REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3

Poslovni broj: 64 K-441/2023-19

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po predsjedniku vijeća Edhemu Kapetanoviću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Katarine Franjić, u kaznenom predmetu protiv optuženog EP, zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu od 13. srpnja 2023. broj KO-DO-282/2023, nakon javne rasprave zaključene 23. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice ODO u Novom Zagrebu ĐP, opunomoćenice oštećenice, odvjetnice Sanje Karačić, u zamjeni za odvjetnika FP, oštećene DP te optuženog EP, **.**.2026. u odsustvu uredno pozvanih stranaka objavio je i

p r e s u d i o  j e

optuženi EP, sin E i Đ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1963. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, dipl. inženjer strojarstva, sa završenom VSS, zaposlen kao kordinator proizvodnje u privatnoj firmi u Šibeniku, s plaćom od 1.200,00 eura, rastavljen, otac dvoje djece odrasle djece, sudionik Domovinskog rata 4 godine te ima spomenicu za sudjelovanje u ratu, bez imovine, ne vodi se drugi kazneni postupak, kazneno neosuđivan

k r i v  j e

I. što je:

u vremenu od 14. ožujka 2018. pa do 11. lipnja 2018., u Zagrebu, na području naselja Siget, u nakani stjecanja znatne nepripadne imovinske dobiti, od DP pozajmljivao razne novčane iznose, pritom joj neistinito predočavajući da će pozajmice uredno i u cijelosti vratiti u ugovorenim rokovima, prvotno do 30. rujna 2018., a naposljetku do 30. lipnja 2020., iako stvarne namjere urednog i cjelovitog povrata pozajmica nije imao pa je tako 14. ožujka 2018. od navedene pozajmio novčani iznos 150.000,00 kuna i pritom joj kao sredstvo osiguranja vraćanja pozajmice izdao bjanko zadužnicu na iznos do 500.000,00 kuna u ime svog trgovačkog društva „MANAKIN“ d.o.o., iako znajući da je poslovni račun navedenog trgovačkog društva blokiran i da se DP ne može naplatiti putem izdane joj bjanko zadužnice, da bi nakon toga 11. lipnja 2018. od DP pozajmio daljnji novčani iznos 75.000,00 kuna, a na njegovo traženje u ugovore o pozajmicama i anekse istih, stavljani su iznosi veći od stvarno pozajmljenih, na ime obećane kamate i troškova posrednika OP koji ih je međusobno povezao pa je tako i nakon proteka prvotno ugovorenog roka povrata zajmova, DP nastavio obećavati da će uredno vratiti pozajmice, a kako bi je u to uvjerio, s navedenom je 25. studenog 2019. sklopio i novi ugovor o pozajmici u kojem je ustvari objedinio ranija dugovanja i prolongirao rokove povrata te joj izdao i bjanko zadužnicu na iznos do 500.000,00 kuna na svoje osobno ime, iako je znao da na svom računu ne raspolaže s financijskim sredstvima dostatnim za povrate pozajmica, a po proteku prolongiranog roka povrata, neistinito joj prezentirao razne poslovne projekte, sve kako bi ju držao u uvjerenju da će svoju obvezu ipak izvršiti, iako takvu nakanu nikada nije imao te je u konačnici od ukupno stvarno mu pozajmljenog iznosa od 225.000,00 kuna, vratio samo novčani iznos 67.550,00 kuna, dok je preostali iznos pozajmice od 157.450 kuna za sebe zadržao kao znatnu nepripadnu imovinsku dobit te u istom iznosu oštetio zajmodavca DP,

II. - dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,

- čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano u članku 236. stavak 1. i 2. , a kažnjivo po članku 236. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15 i 101/17.: dalje: KZ/11).

III. Na temelju članka 236. stavak 2. KZ/11 optuženi EP se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine

Na temelju članka 56. stavak 1. i 4. u vezi s člankom 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 optuženiku se izriče uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju 5 (pet) godina po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo te ukoliko u vremenu od 6 (šest) mjeseci popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenoj DP nadoknadi štetu u iznosu 20.897,20 eura (dvadesettisućaosamstodevedesetsedam eura i dvadeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama od 1. travnja 2021. do isplate.

Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 upozorava se optuženik da će sud, ako u potpunosti ili u većoj mjeri ne izvrši određenu posebnu obvezu, donijeti odluku kojom određuje izvršenje kazne zatvora na koju je optuženik osuđen.

IV. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25 i 13/26.; dalje: ZKP/08) oštećenoj DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], se dosuđuje imovinskopravni zahtjev u iznosu 20.897,20 eura (dvadesettisućaosamstodevedesetsedam eura i dvadeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama od 1. travnja 2021. do isplate te se nalaže optuženiku u roku 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude isplatiti oštećenoj DP OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] iznos 20.897,20 eura (dvadesettisućaosamstodevedesetsedam eura i dvadeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama od 1. travnja 2021. do isplate.

V. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 nalaže se optuženiku u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 500,00 (petsto) eura te nužne izdatke oštećenice i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenice, a čija će visina biti određena posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu podiglo je kod ovoga suda 14. srpnja 2023. optužnicu broj KO-DO-282/2023, inkriminirajući optuženom EP kazneno djelo protiv imovine, prijevarom iz članka 236. stavak 2. KZ/11.

