Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-901/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice FI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Šimi Tarašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukušić, Bokan i partneri, d.o.o., u Zadru, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Šimi Petriću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Zadru, pod poslovnim brojem P-1306/2023-20 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

i r i j e š i o  je

Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana žalba tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, dok se žalba tužiteljice FI uvažava kao osnovana i presuda Općinskog suda u Zadru, pod poslovnim brojem P-1306/2023-20 od 24. siječnja 2025. se:

a) po žalbi tuženika potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je točkama 2.II., 2.III., 2.IV. i dijelom točke 2.V. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.523,80 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2011. godine pa do isplate usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice,

b) po žalbi tužiteljice ukida u pobijanom dijelu kojim je točkom 1.I. izreke presude odbijen glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, te se po žalbi tuženika ukida u pobijanom dijelu kojim je dijelom točke 2.V. izreke presude usvojen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.961,97 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao što se ukida i pobijanom dijelu po žalbama stranaka kojim je točkom IV. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, te se predmet u tim dijelovima vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

1. Odbija se glavni tužbeni zahtjev u točki I. koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku: HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 da tužitelju FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.328,63 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:

- 0,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.01.2006. do isplate,

- 18,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.01.2008. do isplate,

- 18,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2008. do isplate,

- 22,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.03.2008. do isplate,

- 16,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.04.2008. do isplate,

- 25,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.05.2008. do isplate,

- 27,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.06.2008. do isplate,

- 23,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.07.2008. do isplate,

- 24,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.08.2008. do isplate,

- 25,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.09.2008. do isplate,

- 50,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.10.2008. do isplate,

- 32,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.11.2008. do isplate

- 41,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.12.2008. do isplate,

- 60,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.01.2009. do isplate,

- 62,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2009. do isplate,

- 58,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.03.2009. do isplate,

- 59,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.04.2009. do isplate,

- 53,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.05.2009. do isplate,

- 51,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.06.2009. do isplate,

- 53,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.07.2009. do isplate,

- 53,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.08.2009. do isplate,

- 54,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.09.2009. do isplate,

- 51,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.10.2009. do isplate,

- 56,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.11.2009. do isplate,

- 57,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.12.2009. do isplate,

- 61,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.01.2010. do isplate,

- 61,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 27.02.2010. do isplate,

- 67,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.03.2010. do isplate,

- 65,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.04.2010. do isplate,

- 70,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.05.2010. do isplate,

- 78,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.06.2010. do isplate,

- 77,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.07.2010. do isplate,

- 93,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.08.2010. do isplate,

- 88,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.09.2010. do isplate,

- 81,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.10.2010. do isplate,

- 92,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.11.2010. do isplate,

- 104,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.12.2010. do isplate,

- 100,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.01.2011. do isplate,

- 103,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011. do isplate,

- 99,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.03.2011. do isplate,

- 100,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.04.2011. do isplate,

- 118,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.05.2011. do isplate,

- 124,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.06.2011. do isplate,

- 144,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.07.2011. do isplate,

- 149,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.08.2011. do isplate,

- 130,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.09.2011. do isplate,

- 120,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.10.2011. do isplate,

- 120,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.11.2011. do isplate,

- 74,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 22.12.2011. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 3 5/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana“.

2. Usvaja se kao osnovan glavni tužbeni zahtjev pod točkama II., III., IV., i V. i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glase:

II. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj:311543 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, s nadnevkom: 18. rujna 2006. godine, ništetan u dijelu u kojemu se uglavljuje administrativna naknada u visini od 3,00 % od iznosa odobrenog kredita i naknada za izvršenu konverziju u visini od 0,50 % od iznosa stanja glavnice na dan konverzije.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva ulica 4, OIB:87939104217 da Tužitelju FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.242,72 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos počevši od dana koji slijedi danu: 28. rujna 2006. godine do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 311543 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, s nadnevkom: 18. rujna 2006. godine, ništetan u dijelu u kojemu se uglavljuje naknada za prijevremenu otplatu kredita.

V. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 da tužitelju FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.523,80 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos počevši od dana koji slijedi danu: 22. prosinca 2011. godine do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.

Nalaže se Tuženiku: HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva ulica 4, OIB:87939104217 da tužitelju FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.961,97 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:

- 0,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.01.2006. do isplate,

- 5,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.12.2007. do isplate,

- 11,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.01.2008. do isplate,

- 11,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2008. do isplate,

- 16,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.03.2008. do isplate,

- 9,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.04.2008. do isplate,

- 19,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.05.2008. do isplate,

- 20,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.06.2008. do isplate,

- 17,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.07.2008. do isplate,

- 17,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.08.2008. do isplate,

- 19,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.09.2008. do isplate,

- 44,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.10.2008. do isplate,

- 25,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.11.2008. do isplate,

- 34,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.12.2008. do isplate,

- 53,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.01.2009. do isplate,

- 55,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2009. do isplate,

- 51,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.03.2009. do isplate,

- 53,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.04.2009. do isplate,

- 47,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.05.2009. do isplate,

- 45,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.06.2009. do isplate,

- 46,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.07.2009. do isplate,

- 47,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.08.2009. do isplate,

- 47,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.09.2009. do isplate,

- 45,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.10.2009. do isplate,

- 49,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.11.2009. do isplate,

- 51,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.12.2009. do isplate,

- 54,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.01.2010. do isplate,

- 55,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 27.02.2010. do isplate,

- 60,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.03.2010. do isplate,

- 59,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.04.2010. do isplate,

- 63,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.05.2010. do isplate,

- 71,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.06.2010. do isplate,

- 70,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.07.2010. do isplate,

- 86,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.08.2010. do isplate,

- 82,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.09.2010. do isplate,

- 75,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.10.2010. do isplate,

- 86,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.11.2010. do isplate,

- 98,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.12.2010. do isplate,

- 93,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.01.2011. do isplate,

- 96,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011. do isplate,

- 92,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.03.2011. do isplate,

- 93,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.04.2011. do isplate,

- 112,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.05.2011. do isplate,

- 118,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.06.2011. do isplate,

- 128,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.07.2011. do isplate,

- 133,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.08.2011. do isplate,

- 113,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.09.2011. do isplate,

- 103,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.10.2011. do isplate,

- 103,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.11.2011. do isplate,

- 61,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 22.12.2011. do isplate,

po stopi koja od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja baka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.125,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja baka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

2. Žali se tuženik, pobijajući točke 2.II., 2.III., 2.IV., 2.V. i točku IV. izreke prvostupanjske presude, kojom je odlučeno o troškovima postupka, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žali se i tužiteljica, pobijajući točku 1.I. izreke prvostupanjske presude, kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev, kao i točku IV. izreke presude, kojom je odlučeno o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavka 1. ZPP-a, predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, na način da se u tom dijelu u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice, uz nalog tuženiku da tužiteljici naknadi troškove žalbenog postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

6. Žalba tužiteljice je osnovana.

7. Predmet ovog postupka je deklaratorni zahtjev tužiteljice na utvrđenje, da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama (dalje: Ugovor o kreditu), zaključenog dana 18. rujna 2006. godine između tužiteljice, kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika Volksbank d.d., kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorna administrativna naknada u visini od 3,00 % od iznosa odobrenog kredita i naknada za izvršenu konverziju u visini od 0,50 % od iznosa stanja glavnice na dan konverzije, kao i u dijelu kojim je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita, te kondemnatorni zahtjev tužiteljice za isplatu uplaćenih iznosa iz osnova tih ništetnih odredbi, kao i preplaćenih iznosa iz osnova ništetnih odredbi kojima da je ugovorna valutna klauzula u valuti CHF i promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa iz osnova ništetnih odredbi kojima da je ugovorna valutna klauzula u valuti CHF i promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora.

8. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja, po provedenom dokaznom postupku, a na temelju činjenica utvrđenih temeljem izvedenih dokaza, ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, u dijelu kojim je ista zahtijevala isplatu preplaćenih iznosa iz osnova ništetnih odredbi kojima je ugovorna valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora, kao i osnovanost u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice i osnovanost njezinog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa iz osnova ništetnih odredbi kojima je ugovorna valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora, utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- tužiteljica, kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika, kao kreditor, da su dana 18. rujna 2006. godine zaključili Ugovor o kreditu, kojim da je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 66.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, na rok otplate od 360 mjeseca;

- ugovoren kredit u kunskoj protuvrijednosti da je vezan uz valutu švicarski franak (CHF), te tijekom otplate kredita da je došlo do promjene tečaja valute CHF i do promjene kamatne stope, koju da je banka jednostrano mijenjala, što da je dovelo do povećanja anuiteta koje da je tužiteljica otplaćivala;

- člankom 5. Ugovora o kreditu da je ugovoreno, da je korisnik kredita dužan platiti davatelju kredita iznos od 3,00 % od vrijednosti kredita za naknadu za obradu zahtjeva za kredit, te da je bio dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 0,5 % od iznosa stanja glavnice na dan konverzije (2011 godine);

- tužiteljica da je prijevremeno zatvorila kredit i da je platila naknadu za isto;

- u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji da je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12, te povodom žalbe pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., da je utvrđeno, da je i tuženik Hrvatska poštanska banka d.d., odnosno njegov pravni prednik, uz ostale banke koje su bile tuženici u tom postupku, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, na način da je u ugovorima o kreditu zaključenim u vremenskom razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. korištena valutna klauzula koja da predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer da su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome da nisu obavijestile potrošače, pa da nisu postupile moralno, savjesno niti pošteno, te ugovorne odredbe u dijelovima u kojima je vezana glavnica iz ugovora o kreditu za valutu CHF, da su bile uočljive i jasne, međutim, da nisu bile razumljive, te na taj način da je stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača, pa da se radi o nepoštenim i ništetnim dijelovima ugovornih odredbi;

- članak 118. Zakona o zaštiti potrošača da propisuje, da takva presuda obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije, koju da traže zbog postupanja tuženika;

- odredba članka 502.c ZPP-a da propisuje, da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavka 1. ZPP- a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, pa da se upravo radi o takvom slučaju, jer tužiteljica da se poziva na parnicu, koja da se povodom kolektivne tužbe vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17;

- osnovom iskaza tužiteljice, ista da je zaključila Ugovor o kreditu u svojstvu potrošača, jer da se radi se o Ugovoru o kreditu za kupnju i adaptaciju stana, u kojem da je tužiteljica nakon kupnje i živjela, a ne za bilo kakvo poslovanje niti profesionalnu djelatnost;

- iz provedenog financijskog vještačenja po vještaku Sandri Došen, dipl. oec, koja da je u svom nalazu i mišljenju izračunala po zadatku dvije varijante, preplata anuiteta u slučaju usporedbe promijenjene otplatne tablice i otplatne tablice koja uvažava primjenu fiksnog početnog tečaja na dan isplate kredita i obračuna kamata u visini određenoj člankom 26. stavkom 3. Zakona o obveznim odnosima, od početka otplate kredita do kraja otplate kredita da je iznosila 3.328,63 EUR-a, dok po drugoj inačici, preplata anuiteta u slučaju usporedbe promijenjene tablice i otplatne tablice koja uvažava primjenu fiksnog početnog tečaja na dan isplate kredita i obračuna kamata prema početno ugovorenoj stopi, od početka otplate kredita do 22. prosinca 2011 godine, da je iznosila 2.961,97 EUR-a, te naknada za obradu kredita prilikom isplate kredita na dan 28. rujna 2006. da je iznosila 1.242,72 EUR-a, a naknada za prijevremeno zatvaranje kredita da je iznosila 1.523,80 EUR-a na dan 22. prosinca 2011.;

- u odnosu na tužbeni zahtjev, kojim tužiteljica da potražuje isplatu s osnova preplate radi vezanosti uz valutu CHF, tuženikov prigovor zastare nije osnovan, jer da se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom članka 225. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/05), a zastara da teče od dana pravomoćnosti presude donesene pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi, pa kako tužba da je podnesena dana 07. lipnja 2023., to tužba da je podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka;

- u pogledu dijela tužbenog zahtjeva kojim da se traži utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu, kojom da je ugovorena obveza tužiteljice da plati tuženiku naknadu za obradu kredita i prijevremeno zatvaranje kredita, a koje naknade tužiteljica da je platila, da se radi o jednostranoj odluci banke, koja da je spomenutu ugovornu odredbu unijela u ugovor i nametnula korisniku kredita, bez pojedinačnog pregovaranja, a tužiteljica da se nije mogla suprotstaviti takvoj ugovornoj odredbi, a niti u Ugovoru o kreditu da nema objašnjenja na što se točno odnosi sporna naknada i kakve troškove banka ima, koje bi potrošač bio dužan posebno plaćati prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, te tuženik da nije pružio dokaz o opravdanosti takve odredbe, odnosno da nije taksativno naveo što zapravo spada u troškove obrade kredita, a tužiteljica da nije mogla zaključiti predmetni Ugovor o kreditu, ukoliko ne bi pristala na unaprijed formuliranu odredbu o ulaznoj i izlaznoj naknadi, koja da je ugovorena po principu "uzmi ili ostavi", pa tužiteljica - potrošač da nije mogla utjecati na tu odredbu, te da se radi o jednostranoj odluci banke, koja da je, bez pregovaranja s drugom stranom, nametnula potrošaču navedenu odredbu o naknadi za obradu i zatvaranje kredita, pa da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi, koja da je ništetna, sukladno članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), koji da je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora;

