Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Trg kralja Tomislava 2 A
Poslovni broj: P-710/2024-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja RĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Paula Eškinja, odvjetnica u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnice tužitelja Paule Eškinja, odvjetnice u Biogradu na Moru, na ročištu za objavu presude 26. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je pogrešan upis Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, kao vlasnika nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] oznake Likova u naravi pašnjak površine 4797 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru te se određuje ispravak upisa vlasništva na toj nekretnini na ime tužitelja RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za cijelo, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva na toj nekretnini s imena tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalna služba Biograd na Moru, da izvrši brisanje upisa prava vlasništva na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] oznake Likova u naravi pašnjak, površine 4797 m[2] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, uz istovremeni upis prava vlasništva predmetne nekretnine na ime tužitelja RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to za cijelo.
II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 2.301,12 EUR (dvijetisućetristojedan euro i dvanaest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2026., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 4. travnja 2024. navodi da je izvanknjižni vlasnik i posjednik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Vlasništvo predmetne nekretnine tužitelj da je stekao rješenjem o nasljeđivanju iza smrti svoga oca ŽĆ te darovanjem od majke FĆ. Po smrti oca KĆ, kćerke ČĆ i ĐĆ svoj nasljedni dio da su darovale svojoj majci FĆ. Na predmetnoj nekretnini da se držala stoka, a ista da je u cijelosti ograđena suhozidom. Posjed tužitelja da nitko nikada nije uznemiravao niti ometao niti na bilo koji drugi način osporavao. Tuženik da nikada nije bio u posjedu predmetne nekretnine pa ni danas. Tužiteljev prigovor Z- 23496/2020 da je odbijen pa time da podnosi ovu tužbu sukladno uputi ročišnog rješenja posl. br. Z-7200/2024 od 7. ožujka 2024. Nadalje navodi da budući je u neprekinutom i samostalnom posjedu predmetne nekretnine, te da je njegov posjed ujedno istinit i pošten, te da njegovo pravo vlasništva nikada nije bilo osporavano od strane tuženika ili trećih osoba, to isti predlaže, da sud donese presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja. Tužitelj je ujedno postavio i eventulano kumulirani tužbeni zahtjev usmjeren na stjecanje prava vlasništva utužene nekretnine za cijelo.
2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 9. svibnja 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da uz tužbu nisu dostavljeni nikakvi dokaz koji bi potvrdili dugotrajni posjed tužiteljice i njenih prednika na predmetnoj nekretnini. Ističe kako je tužba za ispravak, sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarnopravnog karaktera, te sud u istoj treba u prvom redu ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenoj nekretnini bio nepravilan odnosno pogrešan, odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetne nekretnine, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužitelj bi se trebao očitovati o tome u čemu se ogleda navodna nepravilnost zk. upisa i u tom smjeru predložiti dokaze, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. U odnosu na dokumentaciju koja prileži tužbi, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva na gore navedenoj nekretnini, ističe se da ista nije podobna za upis prava vlasništva na ime tužitelja, niti da iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.
3. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: izjava UĆ ovjerena od strane javnog bilježnika Drage Burazera, broj OV- 6117/2023 ( list spisa 4-5), izjava GĆ ovjerena od strane javnog bilježnika Drage Burazera, broj OV-6118/2023 ( list spisa 6-7), izjava ZĆ ovjerena od strane javnog bilježnika Drage Burazera, broj OV-6116/2023 ( list spisa 8- 9), zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina], broj: Z-7200/2024, Z- 23496/2020 ( list spisa 11-12), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 13), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića, dipl.ing.geod. ( list spisa 26-29), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ante Vukovića, dipl.ing. građ. ( list spisa 39-50), izveden je dokaz saslušanja svjedokinje ĆĆ ( list spisa 64-65) i svjedoka UĆ ( list spisa 65-66) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja RĆ ( list spisa 66-67). Izvršen je uvid u pribavljen predmet ovog suda Z-7200/2024, Z-23496/2020.