2. Optuženik upitan da iznese očitovanje o optužbi, izjavio je da je razumio optužbu i da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom. U odnosu na postavljeni imovinskopravni zahtjev naveo je da isti u cijelosti prihvaća u iznosu od 20.897,20 eura sa zatezanim kamatama od 1. travnja 2021. do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka pročitani su: ugovor o zajmu zaključen između DP i EP **.**.2018., bjanko zadužnice izdane po trgovačkom društvu „MANAKIN“ d.o.o. 14. ožujka 2018., aneks ugovora o zajmu između DP i EP od 11. lipnja 2018., ugovor o pozajmici između DP i EP od 25. studenog 2019., bjanko zadužnica izdana od dužnika EP od 25. studenog 2019., izvadak iz sudskog registra za tvrtku „MANEKIN VITAL“ d.o.o., e-mail korespondencija između okrivljenog EP i oštećene DP, službene bilješke o uvidu u podatke o visini dohodaka i primitka za okrivljenog EP, podaci FINA-e iz jedinstvenog registra računa za okrivljenog EP, očevidnik FINA-e svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate za trgovačko društvo „MANAKIN“ d.o.o. od 10. kolovoza 2022., očevidnik FINA-e o danima insolventnosti za trgovačko društvo „MANAKIN“ d.o.o. od 10. kolovoza 2022., povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za trgovačko društvo „MANAKIN“ d.o.o., zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećene DP kod Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, broj KP-DO-680/2022 od 27. rujna 2022., aneks ugovora o zajmu i aneks ugovora - lipanj zaključen između DP i EP **.**.2018., izjava EP od 2. ožujka 2020., e-mail korespondencija između okrivljenog EP i oštećene DP, dopis oštećene DP od 30. rujna 2022., prijedloga za otvaranje stečajnog postupka Financijske agencije Split od 3. travnja 2018., specifikacije sveukupnih pozajmica i dugovanja po predmetnim ugovorima od strane oštećene DP, zapisnik o ispitivanju svjedoka OP kod Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu broj Kis-DO-103/2022 od 16. ožujka 2023. te izvod iz kaznene i prekršajne evidencije optuženika. Na završetku dokaznog postupka, sukladno članku 417.a stavak 5. ZKP/08, ispitan je optuženi EP.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi dokazanim da je optuženi EP počinio kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 2. KZ/11 na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

5. Iskazujući kod suda optuženi EP je naveo da je u inkriminiranom periodu bio privatni poduzetnik te su mu za razvoj jednog njegovog projekta trebala novčana sredstva. Više ljudi mu je posudilo novce, a među njima i gospođa DP. Konkretno posudila mu je 150.000,00 kn te je posudbu novaca uvjetovala, po njegovom mišljenju likvarskom kamatom u iznosu od 72% godišnje, na što je on pristao. Međutim, on je u međuvremenu propao, bankrotirao je u potpunosti te nije bio u mogućnosti niti njoj niti drugima vratiti posuđene novce te je napomenuo da ga je samo ona, od svih tih ljudi, prijavila za to, s drugim ljudima kojima nije vratio novce ima i danas normalan odnos. Dakle, točno je da nije vratio novce, ali s njegove strane nije bilo prijevarne namjere, već jednostavno zbog spleta okolnosti i činjenice da je bankrotirao, nije bio u objektivnoj mogućnosti vraćanja posuđenih novaca. Na posebno pitanje suda odgovorio je da u trenutku posudbe novaca od gospođe DP nisam bio solventan.

Na posebno pitanje zamjenice ODO odgovorio je da je i nakon ove inicijalne posudbe ponovno od nje posuđivao novac, tj. bilo je nekog povarat s njegove strane pa opet posudbe. Obraćao se i bankama i drugim privatnicima, ali nije uspio dobiti kredit, jer banka ne financira tako lako ovakve privatne projekte pa je bio prisiljen na ovakav način financiranja, za što sada smatra da je bilo pogrešno. Gospođa DP nije tražila nikakve uvjete i nikakve garancije kod prvog posuđivanja novaca, već je njoj garancija bila njegova firma te njegova prezentacija novih projekata. Kod idućih posudbi bilo je nekakvih uvjeta, ali se više ne može sjetiti kojih. Drugim ljudima koji su mu posuđivali novce kao privatnom poduzetniku, nije vratio posuđene novce, a niti su oni to tražili od njega. Što se tiče zadužnica koje je izdavao, moguće da je neku potpisao bez pokrića. Novac koji mu je posudila gospođa DP je već drugi dan stavio na žiro račun i uložio ga u razvoj svojih projekata.

Na poseban upit opunomoćenice oštećenice odgovorio je da ga je u inrkiminiranom periodu jedna osoba zamolila da otvori novu firmu njoj iz usluge, ne za svoje potrebe, što je on i učinio te je to jedina firma koju je u tom inkriminiranom periodu otvorio. Potom se prisjetio, ali nije siguran, je li to bilo u tom razdoblju, on je s još par ljudi osnovao braniteljsku zadrugu. Njegova odrasla djeca nemaju nikakve veze s njegovim dugovanjima niti ih prihvaćaju. Iznos duga, po njegovom mišljenju, gospođi DP je glavnica minus ono što je vratio plus neka normalna kamata.

Tijekom dokaznog postupka pregledana je i reproducirana snimka ispitivanja optuženika kod VI. policijske postaje Zagreb, kada je ispitan po policijskim službenicima temeljem članka 208.a ZKP/08 te je također negirao počinjenje kaznenog djela. Tada je u svojoj obrani, u bitnome naveo da mu je žao što se oštećena DP s kojom je u komunikaciji od prvoga dana odlučila na ovaj potez podnošenja kaznene prijave, a što ga je i jako iznenadilo. Nastavno je naveo da je ukupno od DP dobio iznos 30.000,00 eura, a u međuvremenu je vratio dosta tog novca. U kratkom vremenu spreman je vratiti ostatak novca plus zatezne kamate kako bi se ovaj slučaj završio na obostrano zadovoljstvo. Iznosi kamata su po njemu bili preveliki te misli da taj dio ne bi trebao ulaziti u iznos koji on u konačnici treba vratiti, nego da je dužan samo iznos glavnice bez onoga dijela koji je do sada otplatio, plus zateznu kamatu. Misli da bi to bilo korektno i time bi predmet bio završen. Njemu je taj novac, odnosno tih 30.000,00 eura trebalo za jedan proizvod koji se zove „leđnjak spinevital“, odnosno za proizvodnju tog proizvoda u tvornici „Galeb“ u Omišu, gdje je on i izrađivao taj proizvod. On niti jedan euro nije iskoristio u privatne svrhe ili neke druge svrhe, nego isključivo za proizvodnju. Potom je naveo da plasman tog proizvoda nije bio dovoljno kvalitetan i upalo se u probleme. Zaključno se još jednom ispričao za sve skupa, no nada se da će u kratko vrijeme sve to regulirati zajedno sa zateznim kamatama.

