Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3253/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća,u pravnoj stvari tužitelja FL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Valentini Gacik, odvjetnici u Požegi, protiv tužene BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Silviji Pejak Kolarić, odvjetnici u Valpovu, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, te upisa prava vlasništva u zemljišne knjige, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude i rješenja Općinskog suda u Požegi, pod poslovnim brojem P-198/2024-44 od 28. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužene BL kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je točkom II. izreke presude i rješenja usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu kojim je dijelom točke IV. izreke presude i rješenja naloženo tuženoj da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.511,89 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, potvrđuje se presuda i rješenje Općinskog suda u Požegi, pod poslovnim brojem P-198/2024-44 od 28. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je i riješeno:

I. Ne dopušta se preinaka tužbe tužitelja učinjena na glavnoj raspravi održanoj 16. listopada 2024.

II. Utvrđuje se da je tužitelj FL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik dijela nekretnine u vlasništvu tužene BL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] označene kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa] od 954 m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 93 m2 koja površina je skicom izmjere geodetske poslovnice Tri-Tom d.o.o. za geodetska mjerenja prikazana točkama 3,4,5,6,7,8,19,20,21,40 i 635.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužbe tužitelja koji glasi:

"Što je tužena dužna priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu za prijenos prava vlasništva u korist tužitelja koju će u slučaju neizdavanja zamijeniti ova presuda u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se tuženoj BL, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju SL, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.511,89 eura sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine počev od dana donošenja presude pa do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tužitelj se kao s neosnovanim odbija.

2. Žali se tužena, pobijajući prvostupanjsku presudu i rješenje, u dijelu kojim je točkom II. izreke presude i rješenja usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu kojim je dijelom točke IV. izreke presude i rješenja naloženo tuženoj da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.511,89 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavka 1. i u svezi članka 381. sve Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda i rješenje u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine.

3. U odgovoru na žalbu tužene, tužitelj je predložio da se ista žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za donošenje presude, kojom će se utvrditi, da je on vlasnik dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 93 m2, koja površina da je skicom izmjere geodetske poslovnice Tri-Tom d.o.o. za geodetska mjerenja prikazana točkama 3,4,5,6,7,8,19,20,21,40 i 635, na kojoj površini te nekretnine da se nalazi zapadni dio kuće tužitelja i građevinski objekti, a vlasništvo utuženog dijela koje nekretnine tužitelj da je stekao dosjelošću, uz nalog tuženoj da tužitelju izda valjanu tabularnu ispravu za prijenos prava vlasništva u korist tužitelja, a koju da će u slučaju neizdavanja zamijeniti ta presuda.

6. U ovoj fazi postupka, po žalbi tužene, sporna je točka II. izreke prvostupanjske presude, kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Iako, tužena pobija prvostupanjsku presudu i rješenje u osporavajućem dijelu i zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, u žalbi ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala, pa kako ovaj drugostupanjski sud nije našao one povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

8. Nije u pravu tužena, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda i rješenje u pobijanom dijelu temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom II. izreke presude i rješenja usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Naime, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

10. Tako iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi, da je, po provedenom dokaznom postupku, a temeljem izvedenih dokaza, prvostupanjski sud utvrdio slijedeće činjenice:

- tužitelj da je vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a između ostalih i kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište u [adresa], površine 649 m2, dok tužena da je vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] kuće i dvorišta u [adresa], površine 954 m2;

- nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi da predstavlja kuću i dvorište na adresi [adresa], s izgrađenim gospodarskim objektima, a kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi da predstavlja susjednu kuću, na adresi [adresa], s izgrađenim gospodarskim objektima;

- iz nalaza i mišljenja po obavljenom očevidu, geodetskom izmjerom stvarnog stanja na dijelu kč. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zapadni dio stambenog objekta kuće broj 14 [adresa] da je izgrađen na dijelu k. č. br. [katastarska čestica], a prednjim dijelom do ulice kuća da je izgrađena cca 3,50 metara i u parceli k. č. br. [katastarska čestica], dok na južnom dijelu međe, između k. č. br. [katastarska čestica], da se nalaze objekti izgrađeni na parceli označenoj kao kč. br. [katastarska čestica];

- površina objekata vlasništvo tužitelja, koji da su izgrađeni na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je 93 m2, a koja površina skici izmjere da je prikazana između točaka 3., 4., 5., 6., 7., 8., 19., 20., 21., 40. i 635;

- otac tužitelja OL i svekar tužene VL da su bili braća i da su izvršili diobu nekretnina, koje nekretnine da su naslijedili od svoga oca;

