REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv -1189/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: Grad Split, Split, Branimirova obala 17, OIB: 78755598868, protiv tuženika: Iris Fashion d.o.o., Zagreb, Ulica Eugena Podaubskoga 4, OIB: 41210077150, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Matana & Partneri d.o.o., Zagreb, Amruševa 7/3, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 15. siječnja 2026. u nazočnosti tužiteljeve opunomoćenice po zaposlenju i tuženikovog opunomoćenika, 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se ukida platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. UPP/OS-Ovrv-49/2024, koje je 20. veljače 2024. donijela vršiteljica dužnosti javnog bilježnika Andrea Kurilić, Zagreb, Grižanska 6, te se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 1.535,63 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, kao ovrhovoditelj, je 20. veljače 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika, ranije kao ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu 27.479,98 EUR i troškova postupka, sve sa zateznim kamatama, u povodu kojega je vršiteljica dužnosti javnog bilježnika Andrea Kurilić 19. ožujka 2024. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl. br. UPP/OS-Ovrv-49/2024.

2. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor protiv gore navedenog rješenja o ovrsi pa je u povodu istoga ovaj sud 23. kolovoza 2024. donio rješenje pod posl. br. Povrv-1189/24-3, kojim je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je po pravomoćnosti istog rješenja postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Podneskom predanim 26. srpnja 2024. (list 23-26) je tužitelj pojasnio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, navodi da je nesporno tužitelj vlasnik predmetnog poslovnog prostora na adresi anagrafske oznake Poljana Grgura Ninskog 1, 21 000 Split ,te da je tuženik bio u zakupu predmetnog poslovnog prostora do 17. prosinca 2020., kada je vrijedila tužiteljeva Suglasnost od 11. listopada 2017. odnosno do isteka Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 30. prosinca 2015. Po prestanku valjanosti Suglasnosti, tuženik je nastavio s poslovanjem u predmetnom poslovnom prostoru, bez valjane pravne osnove, do 18. svibnja 2023. kada je izvršena primopredaja istog poslovnog prostora. Stoga, tužitelj ističe da predmetnu tražbinu ne temelji s osnove neplaćene zakupnine, već je utužena korist koju je tuženik imao posjedovanjem poslovnog prostora u vlasništvu tužitelja bez pravne osnove i bez naknade, a koja se korist ogleda u visini zakupnine koju nije podmirivao, s tim da se napominje da se prilikom utuženja vodilo računa o tržišnim cijenama zakupnine na sličnim lokacijama u utuženom razdoblju. Dakle, tužitelj zahtijeva naknadu koristi koje je tuženik imao koristeći predmetni poslovni prostor bez pravne osnove za utuženo razdoblje i to u visini zakupnine, ali ne one koja je bila propisana Ugovorom već one zakupnine koja bi bila ugovorena prema tržišnoj vrijednosti za vrijeme nakon isteka Ugovora (Suglasnosti) odnosno za vrijeme bespravnog korištenja poslovnog prostora. Tužitelj je prilikom utuženja detaljno utvrdio tržišne cijene zakupnina poslovnih prostora na sličnim lokacijama, a svakako je visina određena sukladno Odluci o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora (Službeni glasnik Grada Splita, br. 51/23.). Ističe se kako je tuženik, bez valjane pravne osnove, znajući i svjesno, koristio poslovni prostor tužitelja u utuženom razdoblju pa stoga tužitelj predmetnu tražbinu temelji na čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) u svezi čl. 1120. ZOO-a, budući da je nesporno kako je tuženik koristio tuđu stvar u svoju korist, a temeljem čega je stekao korist bez pravne osnove (condictio sine causa).

Ujedno, na ročištu 15. siječnja 2026. (list 51-53) je tužitelj pojasnio da se predmetna tražbina odnosi na razdoblje od 2021. do 2023. godine, kako proizlazi iz vjerodostojne isprave, a u kojem razdoblju je odnosni Ugovor o zakupu poslovnog prostora istekao, dakle, tužitelj predmetnu tražbinu zahtijeva jer je tuženik koristio predmetni poslovni prostor u vlasništvu tužitelja bez pravne osnove, dakle primjenom instituta stečenog bez osnove.