6. Imajući na umu iskaz optuženika, jasnim proizlazi da u ovom postupku nije osporavano da je optuženik u vremenu od 14. ožujka 2018. pa do 11. lipnja 2018., u Zagrebu, na području naselja Siget, u nakani stjecanja znatne nepripadne imovinske dobiti, od DP pozajmljivao razne novčane iznose, obećavajući joj da će pozajmice uredno i u cijelosti vratiti u ugovorenim rokovima, prvotno do 30. rujna 2018., a naposljetku do 30. lipnja 2020. pa je tako 14. ožujka 2018. od navedene pozajmio novčani iznos 150.000,00 kuna i pritom joj kao sredstvo osiguranja vraćanja pozajmice izdao bjanko zadužnicu na iznos do 500.000,00 kuna u ime svog trgovačkog društva „MANAKIN“ d.o.o., da bi nakon toga 11. lipnja 2018. od DP pozajmio daljnji novčani iznos 75.000,00 kuna, a na njegovo traženje u ugovore o pozajmicama i anekse istih, stavljani su iznosi veći od stvarno pozajmljenih, na ime obećane kamate i troškova posrednika OP koji ih je međusobno povezao pa je tako i nakon proteka prvotno ugovorenog roka povrata zajmova, DP nastavio obećavati da će uredno vratiti pozajmice, a kako bi je u to uvjerio, s navedenom je 25. studenog 2019. sklopio i novi ugovor o pozajmici u kojem je ustvari objedinio ranija dugovanja i prolongirao rokove povrata te joj izdao i bjanko zadužnicu na iznos do 500.000,00 kuna na svoje osobno ime te je u konačnici od ukupno stvarno mu pozajmljenog iznosa od 225.000,00 kuna, vratio samo novčani iznos 67.550,00 kuna, dok je preostali iznos pozajmice od 157.450 kuna za sebe zadržao kao znatnu nepripadnu imovinsku dobit te u istom iznosu oštetio zajmodavca DP. Da je tome tako proizlazi iz provedenih personalnih i materijalnih dokaza, a konačno ovakva utvrđenja nije osporavao ni sam optuženik. Glede ocjene izvedenih dokaza uvodno je za istaknuti da je sud analizirao sve personalne i materijalne dokaze. Pritom je sud sve dokaze ispravom, konkretno pročitanu materijalnu dokumentaciju ocijenio istinitom i vjerodostojnom, budući ista nije dovedena u sumnju ijednim od izvedenih dokaza te se ista ukazuje vjerodostojnom. Pored navedenog stanke nisu osporavale istinitost i vjerodostojnost pročitane dokumentacije. Istinitim je sud ocijenio i iskaze ispitanih svjedoka DP i OP, jer su isti po ocjeni suda iskazivali uvjerljivo i životno logično te su njihovi iskazi potvrđeni i pročitanom materijalnom dokumentacijom. Obrana optuženika je pak ocjenjena istinitom isključivo u dijelu nespornih činjenica, dok je o spornim, a odlučnim činjenicama za kazneno djelo na štetu DP ocijenjena neistinitom i usmjerenom na otklanjanje kaznene odgovornosti, iz razloga koji su dani nastavno.

6.1. Nasuprot iznesenom, optuženik je u ovom postupku osporavao subjektivni element inkriminiranog mu kaznenog djela, odnosno da je tempore criminis postupao s namjerom da sebi zadrži znatnu nepripadnu imovinsku korist u iznosu 157.450 kuna.

