REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] N 5
Poslovni broj: Us I-2195/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužiteljice NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 66486182714, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 26. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva obrane Zagreb, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/25-01/224, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 25. rujna 2025., kao i radi poništenja prvostupanjskog rješenja Ministarstva obrane Zagreb, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Karlovac, KLASA: UP/I 560-01/25-01/10, URBROJ: 512M2-01-04-11-25-2 od 25. kolovoza 2025. te usvajanje zahtjeva tužiteljice za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MO Lomost za razdoblje od 30. lipnja 1991. do 31. prosinca 1991. godine.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Zagreb, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/25- 01/224, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 25. rujna 2025. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Zagreb, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Karlovac, KLASA: UP/I 560-01/25-01/10, URBROJ: 512M2-01-04-11-25-2 od 25. kolovoza 2025., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MO Lomost za razdoblje od 30. lipnja 1991. do 31. prosinca 1991. godine.
2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva obrane Zagreb, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/25- 01/224, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 25. rujna 2025., tužiteljica je pravovremeno podnijela tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 4. studenog 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužiteljica u bitnome navela da je suprotno navodima tuženika iznesenim u obrazloženju osporavanog rješenja tuženika, sudjelovala u obrani domovine te bila pripadnica Narodne zaštite MO Lomost u razdoblju od 30. lipnja 1991. do 31. prosinca 1991., o čemu su posvjedočili saslušani svjedoci te da je obavljala radnje koje se mogu smatrati borbenim sektorom, jer je u tom dijelu grad bio pod udarom vojnih aktivnosti JN-a što je i notorna činjenica.
3. Istaknula je da nije u mogućnosti dostaviti papire koji od nje zahtijeva tuženik i prvostupanjsko tijelo, jer se je nakon razvoda braka, vratila u obiteljsku kuću roditelja, koja je u požaru izgorjela i nastavila je živjeti u drugom dijelu grada sa sadašnjim mužem NE. Napomenula je, da je jedno razdoblje Domovinskog rata primala plaću direktno od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, da je bila u skupini s pirotehničarima te se sjeća kada je poginuo jedan pirotehničar, a također da je bila mobilizirana kao medicinska sestra s oko 10 pirotehničara i vozačem kad se razminiravalo skladište Oštarije te se sjeća čišćenja doma gdje su bili smješteni vojnici JNA koji su se predali.
4. Smatra da je tuženik bio dužan utvrditi sve činjenice bitne za rješavanje ove upravne stvari, a ne tužiteljici otežavati.
5. Na navedene okolnosti iz tužbe, predložila je saslušanje svjedoka navedenih u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, kao i saslušanje AE, zapovjednika pirotehničara, dok je uz tužbu priložila spomenicu Domovinskog rata, rodni list, mobilizacijski poziv Općine Ogulin, Ureda za obranu- Ogulin od 17. studenog 1992., potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Karlovačke, III. Policijske postaje [adresa] od 3. listopada 1995., Uvjerenje Skupštine općine Ogulin, Općinskog štaba za civilnu zaštitu o završenom tečaju obuke civilne zaštite od 5. travnja 1988. i presudu Općinskog suda u Ogulinu od 28. listopada 1998 razvodu braka., dok je u tužbenom zahtjevu predložila da se poništi osporavano rješenje tuženika od 25. rujna 2025., kao i prvostupanjsko rješenje od 25. kolovoza 2025., te usvoji zahtjev tužiteljice za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MO Lomost za razdoblje od 30. lipnja 1991. do 31. prosinca 1991., a ukoliko to nije moguće da se poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak.
6. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovoga Suda 3. prosinca 2025. u bitnome ponovio navode istaknute u obrazloženju osporavanog rješenja, dodavši da tužiteljica uz tužbu nije ukazala na nove činjenice koje bi dovele do drukčijeg rješavanja ove upravne stvari, slijedom čega je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
7. U ovom upravnom sporu 19. veljače 2026. održano je ročište za raspravu, u prisutnosti tužiteljice i službene osobe tuženika, pa je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.
8. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega su odbijeni dokazni prijedlozi tužiteljice predloženi u tužbi, a koji se odnose na saslušanje svjedoka predloženih u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, kao i saslušanje svjedoka AE, jer izvođenje istih nije bilo nužno za rješavanje ovog upravnog spora, kraj činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, kao i u ovom upravnom sporu, kao i iz razloga što su niže imenovani svjedoci, kao i tužiteljica bili saslušani u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, što će u nastavku presude biti obrazloženo.