4. Tuženik se protivio potonjoj promjeni istovjetnosti zahtjeva, ističući da je tužitelj predmetni postupak pokrenuo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave po osnovi zakupa poslovnog prostora, dok tužitelj potom za isto utuženo razdoblje mijenja činjenične navode i ističe kako je tuženik predmetni poslovni prostor koristio bez valjane pravne osnove.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u otvorene stavke partnera, od 14. veljače 2024. (list 8), suglasnost za korištenje poslovnog prostora u Splitu, Grgura Ninskog Poljana 1, pov. 110,00 čm, društvu Iris Fashion d.o.o., od 11. listopada 2017. (list 28 i 29), tuženikove dopise upućene tužitelju, od 12. siječnja 2016., 2. svibnja 2022., i 15. siječnja 2016. (list 30-33), tužiteljev zapisnik o primopredaji poslovnog prostora, od 18. svibnja 2023. (list 34) i Ugovor o zakupu poslovnog prostora, od 30. prosinca 2015. (list 54-58).

6. Tužbeni zahtjev, upravljen na održavanje predmetnog platnog naloga na snazi, nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu s osnove zakupnine, odnosno izmijenjeno po osnovi naknade za korist stečenu bespravnim korištenjem poslovnog prostora površine 110,00 čm, koji se nalazi u Splitu, Poljana Grgura Ninskog 1.

Nesporno se predmetna tražbina odnosi na razdoblje od 2021. do 2023. godine, kako proizlazi iz vjerodostojne isprave, a u kojem razdoblju je odnosni Ugovor o zakupu poslovnog prostora istekao, dakle po prestanku Suglasnosti od 11. listopada 2017. i to 17. prosinca 2020. je tuženik je nastavio koristiti predmetni poslovni prostor bez valjane pravne osnove i to sve do 18. svibnja 2023., kada je izvršena primopredaja istog. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u otvorene stavke partnera, od 14. veljače 2024. (list 8), proizlazila bi vjerojatnost postojanje dospjele novčane tražbine tužitelja prema tuženiku, po osnovi zakupa poslovnog prostora u Splitu, Poljana Grgura Ninskog 1, prostora broj: 80718, na temelju 25 računa izdanih za razdoblje svibanj 2021.-svibanj 2023., u mjesečnim iznosima 1.094,96 EUR i zadnji 25. račun u iznosu 1.200,93 EUR, dakle u ukupnom iznosu 27.479,98 EUR.

9. Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora, od 30. prosinca 2015. (list 54- 58), utvrđeno je da je isti Ugovor sklopljen u Splitu 30. prosinca 2015. između Grada Splita, kao zakupodavca i Laura Filia d.o.o., Zagreb, kao zakupnika, u svezi zakupa poslovnog prostora u Splitu, Grgura Ninskog poljana 1, prizemlje, površine 110,00 čm, uz zakupninu u iznosu 120,00 HRK/čm, što ukupno mjesečno iznosi 13.200,00 HRK, na razdoblje od pet godina, s početkom plaćanja od 1. siječnja 2016., a plaćati će se unaprijed do 15-tog dana u mjesecu.

10. Uvidom u tuženikove dopise upućene tužitelju, od 12. siječnja 2016. i 2. svibnja 2022. (list 30-33) utvrđeno je da je trgovačko društvo, kao zakupnik, s kojim se pristupilo sklapanju Ugovora, podijeljeno Odlukom o podjeli društva s preuzimanjem imovine i obveza od 12. studenoga 2015., a temeljem koje je sklopljeni Ugovor o zakupu prešo na društvo preuzimatelja Iris Fashion d.o.o., Zagreb. Ujedno se tuženik više puta obraćao tužitelju s molbom za smanjenje zakupnine sukladno Zaključku o umanjenju plaćanja zakupnine za poslovne prostore u vlasništvu Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita, br. 38/20.), iz kojeg proizlazi da tuženik traži umanjenje zakupnine za razdoblje 2021. godine, dakle poslovanje nastavljeno i nakon prestanka valjanosti Suglasnosti. Također, tuženik se nije protivio plaćanju zakupnine već u zamolbi navodi kako mu nisu pristizali računi te kako je to razlog zašto se dugovanje nije podmirivalo.

11. Uvidom u suglasnost za korištenje poslovnog prostora u Splitu, Grgura Ninskog Poljana 1, pov. 110,00 čm, društvu Iris Fashion d.o.o., od 11. listopada 2017. (list 28 i 29), utvrđeno je da je Grad Split 11. listopada 2017., a temeljem Odluke o podjeli društva, izdao istu Suglasnost za korištenje poslovnog prostora u Splitu, Poljana Grgura Ninskog 1, površine 110 čm, društvu Iris Fashion d.o.o., Zagreba, klasa: 372- 01/07-01/01116, ur.broj: 2181/01-12-01/03-17-18, te da je ista suglasnost vrijedila do isteka Ugovora o zakupu odnosno do 17. prosinca 2020.

12. Uvidom u tužiteljev zapisnik o primopredaji poslovnog prostora, od 18. svibnja 2023. (list 34) utvrđeno je tuženik nastavio s poslovanjem u predmetnom poslovnom prostoru i to do 18. svibnja 2023., kada je izvršena primopredaja istog poslovnog prostora.

13. Daljnji dokazi nisu izvedeni, jer isti dokazni prijedlozi nisu potrebiti, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Stoga, nisu niti posebno cijenjeni ostali dokazi tužitelja, poglavito sudska praksa na koje se poziva u prilog svojih tvrdnji. Rješenjem s pripremnog ročišta 15. siječnja 2026. (list 51-53) je određeno koji će se dokazi izvoditi kao mjerodavni za utvrđenje odlučnih činjenica (toč. II.), dok ostali dokazi nisu izvedeni, jer isto nije potrebito, budući da će drugim određenim dokazima predmet biti dovoljno raspravljen i utvrđene sve odlučne činjenice mjerodavne za donošenje odluke u ovom predmetu. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. , 155/23. i 146/25., dalje: ZPP).

14. Dovodeći u svezu ovako izvedene pisane dokaze, utvrđeno je da je tužitelj s tuženikovim prednikom sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora u Splitu, Poljana Grgura Ninskog 1, prizemlje, površine 110,00 čm, na rok od pet godina, odnosno do 17. prosinca 2020., odnosno zbog statusnih promjena je tužitelj 11. listopada 2017. izdao tuženiku Suglasnost za korištenje istog poslovnog prostora, također do 17. prosinca 2020., a da je tuženik nastavio koristiti predmetni poslovni prostor bez valjane pravne osnove i to do 18. svibnja 2023., no, unatoč tome, na tužiteljev prijedlog je izdano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i to po osnovi zakupa predmetnog poslovnog prostora za razdoblje svibanj 2021. -18. svibnja 2023., dakle u razdoblju kad je istekao Ugovora o zakupu.

15. Međutim, u ovom postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga nije dopušteno mijenjati činjeničnu odnosno pravnu osnovu tužbenog zahtjev. To stoga što se u postupku za izdavanje platnog naloga može raspravljati samo o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi koja je bila temelj za izdavanje vjerodostojne isprave, te se u ovakvom postupku utvrđuje osnovanost i visina tužbenog zahtjeva upravljenog na održavanje na snazi platnog naloga izdanog na temelju vjerodostojne isprave, odnosno raspravlja se i utvrđuje osnovanost prigovora.

16. Budući da iz izvedenih dokaza proizlazi da je predmetni platni nalog izdan na temelju vjerodostojne isprave-otvorene stavke partnera, od 14. veljače 2024. (list 8), po osnovi zakupa poslovnog prostora u Splitu, Poljana Grgura Ninskog 1, za razdoblje svibanj 2021.-18. svibnja 2023., premda je 17. prosinca 2020. nesporno tuženiku istekao Ugovora o zakupu, dakle u utuženom razdoblju nije postojala navedena pravna osnova za korištenje navedene nekretnine, pa je stoga utvrđeno da je predmetni platni nalog izdan neosnovano.