7. Oštećena DP u svom iskazu, danom 27. rujna 2022. kod ODO Novi Zagreb, a koji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi, je navela da je 2017. došla u tvrtku Zepter Finance, na adresu [adresa], radi pronalaska honorarnog posla, budući je navedena tvrtka oglasila takva radna mjesta. Tamo je upoznala financijskog savjetnika navedene tvrtke OP, koji im je održao predavanje vezano uz način poslovanja i njihovih radnih zadataka ukoliko postanu vanjski suradnici navedene tvrtke. Ona je takvim predavanjima prisustvovala u dva do tri navrata te je u razgovoru s OP istome napomenula da je prodala stan od roditelja i da joj je ostalo nešto novaca koje bi željela investirati. On joj je tada rekao da postoje ljudi koji trebaju kapital kako bi realizirali neke svoje poslovne projekte. Ostala je u kontaktu s OP, iako se nije zaposlila u tvrtki Zepter Finance te ju je isti nazvao u ožujku 2018. i rekao joj da ima priliku investirati novac i pritom dobro zaraditi. Ona je otišla u [adresa] do OP, nakon čega su zajedno otišli na adresu [adresa] u poslovni prostor osumnjičenog EP. Tada je prvi put i upoznala osumnjičenika koji joj je pričao o svojim poslovnim projektima te joj je spominjao nekakav proizvod „leđnjak spine vital“ koji će prodavati za MORH, MUP i druge državne institucije. Nakon toga joj je EP rekao da mu je potrebno 20.000,00 eura kako bi njegova tvrtka „Manakin“ proširila taj posao vezan uz taj proizvod. U kancelariji je imao i primjerak tog leđnjaka. Također joj je osumnjičenik rekao da mu je taj novac potreban do kraja rujna 2018., do kada je spreman vratiti cjelokupni iznos. Ona je tada osumnjičeniku rekla da mu je voljna pozajmiti taj novac, ukoliko joj je u mogućnosti pružiti osiguranje za povrat istog. Tada joj je rekao da se zadužnica podrazumijeva. OP je preuzeo obvezu izrade ugovora o pozajmici, a nakon što je ugovor i napravljen, on ju je nazvao da se nađu 14. ožujka 2018. u Sigetu kod Sber banke, što su i učinili, nakon čega su kod javnog bilježnika Damira Andrašića ovjerili potpise na ugovoru i to ona kao zajmodavac te EP kao zajmoprimac. Te zgode osumnjičenik joj je u ime svoje tvrtke Manakin d.o.o. predao i bjanko zadužnicu na iznos do 500.000,00 kuna. Kada joj je predočen ugovor na stranici 5 spisa te bjanko zadužnica na stranici 8 spisa navela je da su to ti ugovori. Na poseban upit navela je da je ona osumnjičeniku dala tada 150.000,00 kuna, a u ugovoru stoji iznos 195.000,00 kuna. Taj iznos je stavljen po naputku OP i osumnjičenog EP, a rekli su joj da razlika od 45.000,00 kuna obuhvaća kamatu i novčanu naknadu OP za posredovanje. Kada joj je predočeno da u ugovoru stoji da joj je osumnjičenik trebao vršiti kontinuirane uplate od travnja do rujna 2018. u iznosima po 7.500,00 kuna te zadnju ratu u iznosu 157.500,00 kuna, navela je da joj je osumnjičenik doista sukladno ugovorenoj dinamici do 30. rujna 2018. platio ukupno 56.250,00 kuna. Željela je još napomenuti da joj je osumnjičenik još u lipnju 2018. kada su se našli na kavi kod Sber banke u Sigetu, rekao da mu ustvari nije dovoljan ovaj iznos koji mu je pozajmila, već bi mu trebalo još dodatnih 10.000,00 eura. Također joj je rekao da je uredan platiša i da će rok povrata ostati ovaj isti, odnosno 30. rujna 2018. Ona je povjerovala osumnjičeniku te je s njim sklopila anex ugovora 11. lipnja 2018. i predala mu 75.000,00 kuna, dok u ugovoru stoji iznos 86.250,00 kuna, kako je to tražio i sam osumnjičenik uračunavši kamate i proviziju za OP. Prilikom potpisa anexa ugovora bio je prisutan i OP, koji je rekao da anex ne treba ovjeravati. Kada joj je predočen anex ugovora na stranici 11 spisa, navela je da je to taj anex. Negdje u kolovozu 2018. nazvao ju je EP te joj je rekao da joj nije u mogućnosti vratiti zadnju ratu u iznosu 157.500,00 kuna, kao ni ovih naknadno pozajmljenih 86.250,00 kuna iz anexa, tražeći da mu prolongira rok povrata na 25. ožujka 2019. Ona je pristala da mu se prolongira datum povratka ukupnog duga o čemu su 21. kolovoza 2018. sklopili anex ugovora o zajmu i anexa ugovora – lipanj, prema kojem je stajalo da će osumnjičenik vratiti ukupni dugovani iznos glavnice od 225.000,00 kuna do 25. ožujka 2019. U spis je predala primjerak anexa od 21. kolovoza 2018. Osumnjičenik joj do 25. ožujka 2019. više nije uplatio ništa od dugovane joj pozajmice. Ona je s njim cijelo to vrijeme bila u kontaktu, a on je njoj slao razne projekte koje bi trebao realizirati. To se radilo o nekakvoj proizvodnji aluminijskih gotovih proizvoda za Njemačku, zatim mobilnih kuća i sl. Ništa od toga nije bilo konkretno da će on doista njoj u dogledno vrijeme vratiti pozajmljeni novac. U studenom 2019. osumnjičenik ju je nazvao i rekao joj da sklope novi ugovor, kako bi bila sigurna da će joj doista vratiti pozajmljeni novac. Dana 25. studenog 2019. sklopili su novi ugovor o pozajmici, a koji je obuhvaćao sve ranije pozajmice. Po njenom računu osumnjičenik joj je ostao dužan iznos 168.750,00 kuna plus zatezne kamate. Kada joj je predočen ugovor na stranici 12 spisa navela je da je to taj ugovor i osumnjičenik joj je novac trebao vratiti do 30. lipnja 2020. uplatom u tri rate. Na poseban upit zašto je u ugovoru naveden iznos 345.000,00 kuna kao ukupni dug zajmoprimca, navela je da je tu cifru samoinicijativno osumnjičenik stavio u ugovor. Očito joj je na taj način htio nadoknaditi proboj svih rokova i njeno strpljenje za vrijeme dok je koristio njen novac. Iznos koji je maloprije navela o dugu od 168.750,00 kuna odnosi se ustvari samo na glavnicu. U ugovorenim rokovima prema ovom zadnjem ugovoru osumnjičenik joj nije uplatio apsolutno ništa. Ona ga kontaktirala i tražila da joj barem nešto uplati, a on joj je u periodu od 29. svibnja 2020. pa do 31. ožujka 2021. ukupno uplatio daljnjih 11.300,00 kuna te sada njegov dug iznosi 157.450,00 kuna, a radi se o dugu za glavnicu bez ikakvih kamata. Napomenula je da je osumnjičeniku ukupno predala 30.000,00 eura od kojih joj je vratio 67.550,00 kuna. Također je napomenula da joj je prilikom ovog zadnjeg ugovora osumnjičenik predao bjanko zadužnicu na iznos do 500.000,00 kuna i to on osobno kao dužnik. Ta zadužnica također je ovjerena kod javnog bilježnika. Kada joj je predočena bjanko zadužnica sa stranice 15 spisa, navela je da je to ta bjanko zadužnica. Na poseban upit navela je da ona nije dala na prisilnu naplatu niti bjanko zadužnicu koju je osumnjičenik izdao u ime svoje tvrtke, a niti bjanko zadužnicu koju joj je izdao kao osobni dužnik. Navedene bjanko zadužnice nije pustila na naplatu, iz razloga jer ju je isti uvjeravao da će imati nepotrebne troškove, budući se nema od kuda naplatiti, jer on trenutno novaca nema. Na poseban upit navela je da joj osumnjičenik nije bio nedostupan, već joj se uredno javljao, a i sam joj je dojavio svoj novi broj telefona. Njoj je jedino sumnjivo što je u međuvremenu promijenio nekoliko adresa stanovanja. Nakon što ga je prijavila na policiju, osumnjičenik ju je nazvao i upitao zašto je to učinila, jer su se dogovorili da će on njoj uredno vratiti novac. Unatoč podnesenoj prijavi osumnjičenik joj naknadno nije vratio ništa, osim gore navedenih iznosa. Ona ne može pouzdano tvrditi da su njegove namjere od samog početka bile prijevarne, no sumnju joj budi to što je osumnjičenik u tom periodu otvorio i zatvorio veći broj tvrtki od kojih su neke vrlo brzo završile u stečaju. Osumnjičenik joj je čak kod javnog bilježnika 2. ožujka 2020. ovjerio izjavu da će u slučaju njegove teže bolesti, nesreće ili smrti njegovi nasljednici u roku od 30 dana podmiriti nastali dug naveden u zadnjem ugovoru uplatom na njen račun. Tu izjavu je predala u spis. Moguće je da su svi ti naknadni ugovori s povećanim iznosima i izjave o dugu nasljednika samo sredstva da ju i dalje održava u zabludi, bez namjere da joj doista vrati dug. Imovinskopravni zahtjev je postavila u iznosu 157.450,00 kuna nevraćene glavnice sa zakonskim zateznim kamatama te niti ne traži da joj vrati iznos od 345.000,00 kuna koji je samoinicijativno osumnjičenik stavio u zadnji ugovor o pozajmici. Ustvari, traži neka vrati ono što je pozajmio uz zakonsku zateznu kamatu, bez ikakvih provizija za OP, jer su očito ova sva ova uvećanja služila da ju se održava u zabludi.“

7.1 Svjedok OP je u svom iskazu, danom 16. ožujka 2023. kod ODO Novi Zagreb, a koji iskaz je uz suglasnost stranaka pročitan na raspravi, naveo da je on zastupnik osiguranja i prije više godina bio je suradnik tvrtke Zepter insurance. Putem preporuke do njega je došla i DP, jer uglavnom poslovni kontakt sa svojim klijentima ostvaruje putem preporuke. On je za navedenu osobu izradio ponudu za osiguranje imovine i sjeća se da je gospođa preko njega zaključila ugovor o osiguranju svoje imovine. U to vrijeme je ostvarivao i dosta česte kontakte s DP, jer je izrazila želju da postane suradnik osiguranja te je krenula na njihova predavanja i edukacije. Osim pružanja usluga osiguranja Zepter insurance postojala je i podružnica Zepter finance koja je posredovala u realizaciji kredita. On je bio aktivan i u toj financijskoj podružnici. Jednom prilikom je upoznao osobu imena SP, kojem je uspio realizirati kredit preko PBZ-a, a preko SP upoznao je i klijenta EP. Okrivljenik EP je od njega zatražio da mu pokuša pronaći banku koja bi mu dala kredit, bilo njemu kao fizičkoj osobi ili njegovoj tvrtki, a radi pokretanja i ostvarivanja jednog poslovnog projekta. Koliko mu je poznato, radilo se o nekakvim ortopedskim pomagalima za ljude i pse koja je on planirao prodavati putem ljekarni i telefonske prodaje. U ovom konkretnom slučaju vezano za EP, čini mu se da nije trebao ostvariti nikakav postotak u slučaju realizacije pozajmice s trećom osobom, a pokušao mu je pomoći radi osobe koja ga je preporučila. Koliko se sjeća, on osobno ili njegova tvrtka su bili u blokadi te mu on nije mogao ishoditi kredit kod neke poslovne banke. Sjeća se da je on tada tražio pomoć fizičke osobe kao investitora koja bi ga kreditirao i eventualno participirao u poslovnom projektu kroz postotak od distribucije i prodaje finalnog proizvoda. U to vrijeme DP mu je rekla da je prodala stan i da ima na raspolaganju gotovog novca kojeg bi pozajmila pod određenim uvjetima. Tada je to prenio okrivljeniku EP, nakon čega je dogovoren sastanak u njegovom uredu u [adresa]. On je osobno prisustvovao samo tom prvom sastanku, gdje je okrivljenik DP prezentirao svoje proizvode i jednu brošuru u kojoj je bio razrađen plan investicije i povrata sredstava za te njegove proizvode. Koliko mu se čini, oni su tada dogovorili iznos pozajmice, ali on ne znam koliki točno iznos, ali zna da je novac trebao biti vraćen u ratama. Također mu se čini da su oni naknadno sačinili ugovor o pozajmici i svoje potpise ovjerili kod javnog bilježnika, no on više ne zna je li on prisustvovao zaključenju takvog ugovora. Osobno zna samo za jedan ugovor te ne zna jesu li okrivljenik i oštećenica sklapali bilo kakve dodatne ugovore ili anexe istog. Na poseban upit naveo je da misli da nikakva njegova provizija nije bila uključena u iznos pozajmice koji je naveden u ugovoru. Naime, od toga je prošlo gotovo pet godina. Njega je u jednom trenutku kontaktirala DP te mu je rekla da okrivljenik ne vraća novac sukladno dogovorenoj dinamici iz ugovora. On je nakon toga kontaktirao okrivljenika koji mu je obećao da će to sve uredno biti riješeno. Iz njegovih objašnjenja je tada pretpostavio da je on očito dužan na više strana, odnosno da je od više osoba pozajmio novac, jer ga je tada kada je zapelo s DP, zatražio da mu pronađe nove zajmodavce. Tada je shvatio da mu ti poslovni projekti i nisu baš zaživjeli i da vjerojatno „krpa“ s jedne strane na drugu na način da negdje nanovo pozajmi, a prijašnjem zajmodavcu vrati dio duga. Kada je vidio da i nadalje DP ne vraća pozajmicu, on ga je ponovno pokušao kontaktirati na telefon, ali mu se nije javljao. Tada mu je poslao poruku u kojoj ga je zamolio da postupi sukladno njihovom međusobnom dogovoru i izvrši svoju obavezu prema DP. Nakon toga prestaje njegov kontakt s okrivljenikom. Više ga nije kontaktirala niti DP, jer mu je rekla da će okrivljenika prijaviti, odnosno tužiti sudu. Njemu je žao što je uopće upoznavao DP s okrivljenikom, jer su njegove namjere bile najbolje u odnosu na njih obadvoje. Računao je da će ona kao zajmodavac ostvariti određenu korist, a da će okrivljenik s dobivenim sredstvima doista pokrenuti svoje poslovanje. On nema drugih saznanja o okrivljeniku i njegovom poslovanju.

1 0

8. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo Manakin d.o.o., OIB: 95051215840, utvrđeno je da je EP direktor i odgovorna osoba istog od 17. rujna 2015.

9. Iz podataka Očevidnika FINA-e o danima insolventnosti za trgovačko društvo „MANAKIN“ d.o.o. utvrđeno je da se poslovni račun navedenog trgovačkog društva nalazi u gotovo kontinuiranoj blokadi od prosinca 2017. s kraćim prekidom u rujnu i listopadu 2018. nakon čega je blokada kontinuirana sve do dana izdavanja potvrde, odnosno do 10. kolovoza 2022.

10. Iz korespondencije vršene putem e-maila između oštećene DP i okrivljenog EP vidljivo je da ga oštećenica u više navrata pita za povrat novca te joj isti spominje razne poslovne projekte koje ima namjeru realizirati kako bi joj vratio novac, dok joj 20. veljače 2022., između ostalog navodi, da radi na razvoju još jednog projekta, a na njegovu i njezinu žalost puštanje bjanko zadužnice neće joj donijeti nikakav pozitivan učinak, jer tih sredstava na računu nema.

11. Dakle, kako je već istaknuto, optuženik je u svojoj obrani izrijekom negirao da bi postupao s prijevarnom namjerom tvrdeći suštinski da s njegove strane nije bilo prijevarne namjere, već da je do nevraćanja duga oštećenici jednostavno došlo zbog spleta okolnosti i činjenice da je bankrotirao tako da nije bio u objektivnoj mogućnosti vraćanja posuđenih novaca, dakle da je do neispunjenja njegove obveze došlo zbog njemu neotklonjivih uzroka. Ovakva obrana optuženika je po ocjeni ovog suda ne samo nelogična i neživotna, već je i izravno opovrgnuta izvedenim dokazima. Tako iz iskaza ispitanih svjedoka

– oštećene DP i HP u korelaciji s pročitanom dokumentacijom (svi ugovori između optuženika i oštećenice s aneksima, njihova e-mail korespondencije, podaci FINA-e za optuženika te bjanko zadužnice) jasnim i nedvojbenim proizlazi optuženikov modus operandi te njegovo cjelokupno postupanje tempore criminis koje se svodilo na obmanu oštećenice te stvaranje potpuno krive i nerealne slike o njemu kao osobi s ozbiljnim poslovnim planovima, koja je u mogućnosti vratiti posuđeni novac te koja je sredstvima osiguranja osigurala povrat posuđenih novaca. Međutim, vrlo brzo nakon posudbe oštećeničinih novaca, postalo je jasno da je sve što je optuženik poduzeo i obećao sa svoje strane, u namjeri da prikaže sebe poštenim po pitanju vraćanja novaca, bio paravan, a oštećenicu je doveo i kontinuirano ju održavao u zabludi. Naime, sada je potpuno jasno da optuženik nije imao ozbiljnu namjeru vraćanja posuđenih novaca niti je imao namjeru to učiniti, iako je oštećenici naveo da je on „uredan platiša“, jer u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu s oštećenicom i izdavanja bjanko zadužnica, koje je izdao na iznos 500.000,00 kuna u svojstvu dužnika, kao jamac platac nije bio solventan te je oštećenici čak i sam rekao da predmetne bjanko zadužnice ne pušta na naplatu, jer se oštećenica nema od kuda naplatiti te bi ona u tom slučaju imala samo nepotrebne troškove pa je iz svega navedenog jasno da je riječ o nenaplativom sredstvu osiguranja. Nadalje, poslovni računi optuženikovog trgovačkog društva „MANAKIN“ d.o.o., a što je utvrđeno iz podataka Očevidnika FINA-e o danima insolventnosti, su bili u gotovo kontinuiranoj blokadi od prosinca 2017. s kraćim prekidom u rujnu i listopadu 2018., nakon čega je

1 1

blokada kontinuirana sve do dana izdavanja potvrde, odnosno do 10. kolovoza 2022. Dakle, tempore criminis optuženik posuđuje novac za poslovne svrhe za svoje trgovačko društvo koje je u blokadi, a koju okolnost je optuženik morao znati te je morao znati i značenje i posljedice blokade, ali unatoč tome obmanjuje i prijevarno obećaje povrat novaca oštećenici i pri tome joj u takvoj teškoj financijskoj situaciji čak obećaje i povrat novčanih sredstava u iznosu višem od onog posuđenog, a što je potpuno nerealno te na taj način prijevarom istu nagovara na davanje posudbe znatnog novčanog iznosa, njemu kao direktoru takvog trgovačkog društva. Iz pročitanih FINA-inih podataka iz jedinstvenog registra računa za optuženog EP je vidljivo da duguje po raznim osnovama kako tempore criminis tako i nastavno, nakon inkriminiranog razdoblja. Nadalje, iz FINA-inih izvješća koje je sud pročitao je vidljiva insolventnost optuženikovog trgovačkog društva, a i optuženik je u svojoj obrani potvrdio da nije bio solventan u trenutku posudbe novaca od oštećenice. Optuženikovo vraćanje oštećenici manjeg iznosa posuđenih novčanih sredstava također govori samo o tome da je istu želio obmanuti da je solventan i da je u mogućnosti vratiti posuđeni novac, jer je očito riječ također o posuđenom novcu, a kako je optuženik i naveo u svojoj obrani ističući da je, osim oštećenici, posudio novce i od drugih ljudi, kojima, kako je istaknuo, također nije vratio novac. Također je indikativno da optuženik nije uspio ishoditi kredit ni u jednoj banci, koju činjenicu je i sam priznao, a indikativno je i da je od OP, a što je ispitani svjedok naveo u svom iskazu, tražio da mu nakon DP pronađe nove zajmodavce, iako je bio svjestan da ni njen dug nije vratio. Nadalje, optuženik u inkriminiranom periodu, a što je naveo svjedok OP, ali i sam optuženik, otvara nove firme, od kojih neke vrlo brzo završavaju u stečaju. Dakle, upravo cjelokupno opisano postupanje optuženika kroz brojna obećanja, a koje je potkrijepljeno i svim provedenim kako personalnim tako i materijalnim dokazima, predstavlja tipično postupanje počinitelja ovakvih kaznenih djela usmjereno na ostvarivanje konačnog cilja, a ono je ostvarenje protupravne imovinske koristi koja je konkretno nedvojbeno bila znatna. Optuženik je postupao s oblikom krivnje izravna namjera, optuženik je itekako bio svjestan svog cjelokupnog postupanja i upravo to je htio. U vrijeme počinjenja djela bio je ubrojiv, jer niti jedan dokaz nije ukazivao na drugačiji zaključak, svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji ni jedan ispričavajući razlog. Slijedom svega iznesenog utvrđeno je da su u postupanju optuženika ostvarena, osim onih objektivnih i ona subjektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 2. KZ/11.

12. Slijedom iznesene analize dokaza ovaj sud nalazi izvan svake sumnje dokazanim da je optuženik u vremenu od 14. ožujka 2018. pa do 11. lipnja 2018., u Zagrebu, na području naselja Siget, u nakani stjecanja znatne nepripadne imovinske dobiti, od DP pozajmljivao razne novčane iznose, pritom joj neistinito predočavajući da će pozajmice uredno i u cijelosti vratiti u ugovorenim rokovima, prvotno do 30. rujna 2018., a naposljetku do 30. lipnja 2020., iako stvarne namjere urednog i cjelovitog povrata pozajmica nije imao pa je tako 14. ožujka 2018. od navedene pozajmio novčani iznos 150.000,00 kuna i pritom joj kao sredstvo osiguranja vraćanja pozajmice izdao bjanko zadužnicu na iznos do 500.000,00 kuna u ime svog trgovačkog društva „MANAKIN“ d.o.o., iako znajući da je poslovni račun navedenog trgovačkog

1 2

društva blokiran i da se DP ne može naplatiti putem izdane joj bjanko zadužnice, da bi nakon toga 11. lipnja 2018. od DP pozajmio daljnji novčani iznos 75.000,00 kuna, a na njegovo traženje u ugovore o pozajmicama i anekse istih, stavljani su iznosi veći od stvarno pozajmljenih, na ime obećane kamate i troškova posrednika OP koji ih je međusobno povezao pa je tako i nakon proteka prvotno ugovorenog roka povrata zajmova, DP nastavio obećavati da će uredno vratiti pozajmice, a kako bi je u to uvjerio, s navedenom je 25. studenog 2019. sklopio i novi ugovor o pozajmici u kojem je ustvari objedinio ranija dugovanja i prolongirao rokove povrata te joj izdao i bjanko zadužnicu na iznos do 500.000,00 kuna na svoje osobno ime, iako je znao da na svom računu ne raspolaže s financijskim sredstvima dostatnim za povrate pozajmica, a po proteku prolongiranog roka povrata, neistinito joj prezentirao razne poslovne projekte, sve kako bi ju držao u uvjerenju da će svoju obvezu ipak izvršiti, iako takvu nakanu nikada nije imao te je u konačnici od ukupno stvarno mu pozajmljenog iznosa od 225.000,00 kuna, vratio samo novčani iznos 67.550,00 kuna, dok je preostali iznos pozajmice od 157.450 kuna za sebe zadržao kao znatnu nepripadnu imovinsku dobit te u istom iznosu oštetio zajmodavca DP. Opisanim postupanjem optuženik je ostvario objektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 2. KZ/11, a da se radi o kvalificiranom obliku ovog kaznenog djela proizlazi iz utvrđenja da je protupravno pribavio 20.897,20 eura, što sukladno članku 87. stavak 29. KZ/11 predstavlja znatnu imovinsku korist, jer premašuje propisani cenzus od 7.963,37 eura.

13. Optuženik je kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 2. KZ/11 počinio kada je na snazi bio KZ/11. Uvažavajući zakonsku odredbu članka 3. stavak 2. KZ/11, odnosno da se kazneni zakon nakon počinjenja djela više puta izmijenio ("Narodne novine" broj: 101/17., 118/18., 126/19. te broj: 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ) te kako je utvrđeno da je u svim navedenim Novelama zakona za ovo kazneno djelo propisana ista kazna i to od 1 do 8 godina, to je sud na optuženika na temelju članka 3. stavak 1. KZ/11 primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je djelo počinjeno.

