REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŠP, zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22; dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: Pp-10541/2023-7 od 1. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljenog ŠP kao neosnovana te se potvrđuje pobijana presuda.

II Na temelju čl. 139. st. 3. i čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), okrivljeni ŠP je obvezan naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljeni ŠP je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. i članka 176. stavka 5. ZSPC-a, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, te mu je izrečena ublažena ukupna novčana kazna u iznosu od 360,00 eura.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je naloženo plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 548,40 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni ŠP je, putem branitelja Borka Bebića, odvjetnika u Splitu, pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i troškovima. U žalbi u bitnome navodi da je počinjena bitna povreda iz odredbe članka 195. stavka 1. točke 11. PZ-a, te da iz obrazloženja presude i provedenih dokaza ne proizlazi da je okrivljenik počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret. Ističe kako nije sporno da je okrivljenik parkirao svoje vozilo iza oštećenog vozila oko 20,30 sati, a oštećeno vozilo je bilo na tom parkingu od oko 13,00 sati, ranije istoga dana, zbog čega je prošlo oko 8 sati prilikom čega je to vozilo moglo oštetiti bilo koje drugo vozilo. Obrana u žalbi navodi i da su oštećenja na vozilu okrivljenika i oštećenog vozila nepodudarna te da je nalaz i mišljenje vještaka nelogičan i nije sačinjen sukladno pravilima struke. Također navodi da se radi o beznačajnom prekršaju zbog malih oštećenja, a okrivljenik nije osjetio nikakav udarac zbog čega nema ni osnova da ga se tereti za prekršaj iz članka 176. stavka 5. ZSPC-a. Žalitelj predlaže da se zbog svega navedenog u žalbi ista prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, te nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koja se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je pravilno i dostatno obrazložio zbog čega nisu osnovani navodi žalbe o bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. PZ-a.

5.1. U odnosu na daljnje navode žalbe okrivljenika, a koje je ovaj Sud ocijenio neosnovanima i usmjerenim ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti, valja naglasiti da je u postupku pročitan zapisnik o očevidu u kojem je navedeno da je mjesto nesreće zatečeno u neizmijenjenom stanju, izvješće o poduzetom, izvršen je uvid u fotografije mjesta nesreće i situacijski plan, te je pročitan nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prometne struke CP te je isti ispitan na raspravi. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a s njegovim obrazloženjem i razlozima danim za odluku u cijelosti se slaže i ovaj Sud.

5.2. Navodi obrane okrivljenika u postupku, te u žalbi, nisu osnovani iz razloga što je iz provedenih dokaza, posebice iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, što je isti potvrdio i u svom iskazu, utvrđeno da je okrivljenik vozilom kojim je upravljao vršio radnju uzdužnog parkiranja uz zapadni dio kolnika iza već parkiranog vozila Mercedes, te da je prilikom te radnje prednjim desnim dijelom prednjeg branika udario u stražnji lijevi dio stražnjeg branika vozila Mercedes, a brzina kretanja u tom trenutku je bila oko 5-7 km/h. Navedeno je i da su na vozilima nastala manja oštećenja u vidu ogrebotina, te da je tehnički održivo da okrivljenik kao vozač nije osjetio udarac. Mehanička oštećenja nastala na vozilima su vodoravne ogrebotine branika, vrlo sličnog oblika, intenziteta i nalaze se na istim visinama od 56-63 cm.

5.3. Pravilno je prvostupanjski sud dakle cijenio provedene dokaze i temeljem istih utvrdio odlučne činjenice i proglasio okrivljenika krivim za počinjenje prekršaja za koji se tereti, odnosno za prouzročenje prometne nesreće s materijalnom štetom iz članka 43. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a, nakon koje se udaljio s mjesta nesreće bez da je o tome obavijestio vlasnika oštećenog vozila ili na drugi način ostavio podatke o sebi i vozilu, čime je počinio prekršaj iz članka 176. stavka 5. ZSPC-a. Također je pravilno prvostupanjski sud obrazložio i krivnju okrivljenika kao počinitelja, navodeći da je utvrđeno da je okrivljenik postupao iz nehaja, no da ga to ne lišava prekršajne odgovornosti jer svaki prosječni vozač koji je duševno i tjelesno sposoban za upravljanje vozilom može i mora biti svjestan radnji koje čini upravljajući vozilom u prometu na cesti zbog čega je bio dužan obratiti pažnju na udarac vozila u drugo vozilo bez obzira na intenzitet udarca, odnosno bio je dužan prilikom parkiranja svog vozila obratiti veći stupanj pažnje na svoje radnje kako ne bi došlo do udarca u tuđe vozilo, a ukoliko je do toga došlo bio je dužan postupiti sukladno zakonom propisanim dužnostima, a to je s vlasnikom oštećenog vozila razmijeniti podatke o sebi i vozilu ili na drugi način prijaviti nastanak prometne nesreće, što nije učinio.

5.4. Iz svega navedenog proizlazi da je okrivljenik nedvojbeno počinio djela prekršaja za koja je proglašen krivim, zbog čega je njegovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu.

6. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za predmetne prekršaje izrekao ublaženu ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 360,00 eura. Kazna je u svakom slučaju primjerena težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja, dok okrivljenik u žalbi ne iznosi niti dokumentira okolnosti koje bi se smatrale naročito olakotnima i koje bi opravdavale i učinile osnovanom preinačenje odluke o novčanoj kazni, zbog čega je valjalo potvrditi pobijanu presudu u tom dijelu.

7. U odnosu na odluku o troškovima prekršajnog postupka ističe se da je odredbom članka 139. stavka 6. PZ-a propisano kako se okrivljenik može osloboditi obveze da naknadi troškove postupka ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati. Stoga je ovaj Sud u tom dijelu odbio žalbu okrivljenika kao neosnovanu jer okrivljenik nije dokumentirao da bi plaćanjem troškova bilo ugroženo njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje njegove obitelji, a isti su odmjereni sukladno složenosti i trajanju postupka, a prvostupanjski sud je jasno i pravilno naveo i obrazložio svoju odluku o troškovima, a posebice valja imati na umu da je u postupku provedeno i prometno-tehničko vještačenje.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

9. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.