9. Na ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.
10. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužiteljica 28. svibnja 2024. podnijela prvostupanjskom tijelu zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem sudjelovanja u naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesnog odbora Lomost Ogulin, da je postupajući po zahtjevu tužiteljice utvrđeno, da tužiteljica nije evidentirana na popisu pripadnika Narodne zaštite Mjesnog odbora Lomost, dok je uvidom u Registar hrvatskih branitelja, odnosno bazu „IS PU“ utvrđeno, da tužiteljica nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ni po kojoj osnovi, što je utvrđeno uvidom u Dopis Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, Područnog Odsjeka za poslove obrane Karlovac od 24. listopada 2024., a Spomenica Domovinskog rata joj je dodijeljena na prijedlog Odreda Narodne zaštite Karlovac.
11. Utvrđeno je, da su u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, saslušani svjedoci CE, LE i tužiteljica na zapisnik sastavljen pred prvostupanjskim tijelom 28. kolovoza 2024., kada je tužiteljica izjavila, da je bila pripadnica Narodne zaštite u Mjesnoj zajednici Lomost, Ogulin od 30. lipnja 1991. do 31. prosinca 1991. i obavljala je dužnost člana vojnika, a zapovjednik naoružanog odreda Narodne zaštite bio je ŽE, dok je neposredni zapovjednik bio CE. Nije imala svoje naoružanje, već je koristila naoružanje lovaca, a kako je njezin otac bio lovac, koristila je njegovu pušku za straže. Aktivnosti i zadaće pripadnika Narodne zaštite su bile čuvanje dnevne i noćne straže, svakodnevno su vršili ophodnju u mjestu, kopala je rovove uz prugu, a prilikom pada vojarni u Gradu i Poredicama, osiguravali su prilazne ceste, čuvali prostor oko istih i blokirali ih. Također, da je vršila čuvanje vitalnih objekata na području Mjesnog odbora, a njene zadaće bile su davanje straža oko mlina u prisustvu drugih starijih članova odreda te je upozoravala stanovništvo na možebitne ugroze po nalogu zapovjednika, a u Mjesnom odboru radila je na popisu automobila i traktora. Sudjelovala je u izvlačenju naoružanja kada je osvojena vojarna [adresa] u [adresa] te je tada radila na utovaru naoružanja i opreme, a sa 18 godina položila je ispit za civilnu zaštitu, imala je dozvolu i znala se koristiti naoružanjem. Navedene aktivnosti da su svakodnevno vršili pripadnici navedene Narodne zaštite MO Lomost, a u to vrijeme da je bila zaposlena u DIP Ogulin te je sve zadaće pripadnice Narodne zaštite usklađivala s radnim vremenom.
12. Utvrđeno je, da je prvostupanjsko tijelo saslušalo na zapisnik i svjedoka LE, koji je evidentiran na popisima pripadnika NZ MO Lomost Ogulin, a koji je u svom iskazu potvrdio navode tužiteljice, istaknuvši, da je ista bila pripadnica naoružanog odreda NZ MO Lomost Ogulin u razdoblju od formiranja odreda u lipnju 1991. ali da s njenim krajnjim datumom sudjelovanja u NZ nije upoznat, jer je prešao u postrojbu HV-a. Sjeća se da je koristila očevu lovačku pušku kao naoružanje, a njezine aktivnosti sastojale su se u obavljanju straže i ophodnje po rasporedu te je sudjelovala u utovaru naoružanja kada je osvojena vojarna [adresa] u [adresa] i obavljala je čuvanje objekta od strateškog značaja, silosa, željeznički most, prugu podvožnjak, most preko Dobre te je bila zadužena za popisivanje automobila i traktora u Mjesnom odboru, dok je svjedok CE, koji je također evidentiran kao zapovjednik NZ MO Lomost Ogulin u bitnome potvrdio navode svjedoka LE, istaknuvši da je tužiteljica bila pripadnica NZ MO Lomost Ogulin u razdoblju od formiranja odreda do kraja 1991. te je obavljala dužnost vojnika i obavljala je aktivnosti obavljanja straže i ophodnje po rasporedu oko mosta u pratnji članova NZ MO, sudjelovala je u utovaru naoružanja kada je osvojena vojarna [adresa] u [adresa] i obavljala je popisivanje automobila i traktora, upozoravala stanovništvo na potencijalne ugroze i pratila provođenje mjera zamračenja, a nakon čega je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti Mjesnog odbora Lomost, [adresa] u razdoblju od 30. lipnja 1991. do 31. prosinca 1991., jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti odredima Narodne zaštite propisane člankom 3. stavak 1. točka c. Zakona, uz obrazloženje da u službenim evidencijama tužiteljica nije evidentirana kao pripadnica Narodne zaštite MO Lomost, [adresa], nije priložila iskaznicu pripadnika Narodne zaštite kao materijalni dokaz, dok prvostupanjsko tijelo ne raspolaže podacima i materijalnim dokazima o sudjelovanju tužiteljice u borbenim djelovanjima kroz pripadnost naoružanim odredima Narodne zaštite MO Lomost, pa se ne može utvrditi niti vrijeme pripadnosti niti točan opis aktivnosti tužiteljice, zbog čega prvostupanjsko tijelo nije prihvatilo izjave svjedoka kao jedini dokaz pripadnosti imenovane naoružanim odredima Narodne zaštite MO Lomost.
13. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja, tužiteljica 15. rujna 2025. izjavila tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 25. rujna 2025., na način da je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 25. kolovoza 2025., uz obrazloženje da izvedeni dokazi ne ukazuju da bi tužiteljica u spornom razdoblju bila pripadnica Oružanih snaga Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata, odnosno da bi kao pripadnica odreda Narodne zaštite bila angažirana u borbenim djelovanjima, jer tužiteljica nije priložila niti jedan relevantan materijalni dokaz koji bi išao u prilog osnovanosti njezinim tvrdnjama, već svoj zahtjev temelji isključivo na iskazima svjedoka.
14. Utvrđeno je, da je tužiteljica osporavajući zakonitost rješenja tuženika pokrenula upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.
15. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio, da je tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
16. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17,98/19 i 84/21 u nastavku teksta ZHBDR) propisano je:
Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:
a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)
b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i
f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
17. U skladu s odredbom članka 3. stavka 2. ZHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti i suvereniteta Republike Hrvatske (u nastavku teksta obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
18. Prema članku 179. točki a) ZHBDR-a status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
19. Naime, suprotno navodima tužiteljice iz tužbe, u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a na takvo činjenično stanje je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je osporavanim rješenjem tuženika od 25. rujna 2025. odbijena žalba tužiteljice, izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 25. kolovoza 2025., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti MO Lomost za razdoblje od 30. lipnja 1991. do 31. prosinca 1991., jer ne postoji materijalni dokazi iz kojih bi proizlazilo, da bi tužiteljica u spornom razdoblju bila pripadnica naoružanih odreda Narodne zaštite MO Lomost, dok prema stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženim u presudama Usž- 683/2022-2 od 24. svibnja 2023. i Usž-3334/2023 od 10. travnja 2024. pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske dokazuje se podacima iz službenih evidencija, a obzirom da u konkretnom slučaju iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi, da tužiteljica u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentirana kao pripadnica Narodne zaštite MO Lomost to se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim.
20. Podredno, valja ukazati tužiteljici, da čak ako se i uzme u obzir da je tužiteljica bila pripadnica Narodne zaštite MO Lomost u gore navedenom razdoblju, imajući u vidu da su navedenu činjenicu potvrdili oba saslušana svjedoka evidentirana na popisima pripadnika NZ MO Lomost Ogulin u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, (LE i CE), što ovaj Sud može prihvatiti, tužiteljica je obavljala aktivnosti držanja straže, kopanje rovova, čuvanje željezničke pruge, popisivanje automobila i traktora, utovara oružja te je upozoravala stanovništvo na potencijalne ugroze, a kako je to tužiteljica sama navela na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom i koje aktivnosti su potvrdili u svojem iskazu i saslušani svjedoci, a koje aktivnosti se ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom, a kako je to propisano odredbom člankom 3. stavka 2. ZHBDR-a što je i potvrđeno u brojnoj sudskoj praksi upravnih sudova u Republici Hrvatskoj.
21. Stoga kako nisu ispunjena oba kumulativna zakonska uvjeta za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužiteljici temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite iz članka 3. stavak 1. i 2. ZHBDR-a u svezi s člankom 179. ZHBDR-a, to je pravilno osporavanim rješenjem tuženika odbijena žalba tužiteljice, izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja pa je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.
U Rijeci 26. veljače 2026.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
- tužiteljici NE u [adresa]
- tuženiku Ministarstvu obrane, Glavnom tajništvu, Sektoru za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službi za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1