17. Osim toga, da bi tužbeni zahtjev bio ocijenjen osnovanim, kada bi bila dopuštena promjena istovjetnosti prvotno postavljenog, tužitelj je sukladno čl. 1111. st. 1. i čl. 1120. ZOO-a te čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.) morao dokazati tri bitne okolnosti, i to da: tužitelj je u utuženom razdoblju bio vlasnik predmetnog poslovnog prostora, odnosno nositelj prava na naknadu štete ili koristi od neovlaštenog korištenja ovog poslovnog prostora; tuženik je u utuženom razdoblju bio posjednik predmetnog poslovnog prostora i to bez valjane osnove; visina pretpostavljene zakupnine koju je tužitelj mogao ostvariti da je u utuženom razdoblju poslovni prostori dao u zakup iznosi upravo utuženi iznos 27.479,98 EUR.

S obzirom na ovako izvedene dokaze, tužitelj nije na nedvojben način dokazao visinu pretpostavljene zakupnine to je razvidno da nije ispunjen jedan od tri nabrojana kumulativno postavljena uvjeta da bi tužbeni zahtjev u ovoj stvari mogao biti ocijenjen osnovanim.

Slijedom navedenog, proizlazi zaključak da tužitelj nije pridonio niti predložio odgovarajući dokaz temeljem kojeg bi se na nedvojben način utvrdila stvarna visina tražbine po utuženoj osnovi, odnosno nisu utvrđene odlučne činjenice glede visine predmetne tražbine tužitelja prema tuženiku. Stoga, tužitelj tijekom postupka nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva.

Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

Kako u ovom slučaju to tužitelji nije učinio u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

18. Naime, prema čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP- a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

19. Zbog izloženog, valjalo u cijelosti ukinuti predmetni platni nalog temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni u skladu s vrijednosti predmeta spora, zahtjevom za naknadu troškova i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

21. Glede troškova postupka odmjerenih i sadržanih u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i zateznih kamata na iste, valja istaknuti da se o istom trošku odlučuje presudom, kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, dakle, zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđene troškove teku od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br. 3 sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV- 204/17, održanog u Zagrebu 2. lipnja 2017.). Stoga je valjalo ukinuti predmetni platni nalog i u dijelu odluke o troškovima postupka, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

22. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje postupka, koji se sastoje od javnobilježničkih troškova i to predujma naknade javnog bilježnika u iznosu 10,00 EUR uvećanog za PDV 25% (2,50 EUR) odnosno ukupno u iznosu 12,50 EUR i ostatka naknade u iznosu 218,80 EUR uvećanog za PDV 25% (54,70 EUR) odnosno ukupno u iznosu 273,50 EUR, dakle ukupno u iznosu 286,00 EUR, u kojem iznosu su rješenjem o ovrsi i odmjereni troškovi ovršnog postupka. No, ovako odmjereni troškovi postupka u sveukupnom iznosu 286,00 EUR nisu dosuđeni tužitelju, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu, pa je stoga u cijelosti valjalo odbiti tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude.

23. Također je i tuženiku valjalo odmjeriti troškove, kao potrebite za vođenje postupka, koji se sastoje od troška sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi, sada odgovora na tužbu (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištu 15. siječnja 2026. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 500,00 EUR, te zastupanja na ročištu 7. listopada 2025. u iznosu 100,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 500,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 1.100,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (275,00 EUR), kao i troška sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u zahtijevanom iznosu 160,63 EUR. Stoga je tuženiku valjalo dosuditi troškove postupka u ovako odmjerenom sveukupnom iznosu 1.535,63 EUR, umjesto zahtijevanog sveukupnog iznosa 2.035,63 EUR, kako je odlučeno pod toč. III. izreke presude.

24. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

25. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 26. veljače 2026.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave iste presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - tužitelj, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 321,25 EUR i

- opun. tuženika.