- da je neosnovan je tuženikov prigovor zastare u odnosu na potraživanje isplate iznosa plaćenog s osnova naknade za obradu kredita, jer zastara da teče od utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe;

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja utvrđuje ništetnost ugovorne odredbe, u dijelu u kojem se govori o vezanosti glavnice uz valutu CHF, pa kako tužiteljica da je preplatila predmetni kredit, to tuženik da je dužan vratiti tužiteljici ono što je primio na temelju takvog ugovora, s osnova preplate radi valutne klauzule u CHF, a sukladno članku 1111. i članku 323. sve Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), pa sud prvog stupnja prihvaća eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, koji da je preciziran prema nalazu financijskog vještaka i nalaže tuženiku da isplati tužitelju s osnova preplate radi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope iznos od 2.961,97 EUR-a s pripadajućim kamatama tekućim od svakog pojedinog iznosa do isplate, presuđujući kao u dijelu točke 2.V. izreke prvostupanjske presude, dok odbije kao neosnovan postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice, kojim je ista zahtijevala isplatu iznosa od 3.328,63EUR-a, sa zakonskim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, presuđujući kao točki 1.I. izreke prvostupanjske presude.

10. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da je ništetna odredba Ugovora o kreditu, kojom da je uglavljena naknada za obradu kredita, odnosno prijevremenu otplatu kredita, pa nalaže tuženiku da iz osnova ništeten odredbe, kojom da je ugovorena naknada za obradu troškova kredita, isplati tužiteljici iznos od 1.242,72 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2006 godine pa do isplate, kao i da iz osnova ugovorene naknada za troškove prijevremenog zatvaranja kredita isplati tužiteljici iznos od 1.523,80 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2011. godine pa do isplate, presuđujući kao u točkama 2.II., 2.III., 2.IV. i dijelom točke 2.V. izreke prvostupanjske presude.

11. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno je primijenio materijalno pravo, u dijelu kojim je utvrdio da su ništetene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, kojima je ugovorna administrativna naknada u visini od 3,00 % od iznosa odobrenog kredita i naknada za izvršenu konverziju u visini od 0,50 % od iznosa stanja glavnice na dan konverzije, te i u dijelu kojim je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita, kao i u dijelu kojim je usvojio kondemnatorni zahtjev tužiteljice za isplatu uplaćenih iznosa iz osnova tih ništetnih odredbi.

12. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja i zaključaka, suprotnu od ispravnih zaključaka po sudu prvog stupnja na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te prigovara i pravilnosti primijene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkama 2.II., 2.III., 2.IV. i dijelom točke 2.V. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.523,80 EUR- a sa zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2011. godine pa do isplate usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja donio prvostupanjsku presudu u ovom pobijanom dijelu, pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je točkama 2.II., 2.III., 2.IV. i dijelom točke 2.V. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.523,80 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2011. godine pa do isplate usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Naime, tuženiku je, a u odnosu na njegove žalbene navode, za odgovoriti, da u provedenom postupku, a niti prvostupanjskom presudom u ovom pobijanom dijelu, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a na koju tuženik ukazuje u žalbi, jer prvostupanjska presuda u ovom pobijanom dijelu sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa prvostupanjska presuda u ovom pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

14. Nadalje, žalitelju je i za navesti, da se, a prema rezultatima dokaznog postupka, s tužiteljicom nije pregovaralo oko administrativne naknade u visini od 3,00% jednokratno na iznos odobrenog kredita, kao i naknade za izvršenu konverziju od 0,5%, ugovorenih člankom 5. Ugovora o kreditu, kao niti o odredbi Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz uvjete dogovorene s kreditorom, jer su u pitanju unaprijed formulirane odredbe Ugovora o kreditu, to očito tužiteljica nije imala utjecaja na sadržaj navedenih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, kojima su ugovorene administrativne naknade u visini od 3,00% jednokratno na iznos odobrenog kredita i naknade za izvršenu konverziju od 0,5%, ugovorenih člankom 5. Ugovora o kreditu, kao niti o odredbi Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz uvjete dogovorene s kreditorom, a suprotno tome, tuženik u prvostupanjskom postupku nije dokazao.

