REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-1588/2025-6

[adresa] E 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja Plavo sidro d.o.o. (OIB: 83329869328), Bosiljevo, Bosanci 6/B, kojeg zastupa opunomoćenik Boris Kostić, odvjetnik u Zagrebu, Strojarska 12A, protiv tuženika Istarske županije (OIB: 90017522601), Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Pula, Riva 8, radi šutnje uprave, 26. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Upravni spor se obustavlja.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak ovog spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću i dvjesto pedeset eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 25. kolovoza 2025. podnio putem e-komunikacije tužbu ovom Sudu protiv tuženika radi šutnje uprave.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je protiv rješenja Općine Medulin, Upravnog odjela za komunalnu izgradnju i održavanje, KLASA: 363-04/22-01/0063, URBROJ: 2163-27- 02-1/2-25-12 od 23. travnja 2025. izjavio žalbu koja je zaprimljena kod prvostupanjskog tijela dana 27. svibnja 2025. o kojoj da tuženik nije odlučio u zakonskom roku. Stoga u tužbenom zahtjevu traži da Sud naloži tuženiku da donese odluku o njegovoj žalbi.

3. Navedena tužba dostavljena je na odgovor tuženiku. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je naveo da je o navedenoj žalbi tužitelja odlučio rješenjem KLASA: UP/II-363-08/25-01/126, URBROJ: 2163-18/2-25-2 od 14. srpnja 2025. i da je to rješenje otpremio tužitelju putem prvostupanjskog tijela dana 15. srpnja 2025. Stoga smatra da je u cijelosti postupio u skladu s čl. 121. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Pojasnio je i kako je iz spisa upravnog postupka razvidno da je prvostupanjsko tijelo zaprimilo navedeno rješenje dana 21. srpnja 2025. te da je bilo dužno to rješenje po uputi tuženika iz dopisa od 14. srpnja 2025. dostaviti stranci. Međutim navodi da prvostupanjsko tijelo, iz tuženiku nepoznatih razloga, nije dostavilo to rješenje tužitelju već je to učinilo tek nakon što je tuženik, po zaprimanju tužbe, kontaktirao prvostupanjsko tijelo radi provjere činjenice dostave tog rješenja stranci. Navodi kako je propustom prvostupanjskog tijela da pravodobno dostavi drugostupanjsko rješenje o žalbi tužitelju povrijeđen zakon na štetu tužitelja, ali od strane prvostupanjskog, a ne drugostupanjskog tijela, pa da taj propust, po logici zdravog razuma, ne bi trebao ići na štetu drugostupanjskog tijela koje nije povrijedilo zakon na štetu tužitelja jer je u zakonskom roku odlučeno o njegovoj žalbi. Tuženik ističe da, iz dosadašnjeg iskustva, mnogi tuženici institut tužbe zbog šutnje uprave, koriste in male fidae, jer se prije slanja tužbe ne udostoje barem provjeriti status rješavanja njihove žalbe (npr. tel. upit ili požurnica) što je zdravorazumski očekivano, već izravno podnose tužbu, računajući na kratkoću roka za rješavanje žalbe (60 dana od dana predaje žalbe prvostupanjskom tijelu) te smatra da je isključivi razlog utuženja dosuda troška upravnog spora koja u slučaju zastupanja po odvjetniku iznosi nemalih 1.250, 00 eura. Prema stavu tuženika u takvim se slučajevima radi o čistoj zlouporabi prava koju bi Sud trebao onemogućiti, temeljem čl. 8. i 147. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS).

4. Čl. 121. ZUP propisano je da drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.

5. Čl. 19. ZUS je propisano da je tuženik javnopravno tijelo koje je donijelo ili propustilo donijeti pojedinačnu odluku, postupilo ili propustilo postupiti odnosno koje je stranka upravnog ugovora.

6. Čl. 103. st. 1. ZUS propisano je da ako tuženik u tijeku spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu da će Sud obustaviti upravni spor.

7. Čl. 147. st. 6. ZUS propisano je ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.

8. Čl. 147. st. 1. ZUS propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

9. Iz stanja spisa upravnog postupka i ovog spora slijedi da je tuženik dana 14. srpnja 2025. donio rješenje kojim je odlučio o predmetnoj žalbi tužitelja te je dopisom od istoga dana 14. srpnja 2025. uputio to rješenje prvostupanjskom tijelu s uputom da se to rješenje dostavi tužitelju. Prvostupanjsko tijelo je taj dopis zajedno s navedenim rješenjem tuženika zaprimilo 21. srpnja 2025., te je to rješenje otpremilo tužitelju 17. rujna 2025., a tužba je zaprimljena u Sudu dana 25. kolovoza 2025.

10. Dakle, iako je tuženik prije podnošenja predmetne tužbe donio rješenje kojim je odlučio o žalbi tužitelja, to rješenje nije bilo dostavljeno tužitelju u roku iz citiranog čl. 121. ZUP (dakle u roku od 60 dana od dana kada je žalba zaprimljena kod prvostupanjskog tijela 27. svibnja 2025.), nego tek nakon podnošenja predmetne tužbe.

11. Stoga kako je tek u tijeku spora pokrenutog radi šutnje uprave tužitelju dostavljeno rješenje kojim je odlučeno o njegovoj žalbi, to su se ispunili uvjeti da Sud na temelju citiranog čl. 103. st. 1. ZUS u svezi čl. 106. st. 1. t. 2. ZUS obustavi ovaj upravni spor i da usvoji zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja predmetne tužbe na temelju odredbe čl. 147. st. 6. ZUS.

12. Naime, citirani čl. 121. ZUP izričito propisuje da drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe. Dakle, radi se o kumulativno propisanom uvjetu pa nije dovoljna samo činjenica da je rješenje doneseno, već mora biti i dostavljeno.

13. Tužitelju je u skladu s Tbr. 27. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) priznat trošak za sastav tužbe putem opunomoćenika u visini od 1.250,00 eura (trošak tužbe 1.000,00 eura uvećan za iznos PDV-a). Kako se radi o opravdanoj radnji poduzetoj u ovom sporu, to je Sud sukladno čl. 144. st. 1., 2. i 3. ZUS u cijelosti priznao i dosudio taj trošak tužitelju.

14. U odnosu na navode tuženika da bi trošak ovog spora trebalo snositi prvostupanjsko tijelo jer ono nije u roku dostavilo rješenje stranci, navodi se da citirani čl. 147. st. 1. ZUP propisuje tko snosi troškove upravnog spora, a to je stranka koja izgubi spor, u ovom slučaju tuženik. Sukladno citiranom čl. 19. ZUS tuženik u upravnom sporu je javnopravno tijelo koje je propustilo donijeti pojedinačnu odluku. Stoga Sud nije mogao obvezati prvostupanjsko tijelo na snošenje troškova ovog spora, jer prvostupanjsko tijelo nije stranka u upravnom sporu.

15. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, već je upravni spor obustavljen, to tužitelj nije u obvezi platiti sudske pristojbe sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 26. veljače 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja (čl. 106. st. 5. ZUS u svezi s čl. 128. ZUS).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Borisu Kostiću, odvjetniku u Zagrebu, Strojarska 12A

- tuženiku Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Pula,

Riva 8