REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-1138/2023-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
i
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FU, OIB [osobni identifikacijski broj], Löwengrube 11, Grafing, Njemačka, zastupanog po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE dioničko društvo, OIB 94472454976, Listopadska ulica 2, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Denisu Laucu, odvjetniku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. veljače 2026. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 26. veljače 2026. godine
r i j e š i o j e:
Dopušta se preinaka tužbe, specificirana u podnesku tužitelja od 07.travnja 2025. godine.
p r e s u d i o j e :
Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od €4864,32 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. lipnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3% poena, koju stopu utvrđuje HNB, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, te nadoknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od €2250,36, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po prethodno navedenoj kamatnoj stopi, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Tužitelj je u tužbi naveo da se dana 17. lipnja 2022. godine oko 20,30 sati u Umagu, u Segetskoj ulici 17, Finida dogodila prometna nezgoda na način da je osiguranik tuženika EU neoprezno i neprilagođenom brzinom upravljala vozilom marke Peugeot 307 reg. ozn. [registarska oznaka], odnosno vozeći u rikverc je naletila na parkirano vozilo tužitelja marke BMW 525d reg. ozn. [registarska oznaka] i pri čemu je tužitelju uzrokovana znatnu imovinsku štetu. Nakon nastanka štetnog događaja ispunjeno je Europsko izvješće o prometnoj nesreći iz kojeg se nedvojbeno utvrđuju štetna radnja, uzročna veza i protupravnost (odgovornost) osiguranika tuženika. S obzirom na sve navedeno smatra da je u ovom predmetu odgovornost tuženika nesporna, a to je i sam tuženik potvrdio tijekom ranijeg izvansudskog postupka. U navedenoj nezgodi je na tužiteljevom vozilu nastala znatna imovinske šteta. Po povratku u SR Njemačku gdje tužitelj živi i gdje je njegovo vozilo registrirano, isti je izradio procjenu visine nastale štete neovisnom stručnom procjenom vještaka dipl.-Ing. Sven Höttges i ŽU iz „Gutachten Bewertung Prüstelle für Kfz-Schäden“ iz SR Njemačka, koja je izrađena nakon nastanka ovog štetnog događaja. Prema navedenom vještačenju troškovi popravka vozila tužitelja iznose ukupno 4.088,44 EUR. Tužitelj je snosio trošak izrade procjene štete u iznosu od 775,88 EUR prema priležećem računu i dokazu o plaćanju istog računa. S obzirom na prethodno navedeno, tužitelj je dokazao i postojanje štete, konkretno imovinske štete, i to obične štete (stvarna, pozitivna šteta – damnum emergens) koja se sastoji u umanjenju nečije imovine (umanjenju postojeće imovine tužitelja). Tuženik je tijekom izvansudskog postupka tužitelju kao nesporan isplatio iznos od 1.674,80 EUR. Tužitelj nesporno ima pravo od tuženika potraživati kompletnu naknadu nastale štete (čl. 1090. Zakon o obveznim odnosima) kao i prema važećoj sudski praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske i drugostupanjskih sudova koja je primjenjuje u sličnim predmetima. Izdvaja stanovište Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Odluka VSRH broj Rev-840/11-2- od 17. veljače 2015.g. u predmetu tužiteljice A.V. protiv tuženika Jadranskog osiguranja d.d.) kojim je potvrđeno da oštećenik koji živi i radi u inozemstvu ima pravo na naknadu štete prema cijenama u inozemstvu (ovdje SR Njemačkoj) gdje je isto vozilo registrirano i kojem tržištu rabljenih vozila isto pripada. Također je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stanovište (presuda VSRH broj Rev-X-280/11-2 od 11. prosinca 2013.g. i pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. prosinca 2013., broj Su-IV-127/13-9) da tužitelj kao oštećenik ima pravo od štetnika potraživati PDV na utvrđenu visinu štete na svom vozilu i u slučaju da vozilo nije popravljeno. Stoga u ovom postupku tužitelj potražuje od tuženika naknadu preostale nenadoknađene štete
Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da prometna nesreća dogodila u Republici Hrvatskoj (Umag), te da je vozilo koje je sudjelovalo u nesreći i koje je bilo osigurano kod tuženika imalo hrvatske registarske pločice. Nije sporno da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja hrvatski državljanin, te da je u vrijeme štetnog događaja boravio u [adresa]. Nije sporno da je tužitelj procjenu štete mogao napraviti u Republici Hrvatskoj, te da je štetu na vozilu mogao sanirati u Republici Hrvatskoj po znatno povoljnijim cijenama. Nije sporno da tužitelj u činjeničnim navodima tužbe ne tvrdi niti ističe bilo kakve teškoće vezano za procjenu i popravak štete u Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenog, sama činjenica registracije vozila tužitelja, bez bilo kakvih daljnjih opravdanih razloga, ne daje pravo tužitelju da potražuje iznos štete prema cijenama u Saveznoj Republici Njemačkoj, te se u ovoj pravoj stvari ima primijeniti načelo lex loci delicti comissi, te tužitelj ima pravo na troškove popravka prema cijenama u Republici Hrvatskoj. Tuženik je tužitelju isplatio iznos od 1.674,80 eur, te tuženik smatra da je isplaćenim iznosom u cijelosti izmirio svoje obveze prema tužitelju iz predmetnog štetnog događaja. Tuženik osporava troškove privatnog vještačenja od 775,88 eur, s obzirom da se ne radi o opravdanom trošku, niti se takav trošak uopće može preispitati, s obzirom da nije izrađen po nalogu raspravnog suda. Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo slijeće dokaze: uvid u knjižicu vozila (list 6-10 spisa), prometnu dozvolu (list 11-15 spisa), izvješće o prometnoj nesreći (list 16 spisa), stručnu procjenu – „Gutachter“ - vještaka dipl.-Ing. Sven Höttges i ŽU iz „Gutachten Bewertung Prüstelle für Kfz-Schäden“ iz SR Njemačke (list 17-48 spisa), račun stručne procjene (list 49-53 spisa), potvrdu o plaćenom računu (list 54-57 spisa), sudsku praksu (list 58-71 spisa), ponudu na odštetni zahtjev (list 72 spisa), prigovor na ponudu (list 73-76 spisa), dopis tuženika (list 77 spisa), račun prijevoda dokumentacije (list 78 spisa), potvrdu o plaćanju nespornog iznosa (list 86-87 spisa), obračun štete (list 88 spisa), izveden je dokaz prometnim vještačenjem po vještakinji Ivani Višnić, dipl. ing. (list 105-108 spisa), izvršen je uvid u dopis MUP-a (list 123-124 spisa), na ročištu održanom 9. veljače 2026. godine izveden je dokaz saslušanjem svjedoka vještaka Ivane Višnić (list 129- 130 spisa).
Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.
Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.
Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
Nadalje, radi dinamike utvrđenja samog štetnog događaja, izveden dokaz prometnim vještačenjem po vještakinji Ivani Višnić, dipl. ing. koja je u svom vještačenju od 25.1.2025. zaključila sljedeće: Dana 17.06.2022. god. oko 20:30h u Umagu, u Segetskoj ulici kod kbr.17, došlo je do prometne nesreće u kojoj je sudjelovalo osobno vozilo tužitelja marke BMW 525d, reg.ozn.EBE-XW47, i osobno vozilo osiguranika tuženika marke Peugeot 307, reg. ozn. [registarska oznaka]. Dana 29.06.2022.godine napravljen je Izvid štete od strane Adriatic osiguranja za osobno vozilo marke BMW 525d Automatic, reg. ozn. [registarska oznaka], šteta br. 228910610284. Osobno vozilo tužitelja marke BMW 525d Automatic, reg. ozn. [registarska oznaka], registrirano je u SR Njemačkoj. U pravilu, popravak oštećenog vozila sa stranim registarskim pločicama popravlja se u domicilnoj državi, u državi gdje je vozilo registrirano. Obzirom da je predmetno vozilo tužitelja registrirano u [adresa], popravak vozila, u pravilu, obavlja se u državi gdje je vozilo registrirano tj.u SR Njemačkoj prema tržišnim cijenama SR Njemačke. Visina štete na predmetnom osobnom vozilu marke BMW 525d Automatic, reg.ozn.EBE-XW47, prema Centru za utvrđivanje šteta na vozilima Munchen iznosi
= 3.435,66 EUR bez PDV-a ili
= 4.088,44 EUR s PDV-om.
Troškovi vještačenja Centra za utvrđivanje štete na vozilima za osobno vozilo marke BMW 525d, reg.ozn.EBE-XW47, iznose
= 652,00 EUR bez PDV-a ili
= 775,88 EUR s PDV-om.
Ukupni trošak vještačenja i visina štete na predmetnom osobnom vozilu marke BMW 525d, broj šasije: [broj šasije], reg.ozn.EBE-XW47, prema cijenama u SR Njemačkoj iznosi :
= 4.087,66 EUR bez PDV-a ili
= 4.864,32 EUR s PDV-om.
Vještakinja se i usmeno očitovala na ročištu za glavnu raspravu, pa tako navodi da ostaje u cijelosti pri svom nalazu i mišljenju od 24. siječnja 2025. godine. Vještačenje je izradila na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu predmetnom, kao i nalaze i mišljenja ovlaštenog centra za utvrđivanje štete. U svom nalazu i mišljenju utvrdila je visinu štete prema tržišnim cijenama državne registracije vozila, budući da je predmetno vozilo registrirano u [adresa]. Takav način utvrđivanja štete smatra stručno ispravnim i mjerodavnim. Procjena se temelji na dostupnim i relevantnim podacima. Dodatno je izradila i informativni obračun troškova popravka prema cijenama u RH, izrađen 30. prosinca 2024. godine prije predaje nalaza sudu. Navedeni izračun nije priložen uz nalaz jer, prema njezinom stručnom mišljenju nije mjerodavan za utvrđivanje visine štete u ovom predmetu s obzirom na činjenicu da je vozilo registrirano u [adresa]. Taj izračun ima isključivo informativni karakter. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika navela je da povijesnim tržišnim cijenama popravka ne raspolaže, spis je dobila na uvid 2024. Takve cijene nije bilo moguće pouzdano i povjerljivo pribaviti, stoga je koristila aktualne tržišne cijene. Razlika o broju sati rada lakirera proizlazi iz različiti flokulacijskih normi koje koriste osiguravatelj i ovlašteni centar za utvrđivanje štete. Ta razlika je minimalna razlika navedena u nalazu i mišljenju i ne utječe bitno na visinu štete. Smatra da takva razlika u okviru običajnih odstupanja u procjenama. Napominje da je to informativna ponuda međutim također smatra da stručnjak koji je osobo pregledao vozilo u Saveznoj Republici Njemačkoj i koju je odradio nalaz i mišljenje da je mjerodavnije izrađene ponude iz razloga što je u RH nakon izvida štete nije dodatno pregledano vozilo prilikom popravka.
Valja reći da ovaj nalaz i mišljenja vještaka, sud prihvaća i smatra da su napravljeni u skladu s pravilima znanosti i vještine, te su prihvaćeni kao stručna pomoć u dokazivanju relevantnih činjenica, jer su stručni i obrazloženi u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaze i mišljenje, decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvih nalaza i mišljenja. Prigovori tuženika na ročištu dana 09. veljače 2026. godine nisu osnovani, što će dalje biti obrazloženo.
U konkretnom slučaju nije sporno da se štetni događaj odvio na način kako je to opisano u tužbi.
Tuženik se, osim toga i poziva na izvid/obračun štete priložen uz odgovor na tužbu. Međutim, taj je dokument izrađen od strane procjenitelja koji je s tuženikom u ugovornom odnosu, te stoga opravdan argument tužitelja da postoji opravdana sumnja u objektivnost dostavljenog izvida štete.
Nadalje, u konkretnom je slučaju tužitelj - za popravak vozila, angažirao ovlašteni servis za BMW vozila koji je izvršio stručnu procjenu i pregled vozila, evidentiranje foto-elaboratom i utvrdio stvarno nastala oštećenja. Tuženikova shvaćanja u vezi dužnosti tužitelja za obavljanjem popravka u Republici Hrvatskoj su potpuno paušalna iz razloga što prema praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske oštećenik koji živi i radi u inozemstvu ima pravo na naknadu štete prema cijenama u inozemstvu gdje je isto vozilo registrirano i kojem tržištu rabljenih vozila isto pripada – uz činjenicu da u konkretnom slučaju tužitelj živi u [adresa].
Dakle, ne može nikako biti riječi o tome da je tužitelj tim postupkom povećao nastalu štetu (tojei logički nemoguće), već je takva radnja tužitelja njegovo pravo da predmetno vozilo dovede u ono stanje koje je bilo prije nastalih oštećenjaza koje je odgovoran upravo tuženik odnosno njegov osiguranik.
Uz to, tužitelj je laik u vezi tehničkih stvari oštećenja automobila – drugačije nije niti dokazano, dakle ne raspolaže stručnim znanjem o opsegu i visinu nastale štete, pa je i logično da kao oštećenik zatraži od ovlaštenih osoba njihove usluge koje će mu omogućiti da specificira svoje potraživanje prema tuženiku, sve vezano za prigovore tuženika u vezi troška procjene, sve u vezi sa čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima.
Preostala argumentacija tuženika nije odlučna pa nije niti posebno obrazlagana.
Tužitelju je stoga, sukladno prethodnim utvrđenjima suda i zakonskim odredbama, dosuđen ukupan iznos od €4864,32, koji je umanjen za nesporno isplaćeni iznos , u koji ulazi visina štete od €4088,44 i troškove procjene €775,88.
Kamate su dosuđene sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a te 1103. istog zakona, od postavljanja odštetnog zahtjeva.
Valja se ovdje kratko i osvrnuti na sam tužbeni zahtjev koji je dakle prihvaćen. Imajući u vidu da je sud (kao i tužitelj) jedino putem vještačenja mogao utvrditi visinu i opseg vrijednosti predmeta ovog spora, to je takvu preinaku tužbe dozvoliti u vezi sa čl. 190 ZPP-a, u smislu svrsishodnosti.
Odluka o trošku parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za :sastav tužbe, podneska od 12.10.2023, 07. travnja 2025. godine, te r3 ročišta, sve radnje po 100 bodova Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1, ukupno 600 bodova, što uz vrijednost boda od €2, PDV , sudsku pristojbu na tužbu i presudu od po €39,18, troškove prijevoda €340 i vještačenja €332, iznosi sve ukupno €2.250,36.
Kamate na trošak teku od presuđenja pa do isplate, po prethodno navedenoj kamatnoj stopi.
Preostali podnesci nisu dosuđeni jer predstavljaju požurnice i obavijesti koje su po aktualnoj sudskoj praksi materijalni trošak odvjetničkog ureda, sve u smislu odredbe čl. 155 ZPP-a.
U Zagrebu, dana 26. veljače 2026. godine
SUDAC:
Marko Duk
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.
DNA
1. tužitelju po pun. – pristojba na odluku €39,18
2. tuženiku po pun.