15. Iako je zasigurno tuženik imao određene troškove kod obrade kredita, a isto se naplaćuje u postotku od odobrenog iznosa kredita, a ne u nominalnom određenom iznosu, kao stvarni trošak, to i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je ništetan predmetna odredba Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena administrativna naknada u visini od 3,00% jednokratno na iznos odobrenog kredita, kao i naknada za izvršenu konverziju od 0,5%, kao i što je pravilno zaključio da je ništetna odredba kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita samo uz uvjete dogovorene s kreditorom.

16. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993, određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača, jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

17. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014., u predmetu broj C- 26/13, navodi se, da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

18. Obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati sa tuženikom u svezi administrativne naknade u visini od 3,00% jednokratno na iznos odobrenog kredita i naknade za izvršenu konverziju od 0,5%, ugovorenih člankom 5. Ugovora o kreditu, kao i naknade za prijevremenu otplatu kredita samo uz uvjete dogovorene s kreditorom, to su očito ništetne te ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu.

19. Tužiteljici je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti navedene sporne odredbu Ugovora o kreditu, kako bi ista mogla predvidjeti posljedice, koje iz toga Ugora o kreditu proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe Ugovora o kreditu, o kojima tužiteljica zasigurno nije bila u poziciji pregovaranja.

20. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači, da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

21. Odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine broj 96/03 – dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano je, kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz članka 87. ZZP/03;

22. Pitanje zastare, sud prvog stupnja je razjasnio i u potpunosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud. Tako je za prigovor zastare sud prvog stupnja utvrdio, da je isti neosnovan, pozivajući se pri tome na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020., a kojim pravnim shvaćanjem pod poslovnim brojem Su-IV-47/2020-2 je zauzeto, da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

23. Dakle iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi, da zastara restitucijskog zahtjeva iz osnova ništetnosti ovih ugovorenih odredbi Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena administrativna naknada u visini od 3,00% jednokratno na iznos odobrenog kredita i naknada za izvršenu konverziju od 0,5%, kao i da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz uvjete dogovorene s kreditorom, još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću prvostupanjske presude, u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi.

24. Obzirom da je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice, potrošača, jer je u potrošačkom Ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe, kojima je ugovorena administrativna naknada u visini od 3,00% jednokratno na iznos odobrenog kredita i naknada za izvršenu konverziju od 0,5%, kao i da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz uvjete dogovorene s kreditorom, o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice - potrošača, to su stoga te ugovorne odredba nepoštene, a time i ništetne, te rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje tih ništetnih ugovornih odredbi, jer je iste nametnuo tužiteljici - potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošteni stjecatelj, zbog čega, sukladno odredbi članka 1115. ZOO/05, tužiteljica ima pravo zahtijevati zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja tih naknada, a početak tijeka kojih zateznih kamata na uplaćene iznose iz osnova predmetnih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu je sud prvog stupnja ispravno naveo, a obzirom na datum plaćanja tih naknada.

25. Prema tome, žalba tuženika protiv prvostupanjske presude, u dijelu kojim je točkama 2.II., 2.III., 2.IV. i dijelom točke 2.V. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.523,80 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2011. godine pa do isplate, usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

26. Budući, da na izloženi način u ovom pobijanom dijelu po žalbi tuženika, kojim je točkama 2.II., 2.III., 2.IV. i dijelom točke 2.V. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.523,80 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2011. godine pa do isplate usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom u ovom pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, dok je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkama 2.II., 2.III., 2.IV. i dijelom točke 2.V. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 1.523,80 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2011. godine pa do isplate usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao pod a) izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

27. Međutim, ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tuženika i tužiteljice, u dijelu kojim je točkom 1.I. izreke prude odbijen glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u dijelu kojim dijelom točke 2.V. izreke presude usvojen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.961,97 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, ovaj drugostupanjski sud nalazi, da je ista presuda u tim dijelovima opterećena bitnom povredom odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer obrazloženje prvostupanjske presude u tim dijelovima nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno obrazloženje presude nije jasno, pa ista presuda u tim dijelovima ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a što osnovano i prigovaraju tuženik i tužiteljica svojim žalbama.

