Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-622/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Andrei Boras-Ivanišević, kao sucu pojedincu, u pravnoj tužitelja GYMS4YOU društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, Zagreb, Strojarska cesta 20, OIB: 75049241440, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, Petrova 182, protiv tužene ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ljubica Vuković, odvjetnica u Splitu radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, pod poslovnim brojem Povrv- 59/2022-19 od 08. siječnja 2024., dana 26. vijeća 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, pod poslovnim brojem Povrv- 59/2022-19 od 08. siječnja 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev, te ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donijela Mirjana Popovac, javna bilježnica u Splitu, posl. Broj OVRV-1236/2021 od 10.02.2021. u cijelosti kojim se nalaže tuženiku ĆE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju GYMS4YOU d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20, [osobni identifikacijski broj], iznos 67,29 EUR sa zateznom kamatom na iznose i po stopi pobliže navedene pod točkom I. izreke.

1.1.U odluci pod točkom II. .izreke naloženo je tužitelju GYMS4YOU d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20, [osobni identifikacijski broj], da nadoknadi tuženiku ĆE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime troškova postupka iznos 150,00 €ura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08. siječnja 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenog razloga predviđeneg odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, kojom odredbom je propisano kako se presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ovog Zakona te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema članku 467. stavak. 1. ZPP-a.

4. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu članarine za mjesece lipanj, srpanj i kolovoz 2020.g. a sve temeljem Ugovora o korištenju usluge teretana od 16.veljače 2020.

4.1. Zahtjevu tužitelja tuženica suprotstavlja tvrdnje nemogućnosti ispunjenja zbog izvanredne i nepredvidive okolnosti koje nitko nije spriječiti, izbjeći ili otkloniti u vrijeme sklapanja ugovora, uzrokovano proglašenjem pandemije virusa COVID-19.

.4.2. Naime, tuženica u prigovoru protiv platnog naloga ali i tijekom postupka ističe kako je nakon otvaranja teretana nije imala razlog doći u grad Zagreb gdje je boravila kao student s obzirom da su se sva predavanja za tu akademsku godinu održavala online, a u to vrijeme je živjela u mjestu [adresa] koje je više od 400 km udaljeno od Zagreba, pa bi joj dolazak u teretane bio znatno otežan i nanio bi joj velike troškove, o čemu je pravodobno izvijestila tužitelja dopisom od 12. lipnja 2020.

5. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku osnovom navedenih neprijepornih činjeničnih utvrđenja u ovoj parnici koja je proizašla iz ovršnog postupka nakon izjavljenog prigovora tuženice protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Mirjane Popovac, u Splitu, posl. Broj OVRV-1236/2021 od 10.02.2021., donio odluku kojom je ukinuo platni nalog sadržan u navedenom rješenju u ovrsi te odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obrazloženje kako su u konkretnom slučaju nastupile okolnosti zbog kojih se gase međusobne obveze stranaka, pozivajući na odredbu članka 373. Zakona o obveznim odnosima – Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO).

6.Iispitujući pobijanu presudu u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci iz razloga kako slijedi u nastavku.

7. Iz stanja spisa u bitnom proizlazi :

- kako je između tužitelja kao pružatelja usluge i tuženice , kao korisnika usluge zaključen Ugovor o korištenju teretane kojim su utvrđena međusobna prava i obveze te način korištenja usluga tužiteljevih teretana od strane tuženice kao korisnika, a koji ugovor je sklopljen na rok od 16. veljače 2020 do 31. kolovoza 2020. uz plaćanje članarine po povlaštenoj cijeni od 199,00 kn koja se plaća mjesečno,

- kako su teretane tužitelja bile privremeno zatvorene od 17. ožujka 2020. do 18. svibnja 2020. u skladu s provedbom mjera prilikom sportsko-rekreativnih aktivnosti u zatvorenim sportskim objektima tijekom epidemije Corona virusa (COVID-19), te da je nakon toga tuženik nastavio sa radom i korisnika obavijestio o epidemiološkim mjerama koje se poduzimaju u svrhu sprječavanja širenja virusa,

- kako je uvidom u Izvod otvorenih stavki od 8. prosinca 2020. utvrđeno da tužitelj ima proknjiženo potraživanje prema tuženiku temeljem računa u iznosu od 169,00 kn s dospijećem 9. srpnja 2020., u iznosu od 169,00 kn za siječanj s dospijećem 9. kolovoza 2020. temeljem računa u iznosu od 169,00 kn s dospijećem 9. rujna 2020.,

- kako je uvidom u dostavljene račune utvrđeno da su izdani na ime tuženice radi plaćanja članarine po predmetnom ugovoru za srpanj, kolovoz i rujan 2020. u ugovorenim mjesečnim iznosima od 169,00 kn,

- kako iz dostavljene e-mail korespondencije proizlazi da je tuženica odgovorila e- mail tužitelja kojim isti izvještava tuženicu o početku rada teretane koja je zbog pandemije bila zatvorena 29. svibnja 2020. o promijenjenim okolnostima vezanim za mjesto preseljenja zbog on-line nastave na studiju kojeg je pohađala u Zagrebu s prijedlogom za raskidom ugovora odnosno prebacivanje ugovora na drugi rok zbog situacije s Covidom-19,

- kako je tužena prema osobnom kazivanju nakon pojave COVIDA-19 boravila u [adresa], u mjestu koje je od Zagreba udaljeno cca. 400 km, da su predavanja održavana online i da nakon otvaranja teretana nije bila u mogućnosti koristiti teretane tužitelja jer joj je to bilo otežano i prouzročilo bi velika materijalna davanja

- kako je uvidom u e-mail od 25. lipnja 2020. utvrđeno da se tužitelj odgovorio na e- mail tuženice vezano za zahtjev za raskid ugovora, navodeći kako je ugovorom predviđena mogućnost prijevremenog raskida ugovora isključivo osobnim dolaskom na recepciju uz predočenje osobne iskaznice, no i mogućnost raskida putem e-maila uz naknadu za prijevremeni raskid

8. U navedenim činjeničnim okolnostima, suprotno zaključku suda prvog stupnja, nema mjesta primjeni odredbom članka čl. 373. ZOO-a, kojom je propisano kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostrano obveznom ugovoru postalo nemoguće zbog izvanrednih vanjskih događaja nastalih nakon sklapanja ugovora, a prije dospjelosti obaveze, koji se u vrijeme sklapanja ugovora nisu mogli predvidjeti, niti je ugovorna strana mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti te za koje nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se i obveza druge strane, a ako je ova nešto ispunila od te svoje obveze, može zahtijevati vraćanje po pravilu vraćanja stečenog bez osnove.

9. Ovo stoga što tužitelj tuženicu niti ne tereti za razdoblje kada su teretane privremeno bile zatvorene od 17. ožujka 2020. do 18. svibnja 2020. u skladu s provedbom mjera zbog epidemije Corona virusa (Covid 19), za koje razdoblje bi se, u konkretnom slučaju ta odredba jedino mogla i primijeniti.

10. Međutim, u okolnostima kada je tužena e-mail korespodencijom izvjestila tužitelja o razlozima raskida ugovora zbog promjene mjesta boravka sada u mjestu življenja u [adresa], koje je od Zagreba udaljeno cca. 400 km, uslijed promjena načina održavanja predavanja on-line vezano za pojavu Covid-19 virusa i da stoga nakon otvaranja teretana nije bila u mogućnosti koristiti teretane tužitelja, jer bi joj to bilo otežano i prouzročilo bi velika materijalna davanja, u primjeni su na konkretni slučaj odredbe članka 369. stavak 1. ZOO-a.

11. Odredbom čl. 369. st. 1. ZOO-a propisano je ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine, dok je stavkom 2. tog članka propisano kako izmjene ili raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati.

12. No, da bi tuženica imala pravo na raskid ugovora na temelju odredbe čl. 369. stavka 1. ZOO-a potrebno je dokazati jesu li izvanredne okolnosti nastupile nakon sklapanja ugovora, i jesu li se mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, a ako su nastupile, bio je dužan o nastaloj promjeni odmah obavijestiti tuženika kao drugu ugovorno stranu na temelju odredbe čl. 370.

13. Pandemija uzrokovana corona virusom (Covid 19) sama po sebi predstavlja izvanrednu okolnost corona virusom (Covid 19) sama po sebi predstavlja izvanrednu okolnost, pa bi u konkretnom slučaju nastupio razlog za raskid ugovora zbog više sile pandemije Covid-19,

14. U konkretnom slučaju nedvojbenim je utvrđeno kako je nakon sklapanja predmetnog ugovora tužiteljica zbog navedenih izvanrednih okolnosti, uslijed promjene načina studiranja, promijenila mjesto boravka te studij nastavila on- line iz mjesta prebivališta, o čemu je obavijestila tužitelja, čime su, po ocjeni ovoga suda, ostvareni su uvjeti za primjenu citirane odredbe članka 369. stavka 1. ZOO-a.

15. No, iz navedene odredbe članka 369. stavka 1. ZOO-a proizlazi kako u slučaju izvanrednih okolnosti pogođena strana može istaknuti zahtjev (a) da sud ugovor raskine, (b) da ga sud svojom odlukom izmijeni ili (c) za eventualnu kumulaciju obaju zahtjeva, pri čemu su stranke ovlaštene međusobne prava vezano za zahtjev za prijevremeni raskid urediti sporazumom kroz stipulacije ugovornih odredaba.

16. U navedenim promijenjenim okolnostima izazvanim naknadnim izvanrednim okolnostima pandemije Covid-19, bile su ostvarene pretpostavke predviđene citiranom odredbom članka 369. stavak 1. ZOO-a, što je i mogućnost stipulirana citiranim Ugovorom ( članak 11. Ugovora).

17. No, po ocjeni ovoga suda pravni stav tužitelja izražen u očitovanju tuženice na namjeravani raskid predmetnog ugovora ( list spisa broj 16), prema kojoj je uvjet za takav prijevremeni raskid osobni dolazak korisnika uz uvjet plaćanja naknade zbog prijevremenog prestanka ugovora, predstavlja otežavajući čimbenik u ostvarenju prava tuženice kao potrošača sukladno odredbama sklopljenog ugovora o konzumiranju usluga tužitelja .

18. Naime, u okolnostima kada je tuženica pravodobno izvijestila tužitelja o razlozima jednostranog raskida predmetnog ugovora zbog navedenih razloga koje je epidemija Covida-19 prouzrokovala na način da je došlo do preseljenja u mjesto dotadašnjeg življenja i nastavka studija on- line, inzistiranje na postupanju sukladno odredbama ugovora, osobnim dolaskom u prostorije tužitelja, po ocjeni ovog sud,a predstavlja pretjerani formalizam u ostvarivanju prava tuženice kao sukotrahenta iz predmetnog ugovora.

19. Ovo tim prije što se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru odnosno odredbama o uvjetima prijevremenog raskida ugovora sadržanim u Općim uvjetima tužitelja koji predstavljaju sastavni dio predmetnog ugovora, koja kao takva nije obrazložena , niti tužitelj tvrdi da su se o istoj vodili pojedinačni pregovori. Stoga valja istaknuti da je odredbom čl. 49 st. 1 i 2 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19 - u daljnjem tekstu ZZP) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stoga, prema shvaćanju ovog suda, navedene odredba u odnosu na pravni položaj tuženice stvara na njenu štetu kao potrošača značajnu neravnotežu i u suprotnosti je sa zahtjevom dobre vjere.

20. Stoga je, iako je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev zbog pogrešno zauzetog pravnog stava, ovaj sud, a nakon što je ocijenio isprave u spisu na temelju odredbe čl. 373.a ZPP- a, pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 369. stavak 1.. ZOO-a, utvrdio da su nastupile izvanredne okolnosti nastale nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora i potvrdio je odluku suda kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja.

21. Pravilna je i zakonita odluka o parničnom trošku koju je sud dosudio tuženici na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a žalitelj osim što navodi da pobija i odluku o trošku ne ukazuje na konkretne razloge zbog kojih bi obračun troškova postupka, kako ga je sačinio prvostupanjski sud bio nepravilan.

22. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. u vezi s odredbom čl. 373.a ZPP-a potvrditi pobijanu presudu i rješenje na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a.

U Splitu, 26. veljače 2026.

Sutkinja

Andrea Boras-Ivanišević