3.1. Tijekom postupka nije izveden dokaz saslušanjem predloženog svjedoka ZĆ jer je navedeni preminuo tijekom postupka, dok je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu održanom 20. veljače 2026. odustao od saslušanja predloženih svjedoka GĆ, BĆ i PĆ. Sud je tom ročištu odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka TĆ i AĆ jer su ovi svjedoci predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka protivno odredbi članka 299. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP). Po stavu ovog suda, razlozi tužitelja kojima opravdava predlaganje ovih dokaza ne upućuju na zaključak da tužitelj dokazne prijedloge za saslušanjem ovih svjedoka nije mogao iznijeti prije odnosno do zaključenja prethodnog postupka.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižene kao vlasništvo tuženice u postupku preoblikovanja zemljišne knjige.
6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetne nekretnine u cijelosti u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to zapisnikom posl. br. Z-3445/2011/2202.
7. Sporno je s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava, je li sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku o prigovoru ovdje tužitelja.
8. Odredbom članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17. - u daljnjem tekstu: ZZK/96.) odnosno odredbom članka 205. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19. i 128/22., u daljnjem tekstu: ZZK-a) propisano je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijekom (tužba za ispravak) imaju pravo: osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku te osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.
9. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], odnosno proizlazi da je tuženica u tom postupku neosnovano upisana vlasnicom na predmetnoj nekretnini.
10. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj Z-3445/2011/2202 razvidno je da kat. čest. [katastarska čestica], Likova, pašnjak, površine 4797 m[2] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 1454103 m upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog vlasništva na ime Republike Hrvatske za cijelo. Uvidom u citirani Zapisnik nadalje proizlazi da je povjerenik CĆ naveo da mu je osobno poznat posjednik kao i područje gdje se predmetne nekretnine te da mu nije poznato da bi bilo ikakvih sporova.
11. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja RĆ podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na predmetnu nekretninu razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj ovdje tužitelj je upućen svoje pravo ostvarivati u parnici uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od trideset dana od dana dostave tog rješenja.
12. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u naravi predstavlja pašnjak, sa svih strana ograđena suhozidom.
12.1. Iz sačinjene skice sudskog očevida od strane vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. razvidno je da na skici žutom bojom označena nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 4797 m[2] . Ujedno je vještak na skici naznačio položaj zatečenih suhozida koji egzistiraju i omeđuju predmetnu nekretninu. Ujedno kao prilog skici sudskog očevida vještak je izradio preklop predmeta spora sa digitalnim orto-fotom iz 1968.
13. Stalni sudski vještak Ante Vuković, ing. građ. je u nalazu i mišljenju (list spisa 39- 52) naveo da na temelju očevida i službenih zračnih snimki iz 1959., 1972. i 1977. dobivenih od Državne geodetske uprave vještak je mišljenja da su zatečeni predmetni suhozidi i bunja bez svoda stariji od 1972. Dodatno, očitujući se na podnesak tužitelja od 27. ožujka 2025. vještak je naveo da je zbog lošije rezolucije dostupnih stračni snimaka i same veličine zatečenih suhozida iz nalaza i mišljenja postoji mogućnost da su isti postojali i prije snimka iz 1959. Kako ne raspolaže ostalim podacima koji bi potvrdili starost kamenih suhozida prije 1972., da je ta godina uzeta kao referentna.
14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka kao stručnim i objektivnima, izrađenim u skladu s nalogom suda.