- tužitelj da je za života svoga oca 1978. započeo graditi kuću na mjestu gdje da se kuća i sada nalazi i u kuću da je uselio 1979., kada da je bila izgrađena prva deka, a nakon useljenja u kuću da je gradio i gospodarske zgrade 1987. ili 1988.;

- prilikom gradnje kuće i gospodarskih zgrada, tužitelju nitko da nije zabranio gradnju, kako kuće, tako i gospodarskih objekata;

- pravni prednik tužene, VL, koji da je bio otac AL, koji da je tuženoj predmetnu nekretninu darovao, a koji da je bio i stric tužitelja, tužitelju da nije branio gradnju nove kuće, koja da je građena na temeljima stare kuće, niti da je tužitelju branio gradnju gospodarskih objekata;

- pravni prednik tužene, VL, na nekretnini tužene, u vrijeme da dok je bio vlasnik iste nekretnine, da je na toj nekretnini gradio kuću, a tužena i njezin pravni prednik i suprug AL da su dograđivali kuću i gradili gospodarske objekte;

- tužitelj da posjeduje nekretninu, kuću i izgrađene građevinske objekte, od njihove izgradnje i tužitelju da nitko nije branio, niti gradnju, niti posjed izgrađene kuće i izgrađenih građevinskih objekata, a tužitelja da nitko nikada niti nije smetao u posjedu kuće i izgrađenih građevinskih objekata;

- tužitelj da je 2000. godine pravo vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], a na kojem zemljištu da je u većem dijelu izgrađena kuća, koju da je tužitelj započeo graditi 1978. godine, stekao darovanjem, te da se u zemljišnim knjigama upisuje vlasnikom na temelju ugovora o darovanju.

11. Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, da je tužitelj na dijelu nekretnine tužene, predmetne kč. br. [katastarska čestica], u površini od 93 m2, gradio svoju novu kuću broj 14 u [adresa] i gospodarske objekte, a gradnja kuće i gospodarskih objekata daje bila 1978. i 1987., u koju kuću tužitelj da je uselio 1979., kada da ju je izgradio do prve deke, te tužitelju nitko nikada da nije branio, kako gradnju kuće, tako niti gospodarskih objekata, pa niti tužena, niti njeni pravni prednici, a niti da su osporavali pravo tužitelja na posjed zemljišta na kojemu da je započeo gradnju kuće i gospodarskih zgrada, koje objekte tužitelj da je sagradio i nesmetano ih posjeduje, te tužitelj da je u nesmetanom i neprekidnom posjedu dijela nekretnine tužene u površini od 93 m2 od 1978. pa sve do danas, u kojem posjedu tužitelja nitko nikada da nije smetao, pa tako niti tužena, niti njeni pravni prednici, te posjed tužitelja da traje kroz vrijeme dulje od 40 godina, sud prvog stupnja zaključuje, da je tužitelj pošteni posjednik, te da je pravo vlasništva spornog dijela predmetne nekretnine tužene u površini od 93 m2 stekao dosjelošću, u smislu članka 28. stavaka 2. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZOVO) i odredbe članka 159. stavaka 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/06, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17), pa usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je isti zahtijevao da se utvrdi da je on stekao pravo vlasništva na utuženom dijelu predmetne nekretnine, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom II. izreke prvostupanjske presude, dok odbije zahtjev tužitelja, kojim je isti zahtijevao da mu tužena izda valjanu tabularnu ispravu za prijenos prava vlasništva na utuženom dijelu predmetne nekretnine u korist tužitelja, presuđujući kao u točki III. izreke prvostupanjske presude.

12. Pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je točkom II. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

13. To stoga, što bi iz izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja, kao i rezultata kompletne raspravne građe, proizlazilo, da je tužitelj u neprekidnom poštenom posjedu utuženog dijela predmetne nekretnine tužene od 1978., kada je počeo izgradnjom svoje kuće, kao i od 1987., odnosno, 1988., u odnosu na započetu izgradnju gospodarskih objekata, pa sve do danas, u kojem posjedu ga nisu nikada smetali prednici tužene, a niti ga je smetala sam tužena, slijedom čega proizlazi da je tužitelj do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (tužba podnesena 15. rujna 2022. godine) u neprekidnom poštenom posjedu utuženog dijela predmetne nekretnine tužene duže od 20 godina.

14. Naime, odredbom članka 28. stavkom 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZOVO), a koji Zakon je na snagu stupio 1. rujna 1980., propisano je, da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva , stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a stavkom 4. istog članka propisano je, da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina, dok je odredbom članka 72. ZOVO-a propisano, da je posjed zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja. Posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Savjesnost posjeda se pretpostavlja.

