REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pn-86/2025-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji Meliti Novak u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, zastupan po generalnom punomoćniku SK, dipl.iur.,protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747 iz Zagreba, Grada Vukovara 282, zastupanog po Ivici Šimundiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, Pisarnica u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave zaključene dana 12.veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 26.veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3 odbija se s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 8.614,41 € sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03358053478), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe. "

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3 da tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747 iz Zagreba, Grada Vukovara 282, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 26.veljače 2026.do isplate u visini stope određene člankom 29. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO) podnio je kod ovoga suda tužbu protiv Euroherc osiguranja d.d. radi naknade štete. U tužbi se navodi da je na osnovu presuda Općinskog suda u Požegi br. K-163/11 od 06.lipnja 2012. i br. P-300/2012 od 16.listopada 2013. tuženik bi bio u obvezi periodično podmirivati tužitelju štetu na ime isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja HK, jer je imenovani osiguranik zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koju je skrivio tuženikov osiguranik LK.

1.1. Kako se isplata invalidske mirovine osiguraniku tužitelja HK vrši i poslije 30.11.2022., do kada je šteta utužena, nastala je nova šteta koju je tuženik dužan podmiriti. Šteta iznosi 8.614,41 EUR a sastoji se od isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 01.12.2022. do 31.listopada 2025. godine u punom iznosu u smislu čl. 161. st. 2. toč. 1. ZOMO ("Narodne novine" broj:157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 115/18 i dr.).Tužitelj napominje kako potražuje 70 % iznosa isplaćene invalidske mirovine jer je ozljeda izvan rada odnosno prometna nezgoda uzrokom invalidnosti 70 %.

1.2. Tužitelj ističe da u sudskoj praksi ne postoji jedinstveni stav koji pravni propis primijeniti u ovakvim predmetima, čl. 161. ZOMO ("Narodne novine" broj: 157/13 i dr.) ili čl. 27. ZOOP-a ("Narodne novine" broj: 151/05 i dr.), te vezano za to tužitelj posebno upire u novi Zakon o mirovinskom osiguranju "Narodne novine" broj: 96/2025 i njegove članke 156. do 165. u kojima je ponovno Zakonodavac potvrdio da se u predmetima naknade štete od osiguravajućih zavoda ima primjenjivati kao kasniji i specijalniji zakon, Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Članak 165. novog Zakona o mirovinskom osiguranju "Narodne novine" broj:. 96/2025. izričito regulira da se na naknadu štete Zavodu primjenjuju isključivo odredbe ZOO i odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju

1.3. Slijedom svega navedenog predlaže sudu donijeti presudu kojom će obvezati tuženika na plaćanje dužnog iznosa od 8.614,41 EUR na ime naknade štete.

2. Tuženik priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 06.11.2010. g. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu1 (dalje u tekstu: ZOOP/05) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari. Sastavni dio ugovora o osiguranju od AO su Uvjeti za obvezno osiguranje od AO2 (dalje u tekstu: Uvjeti AO) u kojima se navodi: „Opseg pokrića - Članak 1.

Osiguratelj je temeljem police osiguranja i propisa o odgovornosti u obvezi nadoknaditi štetu, ako je pri uporabi vozila došlo do:

1) tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja ili smrti neke osobe,

2) uništenja odnosno oštećenja stvari, osim ako je došlo do štete na stvarima koje je vlasnik vozila primio radi prijevoza. (…)“

2.1. Tuženik ističe da se pred Općinskim sudom u Požegi br: Pn-81/2025 vodi predmet tužitelja HZMO protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. radi naknade štete. U navedenom predmetu se navodi da osiguranica tužitelja HK teško nastradala u prometnoj nesreći koja se dogodila 06. listopada 2010, te da joj je po toj osnovi priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti rješenjem HZMO, područni ured Požega broj: 21307 od 30 srpnja 2018 i 28 kolovoza 2018. godine. Korisnici invalidske mirovine HK Zavod je u razdoblju od 12. svibnja 2018 do 31. prosinca 2019. isplatio ukupno 34.724,55 kn. Od navedenog iznosa tužitelj potražuje nastalu štetu u iznosu od 70% za koju je odgovoran tuženik, jer prometna nezgoda je uzrok invalidnosti 70% te HZMO potražuje iznos od 24.307,19 kn. U ovom predmetu, koji se odnosi na isti štetni događaj, iste stranke, tužitelj potražuje štetu u iznosu od 8.614,41 EUR a koja se sastoji od isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 01.prosinca 2022. do 31.listopada 2025. u punom iznosu u smislu čl. 161. st. 2 točka 1 ZOMO.

2.2. Također ističe da je u predmetu Općinskog suda u Požegi br: Pn-81/2025 sud donio presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev. Sud je u navedenom predmetu proveo vještačenje kojim je utvrđeno kako navedena razlika ne postoji, dakle zaključak je da ne postoji šteta, a u tom slučaju ne postoji ni osnovanost tužbenog zahtjeva. Slijedom prethodno navedenog, tuženik u cijelosti osporava osnovi i visinu potraživanja tužitelja na ime naknade štete.

2.3. Tuženik na temelju dokaza koje je tužitelj dostavio uz tužbu priznaje svoju odgovornost za nastanaka štetnog događaja.

2.4.Tuženik u cijelosti osporava osnov tužbenog zahtjeva. Tužitelj u činjeničnim navodima tužbe navodi da mu je tuženik dužan naknaditi štetu sukladno čl. 161. i 164. zakona o mirovinskom osiguranju. Nesporno je da tužitelj u ovom predmetu naknadu štete potražuje od tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti. Stoga je i obvezu tuženika potrebno utvrđivati primjenom odredbe čl. 27. ZOOP-a. Stavkom 3. članka 27. ZOOP-a određuje se da opseg i visina obveze tuženika, društva za osiguranje, na naknadu štete ovdje tužitelju predstavlja onu štetu koja se određuje na način da se:

„Razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.“

2.5. Budući se u ovoj pravnoj stvari radi o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila to se postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluka donijeti primjenom materijalno- pravnih normi koje se odnose upravo na osiguravajuće društvo, a to su odredbe ZOOP/05, a to pak znači da predmet spora treba raspraviti sa aspekta članka 27. ZOOP/05.Tuženik kao osiguratelj vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je preuzetim ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego samo odgovaraju za štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Tako se člankom 8. st. 1. ZOOP-a određuje „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“ pa se predmetna odredba i citira: „Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“

2.6. Slijedom navedenog, tuženik smatra da nema dvojbe da je u ovoj pravnoj stvari odluku treba donijeti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. ZOOP koji uređuje „Subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

2.7. Prema čl. 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, a u ovom postupku tužitelj nije dokazao postojanje razlike između mirovine koju isplaćuje i iznosa invalidske mirovine koja bi bila utvrđena da se radilo o ozljedi na radu, pa stoga niti ne postoji razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, slijedom čega je i tužbeni zahtjev neosnovan.

2.8. Tuženik ukazuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stajalište prema kojem se u postupcima radi naknade štete po tužbi HZMO-a protiv odgovornog osiguratelja pitanje postojanja i opsega šteta utvrđuje na temelju odredbe čl. 27. ZOOP-a. Slijedom prethodno navedenog, obveza utvrđivanju prava i obaveze tuženika prema tužitelju se utvrđuje prema ZOOP-a -a koji uređuje predmet osiguranja po polici automobilske odgovornosti, a po kojoj tužitelj traži naknadu štete, a ne prema ZOMO.

2.9. Zbog prethodno navedenog sporna je i visina potraživanja tužitelja. Obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu. Da bi šteta postojala, a imajući na umu citiranu odredbu čl. 27. ZOOP bilo bi potrebno da je mirovina koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku veća od one koja bi mu pripala da je umirovljen zbog povrede na radu. Tužitelj nije dokazao da je mirovina koju potražuje veća od mirovine koja bi bila priznata zbog ozljede na radu. Dakle, nema štete, te je tužbeni zahtjev neosnovan i neopravdan u cijelosti.

2.10. Tuženik ukazuje da tužitelj ničim ne dokazuje činjenicu isplate iznosa invalidske mirovine u iznosu koji potražuje tužbom. Tuženik ističe da dostavljena dokumentacija Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje predstavlja internu (knjigovodstvenu) ispravu, a ne javnu ispravu koju bi u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, odnosno pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu, i da stoga za istu ne vrijedi pretpostavka o istinitosti njihova sadržaja u pogledu utvrđenja o činjenicama.

2.11. Tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između odlaska u mirovinu osiguranika tužitelja HK i prometne nezgode od 06.studfenog 2010. godine.

2.12. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te ga obvezati da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. Podneskom od 15.siječnja 2026. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu tužitelj ističe da je njegov obračun visine utužene tražbine odnosno isplaćene invalidske mirovine osiguraniku HK koji je izradio ovlašteni aktuar Odjela za pravne poslove Središnje službe javna isprava u smislu čl. 140 a. ZOMO i čl. 230 ZPP. Dakle, bitno je da je tužitelj kao pravna osoba sa javnim ovlastima izdao obračun odnosno potvrdu kojom potvrđuje činjenicu isplate svom osiguraniku u određenom iznosu i da je taj dokument ovjeren pečatom tužitelja, te nije potrebno određivati vještačenje i kod odluke uzimati u obzir nekakvu pretpostavljenu invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu jer je Zakon o mirovinskom osiguranju lex specialis i ništa ne može biti iznad Zakona.

3.1. Što se tiče visine potraživanja koje se potražuje tužbom, tužitelj ističe da je on u spis uz tužbu dostavio obračun svoje službe za isplatu mirovina koji predstavlja javnu ispravu o isplaćenoj visini mirovine prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (ZOMO) koju potražuje tužbom i koji zakon treba primijeniti kao lex specialis, te stoga tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3.2. Tužitelj posebno upire u novi Zakon o mirovinskom osiguranju "Narodne novine" broj: 96/2025 i njegove članke 156. do 165. u kojima je ponovno Zakonodavac potvrdio da se u predmetima naknade štete od osiguravajućih zavoda ima primjenjivati kao kasniji i specijalniji zakon, Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Članak 165. novog Zakona o mirovinskom osiguranju NN. br. 96/2025. izričito regulira da se na naknadu štete Zavodu primjenjuju isključivo odredbe ZOO i odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u rješenje HZMO Pu u Požegi od 30.srpnja 2018., obračun službe za isplatu mirovina od 6.studenog 2025., presudu Općinskog suda u Požegi broj P-300/2012-33 od 16.listopada 2013., presudu Općinskog suda u Požegi broj K-163/11-8 od 6.lipnja 2012., rješenje HZMO Pu u Požegi od 28.kolovoza 2018., nalaz i mišljenje radne sposobnosti osiguranika od 9.travnja 2018. i 30.travnja 2018., u mišljenje višeg vještaka revizora od 19.travnja 2018., te u sve priloge i podneske u spisu..

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da je osiguranica tužitelja HK teško stradala u prometnoj nesreći koja se dogodila 6.studenog 2010.,

- da je osiguranici tužitelja HK priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Požega broj 21307 od 30.srpnja 2018. i 28.kolovoza 2018.,

- da je prometnu nesreću prouzročio osiguranik tuženika LK upravljajući osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka]. LK je proglašen krivim za prekršaj protiv sigurnosti prometa na cestama Općinskog suda u Požegi broj 2K- 163/11-8 od 6.lipnja 2012,

- da je u trenutku štetnog događaja navedeno vozilo bilo osigurano kod tuženika, te je odgovornost tuženika utvrđena presudom Općinskog suda u Požegi broj P-300/2012 od 16.listopada 2013.

- da je tuženik priznao svoju pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, ali ne i odgovornost za štetu u ovome postupku.

6.1. Budući da navedene činjenice nisu sporne nije ih potrebno dokazivati u smislu odredbe članka 221. stavak 1. ZPP-a.

7. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te svoju odgovornost navodeći da ne postoji uzročno posljedična veza između umirovljenja osiguranice tužitelja i štetnog događaja. Među strankama je sporno i pitanje po kojem se propisu ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja - Zakonu o mirovinskom osiguranju ili Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu.

8. Što se tiče pitanja uzročno posljedične veze između umirovljenja osiguranice tužitelja i štetnog događaja ovaj sud je stava da je tužitelj dokazao uzročno posljedičnu vezu između prometne nesreće u kojoj je osiguranica tužitelja zadobila ozljede i njenog upućivanja u invalidsku mirovinu time što je priložio pravomoćno rješenje o priznavanju prava na invalidsku u mirovinu zbog ozljede izvan rada 70 % i bolesti 30% za koju odluku upravnog tijela je parnični sud vezan u pogledu utvrđenja prava na mirovinu i isplatu mirovine, te ostalih izvedenih dokaza. Uvidom u presude ovoga suda broj P- 300/2012-33 od 16.listopada 2013. utvrđeno je da je sud dosudio tužiteljici HK naknadu imovinske i neimovinske štete protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. u kojem postupku je utvrđena uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda osiguranice tuženika iz ovog postupka. Nadalje, iz nalaza i mišljenje vještaka od 9.travnja 2018. i mišljenja vještaka -revizora 19.travnja 2018. vidljivo je da je utvrđen djelomični gubitak sposobnosti za rad osiguranice tužitelja između ostaloga zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi u studenom 2010. Stoga sud nalazi neosnovan prigovor tuženika o nepostojanju uzročno posljedične veze štetnog događaja i štete.

9. Među strankama je nadalje sporno pitanje po kojem se propisu ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja. Tužitelj smatra kako se na konkretno potraživanje tužitelja - izdatak za isplatu invalidske mirovine primjenjuje odredba čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 115/18) dok se tuženik poziva na odredbu Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) i to čl. 27.st. 3.

Dakle, oba zakona reguliraju predmetnu materiju.

10. Odredbom čl. 161 st. 2. t.1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19) koji je bio na snazi u trenutku kada je tužitelj izvršio isplate invalidske mirovine propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu.

10.1. Prema odredbi čl. 164. Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

10.2. Iz navedenog zakonskog određenja navedenih odredbi proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju stvarnu štetu koja predstavlja novčana davanja isplaćena po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punoj svoti.

11. Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) propisano je u stavku 1. da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U stavku 2. propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1 ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. U stavku 3. definirano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavak 4. glasi da se odredbe st. 1.,2 i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

11.1. Iz navedene odredbe proizlazi da je tuženik dužan naknaditi tužitelju stvarnu štetu koju predstavlja razmjerni iznos mirovine oštećene osobe.

12. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda u odluci br. Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021. Vrhovni sud se poziva na raniju odluku br. Rev-x- 388/2018 od 25. kolovoza 2020 u kojoj se navodi: "Naime, prema tom pravnom shvaćanju za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)“. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u drugim recentnim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., odluci broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., odluci broj Revt-412/2018 od 22. travnja 2020.

12.1. Dakle Vrhovni sud je u recentnim odlukama zauzeo stav da je propis prema kojemu se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to onaj koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen.

13. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 75/1, 29/18 i 126/21) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Šteta je za tužitelja nastala isplatom invalidske mirovine.

14. Stoga je ovaj sud stava, imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda u zauzeto u odluci br. Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2021. da se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen i to čl. 27. st.1., 2, i 3. Tako tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete, ali onako kako je ona regulirana odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. To znači da se stvarnom štetom u smislu st. 1 ovog članka smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

15. Također se ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-1052/2023-3 od 20. prosinca 2023. koje upućuje na primjenu odredbi ZOOP-a s obrazloženjem da se taj Zakon primjenjuje kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama ZOOP, naime taj Zakon da uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane ZOMO koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Radi toga, kao posebniji, valja primijeniti ZOOP.

16. Kako tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja kojim bi se utvrdilo je li mirovina koja je isplaćena osiguraniku HZMO-a veća od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu te tužitelj nije dokazao da mu je nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik pa je stoga sud tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 155. ZPP-a, pa je tužitelj, koji je u cijelosti izgubio ovu parnicu, dužan tuženiku naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 118/18, 37/22 i 126/22, dalje - Tarifa). Sud je priznao tuženiku zatražene troškove koji se odnose na trošak sastava odgovora na tužbu 12.veljače 2026. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9.2. Tarife i trošak PDV-a u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr.42 Tarife, što ukupno iznosi 500,00 EUR.

18. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

Požega, 26.veljače 2026.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. HZMO Zagreb za Područni ured u Požegi

2. Odvjetničko društvo Grgić & Partneri, Pisarnica Osijek