15. Svjedokinja ĆĆ je u iskazu (list spisa ) navela da joj je poznata parcela koja pripada RĆ, da se nalazi u Tkonu blizu mora, u području "Kruševica" – "Mala Kruševica". Poznat joj je ovaj teren jer od 15-16 godina pamti da se na ovom terenu nalazila "japlenica" gdje je pomagala raditi. Poznavala je Zoranovog djeda MĆ koji je pekao kamen zajedno sa sinom pokojnim Antom. U mjestu su više poznavali kao majstore u građevini, njezina obitelj je bila u prijateljskim odnosima sa Zoranovom tako da su jedni drugima pomagali. Pomagali su raditi u japlenici, znala je sječi drva za japlenicu, a oni su njima pomagali zidati. Na ovom terenu se također vadio kamen i zna da se on koristio i za ograđivanje terena za gradnju suhozida. Ovaj teren je sa svih strana ograđen suhozidom i to još sigurno prije 150 godina. Znači prije nego što je rođena, to zna po priči starijih. Njezina obitelj nema teren u blizini ovoga, ali kao što je rekla do udaje ( 1966. godine) je pomagala Ugrinićima raditi na ovom terenu, sječi drva za japlenicu i slično. Pokojni djed MĆ je imao puno ovaca koje je čuvao na ovom terenu. Ovce je čuvao i njegov otac pokojni KĆ, ali nešto manje jer se više bavio građevinom. Poznavala je i Zoranovu majku pok. R ili FĆ, ona je također na ovom terenu čuvala ovce. Zoranov otac je umro kao mlađi čovjek, nije imao sigurno 70 godina, a djed MĆ je doživio veću starosnu dob, ne zna je li imao 80 godina. Nakon Antine smrti na ovom terenu je viđala samo RĆ i njegovu suprugu Ž jer je tada FĆ već bila starija. RĆ je nastavio koristiti ovu parcelu, zna da je imao koze koje je držao na ovom terenu, toga se jako dobro sjeća. RĆ je imao još tri sestre F, ĐĆ i ČĆ. Sestre nisu dirale u ovaj teren, koliko zna ostavile su bratu RĆ. Navela je da nikad nije čula da bi RĆ netko osporavao vlasništvo.
16. Svjedok UĆ je u iskazu (list spisa ) naveo da mu je poznat teren koji danas pripada RĆ, a nalazi se u predjelu između "Male Kruševice" i "Velike Kruševice". Njegova obitelj ima parcelu u blizini ove pa je još kao dječak od desete godine prolazio ovim područjem jer je na svom terenu čuvao blago. Tako da je nekad znao prolaziti jednom, nekad više puta u tjednu. Tada bi viđao starog pokojnog MĆ, koji je bio djed ovdje prisutnom RĆ, a gotovo uvijek bih viđao pokojnog Antu, Zoranovog oca. Sjeća se da je na ovom terenu postojala "japlenica" gdje se peklo vapno, a vapno su pekli koliko se sjeća i RĆ, misli i MĆ, ali prošlo je dosta godina. Njih je viđao na ovom terenu, uvijek su nešto čistili, radili, teren je oduvijek ograđen kamenim suhozidom. Sjeća se da je viđao i Antinu ženu pok. FĆ, ona je isto radila na ovom terenu, dolazila bi čuvati ovca, sjekla je drva za blago ("kiče"). Zna da su KĆ i FĆ pored RĆ imali još tri kćeri. Jedna se udala u Malom Pašmanu, jedna je u Biogradu, a misli da se treća udala u Rijeku. Koliko ja znm one su bratu ostavile ovaj teren, ne znam detalje kako su se oni u obitelji dijelili. Samo zna da je ovaj teren pripao RĆ, to znaju svi u mjestu, viđao ga je poslije kako na ovom terenu drži ovce i koze, a on danas i živi u blizini ovoga terena. Nikada nije čuo da se netko svađa vezano za ovaj teren.
17. U stranačkom iskazu tužitelj je naveo (list spisa ) da po priči svojih roditelja zna da je ovaj teren od 1870. godine u posjedu njegove obitelji. Po priči zna da je njegova prabaka DĆ bila djevojački DĆ i ona je udajom za pradjeda pok. K u miraz donijela ovu nekretninu. Ranije je bio običaj da se za miraz daju "lošije" zemlje, ovo je bio krč, neiskrčena zemlja i od tada je obitelj ĆĆ u posjedu ovog terena. Na ovom terenu se nalazi vapnenica koju ja pamti još kao dijete. Peklo se vapno, time se bavio njegov otac pok. KĆ i djed pok. MĆ. Stalno su dolazili na ovaj teren još dok je bio dijete, stalno su radili, sjekli smo makiju pa su tako deblja debla koristili za ogrjev, a tanja za "brst" njime su hranili ovce. Također su dovodili ovce na ovaj teren. Sve do nedavno na ovom terenu je držao koze i ovce. Otkad pamti on je ograđen kamenim suhozidom. Dakle, koliko zna cijeli život, a i ranije po priči to su oduvijek krčili njegovi preci, njegov otac, njegov djed, a ranije obitelj DĆ, odnosno obitelj njegove prabake DĆ, udaje u [adresa]. Na poseban upit je naveo da je poslije smrti pok. oca, njegovim trima sestrama i majci pok. FĆ pripao svako po 1/5 nasljedstva, s tim da su se sestre odrekle svoje 1/5 u korist majke. Potom je majka za života darovnim ugovorom prebacila na njega tako da je jedini vlasnik ovog terena. Njegove sestre su poštovale volju pok. oca koji je bio dosta tradicionalan, smatrao je da se zemlja prenosi na muško koljeno. Tako da oko toga nikad nije bilo spora jer su sestre dobrovoljno ustupile svoje dio majci, a njemu majka. Naveo je da je pokojni otac KĆ rođen u prosincu 1931., a preminuo je 1997., djed pokojni MĆ je rođen 1900., a umro je na Božić 1968. Pokojna majka R je rođena **.**.1933., a preminula 2014.
