djeteta, Ivana Mandić, odvjetnica iz Osijeka