14. Nakon što je utvrdio da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo na način kako je to opisano u izreci presude, sud je pristupio odabiru vrste i mjere kazne kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja, uvažavajući kaznu propisanu za ovo kazneno djelo.

14.1. Odmjeravajući kaznu sud je imao na umu da je optuženik prema izvatku iz kaznene evidencije neosuđivana osoba što u korelaciji s njegovom životnom dobi (rođen je 1963.) ukazuje da se inkriminirani događaj može cijeniti ekscesom u njegovom inače neporočnom životu. Rastavljen je, otac je dvoje odrasle djece. Zaposlen je u privatnoj firmi gdje ostvaruje mjesečna primanja u iznosu 1.200,00 eura. Sudionik je Domovinskog rata te je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata. Iznesene okolnosti predstavljaju osobne, obiteljske i imovinske prilike optuženika koje je sud dužan imati na umu prilikom odmjeravanja kazne te koje su optuženiku cijenjene olakotnima. Otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije utvrdio.

1 3

14.2. Na temelju tako utvrđenih olakotnih te u izostanku onih otegotnih okolnosti sud je optuženika zbog počinjenog kaznenog djela prijevare na temelju članka 236. stavak 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 godine koja kazna je ujedno zakonom propisani minimum za ovo kazneno djelo. Međutim, uz prethodno utvrđene olakotne okolnosti te u izostanku onih otegotnih sud nalazi da će se svrha kažnjavanja, prije svega specijalna prevencija ostvariti uvjetnom osudom koja je optuženiku izrečena sukladno članku 56. stavak 1. KZ/11 s rokom provjeravanja u trajanju 5 godina. Osim toga, a kako bi se u potpunosti ostvarila svrha kažnjavanja, ne zanemarujući pritom i interes oštećenice, sud je optuženiku izrekao i posebnu obvezu popravljanja štete počinjene kaznenim djelom iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 te je optuženiku određen rok u trajanju 6 mjeseci po pravomoćnosti presude da oštećenici popravi štetu koju je prouzročio protupravnim postupanjem na način kako je pobliže opisano u izreci presude, a uz upozorenje u smislu članka 58. stavak 5. KZ/11 da sud može, ako u potpunosti ili u većoj mjeri ne izvrši određenu posebnu obvezu, donijeti odluku kojom određuje izvršenje kazne zatvora na koju je optuženik osuđen. Upravo citirana zakonska odredba iz članka 58. stavak 5. KZ/11, prema ocjeni ovoga suda, govori u prilog zaključku da je smisao posebne obveze naložene na opisan način, kao svojevrsni „dvostruki uvjet“, obvezati optuženika da obešteti oštećenicu u za to primjerenom roku, a ne postupanje u skladu s naloženom obvezom za posljedicu mogućim ima opoziv uvjetne osude odnosno izvršenje kazne zatvora na koju je osuđen te u tom slučaju oštećenici, koja nije namirena, na raspolaganju stoji redovan pravni put kroz ostvarenje dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva.

14.3. Upravo ovakvom kaznom na koju je optuženik osuđen sud nalazi da će biti postignuta svrha kažnjavanja, odnosno da će ovakva kazna korektivno utjecati na optuženika na način da se kloni protupravnog postupanja. Osim toga, ovakva je kazna, prema ocjeni suda, primjerena da izrazi društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe i na sve građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

15. Zakonskom odredbom iz članka 158. stavak 1. ZKP/08 propisano je da o imovinskopravnom zahtjevu odlučuje sud, dok je stavkom 2. istog članka ZKP/08 propisano da sud može u presudi kojom optuženika proglašava krivim oštećenici dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili joj može imovinskopravni zahtjev dosuditi djelomično, a za ostatak ju uputiti u parnicu. Ovim kaznenim djelom prijevare iz članka 236. stavak 2. KZ/11 oštećena je DP. Kako sud nalazi dokazanim da je optuženik protupravnim postupanjem, počinjenjem kaznenog djela ostvario imovinsku korist u iznosu 20.897,20 eura odnosno da podaci u spisu predmeta daju pouzdanu osnovu za dosudom imovinskopravnog zahtjeva, a uostalom i sam optuženik je u cijelosti prihvatio postavljeni imovinskopravni zahtjev u cijelosti, to je oštećenici isti valjalo i dosuditi na način kako je pobliže naznačeno u točki IV. izreke presude.

1 4

16. Optuženik je, kada ga sud proglasi krivim, sukladno članku 148. stavak 1. ZKP/08, dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično, koje, a uvažavajući optuženikove prethodno utvrđene imovinske prilike te prije svega činjenicu zaposlenosti, sud nije utvrdio. Troškovi kaznenog postupka propisani su člankom 145. stavak 2. ZKP/08, a tijekom ovog kaznenog postupka čini ih paušalna svota propisana člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 koju je sud, obzirom na trajanje i složenost postupka koje se ogleda u brojnosti radnji koje su policija i državno odvjetništvo poduzimali tijekom prethodnog postupka, no i brojnost rasprava održanih kod suda te ispitanih svjedoka u cilju potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, odredio u iznosu 500,00 eura te nagrada i nužni izdaci opunomoćenika oštećenika propisani člankom 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08, a čija će visina biti određena posebnim rješenjem. Optuženik je trošak kaznenog postupka dužan podmiriti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.

17. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 26. veljače 2026.

sudac

Edhem Kapetanović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke i oštećenica mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA.:

1. ODO u Novom Zagrebu na broj KO-DO-282/2023

2. Optuženi EP

3. Oštećena DP

4. Opunomoćenik oštećenice FP

5. U spis