18. Prema odredbi članka 114. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
19. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.
20. Odredbom članka 159. stavka 1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
20.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.
20.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.
21. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.
22. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.
23. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."
24. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."
25. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tom nekretninom gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretninama i svojatanju nekog prava na istoj, pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.). S druge strane, tuženica nije iznijela niti jednu tvrdnju o tome na koji je način ona posjedovala ove nekretnine.
26. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆĆ ( rođena 1942.) i UĆ ( rođen 1940.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su svjedoci mještani male sredine mjesta Tkona, na otoku Pašmanu (gdje se i nalazi predmetna nekretnina) u kojoj su mještani međusobno povezani, da su imajući u obzir navedeno iskazivali iscrpno i suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, pa je sud iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i drugim dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pa su svjedoci suglasno iskazali da se utužena nekretnina nalazi u predjelu naziva „Kruševica-Mala Kruševica“, da su na tom terenu viđali tužiteljevog djeda MĆ koji je na ovom trerenu imao „japlenicu“ koja se koristila za dobivanje vapna, da je proizvodio vapno zajedno sa sinom pok. ŽĆ, dok je svjedokinja ĆĆ dodatno istaknula da im je kao djevojka od 15-16 godina pomagala u sječi drva za japlenicu. Nadalje su naveli da je pok. MĆ na ovom terenu čuvao ovce, jednako kao i njegov sin pok. ŽĆ i njegova supruga pok. FĆ. Poslije Antine smrti teren da je nastavio koristiti tužitelj RĆ koji je na ovom terenu držao koze. Svjedoci su suglasno iskazali kako nikad nisu čuli za spor unutar obitelji, kao i da bi netko treći pa tako niti iz Šumarije osporavao tužitelju i njegovim prednicima posjedovanje ove nekretnine.
27. Nadalje, za istaknuti da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev- 750/2016-2 od 17. travnja 2019. izraženo pravno stajalište da Zakon o parničnom postupku ne isključuje kao dokazna sredstva koji ima posredna saznanja o pravno odlučnim činjenicama ( identično pravno shvaćanje izraženo i u odlukama Rev- 14147/14-2 od 13. lipnja 2018., Rev-104/93-2 od 7. travnja 1993. te Rev-577/98-2 od 28. veljače 2001.), a jednako tako nije neophodno da iskazi posrednih svjedoka budu potkrijepljeni drugim materijalnim dokazima.
28. Prihvaćajući navedeno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj sud nalazi da je tužitelj temeljem iskaza saslušanih svjedoka, koji su u vrijeme iskazivanja imali 83 godina (ĆĆ) i 85 godina (UĆ), pa je logično i očekivano da unatrag otprilike 60-70 godina imaju neposredna opažanja i saznanja o zemljištu o kojem su govorili odnosno o osobama koje su koristile utuženu nekretninu, što su i istaknuli u svom iskazu navodeći da o predmetnom zemljištu crpe saznanja od 15-16 godine ( svjedokinja ĆĆ) i svjedok UĆ od okvirno desete godine, a što bi vremenski odgovaralo pedesetim godinama prošlog stoljeća, suglasno opisujući da je utužena nekretnina odavnina bila u neometanom posjedu tužiteljevih prednika.