15. Nadalje i odredbom članka 159. stavkom 1. propisano je, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, a stavkom 3. istoga članka propisano je, samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok je odredbom članka 18. stavkom 3. ZV-a propisano, posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

16. Odredbom članka 160. stavkom 1. ZV-a propisano je, vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.

17. Prema tome, da bi posjednik nekretnine mogao steći vlasništvo te nekretnine dosjelošću potrebno je da je u svakom slučaju njegov neprekidni posjed pošten (savjestan) kroz za to zakonom propisano vrijeme.

18. Stoga, žalbenim navodima tužene – kojima ista u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od ispravnih utvrđenja i zaključaka po sudu prvog stupnja, na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, a slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom II. izreke svoje presude i rješenja usvojio tužbeni zahtjev tužitelja - ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom II. izreke prvostupanjske presude i rješenja usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, pa se tužena, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske odluke, kojim obrazloženjem sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je točkom II. izreke prvostupanjske presude i rješenja usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

19. Žaliteljici je, a u odnosu na njezine žalbene prigovore, za navesti, da iz stanja spisa predmeta i to iskaza tužitelja, danog na ročištu rasprave, održanom 29. studenog 2023. (stranice od 55 do 63 spisa), proizlazi, da su dva brata, sada pokojni otac tužitelja GL i sada pokojni svekar tužene VL, negdje 1960-tih godina podijelila zemljište i kuću, a koju imovinu da su dobili od svog pokojnog oca, a na zemljištu koje između njih da je podijeljeno na pola, tužitelj da je sagradio svoju kuću, te tužitelj da je sada pokojnog strica VL pitao za mjesto gdje da će graditi kuću i gospodarske objekte i da mu je sada pokojni stric dao dopuštenje za tu gradnju i nikada da mu nije branio izgradnju kuće i gospodarskih objekata, dok iz iskaza same tužene, danom na istom ročištu rasprave, proizlazi, da je ista u svoju kuću došla živjeti 1985. godine i to udajom za sada pokojnog AL, inače sina sada pokojnog VL, te od kada da je došla živjeti u tu kuću, nitko, pa niti njezin sada pokojni suprug, a niti sada pokojni svekar, tužitelju da nisu branili da gradi što da je isti gradio, a niti da posjeduje ono što je gradio, iz kojih iskaza stranaka dakle proizlazi, da je tužitelj predmetne nekretnine gradio na zemljištu koje je smatrao vlasništvom svoga oca, odnosno kasnije svojim vlasništvom, pa je tužitelj pošteni posjednik utuženog dijela predmetne nekretnine u vlasništvu tužene, a kako je to ispravno i utvrdio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude i rješenja, pa, suprotno žalbenim prigovorima tužene, u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene instituta građenja na tuđem zemljištu, a niti od strane tužitelja predmetnom gradnjom prekoračenja međe zahvaćajući dio zemljišta tužene, a kako to sve pogrešno smatra tužena svojom žalbom.

20. Nadalje, tuženoj je i za navesti, da se poštenje posjeda pretpostavlja, a iz stanja spisa predmeta i rezultata kompletne raspravne građe ne bi proizlazilo da je tužena tijekom prvostupanjskog postupka sudu dokazala da tuženik ne bio pošteni posjednik utuženog dijela predmetne nekretnine, te je tuženoj, a u odnosu na njezine daljnje žalbene prigovore, za navesti, da će sud po službenoj dužnosti postupiti i kada tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan (članak 186. stavak 3. ZPP-a).

21. Isto tako, tuženoj je i za navesti, da, suprotno njezinim žalbenim prigovorima, ovaj drugostupanjski sud nije našao da je prvostupanjskom presudom i rješenjem u pobijanom dijelu tuženoj povrijeđeno njezino pravo vlasništva zajamčeno člankom 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 84/10 i 5/14), a niti je povrijeđen članak 1. Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudski prava i sloboda (Međunarodni ugovor 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17).

22. Prema tome, žalba tužene, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

23. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 5. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tužene i u ovom dijelu kazuje neosnovana, a tuženoj je za navesti, da u tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

24. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom i rješenjem u pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena niti bili koja od bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje, slijedom čega je presuđeno i riješeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. i članak 380. točka 2. sve ZPP-a).

25. Obzirom da tužitelj nije zahtijevao troškove sastava odgovora na žalbu tužene, to o istom nije niti odlučivano.

26. Nepobijani dio (točke I. III. izreke prvostupanjske presude i rješenja i dio točke IV. izreke prvostupanjske presude i rješenja u dijelu kojim je s preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tužitelj kao s neosnovanim odbijen), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 26. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac