REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2959/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Saši Bušić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice IR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Danijeli Blažević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e:

Nalaže se Tuženiku: ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB: 92963223473 da Tužitelju: IR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.605,34 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 0,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2007. do isplate,

- 1,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2008. do isplate,

- 5,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2008. do isplate,

- 21,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2008. do isplate,

- 3,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2008. do isplate,

- 23,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2009. do isplate,

- 25,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2009. do isplate,

- 27,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2009. do isplate,

- 23,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2009. do isplate,

- 23,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2009. do isplate,

- 18,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2009. do isplate,

- 14,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2009. do isplate,

- 16,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2009. do isplate,

- 19,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2009. do isplate,

- 17,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2009. do isplate,

- 15,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2009. do isplate,

- 20,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2009. do isplate,

- 24,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2010. do isplate,

- 28,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2010. do isplate,

- 27,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2010. do isplate,

- 34,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2010. do isplate,

- 32,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2010. do isplate,

- 35,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2010. do isplate,

- 55,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2010. do isplate,

- 51,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2010. do isplate,

- 68,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2010. do isplate,

- 59,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2010. do isplate,

- 52,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2010. do isplate,

- 69,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2010. do isplate,

- 81,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2011. do isplate,

- 73,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2011. do isplate,

- 74,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2011. do isplate,

- 68,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2011. do isplate,

- 69,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2011. do isplate,

- 91,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2011. do isplate,

- 94,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2011. do isplate,

- 115,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2011. do isplate,

- 107,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2011. do isplate,

- 94,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2011. do isplate,

- 93,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2011. do isplate,

- 92,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2011. do isplate,

- 97,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2012. do isplate,

- 102,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2012. do isplate,

- 102,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2012. do isplate,

- 99,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2012. do isplate,

- 100,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2012. do isplate,

- 102,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2012. do isplate,

- 100,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2012. do isplate,

- 100,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2012. do isplate,

- 98,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2012. do isplate,

- 95,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2012. do isplate,

- 99,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2012. do isplate,

- 101,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2012. do isplate,

- 100,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2013. do isplate,

- 94,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2013. do isplate,

- 98,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2013. do isplate,

- 99,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2013. do isplate,

- 97,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2013. do isplate,

- 91,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2013. do isplate,

- 87,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2013. do isplate,

- 91,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2013. do isplate,

- 93,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2013. do isplate,

- 99,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2013. do isplate,

- 96,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2013. do isplate,

- 97,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2013. do isplate,

- 98,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2014. do isplate,

- 85,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2014. do isplate,

- 87,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2014. do isplate,

- 86,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2014. do isplate,

- 84,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2014. do isplate,

- 83,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2014. do isplate,

- 84,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2014. do isplate,

- 86,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2014. do isplate,

- 89,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2014. do isplate,

- 89,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2014. do isplate,

- 90,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2014. do isplate,

- 92,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2014. do isplate,

- 91,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2015. do isplate,

- 92,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2015. do isplate,

- 92,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.03.2015. do isplate,

- 92,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.04.2015. do isplate,

- 92,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.05.2015. do isplate,

- 92,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.06.2015. do isplate,

- 92,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.07.2015. do isplate,

- 92,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2015. do isplate,

- 92,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.09.2015. do isplate,

- 92,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.10.2015. do isplate,

- 92,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.11.2015. do isplate,

- 92,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.12.2015. do isplate,

- 92,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.01.2016. do isplate,

- 117,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.02.2016. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana. 4/4

II. Nalaže se Tuženiku da Tužitelju naknadi trošak ovog postupka od 2.203,81 eur s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana 26. veljače 2026. pa do isplate po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su tužiteljica i tuženik sklopili su: Ugovor o namjenskom kreditu, broj ugovora: 3208443280 s nadnevkom: 17. veljače 2007. god. (dalje i: Ugovor). Ugovor sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana (dalje i: Valutna klauzula). Stoga je valutna klauzula ništetna. Usprkos tome, tuženik je teretio tužiteljicu s pozivom na valutnu klauzulu. Opisanim postupanjem tuženik je tužiteljici pričinio štetu, a sebi stekao korist bez osnove. Stoga je tuženik, koji je sastavio Ugovor, dužan vratiti tužiteljici stečeno bez osnove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, od dana stjecanja.

2. Tuženiku u odgovoru na tužbu navodi da su tuženik i tužitelj sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj 3208443280 od 17. veljače 2007. godine kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti CHF 73.500,00 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu). Tužitelj u tužbi postavlja kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.117,21 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime tečajnih razlika. Tuženik u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva tužitelja. Tuženik ističe kako tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati pa je stoga na tužitelju teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tužitelj činjenice i dokaze koje bi potkrijepile potrošačku svrhu ugovora, nije predočio tijekom postupka. Svojstvo potrošača je osnovna pretpostavka za pozivanje na načelna utvrđenja iz kolektivne parnice i na tužitelju je teret dokaza da je potrošač. Ako se tužitelj poziva na primjenu odredbe članka 502. c ZPP-a, odnosno na primjenu utvrđenja iz kolektivne parnice, upravo je na njemu kao tužitelju teret dokaza i obveza dokazati da se ta utvrđenja na njega doista mogu i trebaju primijeniti. Također, uvažavajući tumačenje Zakona o zaštiti potrošača, za ocjenu je li fizička osoba potrošač nužno je ocijeniti sve okolnosti svakog konkretnog pravnog odnosa, pri čemu poglavito uvažavati temeljna načela Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), načelo savjesnosti i poštenja, a sve u cilju sprječavanja mogućih zlouporaba u namjenskom trošenju sredstava. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari. Na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 126. ZZP-a u svezi odredbe čl. 230. ZOO-a. Odredbom čl. 126. ZZP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 114. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 114. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, zakonodavac je tu jasno predvidio da se u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi o postupcima o naknadi štete, pa se u tom smislu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbama ZOO-a. Slijedom navedenog, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena dana 25.04.2023. godine, to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari. Odlučna činjenica koju sud treba uzeti u obzir u ovom predmetu jest da su tužitelj i tuženik dana 01.02.2016. godine sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu (dalje u tekstu: Dodatak) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje u tekstu: ZIDZPK/15). Tim Dodatkom su parnične stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Dakle, Dodatkom je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu), a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora. Cilj i osnovno načelo ZIDZPK/15 propisano je odredbom čl. 19.b koja navodi da konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Odredbom čl. 19.c određen je način izračuna konverzije, gdje se u toč. 1. i 2. navodi da se na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu. Toč. 3. cit. odredbe propisano je da se početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. (kako je prethodno navedeno), i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta. Odredbom čl. 19. c toč. 4. ZIDZPK/15 propisano je da se prilikom konverzije kredita uzimaju u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF te se navedeni cjelokupni iznosi pretvaraju u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate. Dakle, zakonom je bilo točno propisano na koji način se vršila konverzija kredita iz CHF u EUR. Osim toga, odredbama ZIDZPK/15 nije samo bilo propisano na koji način se ima provesti konverzija kredita iz CHF u EUR, nego i način na koji je potrebno izvršiti provjeru izračuna konverzije te obavijestiti potrošača o tome, dakle na koji način i u kojoj mjeri informirati potrošača o samoj konverziji. Odredbom čl. 19. d propisano je da je Banka za potrebe provjere izračuna konverzije bila dužna izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije utvrđene u članku 19.c ZIDZPK/15, te ga učiniti dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica, kao i da je dužna prije objave kalkulatora na mrežnoj stranici pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c ovoga Zakona te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ZIDZPK/15. Tuženik je u cijelosti postupio u sukladno gore navedenim odredbama te je pribavio mišljenje ovlaštenog revizora i to mišljenje objavio na mrežnim stranicama tuženika (dostupno na www.zaba.hr). Nadalje, tuženik je tužitelju pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine u usporedni kredit s 5 valutnom klauzulom u EUR utemeljen na novom otplatnom planu koji je zamijenio početno utvrđeni otplatni plan i koji je uzeo u obzir valutu kredita (CHF - EUR) i tijek kamatnih stopa, kako za CHF kredit tako i za EUR kredit, pritom uzimajući u obzir cjelokupne iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF. Dakle, potpisivanju Dodatka je sukladno zakonskoj obvezi prethodio prihvat izračuna konverzije i to nakon primitka svih zakonom propisanih informacija, omogućavanja provjere tih informacija te potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora. Stoga, ističe se da je tuženik bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje Dodatka, a tužitelj je taj koji je odlučivao o tome da li želi ili ne želi izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženikom odnosno tužitelj je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima. Upravo je tužitelj slobodnim očitovanjem volje odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom (tako da se ima smatrati EURskim korisnikom kredita od početka), slijedom čega tuženik smatra u cijelosti neosnovanim tužiteljevu tužbu. Budući da tužitelj u ovom postupku ne potražuje zatezne kamate na preplatu iz konverzije, a niti je tijekom postupka na bilo koji način osporavao provedenu konverziju, to je ovako postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 3208443280 od 17.02.2007. godine, nalaz i mišljenje financijskog vještaka Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., aneks ugovora broj od 1.2.2016., iskaz tužiteljice, zapisnici s ročišta te priležeći podnesci.

4. Nesporno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili namjenski ugovor o kreditu br. 3208443280 od 17.02.2007. godine kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 73.500,00 CHF.

5. Nesporno je prema čl. 7. ugovora o kreditu da je ugovorena za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku, u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja za CHF, Nesporno je da su tužiteljica i tuženik dana 1.2.2016 godine sklopili aneks broj 1 ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama zakona o izmjeni i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju.

6. Sporno je da li je tuženik jednostranim odlukama mijenjao tečaj valutne klauzule, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te je time tužiteljica dovedena u neravnopravan položaj, sporna je zastara potraživanja, da li je aneksom izmijenjen osnovni ugovor o kreditu, bez značaja obnove kao i osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva.

7. U odnosu na prigovor zastare tijek zastare za valutnu klauzulu je prekinut podnošenjem kolektivne tužbe i počeo je ponovno teći pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od dana 14.06.2018., a prema odredbi čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana kada je vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze, od dana utvrđenja ništetnosti, počinje teći tužiteljevo pravo zahtijevati isplatu, te je tužba podnesena u roku manjem od 5 godina. Sud je rješenjem dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva od 16.12.2020., a prema odredbi čl.191 st 2 ZPP jer temeljem iste činjenične osnove zahtjev za isplatu višeg iznosa a koji je tužitelj mogao postaviti nakon provođenja financijskog vještačenja, jer su navedene okolnosti nastale nakon provođenja financijskog vještačenja iz iste osnove. Za ocjenu prigovora zastare odlučan je dan kada je podnesena tužba s obzirom da je za nastupanje zastare bitan identitet tužbenog zahtjeva koji je u slučaju generičkog zahtjeva kao što je ovaj određen činjeničnom osnovom.

8. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ista sa tuženikom sklopila Ugovor o namjenskom kreditu za stan. Navodi da je zaposlenik tuženika s obzirom na njezino materijalno tadašnje stanje ponudio kredit u švicarcima. Navodi da je letimično pročitala ugovor, nije imala primjedbi. Navodi da je bila zadovoljna sa početnom ratom kredita, problem je nastao kada je mjesečna rata bila toliko visoka da je prešla iznos njezine tadašnje mjesečne plaće. Navodi da nije pisanim putem prigovorila zašto se dignula mjesečna rata nego je više razgovarala sa zaposlenikom tuženika, a i bilo joj je jasno da je devalvirao švicarac odnosno da je mjesečna rata drastično povećana. Navodi da nije postojala valutna klauzula, a zaposlenik tuženika nije joj obrazlagao da postoji rizik povećanja iznosa valutna klauzule. Navodi da stan koristim za življenje, niti ga iznajmljuje, a niti je registriran obrt niti firma.

9. Prema odredbi čl. 296. st. 2. ZOO-a, ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroče očigledno neravnopravnost u obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak iako su opći uvjeti koji sadrže odobreni od nadležnog tijela. Prema odredbi istog čl. st. 2. ZOO-a prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimam se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge, koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovor kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana. Nesporno je da je dana 07.04.2013. Trgovački sud u Zagrebu donio presudu br. P-1401/2012., a koja je potvrđena presudom br. Pž-6632/2017. od 14.06.2018. Visokog trgovačkog suda RH, u odnosu na promjenjivu redovnu kamatu u skladu s jednostranim odlukama tuženika je nepoštena i ništetna, a u odnosu na valutnu klauzulu utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, u odnosu na ugovornu valutnu klauzulu koja glavnica je vezana švicarski franak. Valutna klauzula je tzv. zaštitna klauzula i njena je funkcija čuvanje vjerovnika i dužnika od aprecijacije i deprecijacije domaćeg tečaja, odnosno devalvacije i hiperinflacije. Sva plaćanja za navedeni kredit i iznos ugovora o kreditu kojeg je tuženik ispatio tužiteljici te anuitete koje je tužiteljica plaćala tuženiku, plaćali su se isključivo u hrvatskim kunama. Hrvatska kuna kao valuta je ostala stabilna dok je vrijednost CHF oscilirala i aprecirala, te je tuženik bio dužan izvršiti korekciju iznosa u CHF valuti a ne u hrvatskoj kuni. Iz navedenog proizlazi da je funkcija valutne klauzule zaštitna funkcija, očuvanje jednake vrijednosti činidaba iz čega proizlazi da je ugovaranje valutne klauzule i njezina implementacija na način koji je to tuženik činio, ništetna. Prema odredbi čl. 502c ZPP-a, propisuje se direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošači obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u kolektivnoj tužbi. Sud je utvrdio da se na tužiteljicu primjenjuje Zakon o potrošačima jer je tužiteljica potpisala ugovor kao fizička osoba- potrošač i plaćao je sve mjesečne rate, a što je i iskazao u svom iskazu, stoga ne stoji prigovor da tužiteljica nije aktivno legitimirana u ovom postupku. Teret dokazivanja je bio na strani tuženika, a prema čl. 221a ZPP-a. Tuženik nije dokazao da li je zaposlenik tuženika dao odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora, na okolnost pregovaranja o značenju promjenjive kamatne stope i o metodi i parametrima kod ugovaranja promjenjive kamatne stope i rizika tečaja CHF-valutne klauzule te da li su stranke pregovarale o potrebnim parametrima i metodi kod obračuna promjenjive kamatne stope i da li je tuženik upozorio tužiteljicu na rizik vezivanja kredita u stečaj CHF, promjene tečaja CHF i promjene kamatne stope na financijske obveze tužiteljice po ovom kreditnom odnosu, a što je i tužiteljica iskazala da su mu nudili kredit u švicarcima jer je najstabilniji i nisu ništa rekli u odnosu na rizik valutne klauzule. Sud zaključuje da je tuženik nesavjesni stjecatelj, a radi ništetnosti dijela navedenog ugovora u odnosu na promjenjivu kamatu i valutnu klauzulu, a prema odredbi čl. 1111 koji je u svezi s čl. 1115 ZOO-a, jer u ovom slučaju je stjecatelj nepošten od dana stjecanja iz razloga jer je tuženik nesavjesni stjecatelj .

10. Vještak Petra Blašković zaključuje da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do provođenja konverzije kredita nije mogao mijenjati tečaj: 1. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do provođenja konverzije kredita iznose 6.605,34 EUR, 2. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 85,98 EUR, Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do provođenja konverzije kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 6.519,36 EUR. Ad 2) Na dan provođenja konverzije, odnosno na dan 05.02.2016. godine je utvrđena glavnica u iznosu 36.525,99 EUR što primjenjivim tečajem na dan 05.02.2016.g. iznosi 279.382,18 kn (tečaj 7,648860 kn za 1 EUR). Pod pretpostavkom da se tužitelju za vrijeme otplate kredita u CHF nije mijenjao tečaj korišten prilikom isplate kredita, preostala nedospjela glavnica tužitelja na dan 05.02.2016.g. bi prema stvarnom otplatnom planu bila manja za 2.917,70 EUR. Prilikom obračuna konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate tužitelja te je postupao u skladu s Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju čl.19. c. Sukladno Dodatku Ugovoru o kreditu, čl. 5 utvrđeno je da prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta po kreditu u EUR. Njihova razlika predstavlja preplatu tužitelja koja na dan provođenja konverzije (05.02.2016.g.) iznosi 2.378,04 EUR. Vještak napominje da utvrđenja ovog nalaza, iznosi ukupno iskazane preplate, u ovom nalazu, za vrijeme otplate kredita u CHF, kao i iznosi utvrđene preostale glavnice za otplatu kredita u EUR kojim je po konverziji utvrđena preplata u uplatama polaze od istih stvarnih uplata tužitelja za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn. ali su različite pretpostavke tužitelja i tuženika, što predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi.

11. Sud je dao vjeru vještaku da je svoje vještačenje iznio savjesno u skladu s pravilima znanosti i vještine prema čl. 258. ZPP-a.

12. Sporazum o konverziji je sklopljen temeljem zakona o izmjeni i dopunama zakona o potrošačko kreditiranju koji ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovanog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Sud je mišljenja da u sudskom postupku kao što je ovaj i nakon izvršene konverzije po odredbama zakona o izmjeni i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju može se zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice kao potrošača i banaka kao davatelja kredita. Korisnik kredita, ovdje tužiteljice, ne gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovanog ugovora o kreditu sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu po pravilima zakona o potrošačkom kreditiranju. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tužiteljica koja je sklopila sporazum o konverziji kredita iz čl. 19c st. 1 toč. 6 Zakona o izmjeni i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenog iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju da se utvrdi da postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita i to po pravilima o stjecanju bez osnove. Sklapanje navedenog sporazuma mora za posljedicu imati stvaranje potpune zaštite potrošača kao korisnika kredita i prilikom njegova sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana koje je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Dodatkom ugovoru o kreditu sklopljenom prema odredbama navedenog zakona uređuju se pitanja kamatnih stopa nakon sklapanja istog ali ne i onih nepoštenim postupanjem banaka, prethodno ugovorenih, a iz sadržaja dodatka ne proizlazi da se prilikom njegovog sklapanja tužiteljica odrekla svojih prava koji u ovom postupu zahtijeva, a niti je takvo odricanje propisano odredbama istog zakona već je tom odredbom čl. 41 Zakona o zaštiti potrošača propisano da se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. U konkretnom slučaju sklapanjem dodatka ugovora o kreditu tužiteljica i tuženik su u skladu s odredbama zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju trajno i konačno uredili svoj pravni odnos za razdoblje njegova sklapanja, a ne i za razdoblje koje je tome prethodilo stoga aneks ugovora ne utječe na osnovanost potraživanja tužiteljice s osnove ništetnosti u odnosu na tečaj valutne klauzule.

13. Sud je dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva prema odredbi članka 190 st.2 i 3 Zpp-a , jer je tužiteljica precizirala tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja, a prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda sa sjednice održane 26. studenog 2021. godine. Tužiteljica nije izmijenila ni pravnu ni činjeničnu osnovu u tužbi nego je povisila tužbeni zahtjev. Neosnovan je prigovor zastare za dio tražbine za povišeni iznos tužbenog zahtjeva jer je za nastupanje zastare bitan identitet tužbenog zahtjeva koji je u slučaju generičkog zahtjeva određen činjeničnom osnovom s time se nije promijenila istovjetnost zahtjeva.

13. Budući da je sud utvrdio da je ništetna valutna klauzula u dijelu čl. 7.navedenog ugovora, jer je protivna odredbi čl. 81., 82., 90., 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, a prema odredbi čl. 322., 323. i 324. ZOO-a, sud je tužiteljici na ime stjecanja bez osnove dosudio iznos od 6.605,34 eur u odnosu na preplaćenu valutnu klauzulu (čl. 1111. ZOO-a koji je u svezi s čl. 1115. ZOO-a.) sve to sa zakonskim zateznim kamatama, a mjesečne iznose tekuće od svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa sve do isplate, prema čl. 29. st. 2. ZOO-a, koji je u svezi s čl. 183. ZOO-a.

14. Sud je dosudio parnični trošak tužiteljici temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a iznos od 2.203,81 eur, a koji se sastoji od: tužba 100 bodova, ročište 14.03.2024. 100 bodova, ročište 6.09.2024. 100 bodova, ročište 3.12.2024. 100 bodova, podnesak 8.04.2025. 100 bodova, podnesak 15.07.2025. 100 bodova, podnesak 17.09.2025. 100 bodova, ročište 3.02.2025. 100 bodova, a što ukupno iznosi 1.600,00 eur za rad odvjetnika prema OT, PDV 400,00 eur, trošak financijskog vještačenja 150,00 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu 53,81 eur.

U Zagrebu, 26. veljače 2026.

Sudac:

Saša Bušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba u roku od 8 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po pun

- tuženiku