29. Slijedom svih naprijed izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, koju je odavnina u posjedu obitelji ĆĆ, nakasnije od pok. MĆ na način da je iste koristio za čuvanje blaga, a dijelom za proizvodnju vapna, jednako tako i njegov sin pok. ŽĆ, a potom se utužena nekretnina dalje prenosila untura obitelji sve do tužitelja koji je sve donedavno na utuženoj nekretnini držao koze, a koje nitko nikada nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine koja je jasno ograđena od susjednih nekretnina i to suhozidom. Vezano za starost suhozida, sud je prihvatio iskaze svjedoka kada navode da je utužena nekretnina ograđena suhozidom otkad pamte, što je sudu životno i logično cijeneći činjenicu da su se tužitelj i njegovi prednici dugi niz godina bavili stočarstvom. Iako je stalni sudski vještak u nalazu i mišljenju naveo da su označeni suhozidi i bunja ( kamena kučica) stariji od 1972., međutim dodatnim očitovanjem od 20. svibnja 2025. ( list spisa 61) naveo je da zbog lošije rezolucije zračnih snimaka i same veličine zatečenih suhozida, postoji mogućnost da su isti postojali i prije snimka 1959., a što je sud našao utvrđenim slijedom prednje iznijetih dokaza. Stoga, po stavu ovog suda predmetna nekretnina još od najkasnije pedesetih godina prošlog stoljeća, u samostalnom posjedu tužiteljevog prednika pa sve do tužitelja kojeg nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.
30. Nadalje, neosnovani su navodi tuženice iznijeti na pripremnom ročištu od 13. lipnja 2024. da bi predmetna nekretnina u naravi predstavljala šumu. Naime, uvidom u zapisnik sačinjen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], poslovni broj: Z-3445/2011/2202 razvidno je da predmetna nekretnina u naravi predstavljaju pašnjak, jednako kao i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere od dijela koje nekretnine je nastala ovdje predmetna nekretnina, dok tuženica sudu nije pružila niti jedan dokaz koji bi potvrđivao navode da bi se radilo o šumi ili šumskom zemljištu.
31. Zaključno, za ukazati je da je pogrešan pravni stav tuženice koji je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da bi u tužbi za ispravak tužitelj trebao prije svega dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenim nekretnina. ma pogrešan odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Naime, predmet ove parnice nije tužba radi ispravka pogrešnog upisa u smislu odredbe članka 135. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., dalje u tekstu: ZZK), već tužba za ispravak u smislu odredbe članka 205. ZZK, koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku. Stoga pogrešan je stav tuženice da je tužitelj u konkretnom slučaju, prije svega, trebao dokazati da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetne nekretnine i da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa jer se u parničnom postupku pokrenutom tužbom za ispravak izvode svi dokazi nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a sud donosi odluku na temelju svih izvedenih dokaza. Tužba za ispravak kojom se zahtjeva brisanje ili ispravak upisa provedenog u ispravnom postupku bit će osnovana ako parnični sud utvrdi da je na temelju odluke suda o prijavi ili prigovoru proveden upis za koji nisu bile ispunjene sve pretpostavke pa se zbog toga zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnog pravnog stanja nekretnine, a što je sud u konkretnom slučaju, na temelju naprijed izvedenih dokaza našao utvrđenim.
32. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP, ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
33. S obzirom da je prihvaćen prvi istaknuti tužbeni zahtjev, sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.
34. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.
34.1. Tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora (1.400,00 EUR) priznat trošak sastava tužbe - 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od: 13. lipnja 2024., 15. srpnja 2024. ( uviđaj na licu mjesta), 20. veljače 2026. - od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), za sastav podneska kojim se očituje na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka od 27. ožujka 2025. – 100 bodova (Tbr. 8.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), sveukupno 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.000,00 EUR, a uvećano za PDV od 25 % iznosi 1.250,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i stvarni trošak vještačenja u iznosu 971,48 EUR, iznos sudske pristojbe za tužbu u zatraženom i plaćenom iznosu od 26,55 EUR, kao i za sudsku pristojbu na ovu presudu u iznosu od 53,09 EUR.
34.2. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 2.301,12 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (26. veljače 2026.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.).
35. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude
Biograd na Moru, 26. veljače 2026.
Sutkinja
Senia Bušljeta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).
Dostavna naredba:
- tužitelju po punomoćnici Pauli Eškinja, odvjetnici u Biogradu na Moru
- tuženici po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel.