28. To stoga, što je sud prvog stupnja dijelom točke 2.V. izreke prvostupanjske presude usvojio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice, kojim je, iz osnova ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora, naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.961,97 EUR- a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a obrazloženjem prvostupanjske presude sud prvog stupnja uopće ne utvrđuje, da li je odredba predmetnog Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora, ništetna ili nije ništetna.

29. Prema tome, sud prvog stupnja će u nastavku postupka, a odlučujući o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog, odnosno eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva tužiteljice, kojim je zahtijevala isplatu iznosa od 2.961,97 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, savjesnom i brižljivom ocjenom, kako nespornih, tako i onih činjenica utvrđenih na temelju izvedenih dokaza, na nedvojben način utvrditi, da li je odredba predmetnog Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora, ništetna ili nije ništetna, dajući jasne i razloge o svom utvrđenju.

30. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude nije jasno, zašto sud prvog stupnja točkom 1.I. izreke prude odbije glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i zašto dijelom točke 2.V. izreke presude usvaja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice i nalaže tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.961,97 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, osim što dijelom točke 17. obrazloženja sud prvog stupnja navodi, da tužiteljici pripada pravo na isplatu preplaćenih iznosa koji su izračunati s obzirom na povećanje anuiteta, u usporedbi s početno ugovorenim anuitetima.

31. Stoga je potrebno, da u nastavku postupka sud prvog stupnja, prilikom odlučivanja o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog, odnosno eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu kojim zahtijeva da joj tuženik isplati iznos od 2.961,97 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dade jasne i nedvojbene razloge o načinu donesene odluke u odnosu na tužbeni, odnosno eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice.

32. Sudu prvog stupnja je i za ukazati, da petogodišnji zastarni rok kondemnatornog zahtjeva tužiteljice za preplatu iz osnova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF počine teći od 14. lipnja 2018. godine obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04. srpnja 2013., u odnosu na ništetnost valutne klauzule, postala pravomoćna 14. lipnja 2018. godine, kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem Pž-6632/17.

33. Nadalje, sudu prvog stupnja je i za kazati, da zastara potraživanja potrošača prema Hrvatskoj poštanskoj banci, kao pravnom slijedniku ranije Volksbank d.d., po osnovi preplaćenih iznosa anuiteta zbog promjena kamatnih stopa iz njihovog kreditnog odnosa koji je predmetom kolektivne zaštite iz postupaka koji su se vodili pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 i Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 počinje teći pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine (tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-718/2025-2 od 2. rujna 2025).

34. Slijedom navedenog, kako je na izloženi način, u ovim pobijanim dijelovima po žalbama stranaka, ostvarena navedena postupovna povreda, koja je za posljedicu imala pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, koje je i samo za sebe ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, to nije niti moguće ispitati pravilnost primijene materijalnog prava prvostupanjske presude u ovom pobijanom dijelu.

35. Budući, da su u ovim pobijanim dijelovima na izloženi način ostvareni žalbeni razlozi tužiteljice i tuženika, valjalo je žalbu tužiteljice, kao i žalbu tuženika, uvažiti kao osnovane i u ovim pobijanim dijelovima, kojima je točkom 1.I. izreke presude odbijen glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u dijelu kojim dijelom točke 2.V. izreke presude usvojen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.961,97 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, ukinuti prvostupanjsku presudu, te predmet u tom dijelu, kao i u odluci o troškovima postupka (članak 166. stavci 3. i 4. ZPP-a), vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, slijedom čega je odlučeno kao pod b) izreke (članak 369. stavak 1. i članak 370. sve ZPP-a).

36. U nastavku postupka, prvostupanjski sud postupit će u skladu s naputcima ove drugostupanjske odluke, te će savjesnom i brižljivom ocjenom svih izvedenih dokaza, utvrdit sve bitne činjenice, o kojima ovisi osnovanost ili neosnovanost tužbenog, odnosno eventualno kumuliranog tužbenog, zahtjeva tužiteljice, pa će potom biti u mogućnosti, pravilnom primjenom procesnog i materijalnog prava, donijeti novu i na zakonu zasnovanu odluku.

37. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će sud prvog stupnja prilikom donošenja konačne odluke.

38. Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao u izreci.

Split, 26. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac