Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Pn-14/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, u građanskopravnoj stvari tužitelja MC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Slađana Čanković, odvjetnica u Zagrebu, Preradovićeva 18/1, protiv tuženika Komunalac d.o.o. Korenica, Trg sv. Jurja 12, OIB: 35080102633, kojeg zastupa punomoćnica Marija Lulić, odvjetnica u Zagrebu, Pavla Hatza 10, radi naknade štete i uspostavljanja prijašnjeg stanja, nakon održane glavne rasprave 20. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tuženika i zakonskog zastupnika tuženika, 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik KOMUNALAC d.o.o., Trg Sv. Jurja 12, Korenica, OIB: 35080102633 je dužan uspostaviti prijašnje stanje na način da vrati nadgrobni spomenik u prvobitno stanje, na grobno mjesto koje se nalazi u mjesnom groblju u naselju Željava, a ukoliko isto nije moguće, tuženik KOMUNALAC d.o.o., Trg Sv. Jurja 12, Korenica, OIB: 35080102633 je dužan tužitelju MC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete platiti iznos od 1.500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 4.10.2023.g. pa do isplate, i to od 4.10.2023.g. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana od donošenja presude.“

II. Nalaže se tužitelju MC da tuženiku Komunalac d.o.o. Korenica naknadi troškove postupka u iznosu od 943,84 eura (slovima: devetstočetrdesettrieuraiosamdesetčetiricenta), uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 26. veljače 2026. do isplate, a koje se izračunavaju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu se zahtjev za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. lipnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj potražuje povrat u prijašnje stanje, eventualno naknadu materijalne štete od 1.500,00 eura uvećane za zakonske zatezne kamate. U tužbi navodi da je on korisnik grobnog mjesta u mjesnom groblju koje se nalazi u naselju Željava, a kojim upravlja ovdje tuženik. Tuženik je 4. listopada 2023. uklonio nadgrobni spomenik koji se nalazi na grobnom mjestu tužitelja i koje je po narudžbi tužitelja izgradilo KLESARSTVO GLEDIĆ d.o.o. Pritom tuženik za navedenu radnju nije imao nikakvo pravno uporište, odnosno nije proveden postupak radi uklanjanja predmetnog spomenika, niti je o uklanjanju spomenika tužitelj bio obaviješten. O predmetnom događaju obaviještena je Policijska uprava Ličko senjska Postaja Granične policije Korenice koja je tog dana izašla na lice mjesta te je o predmetnom događaju sastavljena potvrda. Na taj način tuženik je kao upravitelj groblja postupio protivno odredbama Zakona o grobljima ("Narodne novine" br. 19/98., 50/12., 89/17.) koji je tada bio na snazi i Odluci o grobljima Općine Plitvička Jezera („Službeni Glasnik Općine Plitvička Jezera“ br. 2/19. i 3/20.) kojima je propisano da upravitelj groblja ne smije vršiti radove kojima bi nastalo oštećenje na grobnim mjestima. Odredom čl. 10. Zakona o grobljima propisano je da upravljanje grobljem podrazumijeva dodjelu grobnih mjesta, uređenje, održavanje i rekonstrukciju groblja (promjena površine, razmještaj putova i sl.) na način koji odgovara tehničkim i sanitarnim uvjetima, pri čemu treba voditi računa o zaštiti okoliša a osobito o krajobraznim i estetskim vrijednostima (st. 2.). Upravljanje grobljem treba obavljati na način kojim se iskazuje poštovanje prema umrlim osobama koje u njemu počivaju (st. 3.). Tužitelju je djelovanjem tuženika nastala materijalna šteta u iznosu od 1.500,00 eura. Međutim, tužitelj ističe da je njegov primarni cilj da se predmetni nadgrobni spomenik vrati u prvobitno stanje, jer je isti spomen na njegove pokojne i od iznimne je važnosti.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (str. 15. - 17. spisa) osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Istaknuo je prigovor nedostataka aktivne legitimacije. Tužitelj tvrdi da je korisnik grobnog mjesta, međutim ne navodi kojega i na kojem groblju. Sukladno evidenciji tuženika tužitelj nije korisnik grobnog mjesta koje je navedeno u izjavi kamenoklesara koja je prilog tužbi. Za konkretno grobno mjesto obitelji HC grobna naknada nije plaćena preko 20 godina. Sukladno Zakonu i groblju čl. 14. 1) „Grobno mjesto za koje grobna naknada nije plaćena deset godina, smatra se napuštenim………….“ Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi grobno mjesto nema korisnika, i tuženik nije mogao provesti upravni postupak protiv nepoznate osobe vezano za uklanjanje spomenika, a tužitelj nije ovlašten ustati ovom tužbom i tražiti uspostavu prijašnjeg stanja – postavljanja spomenika. Slijedom navedenog, nedvojbeno proizlazi da tužitelj nije korisnik grobnog mjesta niti je aktivno legitimiran za traženje naknade štete u ovom postupku. Tužitelj nije tužbi predložio dokaz na okolnost da je tuženik odgovoran za štetu na imov ini tužitelja koja se opisuju u tužbi. Uopće nije jasno u čemu se ogleda navodna šteta na imovini tužitelja. Nadalje, tužbeni zahtjev je nedopustiv iz razloga što bi se povredom istog kršile zakonske i podzakonske odredbe vezane uz postavljanje nadgrobne opreme. Naime, tužitelj nije korisnik grobnog mjesta i ne može zahtijevati postavljanje grobne opreme na isto. Sam spomenik je postavljen protivno kako Zakonu tako i Odluci o grobljima. Tuženik sukladno Zakonu o grobljima i Odluci JLS obavlja poslove uprave groblja i održava zelene površine odnosno staze na groblju. Tuženik kao uprava groblja ima obvezu osigurati da se korisnici i treći pridržavaju odredbi:

- Zakona o groblju čl. 11. “(4) Natpisi na grobovima i grobnicama ne smiju vrijeđati ničije nacionalne, vjerske ili moralne osjećaje, niti na bilo koji način povrijediti uspomenu na pokojnika.“

- Odluke o grobljima Općine Plitvička Jezera članak 23. „Gradnja grobnica, postavljanje nadgrobnih spomenika na grobove, preinaka grobnih mjesta (objedinjavanje-spajanje grobnih mjesta prilikom postavljanja nadgrobnih spomenika) kojom radnjom se u značajnoj mjeri mijenja izgled grobnog mjesta korisnik je dužan prijaviti Upravi groblja, a po potrebi i ocjeni Uprave groblja i dobiti odobrenje za namjeravani zahvat od Uprave groblja. „

3. Tuženik je tijekom lipnja 2023. primio dojavu da je na grobnom mjestu pok. HC postavljen spomenik bez da je od istoga kao Uprave groblja tražena suglasnost za postavljanje te je na istom postavljen natpis: „ MCĆ prodao je našu kuću za 8.000,00 eura, a spomenik nam nije podigao.“ Tuženik je od PC obaviješten da isti nije postavio predmetni spomenik, te da traži uklanjanje natpisa s istog spomenika jer da navod na spomeniku vrijeđa njega i nanosi štetu njegovom ugledu u zajednici. Tuženik je 14. lipnja 2023. ispred grobnog mjesta postavio jasno vidljivu i čitljivu obavijest u kojom uz jasno pozivanje na odredbe Zakona o grobljima poziva na uklanjanje natpisa u roku od 8 dana u protivno da će isto učiniti tuženik. Obavijest je postavljana dva puta. Nadalje, radi loše izvedbe spomenika isti predstavljao opasnost za posjetitelje groblja te je i u cilju sprečavanja ozljeda i štete tuženik uklonio spomenik. S obzirom na to da u danom roku nije postupljeno po obavijesti, tuženik je uklonio predmetni spomenik jer je postavljen protivno odredbi Odluke o grobljima kako one od 2012. tako one od 2023. godine te s obzirom na to da je na istom postavljen natpis kojim se zlorabe osobni podaci g. PC i nanosi se šteta ugledu istoga. Tuženik je dostavio podatak MUP-u da se nadgrobni spomenik nalazi u skladištu istoga te je tužitelju na njegov pisani zahtjev odgovorio da ako je spomenik njegov treba to dokazati i doći po isti. Dakle, tuženik ne može postaviti ponovno spomenik jer za nevedno nema ovlast Općine koja je korisnik grobnog mjesta sukladno čl. 14. Zakona jer je isto napušteno. Tužitelj je protivno zakonu postavio spomenik, tuženik je sukladno svojoj ovlasti iz Zakona isti uklonio, bez da je oštetio grobnu opremu. Ne može tužitelj osnovano zahtijevati navodnu naknadu štete i uspostavu prijašnjeg stanja koje je bilo protivno zakonu. Tuženik nije postupio suprotno zakonu, upravo suprotno isti je otklanjao posljedice postupanja protivno zakonu. Tužitelj je imao podatak gdje se spomenik nalazi te je pozvan od tuženika da ga uz dokaz vlasništva dođe preuzeti isti. Tužitelj se na poziv oglušio i ustao je ovom tužbom.

4. Tijekom postupka su pročitani potvrda PGP Korenica od 4. listopada 2023. (str. 5. spisa), izjava OC od 8. svibnja 2025. (str. 6. i 7. spisa), pregledane su fotografije obavijesti pored nadgrobnog spomenika (str. 18. – 21. spisa), pročitani su Odluka o grobljima Općinskog vijeća Općine Plitvička Jezera od 13. veljače 2012. objavljen u Županijskom glasniku Ličko-senjske županije broj 4/12 (str. 22. i 23. spisa, u daljnjem tekst: Odluka o grobljima), opomena pred tužbu od 8. travnja 2024. (str. 26. spisa), očitovanje tuženika na opomenu pred tužbu od 23. travnja 2024. (str. 27. i 28. spisa), očitovanje tužitelja od 16. svibnja 2024. na dopis tuženika od 23. travnja 2024. (str. 29. spisa), odgovor tuženika od 11. rujna 2024. na dopis tužitelj od 16. svibnja 2024. (str. 31. spisa), izvod iz aplikacije u kojoj se vodi evidencija groblja „Željava“ (str. 44. – 51. spisa), saslušani su svjedoci ŽC (str. 54. spisa), UC (str. 54. spisa), ĆC (str. 55. spisa), PC (str. 55. spisa) i OC (str. 55. i 56. spisa), te su pregledane fotografije s uviđaja (str. 64. 67. spisa).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U postupku nije sporno da je tužitelj postavio spomenik na grobno mjesto obitelji HC na groblju „Željava“, a kojeg groblje je tuženik upravitelj. Iako je u tužbi naveo da je korisnik grobnog mjesta na groblju „Željava“, na pripremno ročištu 5. studenog 2025. je priznao da predmetni spomenik postavio na grobno mjesto svojih susjeda od kojih je zadnji ukopan negdje 1996. – 1997. godine, jer mu se pok. HC javila u snu i tražila da postavi spomenik zbog navoda da je PC prodao kuću bake HC za 8.000,00 eura na prijevaru a njima nije dao ništa. Tuženik je, nakon što je u dva navrata objesio obavijest pored groba kojom traži uklanjanje spomenika na kojem je napisano „ MCĆ prodao je našu kuću za 8.000,00 eura, a spomenik nam nije podigao.“, sam ukloni spomenik kojeg je od tad čuvao u svom spremištu. Na rubu spomenika se nalaze oštećenja.

7. Sporno je je li tuženik imao pravo ukloniti spomenik s grobnog mjesta u kojeg su pokopani članovi obitelji HC, treba li uopće dopuštenje za postavljanje spomenika jer se ne vodi evidencija korisnika na predmetnom groblju, je li uklanjanjem spomenika tužitelju nastala štete i je li ju je tuženik dužan nadoknaditi, odnosno uspostaviti prijašnje stanje.

8. Iz potvrde PGP Korenica od 4. listopada 2023. je vidljivo da je 4. listopada 2023. tužitelj zatražio izdavanje potvrde o uklanjanju spomen obilježja s mjesnog groblja u mjestu Željava. U razgovoru s tužiteljem i direktorom tuženika ŽC policijski službenici su utvrdili da su djelatnici komunalca u 7. mjesecu 2023. postavili obavijest da se predmetni spomenik ukloni jer je protivan Zakonu o grobljima. Nitko se nije odazvao, pa su djelatnici komunalca uklonili spomenik koji je premješten u prostorije komunalca i vlasnik ga može preuzeti.

9. S fotografije obavijesti tuženika od 13. lipnja 2023. fotografirane uz grobno mjesto na koje je postavljen spomenik je vidljivo da je postavljen zahtjev za uklanjanjem neumjesnog natpisa na nadgrobnoj ploči obitelji HC na groblju Željava (polje 1 red 1 broj 1) jer natpis predstavlja povredu čl. 11. st. 4. Zakona o grobljima i isto je kažnjivo. Rok za uklanjanje je 8 dana uz upozorenje da će tuženik ukloniti spomenik ako se ne ukloni do isteka roka. Na spomeniku je natpis „ MCĆ prodao je našu kuću za 8.000,00 eura, a spomenik nam nije podigao“. Predmetni (tamni) spomenik je postavljen na raniji (svijetli) spomenik koji je postavljen na zemlju.

10. Odlukom o grobljima je propisano da upravljanje grobljima podrazumijeva dodjelu grobnih mjesta, uređenje, održavanje i rekonstrukciju groblja (promjena površine, razmještaj putova i sl.) na način koji odgovara tehničkim i sanitarnim uvjetima, u čemu treba voditi računa o zaštiti okoliša, a osobito o krajobraznim i estetskim vrijednostima (čl. 3. st. 2.) Natpisi na grobovima i grobnicama ne smiju vrijeđati ničije nacionalne, vjerske ili moralne osjećaje, niti na bilo koji način povrijediti pokojnika niti druge pokojnike na groblju. (čl. 18. st. 3.) Korisnici grobnih mjesta i ostali građani koji posjećuju groblje dužni su se pridržavati pravila o ponašanju na groblju koje propisuje Uprava groblja. (čl. 21.) Uprava groblja dužna je upravljati pažnjom dobrog gospodarstvenika i na način kojim se iskazuje poštovanje prema umrlima. Uprava Groblja dužna je provoditi i primjenjivati podzakonske propise donesene na temelju Zakona o grobljima. (čl. 21. st. 1. i 2.) Gradnja grobnica, postavljanje nadgrobnih spomenika na grobove, preinaka grobnih mjesta (objedinjavanje-spajanje grobnih mjesta prilikom postavljanja nadgrobnih spomenika) kojom radnjom se u značajnoj mjeri mijenja izgled grobnog mjesta korisnik je dužan prijaviti Upravi groblja a po potrebi i ocjeni Uprave groblja i dobiti odobrenje za namjeravani zahvat od Uprave groblja. (čl. 23. st. 3.)

11. Iz opomene pred tužbu od 8. travnja 2024. je vidljivo da je tužitelj od tuženika zatražio dostavu akata po kojem su postupili kod uklanjanja spomenika. Traži uspostavu prijašnjeg stanja.

12. Iz očitovanja tuženika na opomenu pred tužbu od 23. travnja 2024. je vidljivo da je tuženik tražio do tužitelja da dostavi dokaz o vlasništvu nad spomenikom, da dokaže da je on taj MC koji je postavi spomenik. Pojasnili su zbog čega je natpis na spomeniku protupravan, a spomenik uklonjen, dodajući da je nestručno postavljen. Izjavili su da, nakon što utvrde vlasništvo nad spomenikom i vlasnik plati dosadašnje radove, mogu urediti grobno mjesto i spomenik na način da nikoga ne vrijeđa, a odaje pijetet preminulim članovima obitelji HC.

13. Iz očitovanja tužitelja od 16. svibnja 2024. na dopis tuženika od 23. travnja 2024. je vidljivo da tužitelj želi dokaz koje je stručno tijelo utvrdilo da je natpis na spomeniku uvredljiv, odnosno da je spomenik nestručno postavljen. Osporava da je obavijest o uklanjanju spomenika ikad postavljena jer mu je obiteljska kuća preko puta groblja i redovito obilazi grob svog oca pored predmetnog groba.

14. U tuženikovom odgovoru od 11. rujna 2024. na dopis tužitelja od 16. svibnja 2024. je navedeno da tuženik neće vratiti spomenik s uvredljivim natpisom. Obavijest su postavljali dva puta, a sam je tužitelj u usmenom razgovoru s direktorom groblja izjavio da dugo nije bio na groblju. Nije im potrebna odluka suda za obavljanje djelatnosti održavanja groblja, a problem sa statikom je vidljiv golim okom. Donji spomenik miče se i do dva centimetra naprijed-nazad, a što je uzrokovano nepropisnim postavljanjem gornjeg problematičnog spomenika. Istaknuto je da je tuženik voljan postaviti novi spomenik preminulima iz obitelji HC nakon što tužitelj podmiri nastale troškove jer nije pošteno da zbog nečije osvetoljubivosti jedna cijela obitelj ostane bez posljednjeg spomena o njihovom postojanju.

15. Iz ispisa iz aplikacije u kojoj se vodi evidencija groblja „Željava“ je vidljivo da su u grobnicu na polju 1, razredu 1, broj 1 ukopani IC, HC i AC. Fotografirani spomenik je svijetle boje i postavljen na zemlju. AC je ukopana 1986., Perka Borčić 1995. a IC 2009. godine.

16. Svjedok ŽC, direktor tuženika iz vremena kad je spomenik skinut, je, u bitnome, izjavio da više nije zaposlenik tuženika. Sjeća se da ih je 2024. PC obavijestio o uvredljivom natpisu na spomeniku. Obišao je spomenik. U dva su navrata postavljali obavijest pored spomenika kojim su tražili da se uvredljivi spomenik ukloni. Nisu nikada kontaktirali osobno tužitelja. Komunicirao je s tužiteljem nakon skidanja spomenika. Tužitelj je tražio uspostavu prijašnjeg stanja i nije pristajao na ikakve nagodbe koje smo mu nudili. Nudio je tužitelju da odnese spomenik iz skladišta tuženika ako dostavi dokaz da je dogovorio uklanjanje spornog natpisa spomenika. U okviru svoje zakonske obveze održavanja groblja znali su izrađivati betonske okvire, a ranije su znali i salijevati grobnice za Općinu.

17. Svjedok UC, zaposlenik tuženika, je izjavio da je po nalogu bivšeg direktora ŽC išao s kolegom ĆC skinuti predmetni spomenik. Bio je čvrsto pričvršćen za donji spomenik, sidrišta su bila zabušena u njega dodatno pojačana silikonom. Nisu ga uspjeli skinuti s pajserom ali su uspjeli sa štemalicom. Nije oštetio spomenik prilikom skidanja, što pogotovo vrijedi za bočna oštećenja koja je vidio ranije na uviđaju kod obilaska spomenika u skladištu tuženika, ali je došlo do oštećenja na donjem spomeniku. Taj donji spomenik je stari spomenik koji se nalazi na grobu, a povrh kojeg je postavljen predmetni spomenik.

18. Svjedok ĆC, zaposlenik tuženika, je iskazao da je on skinuo spomenik zajedno s kolegom UC. Bio je prisutan i bivši direktor ŽC i PC koji je prijavio neprimjeren natpis. Jedan dio spomenika je bio labavo pričvršćen, a drug čvrsto. Probali su ga skidati s pajserom, ali su na kraju morali rezati drugi anker s fleksaricom. Prilikom skidanja nisu oštetili spomenik već su ga donijeli čitavoga u skladište. Oštećenja je vidio prvi put dan prije davanja iskaza dok je čistio spomenik od snijega, pretpostavlja da ga je zakačio netko iz zimske službe.

19. Svjedok PC, tužiteljev bivši susjed, je doznao za neprimjereni natpis na spomeniku od sumještana koji su odselili u druge zemlje i koji su na Facebooku vidjeli da se tužitelj hvali s postavljenim spomenikom. Spomenik je postavljen na grob obitelji IC koji tužitelju nisu ništa. Razlog tom postavljanju je veza svjedokove obitelji s obitelji IC vezano uz kupoprodaju jedne čestice i prodaju kuće. Kontaktirao je policiju koja je napravila očevid, zatim pravnu službu na groblju Mirogoj koji su ga uputili na tuženika. Bio je prisutan s direktorom ŽC kada su njegovi dečki uklanjali spomenik. Tužiteljev spomenik je bio čvrsto usidren u ranije postavljeni spomenik na tom grobu. Nisu uspjeli s pajserom već su postavili udlage. Sjeća se da je na spomeniku bilo jedno bočno oštećenje koje je vidio i na dan uviđaja, ali ostalih nije bilo niti zna kako su i kad ta oštećenja nastala.

20. Svjedok OC je postavio predmetni spomenik. Nije išao za sadržajem natpisa već je samo gledao broj slova. Inače je i ranije na groblju u Željavi postavljao spomenike i to misli bez dozvole kako se prije novog zakona i moglo. Rekao je da je vrijednost njegovog rada za samo postavljanje gotovog spomenika na grobnicu oko 200,00 eura.

21. U postupku je nesporno da je tužitelj postavio, odnosno naručio postavljanje spomenika na grobnom mjestu kojeg nije korisnik, kao i da za to nije dobio dopuštenje tuženika kao upravitelja groblja. Iako je u tužbi naveo da jest korisnik, na pripremnom ročištu je pojasnio da nije korisnik tog grobnog mjesta u kojeg je ukopana obitelj IC, što je vidljivo i iz tuženikove službene evidencije korisnika groblja „Željava“. Međutim, tužitelj tvrdi da mu je otac ukopan na istom groblju, čime bi tužitelj i bio korisnik grobnog mjesta na tom groblju, ali ne i predmetnog u kojeg je ukopana obitelj IC.

22. Unatoč tvrdnji tuženika da nije ni trebao odbiti dopuštenje tuženika da postavi spomenik na grob obitelji IC, čl. 23. st. 3. Odluke o grobljima je jasno propisana dužnost korisnika groblja da prijavi Upravi groblja postavljanje nadgrobnog spomenika na grob kojim u značajnoj mjeri mijenja izgled grobnog mjesta. Iz te norme proizlazi da, iako nije taksativno navedeno pravo korisnika da postavi nadgrobni spomenik, korisnik grobnog mjesta to pravo ima. No, u postupku nije sporno da tužitelj nije korisnik baš tog grobnog mjesta na kojem je spomenik postavljen, pa je bespredmetna rasprava o tome je li ili nije trebao tražiti dopuštenje tuženika kao upravitelja groblje jer niti nema pravo postavljanja spomenika na grobu obitelji IC. Zbog istog razloga je bespredmetna i rasprava je li grob napušten ili nije jer tužitelj nema nikakvih prava na tom grobnom mjestu.

23. Protupravnost postupanja tužitelja se još jasnije vidi u postavljanju spornog natpisa na spomeniku kojim je optužio svjedoka PC da je prodao kuću obitelji IC za 8.000,00 eura a nije im postavio spomenik. Čl. 11. st. 4. Zakona o grobljima („Narodne novine“, br. 19/98 i 50/12, dalje: ZG) propisuje da natpisi na grobovima i grobnicama ne smiju vrijeđati ničije nacionalne, vjerske ili moralne osjećaje, niti na bilo koji način povrijediti uspomenu na pokojnika . Tu je normu duplicirala i Odluka o grobljima u čl. 18. st. 3. Postavljanje nadgrobnog spomenika s takvim natpisom je bez imalo sumnje nemoralno jer omalovažava pijetet prema pokojniku i služi isključivo tužitelju u njegovom osobnom obračunu sa svjedokom PC.

24. Tuženik, kao upravitelj groblja „Željava“, ima obvezu upravljati grobljem. Upravljanje je definirano u čl. 10. st. 2. ZG-a i podrazumijeva dodjelu grobnih mjesta, uređenje, održavanje i rekonstrukciju groblja (promjena površine, razmještaj putova i sl.) na način koji odgovara tehničkim i sanitarnim uvjetima, pri čemu treba voditi računa o zaštiti okoliša a osobito o krajobraznim i estetskim vrijednostima . Uklanjanje protuzakonitih spomenika nije izričito navedeno kao dužnost upravitelja groblja, ali lista poslova iz čl. 10. st. 2. ZG-a predstavlja otvorenu listu. Kad se ta otvorena lista dovede u vezu s čl. 10. st. 3. ZG-a koji nameće instruktivnu obvezu da se upravljanje grobljem treba obavljati na način kojim se iskazuje poštovanje prema umrlim osobama koje u njemu počivaju, jasno je da se pod upravljanjem grobljem podrazumijeva i šira dužnost upravitelja da spriječi svako protupravno ponašanje, pogotovo ono koje je izrijekom zabranjeno poput nemoralnih natpisa iz čl. 11. st. 4. ZG-a.

25. Unatoč tome, prvenstveno je obveza tužitelja da ukloni posljedice svog protupravnog ponašanja. Zahtjev PC da se ukloni spomenik koji ga vrijeđa je zahtjev oštećenika kojem se vrijeđa njegovo pravo osobnosti jer je natpis svakako uvredljiv za njega. Čl. 1048. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) daje pravo svakome zahtijevati od suda ili drugoga nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica.

26. Kad se PC obratio tuženiku sa zahtjevom da se sporni natpis ukloni, tuženik je imao obvezu poduzeti radnje da spriječi pojavu protupravnosti nastalu stavljanjem nedopuštenog natpisa. Zbog toga je tuženik postupi pravilno što je postavio obavijest kojom traži uklanjanje spornog spomenika jer je prvenstveno obveza štetnika da prestane s povredom prava osobnosti.

27. Iz izvedenih dokaza je vidljivo da su tužitelj i djelatnici tuženika prvi put komunicirali nakon što im se tužitelj javio s opomenom pred tužbu od 8. kolovoza 2023. Spomenik je skinut ranije, prema tvrdnji u tužbi 4. listopada 2023., a obavijest fotografirana pored groba ima datum 13. lipnja 2023. Bivši direktor tuženika ŽC je u očitovanju na opomenu pred tužbu izjavio da su djelatnici tuženika skinuli spomenik 8. kolovoza 2023., dva mjeseca ranije nego što tvrdi tužitelj. Sud potonji datum smatra istinitim jer obavijest pored groba s fotografije ima datum 13. lipnja 2023., a u potvrdi PGP Korenica je navedeno da je direktor ŽC iskazao da su obavijest stavili u srpnju 2023. Datum 8. kolovoza 2024. se podudara s Anđićevim iskazom pred sudom da su dva puta stavili obavijest, a i više se podudara osmodnevnim rokom datim za uklanjanje spomenika od osam dana vidljivima s obavijesti pored groba od tvrdnje tužitelja da je spomenik skinut 4. listopada 2023., kad je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje potvrde PGP Korenica. A iz toga slijedi daljnji zaključak da tužitelj i nije tako često posjećivao grobno mjesto kako tvrdi u dopisu od 16. svibnja 2025. Potvrdu PGP Korenica je tražio tek u listopadu 2023. iako je spomenik uklonjen u kolovozu 2023. Nadalje, iz odgovora tuženika od 23. travnja 2024. na opomenu pred tužbu tužitelja je vidljivo da tadašnji direktor tuženika tek tad traži od tužitelja dokaz da je on vlasnik predmetnog spomenika, što upućuje da tuženik nije ni znao do tad tko je točno vlasnik spomenika. Zbog toga sud smatra da je tuženik ispravno postupio što je obavijest kojom poziva vlasnika da ukloni spomenik ostavljanjem obavijesti pored spomenika , što je postupanje u skladu s čl. 95. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21) koji propisuje da se dostava javnom objavom obavlja stavljanjem pismena na oglasnu ploču javnopravnog tijela, objavom pismena u dnevnim novinama, na internetskoj stranici javnopravnog tijela ili na drugi prikladan način.

28. Javno izvješena obavijest nije polučila rezultat, protupravno stanje je još postojalo i osobnost PC je i dalje bivala povrijeđena, pa je tuženik u svojstvu upravitelja groblja ispravno postupio što je poduzeo radnju uklanjanja protupravnog spomenika da spriječi daljnju štete, jer taj posao više nije trpio odgađanje. Zbog toga je tuženik postupio kao poslovođa bez naloga iz čl. 1121.

ZOO-a i uklonio spomenik umjesto tuženika.

29. Uspostava prijašnjeg stanja, koju kao primarni oblik popravljanja štete propisuje čl. 1085. st. 1. ZOO-a i koju tuženik primarno traži u tužbi, bi predstavljala nalog tuženiku da postupi protupravno jer bi se na grob vratio spomenik zabranjenog sadržaja. Zbog toga sud taj dio zahtjeva ne može prihvatiti.

30. Što se tiče eventualnog zahtjeva tužitelja da tuženik nadoknadi štetu ako uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, potrebno je prvenstveno reći da je sud na uviđaju 20. siječnja 2026. vidio oštećenja na predmetnom spomeniku, koja su fotografirana i unijeta u spis (str. 64. – 67. spisa). Međutim, sud ne može za tu štetu smatrati odgovornim tuženika. Djelatnici tuženika koji su skinuli spomenik tvrde da spomenik pri skidanju nisu oštetili. UC tvrdi da su vidjeli bočna oštećenja kad su skidali spomenik, ali je prilikom skidanja oštećen donji spomenik. ĆC tvrdi da nisu oštetili spomenik, da je oštećenja vidio dan prije uviđaja dok je čistio snijeg s njega, pretpostavlja da ga je zakačio netko iz zimske službe. Svjedok PC je bio prisutan dok su radnici tuženika skidali spomenik, a izjavio je da se sjeća samo jednog bočnog oštećenja kojeg je vidio i na dan uviđaja. Iz iskaza proizlazi da je spomenik djelomično bio oštećen prije skidanja (za što tuženik ne može odgovarati jer nije štetnik), a djelomično dok je bio u prostorijama tuženika. Međutim, tuženik ne može odgovarati niti u potonjem slučaj.

31. Naime, čl. 184. st. 1. ZOO-a propisuje da vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi , a posljedica je propisana u čl. 185. st. 1. ZOO-a: dolaskom vjerovnika u zakašnjenje prestaje zakašnjenje dužnika, i na vjerovnika prelazi rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari. Zaključak da je tužitelj bio u zakašnjenju što nije preuzeo stvar proizlazi iz nekoliko dokaza. Tako je u potvrdi PGP Korenica od 4. listopada 2023. navedeno da je tadašnji direktor tuženika ŽC izjavio da vlasnik može preuzeti spomenik. U dopisu tuženika tužitelju od 23. travnja 2024. je izražena spremnost tuženika da, po potvrdi vlasništva nad spomenikom i plaćanjem ranijih radova, uredi grobno mjesto M i spomenik na način da nikoga ne vrijeđa, a odaje pijetet preminulim članovima obitelji M. Volju da izradi i postavi novi spomenik, opet tek nakon što tužitelj nadoknadi ranije troškove, je tuženik opet iskazao u dopisu od 11. rujna 2024. Konačno, svjedok ŽC je na ročištu 20. siječnja 2026. izjavio da je nudio tužitelju da preuzme spomenik iz skladišta tuženika ako dostavi dokaz da je dogovorio uklanjanje spornog natpisa sa spomenika. Tim zahtjevom je tuženik postupio u potpunosti u skladu s pravom: s jedne strane, tuženik kao poslovođa bez naloga ima pravo od tužitelja tražiti naknadu nužnih i korisnih izdataka jer je obavio primarno tužiteljev posao (čl. 1124. st. 1. ZOO-a); s druge strane, tuženik kao upravitelj groblja ima dužnost upravljati grobljem na način kojim se iskazuje poštovanje prema umrlim osobama koje u njemu počivaju, a to je paziti da se poštuje zabrana stavljanja uvredljivih natpisa na grobove (čl. 10. st. 3. u vezi čl. 11. st. 4. ZG - a).

32. Osim toga, čl. 1123. st. 3. ZOO-a dopušta sudu diskreciju da, s obzirom na okolnosti u kojima se netko bez naloga ili ovlaštenja prihvatio tuđeg posla, smanji poslovođinu odgovornost ili ga sasvim osloboditi odgovornosti za nepažnju. Okolnosti ovog predmeta svakako ekskulpiraju tuženika od odgovornosti za štetu nastalu zbog svakog stupnja nepažnje zbog koje je došlo do kasnijih oštećenja spomenika jer je uklonio protupravno stanje, kao i što je pozivao tužitelja da mu naknadi troškove uklanja i ukloni protupravni natpis, te preuzme spomenik u svoj posjed, do čega tužitelj ništa nije učinio. Zbog svega toga sud ne može prihvatiti niti eventualni dio tužbenog zahtjeva za naknadom štete tužitelju.

33. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu, pa ima pravo na naknadu troškova u skladu s čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

34. Tuženiku se priznaje pravo na naknadu sljedećih troškova kao troškova potrebnih za vođenje parnice u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a:

- nagrada za sastavljanje odgovora na tužbu od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), uvećano za PDV 250,00 eura,

- pristup ročištima 5. studenog 2025. i 20. siječnja 2026. od 200,00 eura po ročištu, u skladu s Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife, ukupno 400,00 eura, uvećano za PDV 500,00 eura,

- sastavljanje podneska od 4. prosinca 2025. od 50,00 eura, u skladu s Tbr. 8.

4. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife, uvećano za PDV 62,50 eura, te

- trošak suda za pristup uviđaju od 84,84 eura, te

- trošak svjedok PC od 46,50 eura koliki mu je priznat, dok se razlika do zatraženih 49,60 eura odbija.

pa je ukupni priznati trošak tuženiku 943,84 eura.

35. Odbijaju se sljedeći troškovi:

- trošak pristojbe na odgovor na tužbe jer se ona plaća razmjerno uspjehu u sporu, a tuženik je u cijelosti uspio u sporu, pa je ne plaća.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 26. veljače 2026.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.